Bitoljski vilajet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ولايت مناستر
Vilâyet-i Manastır
Bitoljski vilajet
1874.—1912.

Bitoljski vilajet oko 1900.
Glavni gradBitolj[1]
RegijaBalkan
Zemlja Osmansko carstvo
Stanovništvo1.069.789 (1911)[2]
Događaji
StatusBivša pokrajina
Vladavina
 • OblikVilajet
Istorija 
• Uspostavljeno
1874.
• Ukinuto
1912.
Prethodnik
Sledbenik
Solunski vilajet (Osmansko carstvo)
Autonomna Albanija
Kraljevina Grčka
Kraljevina Srbija

Bitoljski vilajet (tur. Vilâyet-i Manastır) je bio administrativno-upravna jedinica Osmanskog carstva od 1873. do 1912. godine. Formiran je 1873. u sklopu procesa administrativno-upravnih reformi Carstva. Centar mu je bio u Bitolju, gde je zasedao i upravnik ove oblasti (valija) i gde se nalazila međukonfesionalna oblasna skupština (idare medžlis).

Vilajet je formiran kao prilično velika upravna oblast, koja je obuhvatala zapadni deo današnje zapadne Makedonije, središnji deo Albanije i deo severne Grčke. Prostirao se na teritoriji od približno 32 000 km².

Na severu je bio ograničen ograničen Prizrenskim vilajetom do njegovog rasformiranja. a kasnije Kosovskim vilajetom od 1877. Na jugoistoku se graničio sa Solunskim vilajetom, na jugu sa Kraljevinom Grčkom, na jugozapadu sa Janjinskim vilajetom, a na severu sa Skadarskim vilajetom.

Krajem 19. veka Bitoljski vilajet je imao između 800.000 i 900.000 stanovnika, a 1908. godine taj broj je porastao na 1.000.576.

Nakon Prvog balkanskog rata Bitoljski vilajet je prestao da postoji i podeljen je između Kraljevine Srbije, Kraljevine Grčke i Kneževine Albanije[3]

Administrativna podela[uredi | uredi izvor]

Po formiranju vilajeta u njegov sastav su ulazili sandžaci:

So formiranjem Skadarskog vilajeta, 1876. godine, od Bitoljskog vilajeta je oduzet Skadarski sandžak, a formiranjem Kosovskog vilajeta odvojeni su i Prizrenski i Skopski sandžak. Pred oslobođenje 1912. Bitoljski vilajet se sastojao iz Bitoljskog, Debarskog, Elbasanskog, Korčanskog i Serfiče sandžaka.[4][5]

Valije[6][uredi | uredi izvor]

Ime Godini
Osman paša septembar 1844 — avgust 1845
Mehmed Selim paša Eneste Naseki avgust 1845 — mart 1848
Hafzi Mehmed paša Čerkez mart 1848 — maj 1850
Ismail paša Pajasli maj 1850 — april 1851
Mustafa Tosun paša april 1851 — oktobar 1853
Ali Riza Mehmed paša novembar 1853 — fevruar 1854
Mazhar Osman paša Arnaut septembar 1858 — avgust 1859
Ebubekir Rustem paša avgust 1859 — mart 1860
Mustafa paša Aljanak mart 1860 — juli 1863
Mahmud paša juli 1863 — januar 1864
Ismail Hak paša Šehsuvarzade Leskovakli novembar 1865 — juli 1869
juli 1869 — juli 1874
Đurči Ali Saib paša juli 1874 — januar 1875
Bajtar Mehmed Refet paša januar 1875 — juni 1875
Mehmed Redif paša Bursali juni 1875 — septembar 1875
Đurči Ali Saib paša septembar 1875 — maj 1876
Ibrahim Devriš paša Lovčali maj 1876 — decembar 1876
Abdi paša Čerkez decembar 1876 — april 1877
Asaf paša april 1877 — mart 1879
Ahmed Muhtar paša Katъrdžioglu mart 1879 — avgust 1880
Ahmed Ejub paša avgust 1880 — oktobar 1884
Ali Kemali paša Solemezoglu oktobar 1884 — avgust 1887
Halil Rifat paša avgust 1887 — juni 1889
Ahmed Ejub paša juni 1889 — oktobar 1889
Mehmed Faik paša Selanikli oktobar 1889 — april 1895
Abdulerim paša Bursali april 1895 — decembar 1901
Hasan Edip paša decembar 1901 — fevruar 1903
Ali Riza paša fevruar 1903 — avgust 1903
Ebubekir Hazim bej Tepejiran avgust 1903 — decembar 1906
Ahmed Rešid bej decembar 1906 — fevruar 1907
Fahri paša noembar 1908 — oktobar 1909
Mehmed Rešid paša Mektubizade oktobar 1909 — noembar 1910
novembar 1910 — januar 1912
Ali Mюnuf bej Jegenaga januar 1912 — avgust 1912
Behčet Jusuf bej 1 avgust 1912

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Encyclopaedia Britannica 1911 Edition, Monastir.”. Arhivirano iz originala 16. 09. 2010. g. Pristupljeno 22. 03. 2013. 
  2. ^ Teaching Modern Southeast European History Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. mart 2012). Alternative Educational Materials, pp. 26
  3. ^ Kratka istorija Bitoljskog vilajeta. Preveo Gliša Elezović, „Bratstvo“ XXVII, 43, Beograd, 1933
  4. ^ http://tarihvemedeniyet.org/documents/makaleler/20.%20yy%20Osmanli%20Vilayetleri.pdf
  5. ^ ↑ Brancoff, D.M. "La Macédoine et sa Population Chrétienne". Paris, 1905, http://anemi.lib.uoc.gr/php/pdf_pager.php?filename=/var/www/anemi-portal/metadata/6/9/5/attached-metadata-5d3c137498cf87397083652dec9dfdac_1242889374/154547_w.pdf&pageno=8&width=1031&height=728&maxpage=141&lang=en
  6. ^ World Statesmen — Macedonia
  7. ^ Ovde su navedeni i paše-seraskeri koji su upravljali u Bitolju kao paše sandžaka pre formiranja vilajeta.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]