Milorad Dodik

Ova stranica je zaključana od daljih izmena anonimnih korisnika i novajlija zbog sumnjivog doprinosa istih, koji treba da se raspravi na stranici za razgovor
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Milorad Dodik
Milorad Dodik (2024)
Lični podaci
Datum rođenja(1959-03-12)12. mart 1959. (65 god.)
Mjesto rođenjaBanja Luka, NR BiH, FNR Jugoslavija
DržavljanstvoRepublika Srpska, BiH
Srbija[1]
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
ProfesijaPolitikolog
Porodica
SupružnikSnježana Dodik
Djeca2
Politička karijera
Politička
stranka		Savez nezavisnih socijaldemokrata (1996—)
Nestranački političar
(1991—1996)
Savez reformskih snaga Jugoslavije
(1990—1991)
Savez komunista Jugoslavije
(do 1990)
Trenutna funkcija
Funkciju obavlja od 15. novembra 2022.
IzboriIzbori 2022.
PotpredsjednikĆamil Duraković
Davor Pranjić
PrethodnikŽeljka Cvijanović
20. novembra 2018. — 15. novembra 2022.
IzboriIzbori 2018.
PrethodnikMladen Ivanić
NasljednikŽeljka Cvijanović
28. novembar 2006. — 15. novembar 2010.
IzboriIzbori za narodne poslanike Republike Srpske 2006.
PrethodnikPero Bukejlović
NasljednikAleksandar Džombić
18. januar 1998. — 12. januar 2001.
IzboriIzbori za narodne poslanike Republike Srpske 1997.
Reizbor(i)Izbori za narodne poslanike Republike Srpske 1998.
PrethodnikGojko Kličković
NasljednikMladen Ivanić
Potpis
Bosna i Hercegovina
Ovaj članak je dio serije o
političkom sistemu Bosne i Hercegovine
Ustav
Dejtonski sporazum
Ustavni sud
Visoki predstavnik
Kristijan Šmit (osporeno)
Predsjedništvo
Željko Komšić (DF) [predsjedavajući]
Denis Bećirović (SDP BiH) [član]
Željka Cvijanović (SNSD) [član]
Parlamentarna skupština
Predstavnički dom
Dom naroda
Savjet ministara
Predsjedavajući:
Borjana Krišto
Ministarstva:
Odbrana
Bezbjednost
Spoljni poslovi
Civilni poslovi
Pravda
Finansije
Spoljna trgovina
Komunikacije i transport
Ljudska prava i izbjeglice
Sudska vlast
Sud
Tužilaštvo
Visoki sudski i tužilački savjet
Izbori
Lokalni 2020.
Opšti 2022.
Administrativna podjela
Entiteti:
Federacija Bosne i Hercegovine
({{politika}})
Republika Srpska
({{politika}})
Brčko Distrikt

Milorad Dodik (Banja Luka, 12. mart 1959) srpski je političar i politikolog. Trenutni je predsjednik Republike Srpske i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Bivši je srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Vlade Republike Srpske.

Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Počasni je predsjednik KK Partizan. Dobitnik je više priznanja i odlikovanja, kao što je nagrada Fonda jedinstva pravoslavnih naroda iz ruku ruskog patrijarha, Sveti krst čuvara Hristovog groba od strane jerusalimskog patrijarha, Ordena Svetog Save prvog reda koji dodjeljuje Srpska pravoslavna crkva, Ordena Nemanjića, Ordena Republike Srpske na lenti i Orden Republike Srbije na velikoj ogrlici.[2]

Djetinjstvo i obrazovanje

Milorad Dodik je rođen 12. marta 1959. godine u Banjoj Luci, kao sin Bogoljuba i Mire Dodik. Živio je u Laktašima, gdje je pohađao osnovnu školu. Godine 1978, završio je Poljoprivrednu srednju školu u Banjoj Luci; poslije ovoga se upisao na FPN Univerziteta u Beogradu, na kojem je diplomirao 1983. godine.[3]

Rana politička karijera

Od 1986. do 1990. bio je predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Laktaši. Godine 1990. na prvim višestranačkim izborima u SR Bosni i Hercegovini izabran je za srpskog poslanika Skupštine SR BiH, kao kandidat Saveza reformskih snaga. Tokom rata u BiH, bio je poslanik Narodne skupštine Republike Srpske. U to vrijeme, osnovao je Klub nezavisnih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, čiji su članovi bili opozicija Srpske demokratske stranke — koja je imala većinsku vlast u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Godine 1996, poslije Dejtonskog sporazuma, iz kluba je proizašla Stranka nezavisnih socijaldemokrata i Dodik je postao njen prvi predsjednik. Stranka se kasnije ujedinila sa Demokratskom socijalističkom partijom kako bi se oformio Savez nezavisnih socijaldemokrata, čiji je Dodik i danas predsjednik.

Angažman u sportu

U mlađim danima se bavi aktivno košarkom igrajući u KK Potkozarje, a kasnije i u KK Polet. Milorad Dodik je više od deset godina bio predsjednik KK „Igokea“ Aleksandrovac čiji je jedan od osnivača, a KK „Partizan“ Beograd mu je dodijelio titulu počasnog predsjednika kluba.[4] Nerijetko ga se može vidjeti na sportskim manifestacijama u Srbiji[5] i Republici Srpskoj a u funkciji predsjednika RS inicirao je i nekoliko projekata saradnje između različitih granskih sportskih saveza Srbije i Republike Srpske.[6] Iako je mnogo puta sa različitih pozicija vlasti u Republici Srpskoj pomagao novčanim donacijama klubove iz sportske porodice Borac, u junu 2019. po prvi put se iz prostorija fudbalskog kluba Borac obratio medijima i javno stao iza projekta „Evropski Borac”, najavljujući u periodu od šest mjeseci čišćenje svih višedecenijskih dugovanja koja su opterećivala ovaj klub, i stvaranje kluba sposobnog da se ponovo bori za trofeje i igra evropska takmičenja.[7] Iste godine, na kraju polusezone predsjednik Borca Vico Zeljković konstatovao je da je očišćeno 90% duga, a Borac je godinu završio na diobi drugog mjesta u Premijer ligi BiH.[8]

Premijer Republike Srpske

Prvi mandat (1998–2001)

Nakon sukoba Biljane Plavšić sa ostatkom Srpske demokratske stranke (SDS) Radovana Karadžića, osnovala je novu političku stranku, Srpski nacionalni savez (SNS). Prijevremeni izbori u Republici Srpskoj održani su 1997. godine, nakon čega su Plavšićeva i njen SNS blisko sarađivali sa manjim srpskim socijalističkim partijama (Socijalističkom partijom i Dodikovim SNSD-om). Dodik je imenovan za premijera Republike Srpske, iako je njegova stranka imala samo dva mandata u Narodnoj skupštini.[9]

Drugi mandat (2006–2010)

Dodik demonstrira količinu papirologije smanjenu reformama koje podržava USAID, april 2007

Tokom kampanje za opšte izbore 2006. godine, nakon sticanja nezavisnosti Crne Gore, Dodik je rekao da Republika Srpska ne isključuje svoje pravo na referendum o nezavisnosti. Dodikov SNSD je na izborima osvojio 46,9 odsto glasova, dok je SDS osvojio 19,5 odsto glasova. Međunarodna zajednica ga je doživljavala kao umjerenog demokratskog lidera Republike Srpske.[10] Dodik je imao podršku zapadnih zemalja koje su nastojale da marginalizuju srpske nacionaliste. Vjerovali su da su u Dodiku našli alternativu. Nakon što je postao premijer, Zapad je nastavio da ga podržava na račun srpskih nacionalističkih partija.[11] Zapadne zemlje su obećale da će, ukoliko Dodik ostane premijer, Republika Srpska dobiti zapadnu ekonomsku pomoć. OHR i zapadne sile su također željele osigurati da on ostvari svoje obećanje da će vratiti 70.000 hrvatskih i bošnjačkih izbjeglica u Republiku Srpsku.[12]

Kako je obećano, nakon pobjede Dodika na izborima, Republika Srpska je dobila novčanu pomoć od Evropske unije, tim novcem su isplaćene plate državnim službenicima i policiji. Sredinom februara 2007. Dodik je otputovao u Sjedinjene Američke Države, gdje ga je primila Medlin Olbrajt. Opisala ga je kao "dašak svežeg vazduha" i obećala 3,6 miliona evra hitne pomoći. Republika Srpska je u istom mjesecu dobila i pomoć od britanske vlade. Britanski ministar inostranih poslova Robin Kuk rekao je ispred Narodne skupštine Republike Srpske da je Dodikova vlada „u prve dve nedelje učinila više na poboljšanju života ljudi nego što je to uradila njena prethodnica za dve godine“.[13]

Kasnije je Dodik postao najmoćniji srpski političar u Bosni i Hercegovini, a kasnije ga je Zapad posmatrao kao „neustrašivog nacionalistu i najveću pretnju krhkom multietničkom miru u Bosni i Hercegovini“.[11] Nakon što je postao premijer, Dodik je postao čak i nacionalističkiji od SDS-a. Tokom reforme policije u Republici Srpskoj, Dodik je uspio da sebi stvori nacionalistički profil. Haris Silajdžić je u međuvremenu pobijedio na izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Kako je tokom rata u BiH bio ministar i blizak saradnik Alije Izetbegovića, Silajdžić je kritikovao Republiku Srpsku kao genocidni entitet i pozivao na njeno ukidanje. Štaviše, Silajdžić se zalagao za dalju centralizaciju Bosne i Hercegovine.[10]

Dodik i predsednik Srbije Boris Tadić su 5. maja 2008. godine svečano otvorili Park Republike Srpske u Beogradu.[14]

Dodik je 1. juna 2008. godine, tokom posjete Zagrebu, izjavio da je operacija "Oluja" čin etničkog čišćenja sprovedenog nad Srbima i ocijenio je "najvećim etničkim čišćenjem počinjenim nakon Drugog svjetskog rata".[15] Hrvatski predsednik Stjepan Mesić kritikovao je Dodika što je podsticao nezadovoljne Srbe u Hrvatskoj da žive u Republici Srpskoj, a zanemario je da pozove bošnjačke i hrvatske izbeglice da se vrate.[16] Ivo Banac, predsednik Hrvatskog helsinškog odbora, izjavio je da se Hrvatska tada branila i kritikovao Dodikove komentare kao provokacije.[17]

