Zgrada Ministarstva saobraćaja u Beogradu
Zgrada Ministarstva saobraćaja u Beogradu | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Savski venac |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1931. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
beogradskonasledje |
Zgrada Ministarstva saobraćaja u Beogradu se nalazi u ulici Nemanjinoj 6, sagrađena u periodu od 1927. do 1931. i kao nepokretno kulturno dobro ima status spomenika kulture.[1]
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Zahtevi novoformirane države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, posle Prvog svetskog rata, za reformisanjem starih i osnivanjem novih ministarstava dovelo je do gradnje i zgrada za ta ministarstva. Za još par zgrada, ministarski savet je doneo u februaru 1922. godine, odluku o podizanju i zgrade Ministarstva saobraćaja. Izabrana je lokacija na državnom zemljištu, tada zvana "Stara šivara". Posle raspisivanja konkursa za projekat i dobijanja kredita od banke, gradnja je počela 1927. godine, po projektu arhitekte Svetozara Jovanovića i trajala je do 1931. godine.
Arhiktetura[uredi | uredi izvor]
Zgrada Ministarstva saobraćaja je oblikovana u eklektičkom-neoklasičnom duhu, podignuta kao slobodnostojeći objekat, izdužene pravougaone osnove, sa šest unutašnjih dvorišta, izgrađena od opeke, veštačkog kamena i armirano betonskih nosećih konstrukcija.[2]
Stroga kompozicija fasada sa skladnim oblicima, primena visokih stubova i pilastera i odmerena dekorativna plastika predstavljaju je kao klasičan primer postakademskog rešenja i u osnovi i u spoljnjoj arhitekturi. Posebno interesantan detalj, kao posebna fasadna celina, je završni motiv složene arhitektonske kompozicije satne kule, iznad centralnog timpanona glavne fasade, koje ističu bočno postavljene figure Atlanta.
Izrazita likovnost objekta postignuta je skulpturalnim ansamblima izvedenim u kamenu, čiji su autori Toma Rosandić, Dragomir Arambašić, Živojin Lukić, Lojze Dolinar i Risto Stijović. Čitav unutrašnji prostor zgrade bio je podređen specijalnoj nameni. Duž dugačkih hodnika bile su raspoređene službene kancelarije, kabineti i glavna svečana sala. Površina osnove zgrade iznosi 5.500 m2 , a šest stotina prostorija, bez hodnika i stepeništa, zauzima površinu od 16.000 m2.
Danas se u okviru zgrade nalazi i Železnički muzej koji je osnovan 1950. godine.