Robni magazin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Robni magazin
Robni magazin, Kralja Petra 16
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Vreme nastanka1907.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Robni magazin predstavlja prvu modernu beogradsku robnu kuću, a u stilističkom smislu je jedan od značajnijih primera srpske secesije. Proglašena je za spomenik kulture rešenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda 1966 godine.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Nalazi se u nekadašnjoj glavnoj trgovačkoj ulici Beograda, Ulici kralja Petra. Robni magazin [2] je sagrađen 1907. godine prema projektu inženjera Viktora Azriela. Pravljen je za Benciona Bulija, poznatog bankara i narodnog poslanika. Bila je među prvim modernim robnim kućama u Beogradu.

Viktor David Azriel [3] je rođen u Beogradu 1880. godine, u bogatoj jevrejskoj trgovačkoj porodici. Njegov otac Hajim je bio aktivan član, a jedno vreme i predsednik beogradske Jevrejske opštine sefardskog obreda. Nakon osnovne škole i gimnazije u Beogradu, Viktor Azriel odlazi u Beč na Tehničku visoku školu. Prvi poznati posao po povratku u rodni grad bila je popravka porodične kuće. Rano je prestao da se bavi inženjerskom praksom i potpuno se posvetio izučavanju cionizma, putovanjima i pisanju. Umro je 1938. u Beogradu.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Specifična namena zgrade omogućila je projektantu slobodniji tretman enterijera i upotrebu savremene konstrukcije. Ova srazmerno mala građevina osnove 8 metara h 20 metara, ima podrum i četiri sprata. Prizemlje, međusprat i sprat predstavljaju jedinstven prodajni prostor. Robni magazin je bio prva trgovačka zgrada u Beogradu u kojoj je više spratova međusobno spojeno i otvoreno, jer je preglednost jedan od osnovnih uslova koji je neophodno ispuniti u projektovanju magacina. Ovako otvoren prostor postignut je upotrebom stubova i galerija, kao i gvozdenim mostom koji je povučen kroz centralni deo u visini prvog sprata, a osvetljen je preko fasade i pravougaonih lanterni na ravnom krovu. Najviši sprat je sasvim izdvojen gvozdenom tavanicom i predviđen za skladište, a u zadnjem delu, iza prodajnog prostora, smeštene su kancelarije.[4]

Za konstrukciju je upotrebljen armirani beton kao i kod zgrade beogradske zadruge arhitekata Nikole Nestorovića i Andre Stevanovića. Svi konstruktivni elementi gvozdeni nosači kao i dekorativni stubovi su dopremljeni iz Austrije.[4]

Reljef u stilu secesije na fasadi zgrade "Robnog magazina"

Njena jednostavna ortogonalna podela proizašla je iz upotrebljenog materijala. Urađena kao staklena „zid zavesa“ pridržana gvozdenom rešetkom, fasada je smeštena između dvaju mermernih pilona s karakterističnim završecima – fijalama. Beli piloni, na crnim poliranim granitnim bazama, dekorisani su reljefno, naturalističkim ženskim maskama raspletene kose, od kojih se spuštaju stilizovane geometrijske trake. Umerenu secesijsku dekoraciju ima i lučni fasadni završetak, kao i gvozdena balkonska ograda, koja svojom pozicijom preseca zgradu po sredini, a upotrebljeni stilizovani floralni ornamenti usklađeni su s prirodom materijala.[4] U centralnom delu prizemlja, simetrično postavljen i u osnovi trapezasto uvučen, smešten je portal sa rukohvatima u vidu labudova.[4]

Upoređivanje zgrade sa projektom pokazuje dosta odstupanja kada je fasada u pitanju. Nije poznato da li je već tokom gradnje došlo do odstupanja ili su se pojedini elementi fasade izgubili tokom kasnijih adaptacija. Po Azrielovom projektu, iznad ulaznih vrata nalazili su se gvozdeni ukrasi kojih danas nema. Nema ni dekoracije od kovanog gvožđa koja bi trebalo da pokriva lučni nosač koji završava građevinu i deo fasade koji zaklanja međuspratnu konstrukciju iznad prizemlja.[5]

Po generalnoj formi i stilu zgrada je bliska francuskom i belgijskom ar nuvo-u, Azriel čak i potpisuje zgradu (na desnom pilastru Robnog magazina je uklesano njegovo ime) kao Ektor Gimar koji je moguća inspiracija.

Robni magazin, noću

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Robni magazin”. Katalog nepokretnih kulturnih dobara na području grada Beograda. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 20. 4. 2018. 
  2. ^ Dosije spomenika kulture – Robni magazin, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda; D. Đurić-Zamolo, Viktor David Azriel, Graditelji Beograda 1815–1914, Beograd, 2009, 16–20.
  3. ^ Z. Manević, Pioniri moderne arhitekture Beograda, Arhitektura i urbanizam, br. 16, 1962; I. Šlang, Jevreji u Beogradu, Beograd, 1926; S. G. Bogunović, Azriel, Viktor David, Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, Beograd, 2005, 681–682; D. Đurić-Zamolo, Viktor David AZRIEL, Graditelji Beograda 1815– 1914, Beograd, 2009, 16–20; D. Azriel, Moj put u Palestinu, Beograd, 1922.
  4. ^ a b v g http://beogradskonasledje.rs/wp-content/uploads/2012/06/k4/robni_magazin.pdf
  5. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 24. 05. 2019. g. Pristupljeno 24. 05. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • D. Azriel, Moj put u Palestinu, Beograd, 1922.
  • I. Šlang, Jevreji u Beogradu, Beograd, 1926.
  • Z. Manević, Pioniri moderne arhitekture Beograda, Arhitektura i urbanizam, br. 16, 1962.
  • S. G. Bogunović, Azriel, Viktor David, Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, 2005, 681–682.
  • D. Đurić-Zamolo, Viktor David Azriel, Graditelji Beograda 1815–1914, 2009, str. 16–20.