Dodik je 12. decembra 2008. izjavio da muslimanskim sudijama ne bi trebalo dozvoliti da predsjedavaju predmetima u Republici Srpskoj.[18] On je precizirao da je "za RS neprihvatljivo da nam muslimanske sudije sude i izbacuju žalbe koje su pravno osnovane. A mi mislimo da je to samo zato što su muslimani, Bošnjaci i što imaju negativnu orijentaciju prema RS, a vidimo zaveru koja je stvorena.“[18] Dodikove komentare osudile su međunarodne institucije, Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu i drugi zvaničnici kao „ekstremno šovinističke“.[18]

On i Boris Tadić, predsednik Srbije, 9. septembra 2009. godine otvaraju školu na Palama pod nazivom „Srbija“.[19] Bošnjački i hrvatski članovi tročlanog Predsedništva Bosne i Hercegovine nisu konsultovani o Tadićevom putovanju.[19]

Dodik je 27. oktobra 2009. obezbijedio avion Vlade RS da pokupi Biljanu Plavšić, bivšu predsjednicu Republike Srpske osuđenu za ratne zločine, i poželio joj dobrodošlicu u Beograd nakon prijevremenog puštanja iz švedskog zatvora.[20] Za to je naveo „čisto moralne razloge“.[21] Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva BiH, otkazao je planiranu posjetu Švedskoj u znak protesta.[20]

Dodik drži govor, 2010

Dodik je u novembru 2009. godine odbio da međunarodnim tužiocima pred Sudom BiH preda tražene dokumente o finansiranju kompleksa vladinih zgrada u Banjaluci u vrijednosti od 110 miliona eura i izgradnji autoputa.[22] On je naveo da sud nije nadležan za Republiku Srpsku i podnio je tužbu protiv zamjenika visokog predstavnika Rafija Gregorijana i međunarodnim tužiocima.[22] Dodik je optužio Gregorijana da vodi zaveru protiv Republike Srpske i rekao da postoji pristrasnost prema Srbima među tužiocima i sudijama na centralnom nivou.[22]

Dodik je 10. novembra 2009. otkrio da ozbiljno razmišlja o davanju službe Biljani Plavšić u Senatu. On je naveo da „radimo na reviziji zakona o predsedniku Republike, kojim bi Plavšić, i drugi bivši predsednici, dobili mogućnost da uživaju neke privilegije poput službe, novčane naknade, savetnika, sekretara, službenog automobila sa vozačem i tako dalje."[23] Mladen Bosić, lider Srpske demokratske stranke, kritikovao je Dodika.[23]

Hrvatski predsednik Stjepan Mesić je 19. januara 2010. godine izjavio da bi Dodik, ukoliko bi raspisao referendum za nezavisnost Republike Srpske, poslao hrvatsku vojsku da interveniše.[24]

Predsedništvo (2018–2022)

Opšti izbori (2018)

Na Opštim izborima u BiH 2018. zbog ustavnog ograničenja mogućnosti tri uzastopna mandata na mjestu predsjednika Republike Srpske, po prvi put se kandidovao, i odnio najubjedljiviju pobjedu za mjesto srpskog člana Predsjedništva BiH, sa ostvarenih 368.210 glasova; to je ujedno, ne računajući prve poslijeratne izbore, i najveći pojedinačni broj glasova za poziciju u Predsjedništvu BiH od svih dotadašnjih članova i iz svih naroda.[25]

Krajem septembra 2023. jednoglasno je reizabran za predsjednika SNSD.[26]

Dodik na 18. Samitu Pokreta nesvrstanih u Bakuu, 25. oktobar 2019.

Domaća politika

Dodik je u prvom mjesecu svog predsjedavanja imao konfrontaciju sa novoizabranim bošnjačkim članom Predsjedništva Šefikom Džaferovićem, pri čemu je Dodik izjavio da neće prisustvovati prvoj sjednici Predsjedništva pod novim rukovodstvom sve dok zastava Republike Srpske, entiteta Bosne i Hercegovine, ne bude smeštena u njegovu kancelariju.[27] Na kraju je popustio, pristajući da sednicu održi samo sa zastavom Bosne i Hercegovine.[28]

U martu 2019. Dodik je za svog savjetnika imenovao poznatog filmskog stvaraoca Emira Kusturicu.[29]

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je 28. januara 2021. godine prijavila Dodika Tužilaštvu Bosne i Hercegovine zbog širenja nacionalne mržnje.[30] Prijavljen je da je verbalno vrijeđao člana Centralne izborne komisije Vanju Bjelicu-Prutinu zbog odluke da se opštinski izbori u BiH 2020. godine ponove u gradovima Doboj i Srebrenica, na kojima je pobijedila Dodikova stranka, zbog izbornih neregularnosti.[31]

Džaferović i hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić prisustvovali su 22. maja 2021. godine vojnoj vježbi između Armije Sjedinjenih Američkih Država i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine na planini Manjači, južno od grada Banja Luka u Bosni i Hercegovini, dok je Dodik odbio da joj prisustvuje.[32]

Dana 5. januara 2022. godine, Kancelarija Sjedinjenih Američkih Država za kontrolu strane imovine uvela je sankcije Dodiku prema Izvršnoj naredbi 14033 („Blokiranje imovine i obustavljanje ulaska određenih osoba u Sjedinjene Države koje doprinose destabilizirajućem stanju na Zapadnom Balkanu“). Podsekretar Trezora za terorizam i finansijsku obavještajnu službu Brajan E. Nelson je u saopštenju rekao da „destabilizujuća koruptivna aktivnost Milorada Dodika i pokušaji da demontira Dejtonski mirovni sporazum, motivisani sopstvenim interesom, ugrožavaju stabilnost Bosne i Hercegovine i čitavog regiona“.[33][34] Ujedinjeno Kraljevstvo je 11. aprila 2022. sankcionisalo Dodika i Željku Cvijanović, predsjednicu Republike Srpske zbog pokušaja podrivanja legitimiteta Bosne i Hercegovine, a britanska ministarka vanjskih poslova Liz Tras izjavila je da Dodik i Cvijanović „namjerno potkopavaju teško stečeni mir u Bosni i Hercegovini. Podstaknuti Putinom, njihovo nepromišljeno ponašanje ugrožava stabilnost i bezbednost širom Zapadnog Balkana.“[35]

Dodika je 16. novembra 2022. godine na mjestu srpskog člana Predsjedništva naslijedila Željka Cvijanović.[36]

Pandemija kovida-19

Kako je pandemija KOVID-19 u Bosni i Hercegovini počela u martu 2020. godine, Predsjedništvo je najavilo postavljanje karantinskih šatora Oružanih snaga na granicama zemlje namijenjenih državljanima BiH koji se vraćaju kućama. Svaki državljanin Bosne i Hercegovine koji dolazi u zemlju bio je u obavezi da bude u karantinu u trajanju od 14 dana počev od dana dolaska. Šatori su postavljeni na severnoj granici sa Hrvatskom.[37]

Dodik je 21. decembra 2020. godine primljen u bolnicu zbog bilateralne upale pluća, ali nije obolio od KOVID-19.[38] Dan kasnije, 22. decembra, potvrđeno je da je pozitivan na KOVID-19;[39] do 28. decembra Dodik se oporavio.[40]

Dodik sa predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevom, 26. oktobar 2019.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je 2. marta 2021. došao u Sarajevo i sastao se sa Dodikom i ostalim članovima[41] Predsjedništva, Džaferovićem i Komšićem, i donirao 10.000 doza AstraZeneka KOVID-19 vakcina za pandemiju KOVID-19.[42] Tri dana kasnije, 5. marta, u Sarajevo je došao i slovenački predsjednik Borut Pahor, koji se sastao sa Dodikom, Džaferovićem i Komšićem, i izjavio da će Slovenija donirati i 4.800 AstraZeneka vakcina protiv KOVID-19 za pandemiju.[43]

21. aprila 2021. primio je prvu dozu vakcine Sputnjik V protiv KOVID-19.[44]

Odricanje od visokog predstavnika

Dana 27. maja 2021, Valentin Incko je podnio ostavku na funkciju visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, a njemački političar Kristijan Šmit bi trebao postati novi visoki predstavnik 1. avgusta 2021, nakon što ga je predložila njemačka vlada.[45] Dodik je to naišao na neodobravanje, rekavši da „mi ne prihvatamo Šmita, sve je običan blef međunarodne zajednice“.[46] Nekoliko dana kasnije Dodik je rekao da „Šmit neće imati legitimitet za Republiku Srpsku“. osim ako ga ne potvrdi Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija“,[47] dodajući da će Republika Srpska „primiti Šmita samo kao turistu ako ga ne potvrdi Savjet bezbjednosti“.[48]

Ministarka inostranih poslova BiH Bisera Turković imala je 29. juna burnu diplomatsku razmenu sa ruskim ambasadorom pri Ujedinjenim nacijama Vasilijem Nebenzjom na sastanku Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija u Njujorku.[49] Tema sastanka bila je politička situacija u Bosni i Hercegovini, sa fokusom na Ured visokog predstavnika, da li je vrijeme za njegovo zatvaranje nakon što je stvorena 1995. godine nakon rata u BiH.[50] Njeno obraćanje u Savjetu bezbjednosti Dodik je žestoko kritikovao.[51] Nekoliko dana ranije Dodik je bezuspješno pokušao spriječiti Turkovićevo obraćanje Savjetu bezbjednosti, čak je i pismom ruskom ministru inostranih poslova Sergeju Lavrovu tražio pomoć.[52]

