Poricanje genocida nad Srbima u NDH

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žrtve Jasenovca, logora smrti tokom genocida nad Srbima u NDH

Poricanje genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), fašističkoj tvorevini tokom Drugog svetskog rata predvođenoj ustašama, predstavlja revizionističke i negacionističkke tvrdnje da u NDH nisu izvršeni sistematski masovni zločini i genocid nad Srbima, kao i umanjivanje broja žrtava i brutalnosti tog progona.

Logor Jasenovac je predmet brojnih revizionističkih tvrdnji, uključujući i navode da je bio u pitanju radni logor, a ne logor smrti. Revizionističke izjave i dela su objavljivali pojedini hrvatski novinari i istoričari, ali i visoki zvaničnici. Vikipedija na hrvatskom jeziku takođe je privukla pažnju međunarodnih medija zbog pristrasnosti i poricanja zločina počinjenih na tlu NDH.

Nakon što je Hrvatska stekla nezavisnost, uništeno je oko tri hiljada spomenika posvećenih antifašističkoj borbi i žrtvama fašizma, Spomen-području Jasenovac su ukinuta finansijska sredstva, a zgrada muzeja je vandalizovana, dok su izložbe i dokumentacija uništeni, oštećeni i opljačkani.

Istoriografija i medijski istupi[uredi | uredi izvor]

SFR Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Genocid nad Srbima nije pogodno istraživan nakon rata, jer posleratna jugoslovenska vlast predvođena Komunističkom partijom nije podsticala nezavisne istraživače usled zabrinutosti da bi etnički nemiri proistekli iz rata mogli da destabilizuju novi režim.[1][2][3][4] Određene zločine su pokušali da prikriju ili da zamaskiraju etničku pripadnost žrtava.[2][5] Istraživač genocida Henri Hutenbah je napisao da je „ideologizovana i kamuflirana titoistička jugoslovenska istoriografija” potisnula genocid nad Srbima do nivoa poricanja.[5] Sve žrtve Drugog svetskog rata su nazivane „Jugoslovenima”, dok su svi saveznici nacističkog režima nazivani „fašistima”.[5]

Savremena Hrvatska[uredi | uredi izvor]

Hrvatska istoričarka Mirjana Kasapović objasnila je da se u najistaknutijim naučnim istraživanjima zločini nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH nedvosmisleno i jednoglasno označavaju kao genocid.[6] Ipak, ona objašnjava tri glavne strategije istorijskog revizionizma u savremenoj hrvatskoj istoriografiji – tvrdnje: da je NDH u to vreme bila obična ustanička država; da nisu počinjeni masovni zločini, pogotovo genocid; da je logor Jasenovac samo radni logor.[6] Hrvatski udžbenici opravdavali su postojanje NDH emotivnim narativom da je „milenijumska nit“ hrvatske državnosti poništena „pokušajem velikosrpskog režima da uništi sve znakove hrvatske nacionalnosti“.[7] Takođe, udžbenici relativizuju teror nad Srbima tvrdeći da je to ishod „njihove prethodne hegemonije“.[7]

Josip Jurčević

Komisija za utvrđivanje ratnih i posleratnih žrtava Republike Hrvatske osnovana od strane Hrvatski sabora koja je prikupljala podatke od 1992. do 1999. godine je popisala 2238 žrtava logora Jasenovac.[8] Nedugo zatim su pojedinci, kao što su Roman Leljak, Mladen Ivezić i Stjepan Razum, objavljivali tvrdnje o manje od 2000 žrtava.[8] Razum je govorio da je Jasenovac tranzitni i radni logor, da ne postoje dokazi o zločinima, kao i da su najbrojnije žrtve činili Hrvati koji su bili protivnici ustaškog režima.[8]

