Pređi na sadržaj

Opština Šid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opština Šid
Železnička stanica u Šidu
Administrativni podaci
Država Srbija
Autonomna pokrajina Vojvodina
Upravni okrugSremski okrug
SedišteŠid
Stanovništvo
 — 2022.Pad 27.894[1]
Geografske karakteristike
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina687 km2
Položaj {{{ime genitiv}}}
Ostali podaci
Predsednik opštineZoran Semenović (SNS)
Veb-sajthttp://www.sid.rs/

Opština Šid je opština u Republici Srbiji. Nalazi se u AP Vojvodina i spada u Sremski okrug.

Prema podacima popisa 2022. opština ima 27.894 stanovnika.[1]

Geografija

[uredi | uredi izvor]

U jugozapadnom delu Vojvodine, kraj magistralne pruge BeogradZagreb, prostire se opština Šid s naseljenim mestima: Batrovci, Ilinci, Morović, Jamena, Višnjićevo, Kukujevci, Adaševci, Bačinci, Erdevik, Ljuba, Sot, Vašica, Berkasovo, Gibarac, Molovin, Bingula, Bikić Do i Privina Glava. Južno od Šida na udaljenosti 9,6 kilometara nalazi se moderan auto-put koji povezuje Srednju i Zapadnu Evropu sa Jugoistočnom Evropom i Bliskim istokom.

Mapa opštine Šid

Naseljena mesta

[uredi | uredi izvor]

Opština Šid se sastoji iz 19 naseljenih mesta od kojih je jedno gradsko, Šid. Najveće naseljeno mesto i sedište opštine je Šid. Od 18 sela, jedno ima preko 2.000 stanovnika (Erdevik), 5 ima između 1.000 i 2.000 stanovnika (Adaševci, Kukujevci, Višnjićevo, Morović i Vašica), 7 između 500 i 1.000, a 5 ima manje od 500 stanovnika.

Naseljeno mesto Broj stanovnika[2] Promena (%)
Popis 2011. Popis 2022.
Adaševci 1.919 1.566 -18,39%
Batrovci 259 201 -22,39%
Bačinci 1.180 990 -16,10%
Berkasovo 1.115 983 -11,84%
Bikić Do 269 199 -26,02%
Bingula 732 561 -23,36%
Vašica 1.424 1.211 -14,96%
Višnjićevo 1.683 1.398 -16,93%
Gibarac 989 731 -26,09%
Erdevik 2.736 2.144 -21,64%
Ilinci 804 602 -25,12%
Jamena 950 738 -22,32%
Kukujevci 1.955 1.490 -23,79%
Ljuba 446 361 -19,06%
Molovin 195 127 -34,87%
Morović 1.774 1.301 -26,66%
Privina Glava 186 144 -22,58%
Sot 679 529 -22,09%
Šid 14.893 12.618 -15,28%
Opština Šid 34.188 27.894 -18,41%

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Prvi podaci o Šidu su iz XVIII veka, kada je ovo naselje bilo u Podunavskoj vojnoj granici. U XIX veku mesto naseljavaju pored Srba i Rusini iz Ruskog Krstura i Kucure, zatim Slovaci iz Gložana i Pivnica. Početkom XX veka Šid se razvija kao gradsko naselje. Rano se javlja radnički pokret, a u narodnooslobodilačkom ratu čitavo područje bilo je aktivno u organizovanju borbi protiv neprijatelja. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije početkom 1945. godine (Sremski front) vođene su u okolini Šida.

Reorganizacija šidskog sreza

[uredi | uredi izvor]

U toku narodnog ustanka šidski srez 1943. godine je proširen, pripojeni su mu bili iz sremskomitrovačkog sreza Višnjićevo, Bosut i Sremska Rača, a iz iločkog sreza Molovin. Već u maju mesecu 1945. godine, došlo je do reorganizacije teritorijalnog područja šidskog sreza. Na sastanku koji je održan u Šidu, na kojem su prisustvovali predstavnici republika Srbije i Hrvatske i pokrajine Vojvodine zajedno sa predstavnicima sreske vlasti, doneta je odluka da se delovi šidskog sreza i to sela: Tovarnik, Ilača, Šidski Banovci, Strošinci, Lipovac i Jamena pripoje Republici Hrvatskoj, a ostala sela sa Šidom uključe u pokrajinu Vojvodinu, odnosno Republiku Srbiju. Vukovarskom srezu pripojen je Tovarnik, a vinkovačkom Šidski Banovci, Ilača, Strošinci i Lipovac, dok je Jamena pripojena županjskom srezu. Iz iločkog sreza u šidski srez uključena su sela Erdevik, Ljuba, Bingula, Molovin, Vizić i Sot, a vraćena su sremskomitrovačkom srezu sela Višnjićevo, Bosut i Sremska Rača.

Još na samom sastanku u Šidu predstavnici šidskog sreza sastavili su primedbu na uključivanje Jamene u županjski srez, jer je Jamena oduvek bila u šidskom srezu i ekonomski gravitirala šidskom području. Na samom sastanku primedba nije prihvaćena i Jamena je uključena u županjski srez. Stanovništvo sela Jamena nije bilo zadovoljno svojim položajem uključivanjem u županjski srez, i posle predstavki i delegacija koje su stigle i do Savezne skupštine, došlo je jula meseca 1947. godine do promene, pa je selo Jamena iz županjskog sreza vraćeno šidskom, a selo Bapska iz šidskog, uključeno u vukovarski srez.