Valentin Incko je u posljednjih deset dana svog mandata na mjestu visokog predstavnika, 23. jula 2021. godine, neočekivano nametnuo izmjene zakona o zabrani negiranja genocida u Bosni i Hercegovini.[53] Ovo je naišlo na ogorčenje političara bosanskih Srba, posebno Dodika, izjavljujući „Mi [Republika Srpska] smo primorani da se raspadnemo“ i mnogo puta ponavljajući da se „genocid nije desio“.[54] Kao odgovor na Inckovo nametnuto stanje. zakona, većina srpskih predstavnika u nacionalnim institucijama, na čelu sa Dodikom, odlučila je da odbaci Inckov zakon, kao i da do daljnjeg ne učestvuje u radu bosanskih nacionalnih institucija, što je izazvalo novu političku krizu u zemlji.[55]

Nakon sednice Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 4. novembra 2021, Dodik je obećao da će tužiti novog visokog predstavnika Kristijana Šmita i opisao sastanak kao „pobedu za Republiku Srpsku“ i dokazivanje da je „Kristijan Šmit visoki predstavnik samo u njegovom umu“ , iako su sve članice Saveta bezbednosti UN, osim Rusije, izrazile podršku Šmitu i njegovim ovlašćenjima kao Visokog predstavnika.[56]

Dodik je 26. januara 2022. godine, nakon sastanka o ustavnoj reformi u Sarajevu, rekao da će on i njegova stranka biti „spremni da učestvuju u radu nacionalnih institucija ukoliko u Parlamentu bude usvojen zakon o zabrani nazivanja entiteta genocidnim.''[57]

Kontroverza o vojnim helikopterima

U avgustu 2021. Komšić i Džaferović, bez Dodika, dali su instrukcije Ministarstvu bezbjednosti da bude na raspolaganju za gašenje požara u Hercegovini koji su nastali nekoliko dana ranije.[58] Do toga je došlo nakon što je Dodik, kao treći član Predsjedništva, odbio da da saglasnost Oružanim snagama BiH da svojim vojnim helikopterima pomognu u gašenju požara, jer je za vojsku potrebna saglasnost sva tri člana Predsjedništva. helikopteri snaga koji će se koristiti.[59] Njegovi postupci naišli su na ogorčenje bosanskohercegovačkih političara i medija, a Damir Šabanović, načelnik opštine Jablanica, grada u opasnosti od požara, podigao je krivičnu prijavu protiv Dodika zbog „nereagovanja ili odbijanja da reaguje i počinio krivično djelo iskorišćavanjem svog službeni položaj i neizvršavanje službene dužnosti.“[60]

Dodik se 19. avgusta pravdao da su "Helikopteri stari 40-50 godina. Ljudi koji njima lete imaju hrabrost. Naravno, to nije jedini razlog zašto nisam učestvovao na sjednicama Predsjedništva. Taj razlog je dobro poznat i tako će i ostati.“[61] Međutim, 23. avgusta ministar odbrane BiH Sifet Podžić je reagovao na Dodikovu izjavu rekavši „Helikopteri su sasvim u redu, jedini razlog zašto nisu pomogli u gašenju požara je Dodik.“[62]

Povlačenje jurisdikcije

Sastanak Dodika sa ministrom inostranih poslova Grčke Nikosom Dendijasom, 13. maj 2021

Nakon Zakona o šumama koji je usvojila Vlada Republike Srpske, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 23. septembra 2021. godine donio odluku da je odredba zakona da su šume vlasništvo Republike Srpske neustavna.[63] Dodik je kritikovao ovu odluku, rekavši „U RS [Republici Srpskoj] treba poništiti sve što je van Ustava i Dejtona“.[64]

On je 27. septembra najavio da će Republika Srpska povući saglasnosti koje je dala na sporazume o formiranju Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine.[65] Kasnije je rekao da se, bez obzira na sve, ništa neće raditi „van Ustava“.[66] Iako podržava Dodikovo mišljenje o zakonu o zabrani negiranja genocida, Mirko Šarović, predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) velika opoziciona partija u Republici Srpskoj, ne podržava povlačenje nadležnosti Oružanih snaga i drugih nacionalnih institucija, navodeći „Od Dodikovih neozbiljnih inicijativa Republika Srpska će postati meta, nemamo koristi od ovih odluka“.[67]

Dana 20. oktobra 2021. godine, Narodna skupština Republike Srpske je samo tijesno izglasala formiranje entitetske Agencije za lijekove, čime je povukla podršku nacionalnoj bosanskoj Agenciji za lijekove.[68] Opozicija, uključujući SDS i Partiju demokratskog progresa, nije prisustvovala glasanju u znak protesta protiv Dodika i njegovog postupka.[69]

Dodik je 8. novembra 2021. najavio dalje povlačenje iz Oružanih snaga, navodeći „Nećemo dozvoliti da Oružane snage postanu muslimanska vojska“ i rekavši da je „dobro da se Bosna i Hercegovina demilitarizuje, to je bio naš raniji predlog.''[70] Nakon Dodikovog delovanja, Donji dom Ujedinjenog Kraljevstva organizovao je debatu o situaciji u Bosni i Hercegovini, tokom koje su iznete velike optužbe na račun Dodikovog rada, ali i Srbije i Rusije kao zemalja koje podržavaju njegov rad.[71]

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je 10. decembra 2021. set zaključaka, uključujući i one koji se tiču Oružanih snaga, kojima se otvara put za povlačenje nadležnosti sa nacionalnog na entitetski nivo.[72] Ponovo, u znak protesta, opozicija nije prisustvovala glasanju i odbila je da podrži zaključke, navodeći „Ovo je farsa i obična izborna kampanja“.[73]

Spoljna politika

Dodik pozdravlja ruskog predsjednika Vladimira Putina u Moskvi, 20. septembra 2022

U maju 2021. godine, tokom izbijanja izraelsko-palestinskog sukoba, Dodiku je zahvalio izraelski premijer Benjamin Netanjahu što je izrazio podršku Izraelu, za razliku od njegovih kolega iz Predsjedništva koji su izrazili podršku Palestini.[74]

U junu 2021. Dodik je u Antaliji u Turskoj potpisao Deklaraciju SEECP, koja između ostalog uključuje razgovore o integraciji u NATO.[75]

On se 6. novembra 2021. godine sastao sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom u Banjaluci, zahvalivši mu „na razumevanju koje Mađarska ima za Republiku Srpsku“.[76] Orban je rekao da je „Republika Srpska ključna za mir na Balkanu“. te da će Mađarska „proširiti svoj ekonomski program sa Republikom Srpskom.“[77]

Dodik je 2. decembra 2021. imao sastanak sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom u Moskvi, pri čemu je Dodik izjavio „On [Putin] je upoznat sa detaljima situacije u Bosni i Hercegovini.“[78] Nakon što je Rusija priznala Donjecku Narodnu Republiku i Lugansku Narodnu Republiku kao nezavisne države 21. februara 2022. godine, koje su sporne teritorije u ukrajinskom regionu Donbas, Dodik je rekao da će Republika Srpska tražiti neutralnost na nacionalnom nivou po pitanju Ukrajine.[79] Putin je 24. februara naredio invaziju velikih razmera na Ukrajinu, što je označilo dramatičnu eskalaciju rusko-ukrajinskog rata koji je počeo 2014. Povodom invazije, Dodik je rekao da je Bosna i Hercegovina neutralna, nakon što je prethodnog dana izjavio da je „ događaji su pokazali da je dobra odluka za Bosnu i Hercegovinu da ne uđe u NATO i da zemlja neće podržati sankcije.“[80]

Evropska unija

Dodik na sastanku sa predsjednicom Evropske komisije Urzulom fon der Lajen, 30. septembar 2021.

Prvobitno veliki zagovornik i pristalica Evropske unije, Dodik je postepeno postao mnogo evroskeptičniji i kritičniji prema EU.[81]

Dodik i njegovi kolege članovi Predsjedništva su u septembru 2020. godine rekli da je status kandidata za članstvo u EU za Bosnu i Hercegovinu moguć 2021. godine ako ta zemlja „provede uspješne reforme“.[82]

U septembru 2021. Dodik je otišao u Budimpeštu, u Mađarsku, na njen demografski samit.[83] Tamo se 22. septembra sastao sa slovenačkim premijerom Janezom Janšom.[84] Dodik je 23. septembra održao govor na samitu, gdje je kritikovao Evropsku uniju, LGBT zajednicu i rješavanje prethodne evropske migrantske krize.[83] Samitu su, osim Dodika i Janše, prisustvovali i mađarski premijer Viktor Orban, predsednik Srbije Aleksandar Vučić, češki premijer Andrej Babiš, poljski premijer Mateuš Moravjecki i bivši potpredsednik SAD Majk Pens, kao i kandidat za predsednika Francuske 2022. Erik Zemur.[85]

Dodik u pozdravu španskog premijera Pedra Sančeza, 30. jul 2022

Dodik, Džaferović i Komšić sastali su se 30. septembra u zgradi Predsjedništva u Sarajevu sa predsjednicom Evropske komisije Urzulom fon der Lejen.[86] Ovo je bio dio posjete Fon der Lajen Bosni i Hercegovini, budući da je nekoliko sati prije toga otvorila granični punkt Svilaj i most preko rijeke Save u blizini, koji nosi međunarodno važan autoput Panevropski koridor 5c.[87]

Dodik je, između ostalog, u intervjuu za najveći nemački novinski sajt Špigel, datom u oktobru 2021. godine, rekao da „Zapadni Balkan nikada nije bio dalje od članstva u Evropskoj uniji nego što je danas“, nastavljajući tako da iznosi svoje evroskeptične stavove.[88] U decembru 2021. godine, njemačka ministarka inostranih poslova Analena Berbok predložila je spoljnu politiku „usmjerenu vrijednostima“ u sprezi sa drugim evropskim demokratijama i partnerima u NATO-u,[89] i pozvala EU da implementira sankcije Dodiku.[90] Dodik se 20. maja 2022. godine sastao sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom, tokom posjete Sarajevu, sa kojim je razgovarao o pristupanju Bosne i Hercegovine EU.[91]