Istoričar Hrvoje Klasić je naveo da je od osamostaljenja Hrvatske nakon raspada Jugoslavije uspostavljen nov pristup proučavanja i podučavanja hrvatske istorije, koji uključuje umanjivanje i poricanje ustaških zločina.[9] On objašnjava i da je trend revizionizma i negacionizma varirao po intenzitetu tokom narednih dvadeset pet godina, ali da nikada nije u potpunosti zaustavljen.[9] Jedan od najznačajnijih naučnika koji su izučavali zločine u NDH, Rori Jeomans je 2018. izjavio da je istorijski revizionizam iz 90-ih imao svoja uporišta u akademiji i mejnstrim politici, kao i da današnji revizionisti imaju za cilj povratak ustaškog režima u celosti, upoređujući ga sa razdobljem Franje Tuđmana kada je trend bio umanjiti zločine ili rehabilitovati samo određene njegove aspekte.[10] Takođe je naveo da revizionisti tvrde da obeležavanje ustaških zločina predstavlja pokušaj „ocrnjivanja imena Hrvatske, proglašenja Hrvata genocidnim narodom i kriminalizacije Domovinskog rata“.[10]

Josip Pečarić

U svojoj recenziji knjige Josipa Jurčevića „Poreklo jasenovačkog mita”, nemački istoričar Holm Sundhaussen navodi da on „rado i nepromišljeno“ koristi termin „mit“ i pokušava izostavljanjem podataka pokazati da je Jasenovac bio radni logor i da se genocid u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije dogodio.[11] Jurčević je u svojim delima takođe pisao da su žrtve koncentracionih logora prvenstveno umirale od loše higijene i zaraznih bolesti.[7]

Pojedini aktivisti za ljudska prava su objasnili da u Hrvatskoj postoji izobličenje percepcije zločina iz Drugog svetskog rata, a da je to naročito bilo istaknuto 90-ih kada su prednjačili antisrpski narativi.[12] Najupadljiviji predstavnik je desničarska organizacija Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, čiji su članovi novinar Igor Vukić i istraživač Josip Pečarić koji su poznati po objavljivanju revizionističkih sadržaja.[13] Teze koje promovišu njeni članovi su predstavljane intervjuima u vodećim medijima i promocijama knjiga.[13] Inicijativi za osnivanju organizacije je prethodila knjiga Vladimira Mrkocija i Vladimira Horvata „Ogoljena laž Jasenovca” iz 2008. godine.[8]

Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup

Vukić je poricao da je neko u Jasenovcu ubijen samo zato što je pravoslavac ili Srbin.[8] Poslednja knjiga „Otkrivena laž iz Jasenovca“ koju je napisao podstakla je Simon Vizental Centar da se obrati hrvatskim vlastima i pozove ih na zabranu takvih dela, napominjući da će „s pravom odmah biti zabranjeni u Nemačkoj i Austriji“.[14][15] Na pitanje da li se društvo bavilo poricanjem genocida, Vukić je odgovorio rečima: "Kada je reč o genocidu, to se često dovodi u vezu sa Srbima. Ako je reč o tome, mi to opovrgavamo".[12] Menahem Rosensaft, generalni savetnik Svetskog jevrejskog kongresa, osudio je kolumnu Milana Ivkošića u Večernjem listu koja pozitivno ocenjuje Vukićevu knjigu, ističući da „postoje stravične stvarnosti istorije koje niko ne sme da preispituje, iskrivljuje ili negira”.[16]

Hrvatski reditelj i producent Jakov Sedlar je 2016. godine objavio dokumentarac Jasenovac – istina koji je zastupao iste teorije, označavajući logor kao „sabirni i radni“.[17] Film je sadržao falsifikovane informacije, poricanje zločina i govor mržnje prema političarima i novinarima.[18] Jula 2021. godine su Stipe Pilić i Blanka Matković, članovi Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, u Glini održali promociju revizionističke knjige „Jasenovac i posleratni jasenovački logori – geostrateška tačka velikosrpske politike i propagandni pokretač njenih širenja prema Zapadu”.[19]

Jula 2022. zagrebački biskupi na čelu sa Josipom Bozanićem, naveli su da u Jastrebarskom i Sisku nije bio logor za decu u Drugom svetskom ratu, već „prihvatilište” gde je logorašima pružana pomoć i lečenje.[20]

Politički stavovi i izjave zvaničnika[uredi | uredi izvor]

I političari su pokušavali umanjiti razmere genocida počinjenog nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.[21]

