Zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva u Beogradu
Zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Stari grad |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1924—1926. godine |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
beogradskonasledje |
Zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva nalazi se u Beogradu, u gradskoj opštini Stari grad, na uglu ulica Gospodar Jevremova (br. 33) i Kapetan Mišine (br. 6a). Utvrđena je za spomenik kulture 2019. godine.[1] Od 2010. godine se u zgradi nalaze prostorije UK Parobrod, ustanove kulture Gradske opštine Stari grad.
Nekada u narodu poznata kao Mađarska kuća i Dunavac, Zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva je najraniji primer modernističke arhitekture, odnosno modernističkog ekspresionizma u Beogradu.[2][3]
Istorijat i arhitektura[uredi | uredi izvor]
Izgradnju objekta finansiralo je Prvo dunavsko parobrodsko društvo (nem. Der 1. Donau Dampfschiffahrts – Gesellschaft, DDSG), koje je osnovano 1829. godine u Beču. Idejni projekat za izgradnju objekta izradio je bečki arhitekta Aleksandar Pop (Alehander Rorr) novembra 1923. S obzirom na to da je projekat bilo potrebno razraditi, prilagoditi konfiguraciji terena i napraviti odgovarajući unutrašnji raspored u skladu s potrebama predstavništva, ovaj posao je preuzelo lokalno građevinsko preduzeće inženjera Stevana Tobolara koje je ujedno bilo i izvođač radova. Izgradnja zgrade trajala je od 1924. do 1926. godine.[4][5] Iako je na originalnim planovima Tobolar potpisan uz arhitektu Popa, on je samo izveo izvesne promene, dok su osnovna arhitektonska koncepcija originalnog idejnog rešenja, raspored masa i stilski izraz zadržani iz Popovog rešenja. Tobolar je bio zadužen za enterijer kao i konačni izgled fasade. Objekat je izgrađen u art deko stilu sa elementima kasne bečke secesije i češkog kubizma. Dva krila zgrade napravljena su da podsećaju na dimnjake parobroda, a ulaz u zgradu na kabinu broda.[4]
Smešten u najužem istorijskom jezgru grada, objekat je u vreme izgradnje u potpunosti odudarao od zatečenog arhitektonskog fonda gornjeg dela Dorćola, kako svojim dimenzijama tako i stilskim odlikama. Zgrada je trospratna, zamišljena kao poslovno-stambena, sa centralnim delom i dva ulaza smeštena na uglu ulica Gospodar Jevremove i Kapetan Mišine.[4] Karakteriše je naglašeni vertikalni dinamizam ugaone partije, od kojeg se bočno razvijaju dva krila.
Snažno naglašena ugaona partija komponovana je tako da predstavlja dominantu zgrade. Izvedena je u četiri etaže s potkrovljem, pa tako za jedan sprat nadmašuje bočna krila i svojom dinamikom i rasporedom masa naglašava vertikalizam i monumentalnost zgrade. Na levom unutrašnjem licu ugaone partije nalazi se veliki časovnik. Naročito je karakterističan motiv prelomljenog luka u otvoru smeštenom na etaži potkrovlja, kao i dva jarbola koji još više doprinose utisku vertikalizma. Ulazni deo u prizemlju je trapezoidnog oblika i svojim volumenom izlazi iz zasečenog dela ugaone partije. Prostorno i likovno je koncipiran tako da predstavlja glavni motiv građevine. U centralnom delu friza iznad ulaza smešteno je sidro kao simbol kompanije i urezana je godina 1925. U bočnim delovima friza stoje ćirilični i latinični natpis: „Prvo Dunavsko parobrodarsko društvo”. Bočna krila zgrade, koja se prostiru duž ulica Gospodar Jevremove i Kapetan Mišine jednostavnije su rešena.[3]
Spomenik kulture[uredi | uredi izvor]