Odnosi sa Turskom

Dodik, Džaferović i Komšić su 16. marta 2021. godine otišli u državnu posjetu Turskoj kako bi se sastali sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom.[92] Dok je bio tamo, Erdogan je obećao da će donirati Bosni i Hercegovini 30.000 vakcina protiv KOVID-19 za pandemiju KOVID-19.[93] Takođe na sastanku, Bosna i Hercegovina i Turska dogovorile su međusobno priznavanje i razmenu vozačkih dozvola, kao i potpisivanje sporazuma o saradnji u infrastrukturnim i građevinskim projektima, koji se odnosi i na izgradnju autoputa od glavnog grada BiH do glavnog grada Srbije. Beograd; sporazum potpisuje ministar komunikacija i saobraćaja Vojin Mitrović.[94]

Erdogan je 27. avgusta 2021. godine došao u Sarajevo u državnu posjetu Bosni i Hercegovini i sastao se sa sva tri člana Predsjedništva, razgovarajući o većoj ekonomskoj i infrastrukturnoj saradnji, kao io izgradnji autoputa od Sarajeva do Beograda.[95] Takođe, dogovoren je trilateralni sastanak Turske, Srbije i Bosne i Hercegovine koji bi trebalo da se desi u bliskoj budućnosti.[96]

U novembru 2021. Dodik je otišao u Ankaru i ponovo se sastao sa Erdoganom.[97] Njegov sastanak sa Erdoganom bio je fokusiran na političku krizu u Bosni i Hercegovini, nakon što je Valentin Incko nametnuo izmjene zakona o zabrani negiranja genocida u zemlji. Na sastanku je, kako je prenio Dodik, rečeno da "prijetnja silom ne može riješiti nijedan problem" i da su "spekulanti nametnuli priču o mogućem sukobu".[98]

Predsednik Republike Srpske

Prvi i drugi mandat (2010–2018)

Raspodjela mandata Predstavničkog doma Republike Srpske za period 1996–2014.

U oktobru 2010. Dodik je tesno pobedio na predsedničkim izborima RS već u prvom krugu, čime je postao 8. predsednik republike.

Dana 30. novembra 2010. godine, procurele diplomatske depeše Sjedinjenih Država otkrile su da Dodik podržava Ahtisarijev plan za nezavisnost Kosova.[99] Depešu je poslao Danijel Frid, zvaničnik američkog Stejt departmenta, u maju 2007. i citirao Dodika da će „priznanje Kosova uslediti nakon takve odluke (da se usvoji plan) Saveta bezbednosti UN“. Dodik je negirao optužbe i naveo da je Danijel Frid lažov i smutljivac.[100]

Dodik je u maju 2011. planirao da se u junu održi referendum za koji je smatrao da će se odraziti na odbacivanje državnih institucija BiH, uključujući i sud za ratne zločine. Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Incko upozorio je da bi referendum potencijalno mogao da ugrozi Dejtonski sporazum.[101] Međutim, ubrzo nakon povećanja tenzija u vezi sa predloženim referendumom, Republika Srpska je odlučila da poništi referendum, nakon što je Ketrin Ešton, visoka predstavnica Unije za spoljnu politiku i bezbednost EU u Banjoj Luci uverila Dodika da će EU ispitati pritužbe RS na zloupotrebe u pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine, te preporučiti izmjene.[102]

Dodik je 25. oktobra 2011. na Univerzitetu Kolumbija govorio na temu „Američka spoljnopolitička uspešna priča: Dejtonski sporazum, Republika Srpska i evropske integracije Bosne“.[103] Zbog ovog događaja protestovale su brojne organizacije, uključujući Kongres Bošnjaka Severne Amerike,[104] Savetodavno veće za Bosnu i Hercegovinu, Kanadski institut za istraživanje genocida,[105] Bosanskoamerički institut za genocid i obrazovni centar, i Međunarodni centar za tranzicionu pravdu.[106][107] Protesti su se odvijali i dok je govor bio u toku.[108]

Dodik na predizbornom skupu podrške predsjedniku Srbije Borisu Tadiću, 2. maj 2012

Dodik je u oktobru 2012. predložio da se ukinu jedinstvene oružane snage Bosne i Hercegovine.[109] Dodik je 3. novembra 2012. godine najavio da će Vlada Republike Srpske donirati neobjavljeni iznos za renoviranje stare rezidencije srpskog pravoslavnog patrijarha Irineja u Beogradu. Irinej je prokomentarisao da je „ovo odlična prilika da se praktično pokaže jedinstvo srpskog naroda i srpske crkve van naših granica“. Srpski blogeri su izrazili „neslaganje i sa jednima i sa drugima u vreme teške ekonomske krize i teškoća“.[110]

Visoki predstavnik Valentin Incko je 13. novembra 2012. citirao Dodika kao „najčešćeg, iako svakako ne jedinog zagovornika raspada [bosanske] države“ u izvještaju Savjetu bezbjednosti UN. On je dodao da je "najnovija i zabrinjavajuća od njih inicijativa koju je predsjednik uputio Narodnoj skupštini Republike Srpske u pokušaju da se stvore uslovi koji bi jednostrano iznudili raspuštanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine". Vitalij Čurkin, ruski predstavnik u Ujedinjenim nacijama, stao je u odbranu Dodika i okrivio Bošnjake za napetost.[111]

U novembru 2012. godine, njemačko državno tužilaštvo umiješalo je Dodika i njegovog sina u korupcijski slučaj Hipo Alpe-Adria-Bank International. Istraga se odnosila na „više krivičnih dela, uključujući falsifikovanje dokumenata, lažiranje finansijskih i poslovnih izveštaja i prevare“. Pravosudni sistem Bosne i Hercegovine je prvobitno istražio slučaj nakon podnošenja tužbe, ali su „politički pritisci ubrzo zaustavili pravosudne organe i policiju u RS-u“.[112] Prema Domagoju Margetiću, hrvatskom novinaru, Dodik je podmićivao i prijetio mu je mito i prijetnje. njega kako ga ne bi povezivali sa pričom o aferi Hipo Group Alpe Adiria.[113] Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Incko je 26. novembra 2012. godine potvrdio da nije vođena istraga protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i njegove porodice u Njemačkoj ili Austriji.[114]

Kancelarija Sjedinjenih Američkih Država za kontrolu strane imovine uvela je 1. januara 2017. godine sankcije Dodiku na osnovu Izvršnog naloga 13304 i zbog njegove uloge u prkošenju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.[115] „Ometajući Dejtonski sporazum, Milorad Dodik predstavlja značajnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine“, rekao je Džon E. Smit, v. d. direktora OFAC-a. „Današnja akcija naglašava privrženost SAD Dejtonskom sporazumu i podržava međunarodne napore za nastavak evropskih integracija zemlje. Svaka imovina Milorada Dodika u jurisdikciji SAD će biti blokirana, a američkim licima, pojedincima ili kompanijama, zabranjeno je da se bave biznisom. transakcije sa njim“.

Treći mandat (2022–trenutno)

Opšti izbori 2022.

Dodik je 1. jula 2022. godine najavio kandidaturu na opštim izborima u Republici Srpskoj, kandidujući se po treći put za predsjednika Republike Srpske.[116]

Nakon objavljivanja preliminarnih rezultata na izborima u Republici Srpskoj, opozicione stranke optužile su za izbornu malverzaciju direktno Dodiku, za kojeg su tvrdili da je koordinirao punjenje glasačkih kutija hiljadama nezakonitih glasova kako bi Savez nezavisnih socijaldemokrata stavio ispred izbora i da je Jelena Trivić iz Partije demokratskog progresa pravi pobednik predsedničkih izbora u Republici Srpskoj.[117][118] Kao rezultat ovih navoda, Centralna izborna komisija je započela ponovno prebrojavanje glasačkih listića.[119] Kada je Izborna komisija verifikovala preliminarne rezultate, nije verifikovala izbore u Republici Srpskoj.[120] Međutim, 27. oktobra zvaničnici su potvrdili Dodikovu pobjedu. Komisija je konstatovala da iako je bilo nepravilnosti, nijedna nije bila na nivou koji bi promenio ishod izbora.[121]

Mandat

Dodik sa Vladimirom Putinom, 23. maj 2023

Dodik je položio zakletvu kao predsjednik 15. novembra 2022. godine u Narodnoj skupštini Republike Srpske, naslijedivši Željku Cvijanović.[122]

Dodik je 23. novembra zatražio od aktuelnog premijera Radovana Viškovića da formira novu vladu Republike Srpske.[123] Narodna skupština Republike Srpske potvrdila je 21. decembra 2022. godine imenovanje Viškovićevog kabineta.[124]

Dodik je 8. januara 2023. odlikovao ruskog predsjednika Vladimira Putina u odsustvu najvišim entitetskim odlikovanjem, Ordenom Republike Srpske.[125]

U martu 2023. godine došlo je do nasilja u Banja Luci zbog planiranog LGBT događaja i nekoliko desetina muškaraca napalo je nekoliko aktivista za ljudska prava.[126] Takođe u martu, državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država Entoni Blinken rekao je da „Dodikovi napadi na osnovna prava i slobode u Republici Srpskoj pokazuju da je on na autoritarnom putu predsednika Putina“ i da se „Stejt department nastavlja da se zalaže za demokratsku i prosperitetnu budućnost koju svi građani Bosne i Hercegovine zaslužuju.“[127]

Narodna skupština Republike Srpske je 27. juna 2023. godine izglasala suspenziju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i prestanak objavljivanja uredbi i zakona visokog predstavnika u službenom glasniku.[128] Nakon ove odluke, visoki predstavnik Kristijan Šmit je poništio dva zakona koja je Skupština usvojila, navodeći da te odluke „direktno krše ustavni poredak Bosne i Hercegovine i Dejtonski mirovni sporazum“.[129]

Dodik je osudio napad Hamasa na Izrael 2023. godine i izrazio podršku Izraelu u ratu koji je uslijedio. Palata Republike u Banjoj Luci okićena je izraelskom zastavom 8. oktobra 2023. godine.[130]

Kristijan Šmit je 26. marta 2024. godine nametnuo novi set izmjena izbornog zakona Bosne i Hercegovine, najavljujući implementaciju elektronskog brojanja glasova, elektronske identifikacije i digitalnih biračkih mjesta na ograničenom broju lokacija u okviru pilot šeme.[131] Dodik je zapretio da će Srbi blokirati rad nacionalne vlade u zemlji ukoliko se ne „ponište“ izborni zakoni koje je nametnuo Šmit, a „zapadni ambasadori ne budu proterani iz zemlje“.[132]

Optužnica i suđenje

Tužilaštvo BiH je u avgustu 2023. godine optužilo Dodika da se oglušio o odluke visokog predstavnika, i prijeti mu moguća maksimalna kazna od pet godina zatvora.[133] Visoki zvaničnici bosanskih Srba odbacili su optužnicu protiv Dodika kao politički motivisanu, rekavši da neće priznati odluke „neustavnog suda i tužilaštva“.[134] Dodik je 16. oktobra 2023. godine odbio da se izjasni o optužnici na prvom mestu. saslušavši, kasnije je rekao novinarima da ne razume optužnicu.[135]

Dodiku je zvanično suđeno 5. februara 2024. godine.[136][137][138]

Sankcije

Britanska vlada uvela je sankcije Dodiku 2022. godine, zajedno sa Sjedinjenim Državama 2023. godine, zbog navodnog podrivanja teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i Dejtonskog mirovnog sporazuma.[139][140]

Stavovi

Mišljenja o Tuzli i Markalama

Dodik na konvenciji tadašnje vladajuće Demokratske stranke u Beogradu, 2. maja 2012.

