Kuća Leone Panajot
Kuća Leone Panajot | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Stari grad |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1908. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
beogradskonasledje |
Kuća Leone Panajot se nalazi u Francuskoj ulici br. 31 u Beogradu, na teritoriji gradske opštine Stari grad. Podignuta je 1908. godine i predstavlja nepokretno kulturno dobro[1] kao spomenik kulture.[2]
Zgrada je izgrađena kao spratna porodična kuća prema projektu arhitekte Đure Bajalovića[3]. Sastoji se od podruma, prizemlja, sprata i potkrovlja. Arhitektonski je oblikovana u maniru secesije. Kao izrazito delo ovog stila, kuća je predstavljena na IV jugoslovenskoj umetničkoj izložbi u Beogradu 1912. godine. Njegov brat Petar Bajalović je projektovao Srpski paviljon za Međunarodnu umetničku izložbu u Rimu 1911. godine.[4]
Secesijske odlike ove fasade su vertikalna podela plitkim pilastrima, asimetrija, horizontalni venci koji nisu odraz unutrašnje podele nivoa, plitki floralni reljefni ukras, segmentno-lučni oblici prozorskih ramova, ali i polihromija. Posebno se izdvaja četvrtasta kula na ugaonom delu objekta, sa istaknutim erkerom. Redak primer u secesiji Beograda je skoro kružni oblik polja koje uokviruje središnji balkonski otvor na spratu. Dekorativnu obradu odlikuje bogata floralna ornamentika, kako na fasadi u malteru, tako i na vratima u drvetu, sa znalački izvedenim i skladno ukomponovanim zanatskim detaljima. Izrazito secesijska je i kapija ka dvorištu od kovanog gvožđa. Skladnim arhitektonskim rešenjem i bogatom plastikom izdvaja se kao reprezentativni primer gradske stambene kuće početka 20. veka, sa retko dosledno primenjenim stilom secesije u Beogradu.
Značaj objekta proističe i iz činjenice da predstavlja istaknuto autorsko delo poznatog beogradskog arhitekte i da je od posebnog značaja za razvoj arhitekture Beograda u prvoj deceniji 20. veka.
Kako su novine pisale,[5] kuća je pripadala "nekoj Francuskinji" udatoj za ovdašnjeg naučnika, od kojega se razvela. Do početka 1930-tih, ovde se nalazilo neko strano poslanstvo, nakon čega je zgrada ostala bez posednika zbog pravnog spora. Tako su se narednih godina u nju useljavali pojedinci i porodice, iz nje je odneto skoro sve od vrednosti.
Kuća Leone Panajot je utvrđena za spomenik kulture 1997. godine (Odluka, „Službeni glasnik RS” br.51/97).[6]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Zakon o kulturnim dobrima, „Sl. Glasnik grada Beograda” 14/79.
- ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda/Kuća Leone Panajot
- ^ G. Gordić, Arhitektonsko nasleđe grada Beograda I, Beograd 1966; D. Radovanović, Secesijske kovine na fasadama Beograda, Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti, br. 22, Novi Sad 1986; S. G. Bogutović, Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, tom II, Beograd 2005. (Đorđe - Đura Bajalović)
- ^ Zbornik radova Narodnog muzeja, knj. 3, Beograd 1962; Četvrta jugoslovenska umetnička izložba, Beograd 1912. (Zbornik Narodnog muzeja u Beogradu, XVIII - 2 istorija umetnosti, Beograd 2007. )
- ^ Kuća bez gospodara u koju se svako mogao useliti i stanovati besplatno dokle hoće („Politika” 24. jul 1936)
- ^ Dosije spomenika kulture Kuća Leone Panajot, Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda