Zgrada Narodnog pozorišta u Beogradu
Zgrada Narodnog pozorišta u Beogradu | |
---|---|
![]() Zgrada Narodnog pozorišta u Beogradu | |
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Stari grad |
Država | ![]() |
Vreme nastanka | 1869. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture od velikog značaja |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
beogradskonasledje |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b8/Narodno_pozoriste_u_Beogradu%2C_krovni_ukrasi_02.jpg/250px-Narodno_pozoriste_u_Beogradu%2C_krovni_ukrasi_02.jpg)
Zgrada Narodnog pozorišta u Beogradu, sagrađena je 1869. godine, na incijativu kneza Mihaila Obrenovića za potrebe tek osnovanog nacionalnog pozorišta koje je predstave izvodilo u neuslovnim prostorima po Beogradu. Zgrada predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.[1]
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Posle više pokušaja od 1842. godine, za formiranjem profesionalnog ansambla koje bi izvodilo pozorišne predstave, tek 1868. godine dolazi do osnivanja Narodnog pozorišta u Beogradu. Prva predstava, „Đurađ Branković“ Karolja Obernjaka, održana je (po novom kalendaru) 22. novembra 1868. u gostionici „Kod engleske kraljice“, koja je sledećih godinu dana bila privremeni dom pozorišta.
Po osnivanju Narodnog pozorišta, Knez i Državni savet određuju lokaciju za pozorišnu zgradu, bivši turski plac kod Stambol-kapije.
Arhiktetura[uredi | uredi izvor]
Zgrada pozorišta sagrađena po projektu Aleksandra Bugarskog, sa svim karakteristikama pozorišne arhitekture svoga doba, ali već 1870. godine, zgrada doživljava prvu od mnogih prepravki. Zabeležene su adatapcije 1885. i 1903. ali prva značajnija prepravka po projektu Josifa Bukavca, započeta je 1911. godine, koja je zbog ratova trajala do 1922. godine. Spoljni i unutrašnji izgled i klasicistička stilska obeležja izmenjeni su u rešenje kojim dominiraju masivni bočni piloni koji flankiraju ulaz i plastična dekoracija zakasnelih secesijskih reminiscencija. Dograđene su i nove prostorije u istočnom delu, povećan gabarit, vršene izmene u enterijeru, urađene plafonske kompozicije S. F. Kolesnikova.
Spomen-ploče osnivačima, ispisane starim pravopisom, postavljene su u decembru 1934.[2] Rad pozorišta je krajem 1930-tih bio zakomplikovan "magacinskim pitanjem", zbog koga često nije bilo dekora za predstave.[3] Pozorišni magacin je rušen marta 1941, radi proširenja pozorišne zgrade.[4]
Posle bombardovanja Beograda 1941. godine kada je zgrada je doživela razaranje i ponovne opravke i rekonstrukcije još za vreme rata, pa i posleratnom periodu do 1986. godine, kada je za tri godine vraćen izgled enterijera iz 1922. godine, sa znatnim izmenama na eksterijeru i enterijeru. Tada je dograđen deo zgrade prema ulici Braće Jugovića, oblikovan po savremenim arhitektonskim shvatanjima, uz korišćenje novih tehnologija. Čišćenje fasade izvedeno je 1997. godine.