U vreme završetka radova, 1926. godine, zgrada Prvog dunavskog parobrodarskog društva bila je van konteksta arhitektonske tradicije i bila je novina u dotadašnjoj beogradskoj arhitektonskoj praksi. U to vreme akademizam je predstavljao dominantan arhitektonski izraz, a nove tendencije iz evropskih prestonica prihvatane su kroz uticaj bečke secesije. U slučaju ove zgrade postoji srećna okolnost da su naručilac i projektant poticali iz druge sredine, tako da se ovakav stilski koncept mogao primeniti bez obzira na tradicionalistički stav i praksu sredine. Ipak, ovaj koncept ostao je van formativnih tokova beogradske moderne i nije poslužio kao model ili uzor beogradskoj arhitekturi, već figurira prvenstveno kao materijalno svedočanstvo evropskih, u ovom slučaju bečkih, arhitektonskih tokova. U tom smislu Zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva je najraniji primer modernističke arhitekture, odnosno modernističkog ekspresionizma u Beogradu. Utvrđena za spomenik kulture 2019. godine.[3]
Namena zgrade[uredi | uredi izvor]
U svojoj višedecenijskoj istoriji zgrada je imala je različite namene. Visoko prizemlje je predviđeno za administrativno-poslovnu namenu i tu se nalazila Kancelarija predstavništva. Na sledeća tri sprata smešteno je ukupno trinaest funkcionalnih stanova — jedan za direktora u zoni prvog sprata, deset stanova srednje veličine i dva manja za službenike. Stanovi su bili salonskog tipa, u čijoj osnovi se nalazi veliki antre iz kojeg se naspram ulaznih vrata ulazilo u trpezariju. Kuhinja, kupatilo i ostale prostorije nalazile su se sa jedne strane, a salon i spavaće sobe sa druge strane ulaznog dela.[4] U unutrašnjem, dvorišnom delu zgrade izgrađen je manji pomoćni objekat.
Posle Kancelarije predstavništva u administrativno-poslovnom delu zgrade se nalazio Crveni krst Nemačke, sedište komande Sovjetske Crnomorske flote, poslanstvo Švajcarske za vreme i neposredno posle Drugog svetskog rata, Dom zdravlja i Dečji dispanzer, Zdravstveni centar Narodnog odbora Prvog rejona od 1948. godine, Narodni univerzitet Stari grad od 1962. do 1983. i Centar za kulturu Stari grad od 1983. do 2010. Godine 2010. opština Stari grad obnovila je svoj kulturni centar i on je nazvan Ustanova kulture „Parobrod”.[3] Danas se, u okviru UK Parobrod, u prostorijama zgrade nalazi bioskopska sala „Dragan Nikolić”, klavir hol „Arsen Dedić”, baletska sala, džez klub u podrumu zgrade[6] i drugi sadržaji.
Među najstarije stanare u stanovima zgrade Prvog dunavskog parobrodarskog društva pamte se potomci književnice i prevoditeljke Jelisavete Marković, glumica Vuka Dunđerović , diplomata i novinar u Ujedinjenim nacijama Pavle Jevremović, modna kreatorka Marija Kranjc, reditelj Nikola Veselinović i drugi. U jednom od stanova je u periodu između dva rata živeo diplomata i kolekcionar Pavle Beljanski (1892–1965) sa svojom vrednom zbirkom srpske likovne umetnosti, koja je iz tog stana preseljena u Spomen-zbirku Pavla Beljanskog u Novom Sadu.[2]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Službeni glasnik RS", broj 10 od 15. februara 2019.”. pravno-informacion-sistem.rs. Pristupljeno 20. 8. 2019.
- ^ a b „UK Parobrod”. UK Parobrod. Pristupljeno 24. 10. 2023.
- ^ a b v g „Istorija Zgrade predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva u Beogradu”. UK Parobrod. Pristupljeno 24. 10. 2023.
- ^ a b v g „Zgrada Prvog dunavskog parobrodarskog društva – Građevinski prvenac zaboravljenog inženjera Stevana Tobolara”. 011info.com. Pristupljeno 13. 8. 2019.
- ^ Đurišić, M.St. (1965) Istorija jugoslovenskog rečnog parobrodarstva do 1926. godine. Beograd
- ^ Enciklopedija moderne arhitekture. Beograd: Građevinska knjiga
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Grujić, Mare Janakova (2006). „BEOGRADSKI OPUS ARHITEKTE STEVANA TOBOLARA (1888–1943)” (PDF). Nasleđe. br. 7: 151—166. Pristupljeno 25. 10. 2023.