Pređi na sadržaj

Hangar Starog aerodroma na Novom Beogradu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hangar Starog aerodroma
Sačuvani hangar (prvi sa leva)
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaNovi Beograd
Država Srbija
Vrsta spomenikaSpomenik kulture
Vreme nastanka1929. godine
Tip kulturnog dobraIndustrijsko nasleđe
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Hangar Starog aerodroma jedini je sačuvani objekat nekadašnjeg aerodroma Vazdušnog pristaništa Beograd. Napravljen je 1929. godine prema rešenju i pod nadzorom Milutina Milankovića, a danas predstavlja spomenik kulture Srbije.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Hangar Starog aerodroma sagrađen je u neposrednoj blizini sela Bežanija, oko 2 km južno od Zemuna, na Dojnom polju, koje je podizanjem nasipa i pruge Beograd–Zagreb 1884. godine podeljeno na severni (dunavski) i južni (savski) deo[1]
Park je danas stacioniran u Ulici Omladinskih brigada 88 na Novom Beogradu, u okviru poslovno-stambenog parka Erport siti.[2]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Vazdušno pristanište Beograd[uredi | uredi izvor]

Aerodromski kompleks je formiran na praznom prostoru kod Bežanije, na mestu poznatom pod imenom Dojno polje. Eksproprijacija zemljišta i radovi na nasipanju terena i njegovoj stabilizaciji otpočeli su tokom 1923. godine ali su se zbog nedostatka sredstava odužili pune dve godine, tako da je krajem 1925. otpočela izgradnja aerodromske infrastrukture.[3]

Projektom posebnog građevinskog biroa Odeljenja za vazduhoplovstvo u Petrovaradinu, aerodrom na današnjem Novom Beogradu zamišljen je kao vojnocivilni, sa zajedničkim letilištem. Za civilni deo određen je prostor u severozapadnom delu kompleksa (prema sadašnjem Studentskom gradu), a za vojni - duž puta za Bežaniju. U prvoj fazi je planirana izgradnja šest velikih betonskih hangara - po tri za vojsku i za civile.[4]

Tek otvaranjem ovog prestoničnog aerodroma, Kraljevina SHS je na pravi način ispunila obavezu koju je preuzela još 1919, potpisivanjem Konvencije o međunarodnom vazdušnom saobraćaju, a Beograd je mogao bolje da iskoristi prednost svog položaja za šire uključivanje u sistem međunarodnog vazdušnog saobraćaja. Od februara 1928. godine sa novog aerodroma poleću i avioni prve domaće avio kompanije, "Aeroput".[3]

Na aerodromu je 1931. godine izgrađena moderna pristanišna, aerodromska zgrada, a 1936. ugrađena je i oprema za sletanje pri slaboj vidljivosti. Tokom Drugog svetskog rata aerodrom su koristili Nemci. Oni su ga i porušili 1944. godine, pri povlačenju iz Beograda.[2][5]

Hangar[uredi | uredi izvor]

Od nekadašnjeg aerodroma, danas je sačuvan samo hangar betonske konstrukcije sa radioničkim aneksima, koji je sagrađen 1929. godine. Hangar je realizovan i napravljem prema rešenju Milutina Milankovića. Objekat se sastoji od centralnom dela, odnosno hangara za montažu i dva bočna aneksa koji su uklopljeni u jedinstvenu arhitektonsko-funkcionalnu celinu. Milutin Milanković primenio je betonsku korubu za izgradnju krovnog dela hangara, koja je u to vreme bila izuzetno značajna konstrukcijska inovacija, prvi put izvedena u Kraljevini Jugoslaviji.[6]

Od svih hangara koje je realizvao naučnik i akademik Milutin Milanković, ovo je jedini koji je ostao sačuvan. Po tipu i tehnikama sa kojim je pravljen, predstavlja jedan od malobrojnih sačuvanih objekata tog tipa u svetu.[7] Hangar Starog aerodroma predstavlja prvi aerodromski kompleks u Beogradu i ima poseban značaj u istoriji nacionalnog vazduhoplovstva, a takođe je jedan od retko sačuvanih objekata ovog tipa konstrukcije u svetu i predstavlja važno svedočanstvo tehničke baštine Beograda i Srbije i graditeljskih veština domaćih projektanata i izvođača.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Marković 1968, str. 9–11
  2. ^ a b v „Spomenik kulture Hangar Starog aerodroma u Novom Beogradu”. beogradskonasledje.rs. 
  3. ^ a b Janić, Čedomir (2017). Više od letenja, osam decenija aeroputa i Jat-a. 
  4. ^ Nikolić, Zoran Lj. (2010). TAJNA NOVOG BEOGRADA. 
  5. ^ „Hangar Starog aerodroma – Svedočanstvo prvog vazdušnog pristaništa u Beogradu” (PDF). scindeks-clanci.ceon.rs. 
  6. ^ „Istorija beogradskih aerodroma”. 011info.com. 
  7. ^ . Filipović 1995: 30–31; 85–86; Petrović, O. M. 2000: 21–84

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]