Period nakon oslobođenja 1945-1955.

[uredi | uredi izvor]

Retko je u kom području Vojvodine neprijatelj ostavio opustošena, razrušena i opljačkana sela, kao što je bio slučaj u šidskom srezu. Posle rata moralo se hitno prići obnovi porušenih i popaljenih sela, pre svega Jamene, Bingule, Ilinaca, Morovića, Batrovaca i Privine Glave. Mnoge škole su porušene ili oštećene da se u njima nije mogla obavljati redovna nastava, u nekima su za vreme fronta (Sremski front) bile smeštene privremene bolnice. Da bi se škole mogle osposobiti za rad, učitelji su zajedno sa narodom organizovali pečenje cigle, pripremanje materijala, građe i izgrađivanje sve u vlastitoj režiji. Prvih godina u šidskom srezu organizovano je 30 kulturno prosvetnih društava, od toga četiri slovačka, četiri rusinska, jedno mađarsko, a ostala su bila srpsko-hrvatska.

Godine 1948. pristupilo se podizanju zadružnih domova. Trebalo je da domovi posluže organizovanju zadruga i kulturno prosvetnoj aktivnosti u selima. Prvih godina u selima i samom Šidu vodila se velika akcija na likvidaciji nepismenosti. Za prvih pet godina opismenjeno je 820 nepismenih. Počinje konfiskacija imovine svih „narodnih neprijatelja“ i onih koji su Šid napustili. Sprovedena je agrarna reforma na principu, da zemlju može imati samo onaj koji je radi. Utvrđen je zemljišni maksimum na 20 hektara. Zemlja je oduzeta veleposednicima, takođe je oduzeta zanatlijama, trgovcima i službenicima, ukoliko je prelazila dozvoljeni maksimum od 3 ha. Od oduzete zemlje jedan deo je dat bezemljašima, a drugi je uključen u zemljišne fondove novonastalih seljačkih radnih zadruga. Godine 1950. 80% poljoprivrednih domaćinstava bilo je uključeno u seoske radne zadruge.

Upornim nastojanjem meštana Šida, prosvetnih radnika i društveno-političkih organizacija, otvorena je Potpuna mešovita gimnazija u Šidu, početkom školske 1951/52. godine.

Godine 1955. došlo je do ukidanja nekih srezova u Sremu i izvršena je reorganizacija i formirane su komune. Od šidskog sreza stvorene su četiri komune: šidska, kukujevačka, morovićka i erdevička. Kasnije se pokazalo da komune tako formirane, nemaju svoju ekonomsku opravdanost pa je došlo do postepenog ukidanja, prvo kukujevačke, morovićke i erdevičke komune i stvaranja jedinstvene šidske komune, kojoj je pored svih sela bivšeg šidskog sreza, pripalo Višnjićevo iz sremskomitrovačkog sreza, a Vizić je pripojen bačkopalanačkoj komuni.

Demografija

[uredi | uredi izvor]
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 32.518
1953. 34.679
1961. 37.403
1971. 38.752
1981. 37.459
1991. 36.317
2002. 38.973
2011. 34.188
2022. 27.894

Opština Šid je prema poslednjem popisu iz 2022. godine imala 27.894 stanovnika što je za 6.294 manje (-18,41%) u odnosu na prethodni popis 2011. na kome je bilo 34.188 stanovnika.[2]

Prema popisu iz 2022. većinu stanovništva su činili Srbi koji čine 79,37% ukupnog stanovništva. Od manjina najviše je bilo Slovaka (5,43%), Hrvata (4,48%) i Rusina (2,95%).[1] Rusini čine većinu u Bikić Dolu, Slovaci u Ljubi, a Srbi u ostalih 17 naselja (u 16 apsolutnu, a u Sotu relativnu većinu).[3]

Etnički sastav prema popisu iz 2022.[1]
Srbi
  
22.139 79,37%
Slovaci
  
1.516 5,43%
Hrvati
  
1.249 4,48%
Rusini
  
824 2,95%
Romi
  
190 0,68%
Jugosloveni
  
148 0,53%
Mađari
  
131 0,47%
Ukrajinci
  
30 0,11%
Rusi
  
26 0,09%
Ostali
  
203 0,73%
Neizjašnjeni
  
532 1,91%
Nepoznato
  
906 3,25%

Kultura

[uredi | uredi izvor]

U Šidu i okolini privlačne su prirodne i kulturno-istorijske znamenitosti - praistorijsko nalazište Gradina na Bosutu, ostaci grada i crkve u Moroviću, crkva u Molovinu, srednjovekovni grad Berkasovo, grob Filipa Višnjića u Višnjićevu, Galerija Save Šumanovića i Ilijanum u Šidu. Grobnica palih boraca na Sremskom frontu i dr.

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Razvijena je poljoprivreda, industrija, trgovina, uslužne delatnosti i saobraćaj. Poznati su poljoprivredo-industrijski kombinat i hemijska industrija. U ovom delu Srema na domaku Fruške gore poznata su lovišta, izletište Lipovača i manastir Privina Glava.

Poznate ličnosti

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Tomović, S., (1973), ŠID MONOGRAFIJA, Opštinski odbor saveza boraca Šid, Šid.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]