Crkva Svetog Antuna Padovanskog (Beograd)

Koordinate: 44° 47′ 49″ S; 20° 29′ 26″ I / 44.796892° S; 20.490579° I / 44.796892; 20.490579
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Antuna Padovanskog
Pogled na zvonik crkve Svetog Antuna Padovanskog u Beogradu
Crkva Svetog Antuna Padovanskog na karti Grada Beograda
Crkva Svetog Antuna Padovanskog
Crkva Svetog Antuna Padovanskog
Lokacija na mapi Grada Beograda
Osnovne informacije
Koordinate44° 47′ 49″ S; 20° 29′ 26″ I / 44.796892° S; 20.490579° I / 44.796892; 20.490579
GradBeograd
OpštinaZvezdara
Država Srbija
Arhitektonski opis
Arhitekt(i)Jože Plečnik
Završetak izgradnje1929—1931

Crkva Svetog Antuna Padovanskog jeste sakralni objekat koji se nalazi u Bregalničkoj 14 na opštini Zvezdara, Beograd. Smatra se među najznačajnijim sakralnim delima arhitekte Jože Plečnika.

Crkva[uredi | uredi izvor]

Na jednom od obodnih vračarskih brežuljaka prema Zvezdari, u blizini Crvenog krsta, između ulica Bregalničke i Pop Stojanove, uzdiže se crkva neobična u Beogradu. Pri katoličkoj crkvenoj opštini – župi osnovan je 1925. godine samostan pod jurisdikcijom franjevačke provincije Bosne Srebrene, u sastavu Franjevačkog opservantskog reda. Crkva je posvećena Svetom Antunu Padovanskom, a izgrađena je između 1929. i 1932. godine u spomen 700 godina od njegovog upokojenja. Sledbenik Svetog Franje Asiškog i veliki propovednik, jedan od najpoštovanijih zapadnohrišćanskih svetitelja, poreklom iz Lisabona, gde je živeo krajem 12. i u prvoj polovini 13. veka, počiva u italijanskom gradu Padovi. Projekat ove beogradske crkve izradio je istaknuti slovenački i srednjoevropski arhitekt kraja 19. i prve polovine 20. veka Jože Plečnik (1872–1957), učenik čuvenog bečkog arhitekte Ota Vagnera, kasnije profesor arhitekture na Univerzitetu u Pragu. Ideja o angažovanju arhitekte Plečnika potekla je od fra Josipa Markušića, a nakon projektantskog rada za franjevce u Sloveniji. Ceo koncept građevine prepušten je samom arhitekti.

Spoljašnjost[uredi | uredi izvor]

Ova monumentalna kružna građevina (rotonda), impresivna po dimenzijama i formi, centralnim planom osnove i bojom, odnosno materijalizacijom – oblogom od opeke – predstavlja povratak na antičke uzore, početke hrišćanstva, na obrasce ranohrišćanske i ranovizantijske sakralne arhitekture, posebno na primere u Rimu, Carigradu, Solunu i Raveni (Panteon u Rimu, ranohrišćanske krstionice ili baptisterijumi, Crkva San Vitale u Raveni, Crkva Sergija i Vakha u Carigradu, Crkva Svetog Georgija u Solunu), kao i na kasnije srednjovekovne, renesansne i barokne crkve centralnog tipa.

Crkva Svetog Antuna Padovanskog u Beogradu

Građevina osnovnog oblika rotonde, sa apsidom na istoku, tremom na zapadu i cilindričnim zvonikom sa jugoistočne strane, nije izvedena prema početnom, već prema drugom, nešto izmenjenom projektu arhitekte Plečnika. U oblik osnove – uz veliku kružnu formu prislonjen je manji krug – uneto je i simbolično iščitavanje i povezivanje sa ikonografskim predstavljanjem patrona hrama koji drži malog Hrista. Trem sa drvenom nadstrešnicom nose po tri para vitkih stubova, kao i stubaca kvadratnog preseka. Stubovi se nastavljaju i u predvorju (narteksu), flankiranom manjim pravougaonim kapelama. Glavni prostor je kružni i cilindričan, prečnika 25 i visine 17,5 metara, sa bočnim konhama odnosno potkovičastim kapelama u debljini zidova rotonde, koje su namenjene posebnim manjim oltarima i ispovedaonici. Raspoređene su po tri konhe sa severne i južne strane, dok je nasuprot ulaza, u apsidi, glavni oltar tj. duboki prezviterijum, pod kojim je kripta. Oblik rotonde je naglašen i posebno postavljenim podnim pločama od mermera različite boje. Zbog velike visine crkve formirane su tri galerije. Nad ulazom je prva manja galerija sa orguljama, druga potkovičasta prostire se do oltara, dok je gornja galerija ophodna (deambulatorijum), proteže se celim obimom rotonde i omogućava najveći prodor prirodnog svetla. Ravna tavanica obložena je drvenim gredama, s obzirom na to da se od prvobitne ideje kupole odustalo, radi usaglašavanja sa konceptom jednostavnosti i približavanja arhitekturi karakterističnoj za ovaj katolički red. Iznad ulaza je veći okulus u nivou prve galerije. Niša u nivou druge galerije predviđena je za još nerealizovanu skulpturu Svetog Antuna. Posebna pažnja posvećena je izradi detalja na kapitelima trema i ulaznog vestibila, kao i na kovinama prozora, koje karakteriše raznovrsnost originalnih motiva, inspirisanih duhom ranog hrišćanstva.