Prvi predsednik samostalne Hrvatske Franjo Tuđman je 1989. godine podržao hrvatski nacionalizam i objavio knjigu Horori rata: Istorijska stvarnost i filozofija, u kojoj je doveo u pitanje broj žrtava ustaškog režima. On je tvrdio da je između 30 i 40 hiljada umrlo u Jasenovcu.[22] Razni naučnici i istraživači su Tuđmana optužili za „koketiranje sa ustaškim idejama” i umanjivanjem broja žrtava u NDH.[23][24][25][26][27]

Ipak, on je u svojoj knjizi naveo da se dogodio genocid:

Istorijska je činjenica da je ustaški režim u NDH, u sprovođenju plana za smanjenje „neprijateljskog srpskog pravoslavnog naroda u hrvatskim zemljama“, počinio veliki genocidni zločin nad Srbima, a srazmerno još veći nad Romima i Jevrejima, u sprovođenju nacističke rasne politike.[28]

Franjo Tuđman, prvi predsednik samostalne Hrvatske je pokrenuo brojne kontroverze zbog „koketiranja sa ustaškim idejama” i umanjivanjem broja žrtava u NDH

Godine 2006. se u javnosti pojavio video snimak na kojem se vidi kako hrvatski predsednik Stjepan Mesić drži govor u Australiji početkom 90-ih, u kojem je rekao da su Hrvati „izvojevali veliku pobedu 10. aprila“ (datum formiranja NDH 1941.) i da Hrvatska ne treba nikome da se izvini za Jasenovac.[29] Kasnije se Mesić izvinio zbog svoje nepristojne izjave i izjavio da nesumnjivo smatra antifašizam osnovom savremene Hrvatske, da je uvažavao jugoslovenske partizane i smatrao potrebnim da „ponovo utvrdi antifašizam kao ljudsku i civilizacijsku obavezu u funkciji neizbežnog uslova za izgradnju demokratske Hrvatske, zemlje ravnopravnih građana".[30] Naredne godine objavljena su dva nova video zapisa Mesića iz 1992. godine u kojima je izjavio da je Jasenovac radni logor, da ga Josip Broz Tito nije posetio jer je znao da su podaci lažirani sa ciljem dobijanja većeg obeštećenja, a i pohvalio ustaškog ministra Andriju Artukovića.[8][31]

Dana 17. aprila 2011, na komemoraciji u Jasenovcu, tadašnji hrvatski predsednik Ivo Josipović upozorio je da je bilo „pokušaja značajnog smanjenja broja žrtava Jasenovca“ dodajući „ovde suočen sa poražavajućom istinom da su određeni pripadnici hrvatskog naroda sposobni za izvršenje najsurovijih zločina“. [32]

Hrvatski istoričar i političar Zlatko Hasanbegović, koji je ranije bio ministar kulture u zemlji 2016. godine, optužen je za umanjivanje zločina ustaša i pokušaj da u svom radu oživi njihove zločinačke zamisli.[33] On je 1996. godine napisao najmanje dva članka u časopisu „Nezavisna Država Hrvatska“, koji uređuje Hrvatski oslobodilački pokret (HOP), u kojem je veličao ustaše kao junake i mučenike i poricao zločine počinjene od strane ustaškog režima.[34] Kao odgovor, Hasanbegović je porekao da je branilac režima, navodeći da su ustaški zločini tokom Drugog svetskog rata bili „najveći moralni promašaj“ hrvatskog naroda u njegovoj istoriji i da su njegove reči izvučene iz konteksta zbog političke manipulacije.[35]

Počevši od 2016. godine, antifašističke grupe, predstavnici srpskih, romskih i jevrejskih zajednica u Hrvatskoj i bivši najviši hrvatski zvaničnici bojkotovali su službenu državnu komemoraciju za žrtve logora Jasenovac, zato što su, kako navode, hrvatske vlasti (nakon povratka HDZ-a na vlast) odbile izričito da osude ustaško nasleđe i umanjivale su i revitalizirale zločine. [36][37][38][39]

U septembru 2019. godine, tokom sastanka sa Adamom Dieng, specijalnim savetnikom generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za sprečavanje genocida, Željko Komšić, hrvatski član Predsedništva Bosne i Hercegovine, rekao je da se genocid nad Srbima, Romima i Jevrejima počinjen od strane NDH negira javnim i političkim delovanjem pojedinaca u Hrvatskoj.[40]

