Mitropolija dabrobosanska
Mitropolija dabrobosanska Srpska pravoslavna crkva | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Sjedište | Sarajevo, Sokolac |
Država | Bosna i Hercegovina |
Osnovana | 13. vijek |
Broj namjesništava | 5 |
Broj manastira | 14 |
Zvanični veb-sajt | |
Arhijerej | |
Arhijerej | Hrizostom (Jević) |
Čin arhijereja | mitropolit |
Titula arhijereja | arhiepiskop sarajevski, mitropolit dabrobosanski i egzarh sve Dalmacije |
Mitropolija dabrobosanska je eparhija Srpske pravoslavne crkve. Nadležni arhijerej je mitropolit Hrizostom (Jević), a sjedište mitropolije se nalazi u Sarajevu i Sokocu.
Istorijat
[uredi | uredi izvor]Dabarsku eparhiju je 1219. godine ustanovio Sveti Sava.[1]
Arhijerejska namjesništva
[uredi | uredi izvor]Do 2019. godine mitropolija je bila podijeljena na 4 arhijerejska namjesništava, ali odlukom Svetog arhijerejskog sabora od 15. odnosno 16. maja 2019. godine izvršena arondacija eparhije zvorničko-tuzlanske u korist mitropolije dabrobosanske. Naime, na zajednički prijedlog episkopa zvorničko-tuzlanskog Fotija i mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma Sveti arhijerejski sabor je donio odluku da cjelovito arhijerejsko namjesništvo srebreničko-podrinjsko, te parohija olovska iz arhijerejskog namjesništva tuzlanskog u eparhiji zvorničko-tuzlanskoj pripadne mitropoliji dabro-bosanskoj.[2] Nakon te odluke mitropolija dabrobosanska broji 5 arhijerejskih namjesništava, a to su:
- Arhijerejsko namjesništvo goraško-višegradsko
- Arhijerejsko namjesništvo sarajevsko
- Arhijerejsko namjesništvo srebreničko-podrinjsko
- Arhijerejsko namjesništvo travničko-zeničko
- Arhijerejsko namjesništvo fočansko
Manastiri
[uredi | uredi izvor]Odlukom Svetog arhijerejskog sabora od 15. odnosno 16. maja 2019. godine kada je izvršena arondacija eparhije zvorničko-tuzlanske u korist mitropolije dabro-bosanske i 4 manastira i 1 metoh manastira (Karno, Knežina, Pjenovac, Sase i Toplica) iz arhijerejskog namjesništva srebreničko-podrinnjskog pripala su mitropoliji dabrobosanskoj.[2]
- Bogorodica Čajnička,
- Vozuća,
- Gornja Lijeska,
- Građenik[3],
- Dobrun,
- Dobrunska Rijeka,
- Donje Vardište,
- Karno,
- Knežina,
- Ozerkovići,
- Pjenovac,
- Sase
- Sokolica,
- Toplica (metoh manastira Karno).
Episkopi
[uredi | uredi izvor]Od osnivanja do pada pod tursku vladavinu (1219—1463)
[uredi | uredi izvor]- Hristifor (XIII vijek)
- Joanikije (prije 1292)
- ?
- ?
- ?
- ?
- Isaija I (1281—1286-1291)
- Jovan I (XIII vijek, 1293—1307?)
- Metodije (kraj XIII vijeka; 1322?)
- Nikola I (1284—1292)
- Jovan II (poslije 1286)
- Spiridon (između 1286 i 1292)
- Jovan III (poslije 1286)
- Isaija II (kraj XIII vijeka)
- Gavrilo (XIII vijek)
- Jovan IV (1301—1317)
- Nikolaj II (početak XIV vijeka)
- Nikolaj III (prije 1328-oko 1330; 1329?)
- Velimir Vladimirović (1463)[4]
- Marko (oko 1532)
Od obnove do ponovnog ukidanja Pećke patrijaršije (1557—1766)
[uredi | uredi izvor]- Varlaam (oko 1557)
- Simeon (oko 1573)
- Josif (prije 1575)
- Gavrilo Avramović (prije 1578—1588)
- Petronije (1578—1589)
- Aksentije (1589—1601)
- Teodor (1601—1619)
- Makarije (oko 1620)
- Isaija (1622—1627—1635)
- Gavrilo Predojević (do 1638)
- Isaija II (1640—1655)
- Longin (1656—1668)
- Melentije (1668)
- Hristofor (1668—1681)
Atanasije Ljubojević (1681—1688) |
- Visarion II (1690—1708)
- Isaija III (1708—1709)
Mojsije Petrović (1709—1713) |
- Meletije Umiljanović (1713—1740)
- Gavrilo Mihić (1741—1752)
- Pajsije Lazarević (1752—1759)
- Vasilije Jovanović-Brkić (1759—1762)
- Dionisije Nikšić (1762—1765)
- Serafim (1765-1766-1767; — poslije 1790?), rodom Grk
Od ukidanja Pećke patrijaršije do Berlinskog kongresa (1766—1878)
[uredi | uredi izvor]- Danilo (oko 1769)
- Kirilo (1776—1779)
- Pajsije (1779—1794; —1802)
- Kalinik (1806—1816)
- Evgenije (1808?)