Unutrašnjost[uredi | uredi izvor]

Unutrašnjost crkve je do Drugog svetskog rata bila delimično opremljena oltarima i crkvenim mobilijarom, postepeno je dovršavana i kasnije, a monumentalni toranj zvonika visine 52 m i prečnika 9 m izgrađen je 1962. godine prema nešto izmenjenim projektima arhitekte Plečnika, a po uputstvima njegovog učenika Janeza Valentinčiča. Pored zvonika, on je izradio i nacrte za ulazni trem, kameni pod u prezviterionu, klupe, orgulje i lustere. Na izradi enterijera učestvovali su slovenački umetnici: kamenoresci, livci i stolari, od kojih se posebno izdvaja skulptor Božo Pengov.

Glavni oltar Svetog Antuna je u apsidi, sa bronzanom skulpturom patrona hrama koji drži malog Isusa Hrista, rad Ivana Meštrovića, postavljen 1935. godine. Oltar Srca Isusovog i Gospin oltar (Marijine Blagovesti) postavljeni su u severnoj i južnoj konhi gledano od glavnog oltara, a nadalje i oltari Svetog Josipa i Svetog Franje Asiškog, kao i nedovršen oltar Hristovog stradanja. U dvorištu ka Bregalničkoj ulici nalazi se dvospratni objekat s neobaroknim zabatom, u kojem je mala skulptura Svetog Antuna sa malim Hristom, koji ima namenu župnog dvora i samostana, gde boravi upravitelj samostana gvardijan.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Crkva Svetog Antuna Padovanskog u Beogradu

Crkva Svetog Antuna Padovanskog jedino je, jedinstveno i originalno autorsko ostvarenje slovenačkog arhitekte Plečnika u Beogradu, pripada grupi njegovih najznačajnijih sakralnih dela, a izdvaja se i u celokupnom opusu (Crkva Svetog Duha u Beču, Vaznesenja Gospodnjeg u Bogojini u Sloveniji, Svetog Franje u Ljubljani i Presvetog Srca Isusovog u Pragu). Retka je po tipu centralne građevine među ostalim crkvama ovog katoličkog reda, pretežno bazilikalnih prostora. Uklapa se po svojoj modernosti u beogradsku arhitekturu između dva svetska rata. Armiranobetonski zidovi iznutra i spolja obloženi su crvenom ciglom, osim betonskih venaca i šambrana, u duhu i čak ispred arhitekture svog vremena, jer anticipiraju upotrebu materijala u savremenoj arhitekturi perioda sedme i osme decenije 20. veka. Po ideji, pre svega je predstavljen povratak prauzorima i izvoru hrišćanstva, jer je preplitanjem uticaja rane zapadnohrišćanske i vizantijske arhitekture primenjen univerzalni hrišćanski koncept, monumentalnošću iskazana glorifikacija hrišćanstva, a estetskim efektom modernosti i ideal jednostavnosti franjevačkog reda. Po jedinstvenosti i originalnosti dizajna, ova crkva prevazilazi okvire srednjoevropske sakralne arhitekture. U hramu se pored službi održavaju i koncerti duhovne muzike.

Crkva Svetog Antuna, kao delo istaknutog arhitekte koji je u Beogradu ostavio jedinstveno delo posebnih i retkih arhitektonskih vrednosti, utvrđena je za spomenik kulture 2010. godine (Odluka, Službeni glasnik RS, br. 29/10).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • 1. A. Deroko, Prvi monumentalni hram Beograda, Srpski književni glasnik, 36, 1932.
  • 2. Dok se hram Sv. Savi podiže decenijama beogradski franjevci će uskoro završiti crkvu Sv. Antuna, Vreme, 2. 2. 1932.
  • 3. M. Mušič, Plečnik in Beograd, ZLUMS, 9, 1973.
  • 4. M. Mušič, Jože Plečnik, Partizanska knjiga, Ljubljana, 1986.
  • 5. P. Krečič, Plečnik: The Complete Works, AD, London, 1993.
  • 6. D. Prelovšek, Jože Plečnik 1872–1957, Architectura Perennis, Yale Un. Press, New Haven, 1997.
  • 7. D. Prelovšek, Plečnikova sakralna umetnost, Ognjište, Koper, 1999.
  • 8. Z. Manević, Plečnik i Beograd, Sveske DIUS, 14, Beograd, 1983.
  • 9. T. Damljanović, Dva hrama za dve konfesije: traganje za moderno-vizantijskim, Nasleđe, VI, Beograd, 2005, 77–84.
  • 10. P. Krečič, Crkva Sv. Antuna Padovanskog u Beogradu – ocena zaštite spomenika i smernice obnove, Nasleđe, VI, Beograd,2005.
  • 11. Arhitektonsko nasleđe: Moderna, a vizantijska, Politika, 22. 6. 2005.
  • 12. K. Glišić, Rimokatoličke crkve na teritoriji Beograda, magistarski rad, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2007.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]