Vikipedija na hrvatskom jeziku ​[uredi | uredi izvor]

Vikipedija na hrvatskom jeziku je 2013. godine privukla pažnju međunarodne javnosti zbog pristrasnosti fašizmu, iskaza mržnje prema Srbima, istorijskog revizionizma, kao i poricanja genocida počinjenog od strane ustaškog režima.[41][42] Vikipedijski članak o logoru Jasenovac je nazvao logor isključivo sabirnim i radnim, umanjivao je zločine i broj žrtava, a takođe se oslanjalo na desničarske medije i privatne blogove kao reference.[43] Godine 2021, napravljene su brojne promene kako bi se uklonio administrativni pristup grupi urednika koji su smatrani odgovornim, od kojih su neka imena objavljena u hrvatskim medijima i bili su povezani sa poznatim krajnjim desničarskim grupama.[44][45]

Uništavanje memorijala i spomenika ​[uredi | uredi izvor]

Memorijalni muzej u Spomen-području Jasenovac

Nakon što je Hrvatska stekla nezavisnost, uništeno je oko 3000 spomenika posvećenih antifašističkoj borbi i žrtvama fašizma.[46][47][48] Prema tvrdnjama hrvatskih udruženja veterana iz Drugog svetskog rata, ta razaranja nisu bila spontana, već planirana aktivnost koju su sprovodili vladajuća stranka države i katolička crkva.[46] Status Spomen-područja Jasenovac je spušten na prirodni park, a parlament je ukinuo finansijska sredstva.[49] U septembru 1991. godine, Oružane snage Republike Hrvatske su upale u spomen-područje i teško oštetile zgradu muzeja, dok su izložbe i dokumentacija uništeni, oštećeni i opljačkani.[47] SR Jugoslavija je slala zvanično protestno pismo Ujedinjenim nacijama i Unesku, upozoravajući na razrušenje memorijalnog kompleksa.[47] Misije Evropske zajednice su posetile kompleks i potvrdile oštećenja.[47]

