Kuća Leone Panajot

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kuća Leone Panajot
Kuća Leone Panajot
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Vreme nastanka1908.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Kuća Leone Panajot se nalazi u Francuskoj ulici br. 31 u Beogradu, na teritoriji gradske opštine Stari grad. Podignuta je 1908. godine i predstavlja nepokretno kulturno dobro[1] kao spomenik kulture.[2]

Zgrada je izgrađena kao spratna porodična kuća prema projektu arhitekte Đure Bajalovića[3]. Sastoji se od podruma, prizemlja, sprata i potkrovlja. Arhitektonski je oblikovana u maniru secesije. Kao izrazito delo ovog stila, kuća je predstavljena na IV jugoslovenskoj umetničkoj izložbi u Beogradu 1912. godine. Njegov brat Petar Bajalović je projektovao Srpski paviljon za Međunarodnu umetničku izložbu u Rimu 1911. godine.[4]

Secesijske odlike ove fasade su vertikalna podela plitkim pilastrima, asimetrija, horizontalni venci koji nisu odraz unutrašnje podele nivoa, plitki floralni reljefni ukras, segmentno-lučni oblici prozorskih ramova, ali i polihromija. Posebno se izdvaja četvrtasta kula na ugaonom delu objekta, sa istaknutim erkerom. Redak primer u secesiji Beograda je skoro kružni oblik polja koje uokviruje središnji balkonski otvor na spratu. Dekorativnu obradu odlikuje bogata floralna ornamentika, kako na fasadi u malteru, tako i na vratima u drvetu, sa znalački izvedenim i skladno ukomponovanim zanatskim detaljima. Izrazito secesijska je i kapija ka dvorištu od kovanog gvožđa. Skladnim arhitektonskim rešenjem i bogatom plastikom izdvaja se kao reprezentativni primer gradske stambene kuće početka 20. veka, sa retko dosledno primenjenim stilom secesije u Beogradu.

Značaj objekta proističe i iz činjenice da predstavlja istaknuto autorsko delo poznatog beogradskog arhitekte i da je od posebnog značaja za razvoj arhitekture Beograda u prvoj deceniji 20. veka.

Kako su novine pisale,[5] kuća je pripadala "nekoj Francuskinji" udatoj za ovdašnjeg naučnika, od kojega se razvela. Do početka 1930-tih, ovde se nalazilo neko strano poslanstvo, nakon čega je zgrada ostala bez posednika zbog pravnog spora. Tako su se narednih godina u nju useljavali pojedinci i porodice, iz nje je odneto skoro sve od vrednosti.

Kuća Leone Panajot je utvrđena za spomenik kulture 1997. godine (Odluka, „Službeni glasnik RS” br.51/97).[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zakon o kulturnim dobrima, „Sl. Glasnik grada Beograda” 14/79.
  2. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda/Kuća Leone Panajot
  3. ^ G. Gordić, Arhitektonsko nasleđe grada Beograda I, Beograd 1966; D. Radovanović, Secesijske kovine na fasadama Beograda, Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti, br. 22, Novi Sad 1986; S. G. Bogutović, Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, tom II, Beograd 2005. (Đorđe - Đura Bajalović)
  4. ^ Zbornik radova Narodnog muzeja, knj. 3, Beograd 1962; Četvrta jugoslovenska umetnička izložba, Beograd 1912. (Zbornik Narodnog muzeja u Beogradu, XVIII - 2 istorija umetnosti, Beograd 2007. )
  5. ^ Kuća bez gospodara u koju se svako mogao useliti i stanovati besplatno dokle hoće („Politika” 24. jul 1936)
  6. ^ Dosije spomenika kulture Kuća Leone Panajot, Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]