Zgrada Jakova Čelebonovića
Zgrada Jakova Čelebonovića | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Stari grad |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1929. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
beogradskonasledje |
Zgrada Jakova Čelebonovića se nalazi u Beogradu, u ulici Vuka Karadžića 18 i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.. Od 1950. godine se u njoj nalazi Muzej primenjene umetnosti, koji poseduje dela od neprocenjivog značaja za razvoj beogradske i srpske umetnosti. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture. [1]
Izgled zgrade[uredi | uredi izvor]
Zgrada Jakova Čelebonovića je podignuta između 1927. i 1929. godine kao dvospratna zgrada za poznatog beogradskog advokata Jakova Čelebonovića. Kao projektanti ove zgrade navode se inženjer Mihailo Belić, arhikteta Nikola Krasnov i holandski arhitekta Neregar koji su bili autori dispozicije objekta, fasade i enterijera.
Zgrada je oblikovana po svim principima akademske arhitekture. Fasade su bogato dekorativno obrađene, rešene simetrično, što je naglašeno lođama i balkonima i dekorativno obrađenim zabatima. Podeonim i krovnim vencem zgrada je stepenovana po visini. Reprezentativnosti spoljašnjosti odgovarala je i izuzetna obrada enterijera. Značaj ovog spomenika kulture nalazi se pre svega u činjenici da su u kući živeli Jakov, Marko i Aleksa Čelebonović,[2] koji su, svaki u svom domenu, ostavili dubok trag u kulturnoj istoriji Beograda, da se u njemu nalazi njihova izuzetna umetnička zbirka.
Od izuzetnog značaja je i samo zdanje koje svojom arhitekturom reprezentuje na najbolji mogući način nivo sredine u godinama između dva svetska rata. I potpisnici projekta, među kojima je najpoznatiji arhitekta Nikola Krasnov, imena su koja su obeležila beogradsku arhitekturu treće i četvrte decenije dvadesetog veka.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd
- ^ „Muzej primenjene umetnosti/Čelebonovići”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2013. g. Pristupljeno 16. 12. 2013.