- Venijamin (1816—1835)
- Amvrosije Papageorgopulos (1835—1841)
- Ignjatije I (1841—1851)
- Prokopije Vizant (1851—1856)
- Dionisije I (1856—1860)
- Ignjatije II (1860—1868)
Dionisije II Ilijević (1868—1871)
- Pajsije (1871—1873)
- Antim (1873—1880)
Od Berlinskog kongresa do uspostavljanja Srpske patrijaršije (1878—1920)
[uredi | uredi izvor]Sava Kosanović (1881—1885) | |
Georgije Nikolajević (1885—1896) | |
Nikolaj Mandić (1896—1907) |
Evgenije Letica (1908—1920) |
Od uspostavljanja Srpske patrijaršije
[uredi | uredi izvor]Petar Zimonjić (1920—1941), 1941. ubijen, 1998. je proglašen za sveštenomučenika, | |
Nektarije Krulj (1951—1966) | |
Vladislav Mitrović (1967—1992) | |
Nikolaj Mrđa (1992—2015) | |
Hrizostom Jević (2017—) |
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Janjić 2011, str. 133—148.
- ^ a b ARONDACIJA EPARHIJE ZVORNIČKO-TUZLANSKE U KORIST MITROPOLIJE DABRO-BOSANSKE
- ^ PRVA MONAŠENjA U MANASTIRU GRAĐENIKU
- ^ „Bosansko-hercegovački istočnik”, Sarajevo 1. jun 1894.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Bogdanović, Dimitrije (1981). „Preobražaj srpske crkve”. Istorija srpskog naroda. knj. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 315—327.
- Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do 20. veka. Evro, Unireks, Kalenić.
- Grbić, Manojlo (1891). Karlovačko vladičanstvo. knj. 1. Karlovac.
- Đurić, Aleksandar B. (2005). Pravoslavni manastiri u Bosni i Hercegovini: Duhovno-istorijski i turistički pregled. Bijeljina: Eparhija zvorničko-tuzlanskać.
- Janković, Marija (1985). Episkopije i mitropolije Srpske crkve u srednjem veku. Beograd: Istorijski institut SANU.
- Janjić, Dragana (2011). „Beleške o Dabarskoj episkopiji (Writings on the Dabar's Diocese)” (PDF). Baština (31): 133—148.
- Kajmaković, Zdravko (1971). Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Veselin Masleša.
- Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate: A History of Its Metropolitanates with Annotated Hierarch Catalogs. Wildside Press LLC.
- Kraljačić, Tomislav (1987). Kalajev režim u Bosni i Hercegovini (1882—1903). Sarajevo: Veselin Masleša.
- Marković, Ignatije (2008). Pravoslavni manastiri u Bosni i Hercegovini. Gacko-Beograd: Filip Višnjić.
- Nilević, Boris (1990). Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Pećke patrijaršije 1557. godine. Sarajevo: Veselin Masleša.
- Popović, Jevsevije (1912). Opća crkvena istorija. 2. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija.
- Popović, Svetlana (2002). „The Serbian Episcopal sees in the thirteenth century”. Starinar (51: 2001): 171—184.
- Puzović, Predrag (2003). Sarajevska bogoslovija 1882—2002. Srbinje: Duhovna akademija Sv. Vasilija Ostroškog.
- Puzović, Predrag (2004). Srpska pravoslavna eparhija dabro-bosanska: Šematizam. Srbinje: Duhovna akademija Sv. Vasilija Ostroškog.
- Radosavljević, Nedeljko V. (2007). Građa za istoriju Sarajevske (Dabrobosanske) mitropolije 1836—1878. Beograd: Istorijski institut SANU.
- Radosavljević, Nedeljko V. (2009). Šest portreta pravoslavnih mitropolita 1766—1891. Beograd: Istorijski institut SANU.
- Radosavljević, Nedeljko V. (2013). „Mitropoliti bugarskog porekla u pravoslavnim eparhijama u Bosni i Hercegovini (1766—1880)” (PDF). Srpske studije (4): 39—59. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 01. 2019. g. Pristupljeno 06. 05. 2019.
- Radosavljević, Nedeljko V. (2013). „Vikarni episkopi Dabrobosanske mitropolije (1766—1878)” (PDF). Istorijski časopis. 62: 161—192. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 3. 2018. g. Pristupljeno 20. 7. 2018.
- Samardžić, Radovan (1986). „Bosna i Hercegovina u XVIII veku”. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 432—497.
- Skarić, Vladislav (1928). Srpski pravoslavni narod i crkva u Sarajevu u 17. i 18. vijeku. Sarajevo: Državna štamparija.
- Slijepčević, Đoko M. (1938). „Ukidanje Pećke patrijaršije 1766” (PDF). Bogoslovlje. 13 (3—4): 250—307. Arhivirano iz originala (PDF) 03. 05. 2019. g. Pristupljeno 06. 05. 2019.
- Slijepčević, Đoko M. (1962). Istorija Srpske pravoslavne crkve. knj. 1. Minhen: Iskra.
- Slijepčević, Đoko M. (1966). Istorija Srpske pravoslavne crkve. knj. 2. Minhen: Iskra.
- Slijepčević, Đoko M. (1986). Istorija Srpske pravoslavne crkve. knj. 3. Keln: Iskra.
- Sotirović, Vladislav B. (2011). „The Serbian Patriarchate of Peć in the Ottoman Empire: The First Phase (1557—94)” (PDF). Serbian Studies: Journal of the North American Society for Serbian Studies. 25 (2): 143—169.
- Stojančević, Vladimir (2004). „Mitropolit Mihailo i pitanje autonomije srpske crkve u Turskoj 1878. godine”. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor. 68—69 (2002—2003): 235—240.
- Ćirković, Sima (1964a). Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Ćirković, Sima (1964b). „Sugubi venac: Prilog istoriji kraljevstva u Bosni”. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu. 8 (1): 343—370.
- Ćirković, Sima (1995). Srbi u srednjem veku. Beograd: Idea.
- Ćirković, Sima (2004). Srbi među evropskim narodima. Beograd: Equilibrium.
- Ševo, Ljiljana (2002). Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine. Banja Luka: Glas srpski.