Julije Makanec
Julije Makanec | |
---|---|
Datum rođenja | 19. septembar 1904. |
Mesto rođenja | Sarajevo, Austrougarska |
Datum smrti | 7. jun 1945.40 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, FNRJ |
Zanimanje | političar, učitelj, filozof i pisac |
Julije Makanec (Sarajevo, 19. septembar 1904 — Zagreb, 7. jun 1945[1]) bio je hrvatski političar, filozof i pisac. Tokom Drugog svetskog rata bio je ministar obrazovanja Nezavisne Države Hrvatske i i visoko rangirani član ustaša.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Makenec je rođen u Sarajevu, obrazovao se u Osijeku i Bihaću, a studirao filozofiju na Sveučilištu u Zagrebu, gde je doktorirao 1927. godine.[1][1] Između 1929. i 1940. godine bio je gimnazijski profesor u Bjelovaru, Koprivnici i nekoliko drugih gradova u Hrvatskoj, kao i u Srbiji, odnosno Leskovcu.[1] U novembru 1940. godine kao član Hrvatske seljačke stranke postao je gradonačelnik Bjelovara.[3] Imao je ulogu u Bjelovarskoj pobuni kada je nakon pobune Hrvata u vojsci Kraljevine Jugoslavije tokom prvih dana invazije na Jugoslaviju proglasio „vaskrsnuće hrvatske države“.[1][4][5]
Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]
Prema njegovom izveštaju, položio je ustašku zakletvu u aprilu 1941. godine, nekoliko dana nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatski, ali istoričari veruju da se Makanec ustašama pridružio mnogo ranije, krajem 1939. ili početkom 1940. godine.[3][6] Ubrzo nakon formiranja ustaške vlade, služio je kao ađutant u štabu hrvatske vojske u Bilogori, u Bjelovaru.[7] Od 1942. godine bio je šef duhovnog odgoja u ustaškoj omladini. U martu 1943. imenovan je profesorom filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[1] U oktobru 1943. godine postoao je ministar obrazovanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.[1]
Jedan je od odgovornih za masakr u Gudovcu, kada je ubijeno 196 Srba i Jevreja.[8]
U brošuri iz 1942. godine pod naslovom Ustaške vrline, Makanec je napisao: „[...] svaka zajednica ima pravo da istrebi, uništi ili bar učini bezopasnim one pojedince koji je oslabe i dovedu do propasti zbog svog potpunog izražavanja nedostatka vrline.”[9][10][11] Dana 6. maja 1945. godine, pre nego što su jugoslovenski partizani ušli u Zagreb, Makanec je pobegao iz grada u grupi od šesnaest vladinih ministara. Dana 17. maja iste godine predali su se Britancima u Tamsvegu, Austrija i izručeni su jugoslovenskim vlastima. Nakon jednodnevnog suđenja pred vojnim sudom u Zagrebu 6. juna, Makanec je osuđen na smrt zbog veleizdaje i ratnih zločina, a pogubljen je streljačkim vodom ujutru narednog dana.[2][12]
Radovi[uredi | uredi izvor]
Knjiga:[13]
- Marksistička filozofija prirode (Zagreb, 1938)
- O podrijetlu i smislu države (Zagreb, 1939)
- Poglavnik o boljševizmu (Zagreb, 1942)
- Ustaške vrline (Zagreb, 1942)
- Veliko raskršće (Zagreb, 1942)
- Razvoj državne misli od Platona do Hegela (Zagreb, 1943)
- Hrvatski vidici (Zagreb, 1944)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e Karaula & Miškulin 2014, str. 81.
- ^ a b Macut 2013, str. 147.
- ^ a b Macut 2013, str. 149.
- ^ Macut 2013, str. 148.
- ^ Yeomans 2013, str. 92.
- ^ Karaula & Miškulin 2014, str. 82.
- ^ Macut 2013, str. 152.
- ^ Željko Karaula: Jedan dokument o zločinu u Gudovcu 28. travnja 1941. za vrijeme NDH
- ^ Jakovina 2016.
- ^ Macut 2013, str. 156.
- ^ Milekic 2016.
- ^ Karaula & Miškulin 2014, str. 80.
- ^ Macut 2016, str. 184–185.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jakovina, Tvrtko (3. 11. 2016). „Ovako je zborio ustaški ministar kojem se divi Pavo Barišić: 'Ustaški pokret istrijebit će i uništiti nepoželjne elemente!'”. Globus (na jeziku: hrvatski). br. 1345. Pristupljeno 6. 5. 2018.
- Karaula, Željko; Miškulin, Ivica (decembar 2014). „Jedan prilog za političku biografiju. Zapisnik sa saslušanja dr. Julija Makaneca od 26. svibnja 1945. godine” [A Contribution to a Political Biography. A Protocol from a Hearing of Dr Julije Makanec, on 26 May 1945] (PDF). Cris (na jeziku: hrvatski). XVI (1): 77—85. Pristupljeno 29. 5. 2017.
- Macut, Ivan (2016). „Filozofske teme i filozofi u tjedniku Spremnost (1942. – 1945)” (PDF). Služba Božja (na jeziku: hrvatski). 56 (2–3–4): 159—188. Pristupljeno 22. 6. 2019.
- Macut, Petar (2013). Roksandić, Drago; Cvijović Javorina, Ivana, ur. „Julije Makanec kao duhovni odgojitelj Ustaške mladeži” [Julije Makanec as a spiritual educator of the Ustashe Youth] (PDF). Intelektualci I Rat 1939.–1947. Desničini susreti (na jeziku: hrvatski). Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb. 8 (1): 147—161. Pristupljeno 29. 5. 2017.
- Milekic, Sven (28. 10. 2016). „Croatian Minister Praised WWII Fascist Official”. Balkan Insight. Pristupljeno 29. 5. 2017.
- Yeomans, Rory (2013). Visions of Annihilation: The Ustasha Regime and the Cultural Politics of Fascism, 1941-1945. University of Pittsburgh Press. ISBN 978-0-8229-6192-5.
- Zebić, Enis (april 2007). „Julije Makanec – razumijevanje filozofije države i politike u radovima do 1941. godine” [Julije Makanec – Understanding of the Philosophy of State and Politics in Works Until 1941] (PDF). Filozofska istraživanja (na jeziku: hrvatski). Croatian Philosophical Society. 27 (1): 179—194. Pristupljeno 12. 2. 2017.
- Zebić, Enis (januar 2009). „Recepcija filozofije Julija Makanca u hrvatskoj filozofiji nakon 1990. godine. Fragmenti bez sinteze” [Reception of Works of Julije Makanec in Croatian Philosophy since 1990: Fragments without Synthesis] (PDF). Filozofska istraživanja (na jeziku: hrvatski). Croatian Philosophical Society. 28 (3): 657—663. Pristupljeno 24. 10. 2017.