Opsada Beograda (1806)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opsada Beograda 1806.
Deo Prvog srpskog ustanka

Opsada i oslobođenje Beograda 1806. godine
Vreme30. novembar 1806.
Mesto
Ishod Pobeda Srpskih ustanika
Sukobljene strane
Srpski ustanici
 Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Karađorđe Petrović
Vasa Čarapić
Uzun Mirko Apostolović
Konda Bimbaša
Alija Gušanac
Sulejman-paša
Jačina
25.000 vojnika
40 topova
300 topova
Žrtve i gubici
54 ustanika oko 300 poginulih, mnogi zarobljeni

Buđenje nacionalne svesti i događaji oko seče knezova doveli su do podizanja Prvog srpskog ustanka 1804. godine. Cilj ustanka je od početka kao glavni cilj imao oslobađanje Beograda.[1]

Napad ustanika na Beograd je detaljno isplaniran. Karađorđe se još u maju 1804. godine nalazio u okolini Beograda sa ustaničkom vojskom. Međutim, prvi sukobi sa Turcima su se dogodili tek dve godine kasnije, i to kod Topčiderske reke. Tada su ustanici zauzeli položaje koji su bili bliži Beogradu.

Ustaničke vođe su zauzele sledeće položaje: Sima Marković sa 3.000 ustanika iz beogradske nahije se nalazio pored Save i trebao je da prodre kroz Varoš kapiju koja se nalazila na današnjem Kosančićevom vencu, front do njega, na Tašmajdanu su zauzeli Karađorđe i Janko Katić, gde je bio i utvrđen logor, desno u donosu na Carevu ćupriju se nalazio Milan Obrenović sa Rudničanima, položaje kod Hajdučke česme zauzeo je Mladen Milovanović sa ustaničkim odredima iz Kragujevca, dok je na položajima uz Carigradski drum bio Vasa Čarapić sa Gročanima, a Miloje Petrović Trnavac je sa njegovih 3.000 boraca imao zadatak da krene na Sava-kapiju, koja je postavljena kod Velikih stepenica.

Posle osvajanja Požarevca od strane ustanika, Milenko Stojković dolazi sa svojim ljudima da pojača opsadu Beograda. Na položajima oko Dunava, prema Vidin-kapiji su bili Stanoje Glavaš i Vule Kolarac. U opsadi su takođe učestvovali i Luka Lazarević i Prota Matija Nenadović.

Buljubaša Konda, koji je iz Beograda prešao na stranu ustanika imao je, sa Uzun Mirkom Apostolovićem posebno važnu ulogu, da uđe u grad i otvori kapije.

Sredinom novembra 1806. u okolini Beograda je bilo oko 25.000 srpskih vojnika i 40 topova, dok je broj topova na turskoj strani bio oko 300. U međuvremenu je u Beograd stiglo tursko pojačanje, Bećir paša iz Bosne i novi vezir Sulejman paša. Posade turskih topova su uglavnom činile pristalice dahija i komandanta turskog garnizona u Beogradu Alije-age Gušanca, koji je ranije došao da pomogne beogradskim Turcima u odbrani Beograda. U odbrani Beograda je učestvovao određen broj hrišćana. Neki od njih su prebegli na srpsku stranu, među kojima je bio i buljubaša Konda.

Srpska skupština ustanika u Smederevu odlučila je da se u toku 1806. Gušanac privoli na predaju Beograda, a u protivnom da se grad zauzme na silu.

Glavni napad na Beograd se dogodio 30. novembra 1806. godine dva sata iza ponoći. Bio je Bajram i ustanici su igrali na kartu turske nespremnosti. Rešeno je da se gradu prilazi u tišini i da se koristi hladno oružje. Konda i Uzun-Mirko sa petoricom svojih ljudi su prišli Sava-kapiji, gde ih je turska straža pustila u grad, jer je pomislila da su to Turci. Oni zatim ubijaju stražare, a ustanici prodiru u grad. Ubrzo napreduju i otvaraju i Varoš-kapiju. Turci ubrzo otvaraju vatru iz vatrenog oružja, što je podiglo uzbunu u gradu. Borba je trajala celu noć i tom prilikom je poginuo i Vasa Čarapić. Već oko 10 sati ujutru, Beograd je bio u rukama ustanika. U desetočasovnoj borbi za grad poginulo je oko 300 turaka i 54 srpskih ustanika. U međuvremenu, našavši se u bezizlaznoj situaciji Gušanac je ponudio predaju, ali je vezir Sulejman paša to odbio, nakon čega deo turaka na čelu sa Gušancem beži brodom u Vidin.[2]

U gradu je ostao Sulejman-paša kao predstavnik turske vlasti, ali je i on već 27. decembra 1806. napustio grad zajedno sa svojom pratnjom.

Grad jeste osvojen tog 30./31. novembra, ali se deo turaka zatvorio u beogradsku tvrđavu koju ustanici nisu mogli da osvoje. Od tad je tvrđava bila pod opsadom, a turci 8. januara 1807. godine predaju tvrđavu ustanicima, a Beograd nakon tri stoleća postaje centar Srbije.[3]

Beograd je bio slobodan do ponovne okupacije od strane turaka 1813. godine.

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Bitka je ekranizovana u jugoslovenskom filmu „Pesma sa Kumbare” iz 1955. godine u režiji Radoša Novakovića.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]