Vidi još ​[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Jasenovac”. United States Holocaust Memorial Museum. 2007. Pristupljeno 2. 6. 2020. 
  2. ^ a b McCormick 2008.
  3. ^ Odak & Benčić 2016, str. 67.
  4. ^ Bürgschwentner, Egger & Barth-Scalmani 2014, str. 455.
  5. ^ a b v Huttenbach 2016, str. 224.
  6. ^ a b Kasapović 2018.
  7. ^ a b v Pavasović Trošt 2018.
  8. ^ a b v g d đ Geiger 2020.
  9. ^ a b Klasić 2016.
  10. ^ a b Yeomans, Rory (6. 6. 2018). „How to Combat Croatian Revisionists’ Culture of Lies”. Balkan Insight. BIRN. 
  11. ^ Sundhaussen, Holm. „Rezension 55: Jurčévić, Josip: Die Entstehung des Mythos Jasenovac. Probleme bei der Forschungsarbeit zu den Opfern des II. Weltkrieges auf dem Gebiet von Kroatien.”. Osteuropa-Institut. 
  12. ^ a b Opačić, Tamara (24. 11. 2017). „Selective Amnesia: Croatia’s Holocaust Deniers”. Balkan Insight. BIRN. 
  13. ^ a b Vladisavljevic, Anja (7. 1. 2019). „Book Event Questioning WWII Crimes Planned for Zagreb Church”. Balkan Insight. BIRN. 
  14. ^ „Simon Wiesenthal Centre urges Croatia to ban Jasenovac revisionist works”. hr.n1info.com. N1 Zagreb. 9. 1. 2019. Arhivirano iz originala 09. 10. 2020. g. Pristupljeno 17. 07. 2021. 
  15. ^ „Jewish rights group urges Croatia to ban pro-Nazi book”. Associated Press. 9. 1. 2019. 
  16. ^ Rosensaft, Menachem (27. 8. 2018). „Croatia Must Not Whitewash the Horrors of Jasenovac”. Balkan Insight. BIRN. 
  17. ^ Milekic, Sven (21. 4. 2017). „Dishonour for Zagreb Over 'Alternative Facts' About Holocaust”. BalkanInsight. Pristupljeno 5. 9. 2019. 
  18. ^ „Jakov Sedlar bi zbog filma 'Jasenovac – istina' mogao u zatvor” (na jeziku: hrvatski). Telegram. 18. 4. 2016. 
  19. ^ „Hrvatski dom u Glini – revizionizam na mjestu genocida”. Novosti (na jeziku: hrvatski). 16. 7. 2021. Pristupljeno 17. 7. 2021. 
  20. ^ „Hrvatski biskupi tvrde da Jastrebarsko nije bio logor za decu već prihvatilište”. Politika Online. Pristupljeno 2022-07-25. 
  21. ^ Drago Hedl (10. 11. 2005). „Croatia's Willingness To Tolerate Fascist Legacy Worries Many”. BCR Issue 73. Institute for War and Peace Reporting. Pristupljeno 30. 11. 2010. 
  22. ^ Sindbaek 2012, str. 178-179.
  23. ^ Sadkovich 2010.
  24. ^ Ciment & Hill 2012, str. 492.
  25. ^ Horvitz & Catherwood 2014, str. 432–433.
  26. ^ Parenti 2002, str. 44–45.
  27. ^ „Franjo Tudjman”. The Guardian. 13. 12. 1999. Pristupljeno 31. 5. 2020. 
  28. ^ Tuđman, Franjo (1996). Velike ideje i mali narodi (na jeziku: hrvatski). Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. str. 314—315. , cited in Havel, Boris (2015). „O izučavanju holokausta u Hrvatskoj i hrvatskoj državotvornosti”. Nova Prisutnost. 13 (1): 105. Pristupljeno 16. 11. 2017. „Povijesna je činjenica da je ustaški režim NDH, u provedbi svojih planova o smanjenju ‘neprijateljskog srpsko-pravoslavnog pučanstva u hrvatskim zemljama’ izvršio velik genocidni zločin nad Srbima, a razmjerno još veći nad Romima i Židovima, u provedbi nacističke rasne politike.” 
  29. ^ „Poslušajte Mesićev ustaški govor koji je 2006. godine otkrio Index” (na jeziku: hrvatski). Index.hr. 12. 2. 2016. Pristupljeno 9. 7. 2021. 
  30. ^ „STIPE MESIĆ O SVOJIM IZJAVAMA O NDH I USTAŠTVU U AUSTRALIJI 'Dopustio sam da me upregnu u kola jednostrane interpretacije povijesti'”. Jutarnji Vjesti. 13. 2. 2016. 
  31. ^ Milekic, Sven (24. 1. 2017). „Croatia Ex-President Shown Downplaying WWII Crimes”. Balkan Insight. BIRN. 
  32. ^ „Croatian Auschwitz must not be forgotten”. B92. 17. 4. 2011. Arhivirano iz originala 23. 01. 2012. g. Pristupljeno 12. 10. 2012. 
  33. ^ Hockenos, Paul (6. 5. 2016). „Croatia's Far Right Weaponizes the Past”. ForeignPolicy.com. 
  34. ^ Simicevic, Hrvoje (12. 2. 2016). „What were the Ustasa for Minister Hasanbegovic?”. BalkanInsight.com. Arhivirano iz originala 27. 07. 2022. g. Pristupljeno 17. 07. 2021. 
  35. ^ „Hasanbegovic: Ustasha crimes biggest moral lapse in history of Croatian people”. EBL News. 11. 2. 2016. Arhivirano iz originala 27. 11. 2019. g. Pristupljeno 17. 07. 2021. 
  36. ^ „Dokle će se u Jasenovac u tri kolone?”. N1. 23. 4. 2017. Arhivirano iz originala 31. 07. 2020. g. Pristupljeno 28. 7. 2019. 
  37. ^ „Jasenovac Camp Victims Commemorated Separately Again”. balkaninsight.com. 12. 4. 2019. Pristupljeno 28. 7. 2019. 
  38. ^ „Jewish and Serbian minorities boycott official "Croatian Auschwitz" commemoration”. neweurope.eu. 28. 3. 2017. Arhivirano iz originala 28. 07. 2019. g. Pristupljeno 28. 7. 2019. 
  39. ^ „Former top Croat officials join boycott of Jasenovac event”. B92. 12. 4. 2016. Pristupljeno 28. 7. 2019. 
  40. ^ „Dokle će se u Jasenovac u tri kolone?”. N1. 29. 9. 2019. Arhivirano iz originala 30. 09. 2019. g. Pristupljeno 7. 7. 2020. 
  41. ^ Sampson, Tim (1. 10. 2013). „How pro-fascist ideologues are rewriting Croatia's history”. dailydot.com. 
  42. ^ „Desničari preuzeli uređivanje hrvatske Wikipedije” [Right-wing editors took over the Croatian Wikipedia]. Jutarnji list (na jeziku: hrvatski). 10. 9. 2013. Arhivirano iz originala 25. 03. 2016. g. Pristupljeno 17. 07. 2021. 
  43. ^ Milekic, Sven (26. 3. 2018). „How Croatian Wikipedia Made a Concentration Camp Disappear”. BalkanInsight.com. Pristupljeno 27. 11. 2019. 
  44. ^ Jarić Dauenahuer, Nenad (23. 3. 2021). „Hrvatska Wikipedija konačno prestaje biti ustaško ruglo”. Index.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 10. 7. 2021. 
  45. ^ Krnić, Lovro (16. 3. 2021). „Početak kraja Endehapedije”. Novosti (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 10. 7. 2021. 
  46. ^ a b Ramet 2007b, str. 273.
  47. ^ a b v g Walasek 2016, str. 84. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFWalasek2016 (help)
  48. ^ Radonic 2013. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFRadonic2013 (help)
  49. ^ Walasek 2016, str. 83-84. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFWalasek2016 (help)

