Zgrada Oficirske zadruge u Beogradu
Zgrada Oficirske zadruge u Beogradu | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Beograd-Savski Venac |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1908. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture od velikog značaja |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
beogradskonasledje |
Zgrada Oficirske zadruge u Beogradu je izgrađena na uglu Masarikove i Resavske,[1]a sama gradnja je završena 1908. godine.[2] Glavni arhitekta na ovom projektu je bio Svetozar Jovanović, kome je u tom trenutku bilo samo dvadeset šest godina. Njemu su za rad na ovom zgradi dodeljeni kao saradnici i Danilo Vladisavljević i Vladimir Popović. Ova zgrada predstavlja važnu kariku u lancu razvoja srpske i beogradske arhitekture.
Izgled i istorija[uredi | uredi izvor]
Zgrada za vreme u kojem je nastala, je predstavljala modernu robnu kuću, sa prizemljem i dva sprata. Zgrada je oblikovana je sa stilskim obeležjima secesije. Unutrašnji prostor je veoma spretno rešen, uz korišćenje veoma doslednog konstruktivnog sistema. U prostornom komponovanju izvršeno je logično razdvajanje funkcije radnog dela, smeštenog na krajevima bočnih krila, od središnjeg dela namenjenog javnoj komunikaciji. Rešenje i raspored unutrašnjeg prostora je uticao i na oblikovanje fasade, na kojoj veće staklene površine centralnog dela, odgovaraju i prodajnim prostorima. Fasade bočnih krila su sa malim otvorima, dok je glavno fasadno platno rešavano moderno, sa prozorima kroz više etaža. Kancelarijski prostor se nalazi na krajevima zgrade, čime drže ravnotežu mase celog objekta i izgrađeni su od punog zidnog platna.
Glavni fasadni motiv je zaobljen ugaoni deo sa ulazom u prizemlju i kupolom specifičnog oblika, sa dosta dekorativnih elemenata i konzola. Na ostalom delu fasade vertikalnost je naglašena dekorativnim elementima u visini krova. Reljefne ženske glave, floralna plastika, dekorativne konzole i rešetke od kovanog gvožđa kao i karakteristična kupola sa dekorativnim detaljima secesijskog su porekla. Po arhitektonskom rešenju, sa jedinstvenom unutrašnjom šupljinom prosečenom etažnim galerijama u glavnom delu arhitektonskog korpusa, kao i po kvalitetu izrade zanatsko-umetničke dekoracije, ovaj objekat je predstavljao značajno ostvarenje u razvoju srpske arhitekture početkom veka. Zgrada deluje skladno i predstavlja uspešno ostvarenje eklektične arhitekture. Korišćeni su i klasični elementi, a i elementi novijih tendencija u arhitekturi koji su počeli da se primenjuju na početku dvadesetog veka. Ispod krovnog venca se u određenoj meri može primetiti i uticaj secesije u vidu dekorativne plastike korišćene u tom arhitektonskom stilu.[3]
Prema nekim navodima, projekat za Oficirsku zadrugu rađen je prema skicama bečkih arhitekata, ali ako bi se ta tvrdnja prihvatila, onda bi veliki broj građevina imale uzor u drugim građevinama iz inostranstva.
Konzervatorsko-restauratorski radovi[uredi | uredi izvor]
Radovi na rekonstrukciji objekta su vršeni u periodu od 1985–1986.godine.[4] Krajem 2023. godine zgrada je potpuno rekonstruisana i obnovljena.[5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ http://www.dsspalilula.rs[mrtva veza] pristupljeno11.6.2014.godine
- ^ http://www.androidvodic.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016) pristupljeno11.6.2014.godine
- ^ http://beogradskonasledje.rs pristupljeno11.6.2014.godine
- ^ http://spomenicikulture.mi.sanu.ac.rs pristupljeno 11. 6. 2014. godine
- ^ NOVI IZGLED STARE LEPOTICE - Kultno zdanje u Beogradu izazvalo buru: Kako izgleda obnovljena zgrada Oficirske zadruge pristupljeno 18. 1. 2024. godine
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Divna Đurić-Zamolo; Graditelji Beograda 1815-1914