Vučina kuća na Savi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vučina kuća na Savi
Vučina kuća na Savi
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaSavski venac
Država Srbija
Vreme nastanka1908.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Vučina kuća na Savi se nalazi u ul. Karađorđeva 61-61a, Beogradu, na teritoriji gradske opštine Savski venac. Podignuta je 1908. godine i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Vučina kuća na Savi je podignuta u vreme procvata „savske varoši"[2], prema projektu arhitekte Dimitrija T. Leka[3] kao reprezentativni dvospratni objekat dvojne namene za trgovca Đorđa Vuča. U prostorijama prizemne zone nalazili su se dućani, dok su spratovi bili namenjeni stanovanju. U prostornom pogledu zgrada predstavlja pandan naspramno postavljenoj zgradi Beogradske zadruge.

Iako je koncepcija zgrade ostvarena na tradicionalan način, primenom tročlane podele fasada, obrada glavne fasade ukazuje na prodor nove secesijske arhitekture. Vertikalizam čeone fasade, okrenute trgu, ostvaren je karakterističnim trodelnim prozorima spratova, koje u zoni krova nadvisuje lučno izvijena atika sa piramidalnom kupolom. Centralni motiv dekorativne obrade fasade predstavlja motiv ženske glave sa školjkom i girlandama u polukružnom polju timpanona prvog sprata. Bočne fasade oživljene su balkonima se ogradama od kovanog gvožđa, na kojima dominira primena geometrijskih i floralnih motiva. Prizemlje objekta je bilo namenjeno dućanima, a stanovi reprezentativnom stanovanju.

Vučina kuća predstavlja doprinos razvoju nekadašnjeg Malog pijaca na Savi, ukazuje na zanimljiv odnos investitor - projektant jedinstven u beogradskoj arhitekturi u kojoj sve građevine za porodicu Vučo projektuje arhitekta Dimitrije T. Leko i reprezentuje Art nouveau stil. Tokom 19. veka na ovom prostoru postojala su imanja i kuće viđenijih Beograđana[4], kao što su Antule, Vuče, Stojanovići i dr. Oko Malog Pijaca bila je kuća Ljubomira Krsmanovića iz 1894. i hotel „Bosna“.

U bombardovanju u Drugom svetskom ratu zgrada je bila delimično oštećena. Popravke su izvršene prema projektu iz 1946.

Spoljna fasada Vučine kuće je obnovljena 2017. da bi već posle nekoliko meseci bila oskrnavljena "tagovanjem" od strane austrijskog huligana, koji je brzo priveden pravdi zahvaljujući brzoj i pribranoj reakciji vlasnika obližnjeg bar-kafea, Borisa Vučurevića, dalekog srodnika i potomka porodice Vučo[traži se izvor], čime je sprečena veća šteta na sveže renoviranoj fasadi.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda/Vučina kuća na Savi
  2. ^ Nestorović, B. Razvoj arhitekture Beograda od kneza Miloša do Prvog svetskog rata,Godišnjak muzeja grada Beograda, knjiga I. Beograd, 1954. 
  3. ^ Manević, Z. Leksikon srpskih arhitekata XIX i XX veka. Beograd 1999. 
  4. ^ Hristić, K. Zapisi jednog Beograđanina, knjiga II, Beograd 1925.;Ž.P.Jovanović, Iz starog Beograda, Beograd, 1964. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]