Izvori[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Naučni časopisi[uredi | uredi izvor]

  • Sadkovich, James (2010). „Forging Consensus: How Franjo Tuđman Became an Authoritarian Nationalist”. Review of Croatian history. 6 (1): 7—35. 
  • Kasapović, Mirjana (2018). „Genocid u NDH: Umanjivanje, banaliziranje i poricanje zločina”. Politička Misao: Časopis za Politologiju. 55 (1): 7—33. doi:10.20901/pm.55.1.01 Slobodan pristup. 
  • Pavasović Trošt, Tamara (2018). „Ruptures and continuities in nationhood narratives: reconstructing the nation through history textbooks in Serbia and Croatia”. Nations and Nationalism: 1—25. doi:10.1111/nana.12433. 
  • Radonic, Ljiljana (2013). „Croatia's Politics of the Past during the Tuđman Era (1990–1999)—Old Wine in New Bottles?”. Totalitarian Movements and Political Religions. 44: 234—254. doi:10.1017/S0067237813000143. 
  • Odak, Stipe; Benčić, Andriana (2016). „Jasenovac — A Past That Does Not Pass: The Presence of Jasenovac in Croatian and Serbian Collective Memory of Conflict”. East European Politics and Societies and Cultures. 30 (4): 805—829. doi:10.1177/0888325416653657. 
  • McCormick, Rob (2008). „The United States' Response to Genocide in the Independent State of Croatia, 1941–1945”. Genocide Studies and Prevention. 3 (1): 75—98. doi:10.1353/gsp.2011.0060. 
  • Klasić, Hrvoje (2016). „Dealing with or facing the past?”. Europski glasnik - Le Messager européen (4): 229—232. 
  • Radonic, Ljiljana Radonic (2013). „Croatia's Politics of the Past during the Tuđman Era (1990–1999)—Old Wine in New Bottles?”. Totalitarian Movements and Political Religions. 44: 234—254. doi:10.1017/S0067237813000143. 
  • Geiger, Vladimir (2020). „Pitanje broja žrtava logora Jasenovac u hrvatskoj i srpskoj historiografiji, publicistici i javnosti nakon raspada SFR Jugoslavije – činjenice, kontroverze i manipulacije”. Časopis za suvremenu povijest. 52: 517—585. doi:10.22586/csp.v52i2.11253. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Порицање_геноцида_над_Србима_у_НДХ&oldid=27692095”