Dodik je 2009. godine izjavio da je tuzlanski masakr isceniran i doveo u pitanje masakre na Markalama u Sarajevu. Zbog ovih izjava Grad Tuzla podnio je optužnicu protiv Dodika. Grad Sarajevo podnio je krivičnu prijavu protiv Dodika zbog zloupotrebe položaja i ovlasti, te izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje.[141]

Kancelarija visokog predstavnika je saopštila da je Dodik negirao počinjene ratne zločine i naveo da „Kada takve iskrivljene činjenice dolaze od zvaničnika na visokoj poziciji, zvaničnika koji je dužan da poštuje Dejtonski mirovni sporazum i da sarađuje sa Haškim tribunalom, onda su posebno neodgovorni i potkopavaju ne samo institucije odgovorne za održavanje vladavine prava, već i kredibilitet samog pojedinca“.[142]

Poricanje genocida i masakra u Srebrenici

Dodik 2016.

Dodik je masakr u Srebrenici opisao kao „izmišljen mit“.[143]

On je u intervjuu beogradskom listu Večernje novosti u aprilu 2010. godine izjavio da „ne možemo i nikada nećemo prihvatiti da se taj događaj kvalifikuje kao genocid“, i odbacio izveštaj Republike Srpske iz 2004. godine koji je priznao razmere ubistva i izvinio se rođacima žrtava, tvrdeći da je izveštaj usvojen zbog pritiska međunarodne zajednice. Ne potvrđujući cifru, tvrdio je da je broj žrtava 3.500, a ne 7.000 koliko ih prihvata izvještaj, navodeći da je 500 popisanih žrtava živo i da je preko 250 ljudi sahranjenih u Memorijalnom obilježju genocida u Srebrenici u Potočarima umrlo na drugim mjestima.[144] U istom mjesecu, 10. aprila 2010. godine, Dodik je pokrenuo reviziju izvještaja iz 2004. rekavši da je broj ubijenih preuveličan i da je izvještaj izmanipulisao bivši mirovni izaslanik.[144][145] Kancelarija visokog predstavnika je odgovorila i navela da: „Vlada Republike Srpske treba da preispita svoje zaključke i da se uskladi sa činjenicama i zakonskim zahtevima i da se ponaša u skladu sa tim, a ne da nanosi emocionalni bol preživjelima, muči istoriju i omalovažava javnu sliku o zemlja“.[146]

Dodik je 12. jula 2010. godine, na 15. godišnjicu masakra u Srebrenici, izjavio da priznaje ubistva koja su se dogodila na tom mestu, ali da ono što se dogodilo u Srebrenici ne smatra genocidom, što se razlikuje od zaključaka MKSJ-a i Međunarodnog suda pravde, navodeći da je „(i) genocid počinjen nad srpskim narodom na ovim prostorima gde su masovno ubijani žene, deca i starci“, misleći na istočnu Bosnu.[147][148][149][150] Dodik je u decembru 2010. godine osudio Vijeće za implementaciju mira (PIC), međunarodnu zajednicu od 55 zemalja, jer je masakr u Srebrenici nazvao genocidom.[148]

Dodik ljubi zastavu Republike Srpske pred paradu povodom Dana Republike u Banjaluci, 9. januar 2018.

Koristio je razne tvrdnje, koje su zastupali drugi poricatelji i teoretičari zavere,[151] poput da je Srebrenica, u stvari, bila osveta za napad na Kravicu 1993. i druge zločine bosanskih Muslimana nad Srbima, potvrđene ili navodne.[152]

Dodik je 2017. godine uveo zakon kojim se faktički zabranjuje predavanje o genocidu u Srebrenici i opsadi Sarajeva u školama Republike Srpske, navodeći da je „ovdje nemoguće koristiti udžbenike... koji govore da su Srbi počinili genocid i držali Sarajevo pod opsadom. Ovo nije tačno i ovo se ovde neće učiti“.[153]

Narodna skupština Republike Srpske je 14. avgusta 2018. godine, ponovo na inicijativu Dodika nakon njegovog prethodnog pokušaja 2010. godine, odbacila izvještaj iz 2004. godine i odlučila da se sastavi nova komisija za reviziju izvještaja o događajima u Srebrenici i okolini grada u julu 1995. godine. Ovaj potez je odmah kritikovala međunarodna zajednica.[154][155]

Fond za humanitarno pravo je u svom izvještaju koji je potpisao 31 istaknuti potpisnik opisao ovaj novi razvoj događaja kao „kulminaciju više od decenije negiranja genocida i istorijskog revizionizma od strane vlasti SNSD-a u Republici Srpskoj“.[155][151] Stejt department Sjedinjenih Država objavio je saopštenje u kojem kritikuje taj potez, opisujući ga kao „(a) pokušaji da se odbaci ili izmeni izveštaj o Srebrenici deo su širih napora da se revidiraju činjenice iz prošlog rata, da se negira istorija i da politizuju tragediju“.[156]

Radovan Karadžić i Ratko Mladić

U martu 2016. godine studentski dom na Palama dobio je ime u čast ratnog srpskog lidera Radovana Karadžića, što je Dodik podržao.[157] Događaj se dogodio samo nekoliko dana pre nego što je Karadžić osuđen od strane MKSJ za ratne zločine.[158][159]

U decembru 2020. godine, ploča u čast Karadžiću je morala da bude uklonjena nakon što je visoki predstavnik Incko, uz pomoć Karadžićeve ćerke Sonje Karadžić-Jovičević, javno pozvao na njeno uklanjanje.[160]

Dodik je u februaru 2024. izjavio: „Ne smete zaboraviti Radovana Karadžića ili Ratka Mladića. To su ljudi koji su u teškom trenutku stali na čelo ovog naroda... i spremni smo da se odreknemo svoje istorijske veličine samo zato što neko je rekao da su počinili zločin“, rekao je Dodik pred okupljenim. Tvrdi da tokom suđenja u Hagu Karadžiću zapravo nije dokazano da je počinio nijedan zločin i da je proglašen krivim "jer se založio za slobodu". Ovo što im je urađeno je čista istorijska podvala... Oni su sve izmislili“, rekao je Dodik. Dodao je da mu je želja da vidi uspostavljanje „velike Rusije“.[161]


Privatni život

Oženjen je Snježanom s kojom ima dvoje djece, sina i ćerku.[3]

Priznanja

  • Orden Nemanjića[162]
  • Povodom osveštenja Sabornog hrama Hrista Spasitelja u Banjoj Luci 29. maja 2009. godine, kao jednom od kumova hrama, tada predsjedniku Vlade Republike Srpske, Miloradu Dodiku je dodijeljen Orden Svetog Save prvog reda, najviše odlikovanje Srpske pravoslavne crkve.[163]
  • Odlukom Nacionalnog savjeta bezbjednosti Rusije je 6. novembra 2011. odlikovan je „Ordenom Prvog stepena za zasluge pred otadžbinom i kozaštvom“.[164]
  • Ukazom predsjednika Ruske Federacije Dmitrija Medvedeva od 22. novembra 2011, odlikovan je „Ordenom družbe“ za razvoj saradnje između Ruske Federacije i Bosne i Hercegovine.[165] Orden mu je uručen 9. januara 2012, na Dan i Krsnu slavu Republike Srpske.[166]
  • Spomenica Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ na kojoj piše: „U znak poštovanja i zahvalnosti za zalaganje i doprinos njegovanju prosvjete, kulture i duhovnosti srpske“; Bileća, 28. juni 2012.
  • Odlikovanje Fonda jedinstva pravoslavnih naroda, za istaknutu djelatnost na jačanju jedinstva pravoslavnih naroda i unapređenje i jačanje hrišćanskih vrijednosti u društvu; 11. mart 2014.
  • Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril uručio je predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku nagradu međunarodnog Fonda jedinstva pravoslavnih naroda za 2013. godinu, a koje se dodjeljuje u koordinaciji Ruske pravoslavne crkve i Kabineta predsjednika Ruske Federacije, radi odavanja priznanja za istaknutu djelatnost na jačanju jedinstva pravoslavnih naroda i unapređenje i jačanje hrišćanskih vrijednosti u društvu.[2]
  • Orden Svetog vladike Nikolaja Eparhije valjevske, 3. maj 2015. godine.[167]
  • Orden Svetog Simeona Mirotočivog Srpske pravoslavne crkve dobio je 8. oktobra 2019.[168][169][170]

Galerija

  • Dodik (2007)
    Dodik (2007)
  • Dodik govori na konvenciji u Beogradu, 2012.
    Dodik govori na konvenciji u Beogradu, 2012.
  • Dodik ljubi zastavu Srpske za Dan Republike, 2018.
    Dodik ljubi zastavu Srpske za Dan Republike, 2018.
  • Milorad Dodik i Vladimir Putin 2023.
    Milorad Dodik i Vladimir Putin 2023.

