Julije Makanec

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Julije Makanec
Datum rođenja(1904-09-19)19. septembar 1904.
Mesto rođenjaSarajevoAustrougarska
Datum smrti7. jun 1945.(1945-06-07) (40 god.)
Mesto smrtiZagrebFNRJ
Zanimanjepolitičar, učitelj, filozof i pisac

Julije Makanec (Sarajevo, 19. septembar 1904Zagreb, 7. jun 1945[1]) bio je hrvatski političar, filozof i pisac. Tokom Drugog svetskog rata bio je ministar obrazovanja Nezavisne Države Hrvatske i i visoko rangirani član ustaša.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Makenec je rođen u Sarajevu, obrazovao se u Osijeku i Bihaću, a studirao filozofiju na Sveučilištu u Zagrebu, gde je doktorirao 1927. godine.[1][1] Između 1929. i 1940. godine bio je gimnazijski profesor u Bjelovaru, Koprivnici i nekoliko drugih gradova u Hrvatskoj, kao i u Srbiji, odnosno Leskovcu.[1] U novembru 1940. godine kao član Hrvatske seljačke stranke postao je gradonačelnik Bjelovara.[3] Imao je ulogu u Bjelovarskoj pobuni kada je nakon pobune Hrvata u vojsci Kraljevine Jugoslavije tokom prvih dana invazije na Jugoslaviju proglasio „vaskrsnuće hrvatske države“.[1][4][5]

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Prema njegovom izveštaju, položio je ustašku zakletvu u aprilu 1941. godine, nekoliko dana nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatski, ali istoričari veruju da se Makanec ustašama pridružio mnogo ranije, krajem 1939. ili početkom 1940. godine.[3][6] Ubrzo nakon formiranja ustaške vlade, služio je kao ađutant u štabu hrvatske vojske u Bilogori, u Bjelovaru.[7] Od 1942. godine bio je šef duhovnog odgoja u ustaškoj omladini. U martu 1943. imenovan je profesorom filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[1] U oktobru 1943. godine postoao je ministar obrazovanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.[1]

Jedan je od odgovornih za masakr u Gudovcu, kada je ubijeno 196 Srba i Jevreja.[8]

U brošuri iz 1942. godine pod naslovom Ustaške vrline, Makanec je napisao: „[...] svaka zajednica ima pravo da istrebi, uništi ili bar učini bezopasnim one pojedince koji je oslabe i dovedu do propasti zbog svog potpunog izražavanja nedostatka vrline.”[9][10][11] Dana 6. maja 1945. godine, pre nego što su jugoslovenski partizani ušli u Zagreb, Makanec je pobegao iz grada u grupi od šesnaest vladinih ministara. Dana 17. maja iste godine predali su se Britancima u Tamsvegu, Austrija i izručeni su jugoslovenskim vlastima. Nakon jednodnevnog suđenja pred vojnim sudom u Zagrebu 6. juna, Makanec je osuđen na smrt zbog veleizdaje i ratnih zločina, a pogubljen je streljačkim vodom ujutru narednog dana.[2][12]

Radovi[uredi | uredi izvor]

Knjiga:[13]

  • Marksistička filozofija prirode (Zagreb, 1938)
  • O podrijetlu i smislu države (Zagreb, 1939)
  • Poglavnik o boljševizmu (Zagreb, 1942)
  • Ustaške vrline (Zagreb, 1942)
  • Veliko raskršće (Zagreb, 1942)
  • Razvoj državne misli od Platona do Hegela (Zagreb, 1943)
  • Hrvatski vidici (Zagreb, 1944)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Karaula & Miškulin 2014, str. 81.
  2. ^ a b Macut 2013, str. 147.
  3. ^ a b Macut 2013, str. 149.
  4. ^ Macut 2013, str. 148.
  5. ^ Yeomans 2013, str. 92.
  6. ^ Karaula & Miškulin 2014, str. 82.
  7. ^ Macut 2013, str. 152.
  8. ^ Željko Karaula: Jedan dokument o zločinu u Gudovcu 28. travnja 1941. za vrijeme NDH
  9. ^ Jakovina 2016.
  10. ^ Macut 2013, str. 156.
  11. ^ Milekic 2016.
  12. ^ Karaula & Miškulin 2014, str. 80.
  13. ^ Macut 2016, str. 184–185.

Literatura[uredi | uredi izvor]