Vidi još

Reference

  1. ^ eNovosti.info. „Dodik: državljanin Srpske, prije svega”. Arhivirano iz originala 26. 08. 2014. g. Pristupljeno 23. 12. 2010. 
  2. ^ a b v Patrijarh Kiril nagradio Dodika za promociju hrišćanskih vrijednosti — BiH — Nezavisne novine
  3. ^ a b „Milorad Dodik: Biografija”. CIN. Pristupljeno 29. 8. 2017. 
  4. ^ „BIOGRAFIJA”. Arhivirano iz originala 23. 03. 2016. g. Pristupljeno 04. 05. 2016. 
  5. ^ prijemi
  6. ^ prijemi MD
  7. ^ Evropski Borac, Dodik.
  8. ^ Oslobođenje, Očišćen dug Borca.
  9. ^ Šedo 2013, str. 88.
  10. ^ a b Eralp 2012, str. 21.
  11. ^ a b Petersen 2011, str. 305.
  12. ^ Bideleux & Jeffries 2007, str. 375.
  13. ^ Thomas 1999, str. 377.
  14. ^ „Tadic, Dodik inaugurate Republika Srpska Park in Belgrade”. Southeast European Times. 6. 5. 2008. 
  15. ^ Horvat, Karmen (1. 6. 2008). „Croatia Was Created On Greatest Ethnic Cleansing”. Dalje. Arhivirano iz originala 19. 10. 2012. g. 
  16. ^ Horvat, Karmen (1. 6. 2008). „President Mesic to Dodik: You Are Rude”. Dalje. Arhivirano iz originala 19. 10. 2012. g. 
  17. ^ Stedul, Joseph (10. 6. 2008). „Committee President: PM Dodik in Zagreb to Provoke”. Dalje. Arhivirano iz originala 19. 10. 2012. g. 
  18. ^ a b v „Dodik's statements stir new controversy”. B92. 12. 12. 2008. Arhivirano iz originala 4. 11. 2012. g. 
  19. ^ a b „With Pale School Opening, Serb Leader Sends Message To Bosnia”. Radio Free Europe/Radio Liberty. 9. 9. 2009. 
  20. ^ a b Barlovac, Bojana (28. 10. 2009). „Dodik Says Had Moral Reasons to Welcome Plavsic”. Balkan Insight. 
  21. ^ „Dodik speaks about welcoming Plavšić”. B92. 28. 10. 2009. Arhivirano iz originala 3. 1. 2010. g. 
  22. ^ a b v Ajder, Miroslav (17. 3. 2009). „Corruption Claims Hold Back Bosnia”. Bloomberg Businessweek. Arhivirano iz originala 27. 1. 2011. g. 
  23. ^ a b „Dodik will give Plavsic office in the Senate?”. Dalje. 10. 11. 2009. Arhivirano iz originala 20. 10. 2012. g. 
  24. ^ „Exiting Croat leader says he'd attack Bosnian Serbs”. B92. 19. 1. 2010. Arhivirano iz originala 25. 1. 2011. g. 
  25. ^ CIK BiH, Najveća pobjeda.
  26. ^ „Dodik jednoglasno reizabran za predsednika SNSD”. Politika Online. Pristupljeno 2023-09-30. 
  27. ^ S.H. (11. 12. 2018). „Džaferović nakon Dodikove provokacije: Povreda zastave je povreda države, na to neću pristati” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 11. 12. 2018. 
  28. ^ Er. M. (12. 12. 2018). „Dodik popustio: Sjednica Predsjedništva BiH pod državnom zastavom” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  29. ^ „Dodik zaposlio Kusturicu kao savjetnika u Predsjedništvu BiH” (na jeziku: bošnjački). Al Jazeera Balkans. 13. 3. 2019. Pristupljeno 13. 3. 2019. 
  30. ^ S.H. (28. 1. 2021). „CIK prijavio Milorada Dodika Tužilaštvu BiH zbog širenja nacionalne mržnje” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 28. 1. 2021. 
  31. ^ A.Z. (21. 1. 2021). „Šokantna izjava Dodika o članici CIK-a: Gospođa predstavlja srpski narod, a udata je za Bošnjaka” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  32. ^ D.Be. (22. 5. 2021). „Komšić i Džaferović danas na Manjači: Da li će Dodik i Tegeltija izignorisati pozive za vojnu vježbu?” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 22. 5. 2021. 
  33. ^ „Treasury Sanctions Milorad Dodik and Associated Media Platform for Destabilizing and Corrupt Activity”. U.S. Department of the Treasury (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-01-05. 
  34. ^ „Balkans-related Designations and Designation Update”. U.S. Department of the Treasury (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-01-05. 
  35. ^ „Britain Sanctions Bosnian Serb Politicians For Pushing 'De Facto Secession' Of Republika Srpska”. Raido Free Europe/Radio Liberty. 11. 4. 2022. Pristupljeno 15. 4. 2022. 
  36. ^ „Komšić, Cvijanović i Bećirović preuzeli dužnost u Predsjedništvu BiH”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: bošnjački). 16. 11. 2022. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  37. ^ „Dodik: Od ponedeljka vojska izlazi na granicu i postavlja satore za karantin”. faktor.ba. Pristupljeno 17. 3. 2020. 
  38. ^ „Milorad Dodik završio u bolnici”. N1 HR (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 21. 12. 2020. g. Pristupljeno 2020-12-21. 
  39. ^ D. Be. (22. 12. 2020). „Milorad Dodik pozitivan na koronavirus, ima otežano disanje i bolove u želucu” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 22. 12. 2020. 
  40. ^ N.V. (28. 12. 2020). „Milorad Dodik boljeg zdravstvenog stanja, negativan na koronavirus” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 28. 12. 2020. 
  41. ^ R.D. (2. 3. 2021). „Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sletio u Sarajevo s donacijom vakcina” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 2. 3. 2021. 
  42. ^ R.D. (2. 3. 2021). „Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sletio u Sarajevo s donacijom vakcina” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 2. 3. 2021. 
  43. ^ G.M. (5. 3. 2021). „Borut Pahor u Predsjedništvu BiH, Slovenija donira 4.800 vakcina našoj zemlji” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 5. 3. 2021. 
  44. ^ G.M. (21. 4. 2021). „Milorad Dodik primio rusku vakcinu Sputnik V” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 21. 4. 2021. 
  45. ^ S.H. (27. 5. 2021). „Valentin Inzko podnio ostavku, novi visoki predstavnik dolazi 1. augusta” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 27. 5. 2021. 
  46. ^ S.M. (30. 5. 2021). „Dodik: Ne prihvatamo Schmidta, sve je običan blef međunarodne zajednice” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 30. 5. 2021. 
  47. ^ D.Be. (2. 6. 2021). „Dodik o imenovanju Schmidta: Neće imati legitimitet za RS ako ga ne potvrdi Vijeće sigurnosti UN-a” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 2. 6. 2021. 
  48. ^ „Lider SNSD-a najavio da će Schmidta primati kao turistu ako ga ne potvrdi Vijeće sigurnosti UN-a” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. 5. 6. 2021. Pristupljeno 5. 6. 2021. 
  49. ^ G.M. (29. 6. 2021). „Žustrom raspravom Turković i ruskog predstavnika okončana debata o BiH u Vijeću sigurnosti UN-a” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 29. 6. 2021. 
  50. ^ D.Be. (30. 6. 2021). „Pogledajte diplomatski duel Turković i ruskog ambasadora u New Yorku” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 30. 6. 2021. 
  51. ^ „Dodik o sjednici Vijeća sigurnosti UN-a: Turković je prevazišla Biseru koja je donosila hurme” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. 30. 6. 2021. Pristupljeno 30. 6. 2021. 
  52. ^ M.G. (1. 7. 2021). „Pročitajte Dodikovo pismo Lavrovu kojim je pokušao spriječiti obraćanje Bisere Turković u UN-u” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 1. 7. 2021. 
  53. ^ M.G. (23. 7. 2021). „Valentin Inzko nametnuo izmjene zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida u BiH” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 23. 7. 2021. 
  54. ^ R.D. (23. 7. 2021). „Dodik reagovao na Inzkovu odluku ponovivši negiranje genocida: Prisiljeni smo da krenemo u disoluciju” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 23. 7. 2021. 
  55. ^ Veselinović, Gojko; Kešmer, Meliha (26. 7. 2021). „Stranke iz RS-a bojkotuju institucije BiH zbog zabrane negiranja genocida”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: bošnjački). slobodnaevropa.org. Pristupljeno 26. 7. 2021. 
  56. ^ N.V. (4. 11. 2021). „Dodik poručio da će tužiti Schmidta, a sjednicu Vijeća sigurnosti pokušava predstaviti kao pobjedu” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 4. 11. 2021. 
  57. ^ „Dodik traži da se usvoji zakon o zabrani nazivanja entiteta (RS) genocidnim”. saff.ba (na jeziku: bošnjački). 26. 1. 2022. Pristupljeno 26. 1. 2022. 
  58. ^ N.V. (13. 8. 2021). „Predsjedništvo bez Dodika zadužilo Ministarstvo sigurnosti da bude na raspolaganju za gašenje požara” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 13. 8. 2021. 
  59. ^ D.Be. (12. 8. 2021). „Dok bukte požari u Hercegovini čeka se Dodikova saglasnost za angažovanje helikoptera OSBiH” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 12. 8. 2021. 
  60. ^ N.V. (13. 8. 2021). „Načelnik općine Jablanica podnosi krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 13. 8. 2021. 
  61. ^ B.R. (19. 8. 2021). „Dodik se pokušao opravdati: Helikopteri Oružanih snaga su na ivici ispravnosti” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 19. 8. 2021. 
  62. ^ M.G. (23. 8. 2021). „Podžić: Helikopteri su ispravni, jedini razlog što nisu gasili požare je Dodik” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 23. 8. 2021. 
  63. ^ N.V. (23. 9. 2021). „Sud donio odluku o neustavnosti odredbe da su šume vlasništvo Republike Srpske” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 23. 9. 2021. 
  64. ^ N.V. (23. 9. 2021). „Dodik o presudi kojom šume pripadaju BiH: U RS-u treba poništiti sve izvan Ustava i Dejtona” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 23. 9. 2021. 
  65. ^ „Dodik: Povlačimo saglasnosti za Oružane snage BiH i VSTV” (na jeziku: bošnjački). avaz.ba. 27. 9. 2021. Pristupljeno 27. 9. 2021. 
  66. ^ A.Ka. (8. 10. 2021). „Dodik: Povlačimo saglasnost za Oružane snage, VSTV i UIO” (na jeziku: bošnjački). avaz.ba. Pristupljeno 8. 10. 2021. 
  67. ^ „ŠAROVIĆ UPOZORAVA: Od neozbiljnih Dodikovih inicijativa RS postaje meta, koristi nemamo”. narod.ba (na jeziku: bošnjački). 9. 10. 2021. Pristupljeno 9. 10. 2021. 
  68. ^ N.V. (20. 10. 2021). „Narodna skupština RS-a izglasala formiranje entitetske agencije za lijekove” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 20. 10. 2021. 
  69. ^ „Poslanici opozicije nisu prisustvovali glasanju: NSRS usvojila Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima Srpske” (na jeziku: bošnjački). srpskainfo.com. 20. 10. 2021. Pristupljeno 20. 10. 2021. 
  70. ^ R.D. (8. 11. 2021). „Dodik najavio daljnje povlačenje iz Oružanih snaga: Nećemo dopustiti da ta vojska postane "muslimanska"” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 8. 11. 2021. 
  71. ^ V.K. (9. 11. 2021). „Britanski parlament o Dodiku: On ima podršku Rusije i Srbije, moramo djelovati odmah” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 9. 11. 2021. 
  72. ^ G.M. (10. 12. 2021). „Narodna skupština RS-a usvojila zaključke kojima žele urušiti BiH: U narednih 6 mjeseci novi zakoni” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 10. 12. 2021. 
  73. ^ E.Ć. (10. 12. 2021). „Opozicija napušta sjednicu NSRS: Farsa i obična predizborna kampanja” (na jeziku: bošnjački). avaz.ba. Pristupljeno 10. 12. 2021. 
  74. ^ „Netanyahu zahvalio Dodiku za podršku Izraelu”. Radio Slobodna Evropa. slobodnaevropa.org. 20. 5. 2021. Pristupljeno 20. 5. 2021. 
  75. ^ „Dodik u Antaliji potpisao Deklaraciju SEECP-a koja govori o integraciji u NATO” (na jeziku: bošnjački). depo.ba. 17. 6. 2021. Pristupljeno 17. 6. 2021. 
  76. ^ G.M. (6. 11. 2021). „Dodik na sastanku s Orbanom: Zahvalni smo za razumijevanje koje Mađarska ima za RS” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 6. 11. 2021. 
  77. ^ „Orban: RS je ključna za mir na Balkanu” (na jeziku: bošnjački). radiosarajevo.ba. 7. 11. 2021. Pristupljeno 7. 11. 2021. 
  78. ^ G.M. (2. 12. 2021). „Dodik nakon sastanka s Putinom: Upoznat je s detaljima o stanju u BiH” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 2. 12. 2021. 
  79. ^ „Western Balkans reacts to Russian recognition of Donetsk and Luhansk”. European Western Balkans. 22. 2. 2022. Arhivirano iz originala 22. 2. 2022. g. Pristupljeno 22. 2. 2022. 
  80. ^ „Russian attack on Ukraine: Serbia and Republika Srpska yet to take a position”. European Western Balkans. Arhivirano iz originala 25. 2. 2022. g. Pristupljeno 25. 2. 2022. 
  81. ^ Passarelli, Gianluca (24. 8. 2018). The Presidentialisation of Political Parties in the Western Balkans (na jeziku: engleski). Springer. ISBN 978-3-319-97352-4. 
  82. ^ „Predsedništvo BiH: Kandidatski status 2021, ako sprovedemo reforme”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpski). slobodnaevropa.org. 30. 9. 2020. Pristupljeno 30. 9. 2020. 
  83. ^ a b „Dodikove izjave u Budimpešti izazvale burne reakcije” (na jeziku: bošnjački). ba.n1info.com. 24. 9. 2021. Pristupljeno 24. 9. 2021. 
  84. ^ N.V. (22. 9. 2021). „Milorad Dodik i Janez Janša se sastali u Budimpešti” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 22. 9. 2021. 
  85. ^ V.K. (23. 9. 2021). „Kontroverzni skup desničara u Budimpešti: Viktor Orban okupio istomišljenike iz regije” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 23. 9. 2021. 
  86. ^ V.K. (30. 9. 2021). „Ursula von der Leyen stigla u Predsjedništvo BiH, dočekali je Komšić, Džaferović i Dodik” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 30. 9. 2021. 
  87. ^ „Otvoren granični prijelaz i most Svilaj, koji povezuje BiH i Hrvatsku”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: bošnjački). slobodnaevropa.org. 30. 9. 2021. Pristupljeno 30. 9. 2021. 
  88. ^ B.T. (23. 10. 2021). „Dodik za Spiegel: Zapadni Balkan nikada nije bio dalje od Evropske unije” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 23. 10. 2021. 
  89. ^ Lee, Felix (1. 12. 2021). „Annalena Baerbock über Außenpolitik: "Schweigen ist keine Diplomatie"”. Die Tageszeitung: taz (na jeziku: nemački). ISSN 0931-9085. Pristupljeno 5. 12. 2021. 
  90. ^ „Njemačka poziva na uvođenje sankcija Dodiku”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). 13. 12. 2021. Pristupljeno 13. 12. 2021. 
  91. ^ D.Be. (20. 5. 2022). „Charles Michel stigao u Predsjedništvo BiH, dočekali ga Džaferović i Dodik” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 20. 5. 2022. 
  92. ^ V.K. (16. 3. 2021). „Erdogan dočekao članove Predsjedništva BiH, Dodik gardu pozdravio sa "Merhaba asker"” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 16. 3. 2021. 
  93. ^ R.D. (16. 3. 2021). „Erdogan BiH obećao donirati 30 hiljada vakcina protiv koronavirusa” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 16. 3. 2021. 
  94. ^ B.R. (16. 3. 2021). „Bosna i Hercegovina i Turska dogovorile uzajamno priznanje i zamjenu vozačkih dozvola” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 16. 3. 2021. 
  95. ^ N.V. (27. 8. 2021). „Erdogan na sastanku sa svim članovima Predsjedništva BiH” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 27. 8. 2021. 
  96. ^ „Erdogan u Sarajevu: Obim trgovine između Turske i BiH podići na milijardu eura” (na jeziku: bošnjački). balkans.aljazeera.net. 27. 8. 2021. Pristupljeno 27. 8. 2021. 
  97. ^ D.Be. (9. 11. 2021). „Dodik stigao na sastanak kod Erdogana u predsjedničku palatu” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 9. 11. 2021. 
  98. ^ G.M. (9. 11. 2021). „Dodik nakon sastanka s Erdoganom: Prijetnja silom ne može riješiti nijedan problem” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 9. 11. 2021. 
  99. ^ „Bosnian Serb Leader 'Supported Ahtisaari Plan'”. Balkan Insight. 30. 11. 2010. 
  100. ^ „Dodik: U.S. diplomat "liar, troublemaker"”. B92. 30. 11. 2010. Arhivirano iz originala 9. 2. 2011. g. 
  101. ^ „AP Exclusive: Bosnian Serbs given ultimatum - Yahoo! News”. Arhivirano iz originala 13. 5. 2011. g. Pristupljeno 14. 1. 2017. 
  102. ^ „Bosnia tension eases as Serbs cancel referendum”. BBC News. 13. 5. 2011. 
  103. ^ „Dodik Lecture”. Columbia University. Arhivirano iz originala 29. 12. 2011. g. 
  104. ^ „Protest Letter to Columbia University for hosting genocide denier, Milorad Dodik”. Congress of North American Bosniaks. 23. 10. 2011. 
  105. ^ „IGC objects to Dodik's lecture”. Institute for the Research of Genocide, Canada. 
  106. ^ „Columbia must press Dodik on his denial of Srebrenica genocide”. International Center for Transitional Justice. Arhivirano iz originala 16. 6. 2018. g. Pristupljeno 29. 2. 2012. 
  107. ^ Hodzic, Refik (25. 10. 2011). „Put the president in his place”. Columbia Spectator. 
  108. ^ Roth, Sammy (26. 10. 2011). „Balkan politician draws protesters at Low speech”. Columbia Spectator. Arhivirano iz originala 30. 12. 2011. g. 
  109. ^ „BiH divided over abolishing armed forces”. Arhivirano iz originala 22. 10. 2012. g. Pristupljeno 21. 10. 2012. 
  110. ^ Djurovic, Katica (3. 11. 2012). „Serbian patriarch's residency renovation raises eyebrows”. Southeast European Times. 
  111. ^ Charbonneau, Louis (13. 11. 2012). „EU says Bosnian Serbs seek to undermine peace deal”. Reuters. 
  112. ^ „German prosecution investigates RS president for corruption”. B92. 15. 11. 2012. Arhivirano iz originala 3. 12. 2013. g. 
  113. ^ Jukic, Elvira M. (24. 11. 2012). „Bosnian Serb Chief Tried to Bribe Me, Reporter Says”. Balkan Insight. 
  114. ^ Press Online: Incko: Nema istrage protiv Dodika „Press Online Republika Srpska :: Incko: Nema istrage protiv Dodika!”. Arhivirano iz originala 3. 12. 2013. g. Pristupljeno 2013-12-01. 
  115. ^ „Treasury Sanctions Republika Srpska Official for Actively Obstructing The Dayton Accords”. U.S. Department of the Treasury's Office of Foreign Assets Control (OFAC). 1. 1. 2017. Arhivirano iz originala 2017-05-22. g. 
  116. ^ E.Ć. (1. 7. 2022). „SNSD šalje Cvijanović u utrku za člana Predsjedništva BiH, Dodik kandidat za predsjednika RS” (na jeziku: bošnjački). avaz.ba. Pristupljeno 1. 7. 2022. 
  117. ^ „Bosnia election: Vote-rigging allegations spark more mass protests”. Euronews. 10. 10. 2022. Pristupljeno 24. 10. 2022. 
  118. ^ Kurtic, Azem (18. 10. 2022). „Republika Srpska Opposition Files 'Election Fraud' Criminal Complaints”. Balkan Insight. Pristupljeno 24. 10. 2022. 
  119. ^ „Bosnia recounts Serb president race after reports of fraud”. Associated Press. 10. 10. 2022. Pristupljeno 24. 10. 2022. 
  120. ^ „Election commission confirms preliminary results of Bosnia general vote”. Reuters. 22. 10. 2022. Pristupljeno 24. 10. 2022. 
  121. ^ „Bosnia's Dodik declared winner in disputed election after recount”. Al Jazeera Balkans. 27. 10. 2022. 
  122. ^ M.G. (15. 11. 2022). „Predsjednik i potpredsjednici RS-a položili zakletvu, Dodik opet izazvao skandal” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  123. ^ „Dodik dao Viškoviću novi mandat za sastav Vlade Republike Srpske” (na jeziku: bošnjački). Radio Free Europe. 23. 11. 2022. Pristupljeno 23. 11. 2022. 
  124. ^ D.Be. (21. 12. 2022). „Zvanično imenovana nova Vlada RS-a, među ministrima pet Bošnjaka i tri Hrvata” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 21. 12. 2022. 
  125. ^ „Bosnian Serbs award Putin with medal of honour”. Al Jazeera. 2023-01-09. Arhivirano iz originala 2023-04-08. g. 
  126. ^ „Bosnia: rights activists assaulted following LGBT event ban”. Associated Press. 19. 3. 2023. 
  127. ^ G.M. (29. 3. 2023). „Američki državni sekretar Antony Blinken uputio žestoku poruku Dodiku, uporedio ga s Putinom” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 29. 3. 2023. 
  128. ^ „Decisions of the Constitutional Court of BiH will not be applied in Republika Srpska”. sarajevotimes.com. 27. 6. 2023. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  129. ^ Daria Sito-Sucic (1. 7. 2023). „Bosnia envoy revokes Bosnian Serb laws defying the state, peace deal”. Reuters. Pristupljeno 1. 7. 2023. 
  130. ^ „Na Palati RS-a istaknuta zastava Izraela, Dodik poručio: Podržavamo pravo na samoodbranu”. www.klix.ba (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 9. 10. 2023. g. 
  131. ^ Azem Kurtic (26. 3. 2024). „Bosnia’s International Overseer Imposes New Rules to Curb Election Fraud”. Balkan Insight. Pristupljeno 26. 3. 2024. 
  132. ^ Daria Sito-Sucic (28. 3. 2024). „Bosnian Serb leader Dodik threatens to block national government”. Reuters. Pristupljeno 28. 3. 2024. 
  133. ^ Daria Sito-Sucic (11. 8. 2023). „Bosnian Serb leader Dodik charged over defying peace envoy's decisions”. Reuters. Pristupljeno 11. 8. 2023. 
  134. ^ E.M. (1. 9. 2023). „Više od hiljadu građana na skupu podrške Dodiku u Doboju, pridružila im se i Željka Cvijanović” (na jeziku: bošnjački). Klix.ba. Pristupljeno 1. 9. 2023. 
  135. ^ „Dodik rekao da ne razumije optužnicu i odbio ustati na sudu: "Bole me leđa"” (na jeziku: hrvatski). Index.hr. 16. 10. 2023. Pristupljeno 16. 10. 2023. 
  136. ^ „Ovo je sutkinja koja preuzima suđenje protiv Milorada Dodika”. radiosarajevo.ba (na jeziku: hrvatski). 2024-02-05. Pristupljeno 2024-02-06. 
  137. ^ „U Sudu BiH pročitana optužnica Miloradu Dodiku”. Al Jazeera Balkans (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2024-02-06. 
  138. ^ Evropa, Radio Slobodna (2024-02-05). „Počelo suđenje Dodiku za neizvršavanje odluka visokog predstavnika u BiH”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2024-02-06. 
  139. ^ „UK announces sanctions under Bosnia and Herzegovina sanctions regime: 11 April 2022”. GOV.UK (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-03-20. 
  140. ^ „Imposing Sanctions on Bosnia and Herzegovina Officials Who Undermined Dayton Peace Accord”. United States Department of State (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-03-20. 
  141. ^ „Sarajevo files charges against RS's Dodik”. Southeast European Times. 7. 10. 2009. 
  142. ^ „OHR slams Dodik statements”. B92. 16. 9. 2009. Arhivirano iz originala 28. 7. 2011. g. Pristupljeno 19. 1. 2011. 
  143. ^ Zamira Rahim (14. 4. 2019). „Srebrenica massacre is 'fabricated myth', Bosnian Serb leader says”Neophodna novčana pretplata. The Independent (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 14. 5. 2022. g. Pristupljeno 6. 11. 2019. 
  144. ^ a b „Srebrenica was not genocide: Bosnian Serb leader”. Agence France-Presse. 27. 4. 2010. Arhivirano iz originala 17. 7. 2010. g. Pristupljeno 28. 4. 2010. 
  145. ^ „Envoy slams Bosnia Serbs for questioning Srebrenica”. Reuters. Pristupljeno 21. 4. 2010. 
  146. ^ „RS Government Special Session A Distasteful Attempt to Question Genocide”. OHR. Arhivirano iz originala 18. 3. 2015. g. Pristupljeno 21. 4. 2010. 
  147. ^ Srebrenica massacre 'not genocide', The Sydney Morning Herald/Agence France-Presse, 13 July 2010
  148. ^ a b Arslanagic, Sabina (3. 12. 2010). „Dodik Again Denies Srebrenica Genocide”. Balkan Insight. 
  149. ^ Ivica Bakota; (2019) Bosnia-Herzegovina social briefing: Bosnian genocide denial p. 3; ISSN 2560-1601 [1]
  150. ^ „Peace Implementation Council Steering Board Communiqué”. Office of the High Representative. 1. 12. 2010. Arhivirano iz originala 7. 12. 2010. g. 
  151. ^ a b Eric Gordy; Srđan Vučetić; Emil Kerenji; Amila Buturović; Valery Perry; overall 31 signatories (21. 2. 2019). „Truth and Revisionism in Bosnia and Herzegovina – Fond za humanitarno pravo/Humanitarian Law Center”. www.hlc-rdc.org (na jeziku: engleski). Humanitarian Law Center. Pristupljeno 16. 11. 2019. 
  152. ^ Nettelfield, Lara J.; Wagner, Sarah E. (2013). „Pushing Back: Denial”. Srebrenica in the Aftermath of Genocide (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. ISBN 9781139034968. 
  153. ^ Daria Sito-Sucic (2017-06-06). „Serb president bans teaching about Sarajevo siege, Srebrenica genocide”. Reuters (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-19. 
  154. ^ „Srebrenica Genocide Denial Report 2020” (pdf). Heinrich Böll Stiftung – Belgrade Serbia (na jeziku: engleski). The Srebrenica Memorial. maj 2020. Pristupljeno 10. 12. 2020. 
  155. ^ a b Filip Rudić (21. 2. 2019). „Bosnian Serb War Commissions 'Seeking to Revise Truth': Academics”. Balkan Insight (na jeziku: engleski). Pristupljeno 18. 5. 2020. 
  156. ^ „US State Department: Revision of Srebrenica Report is wrong”. N1 BA (na jeziku: bošnjački). 16. 8. 2018. Pristupljeno 8. 11. 2019. 
  157. ^ „Student dorm named after war crimes suspect Radovan Karadžić”. The Guardian. 21. 3. 2014. Pristupljeno 25. 3. 2016. 
  158. ^ „Karadzic guilty of Bosnia genocide, jailed for 40 years”. Reuters. 24. 3. 2016. Pristupljeno 25. 3. 2016. 
  159. ^ „Former Bosnian Serb leader Radovan Karadzic has been found guilty of genocide”. The Economist. 24. 3. 2016. Pristupljeno 26. 3. 2016. 
  160. ^ Kovačević, Vladimir; Grebo, Lamija (2020). „Balkan transitional justice”. Tribute to Radovan Karadzic Removed after Daughter Intervene. 
  161. ^ „Dodik ponovno veličao Karadžića i Mladića, napadao Schmidta i Zapad”. N1 HR. 4. 2. 2024. 
  162. ^ Rogač, Milijana. „Milorad Dodik”. Istinomer (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-08-31. 
  163. ^ „Osveštan Hram Hrista Spasitelja u Banjaluci”. Arhivirano iz originala 23. 10. 2012. g. Pristupljeno 08. 11. 2011. 
  164. ^ „Predsedniku Republike Srpske orden prvog stepena”. Radio-televizija Republike Srpske. 6. 11. 2011. Pristupljeno 7. 11. 2011. 
  165. ^ „UKAZ Prezidenta RF ot 22.11.2011 N 1517 „O NAGRAŽDENII ORDENOM DRUŽBЫ DODIKA M."”. Pristupljeno 13. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. avgust 2014)
  166. ^ „Uručena odlikovanja povodom Dana Republike (foto)”. Pristupljeno 13. 4. 2013. 
  167. ^ Dodiku uručen orden (B92, 3. maj 2015)
  168. ^ „Orden Svetog Save patrijarhu Irineju i Vučiću – Dodiku Orden Svetog Simeona Mirotočivog”. Politika. 8. 10. 2019. Pristupljeno 12. 10. 2019. 
  169. ^ „Zavet Svetog Save: Svečanom akademijom u Centru „Sava“ proslavljena 800-godišnjica autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve”. SPC. 9. 10. 2019. Arhivirano iz originala 12. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 10. 2019. 
  170. ^ „Blagosloveno svetosavsko jedinstvo Srpske pravoslavne crkve, Republike Srbije i Republike Srpske”. SPC. 9. 10. 2019. Arhivirano iz originala 12. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 10. 2019. 
  171. ^ „Vučić uručio odlikovanja povodom Vidovdana”. Politika Online. Pristupljeno 2021-06-29. 
  172. ^ „Dodik odlikovan Ordenom Eparhije temišvarske”. Dnevnik (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-08-31. 

Literatura

Spoljašnje veze

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Милорад_Додик&oldid=27737693”