Zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva u Beogradu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Vreme nastanka1924—1926. godine
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva nalazi se u Beogradu, u gradskoj opštini Stari grad, na uglu ulica Gospodar Jevremova (br. 33) i Kapetan Mišine (br. 6a). Utvrđena je za spomenik kulture 2019. godine.[1] Od 2010. godine se u zgradi nalaze prostorije UK Parobrod, ustanove kulture Gradske opštine Stari grad.

Nekada u narodu poznata kao Mađarska kuća i Dunavac, Zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva je najraniji primer modernističke arhitekture, odnosno modernističkog ekspresionizma u Beogradu.[2][3]

Istorijat i arhitektura[uredi | uredi izvor]

Izgradnju objekta finansiralo je Prvo dunavsko parobrodsko društvo (nem. Der 1. Donau Dampfschiffahrts – Gesellschaft, DDSG), koje je osnovano 1829. godine u Beču. Idejni projekat za izgradnju objekta izradio je bečki arhitekta Aleksandar Pop (Alehander Rorr) novembra 1923. S obzirom na to da je projekat bilo potrebno razraditi, prilagoditi konfiguraciji terena i napraviti odgovarajući unutrašnji raspored u skladu s potrebama predstavništva, ovaj posao je preuzelo lokalno građevinsko preduzeće inženjera Stevana Tobolara koje je ujedno bilo i izvođač radova. Izgradnja zgrade trajala je od 1924. do 1926. godine.[4][5] Iako je na originalnim planovima Tobolar potpisan uz arhitektu Popa, on je samo izveo izvesne promene, dok su osnovna arhitektonska koncepcija originalnog idejnog rešenja, raspored masa i stilski izraz zadržani iz Popovog rešenja. Tobolar je bio zadužen za enterijer kao i konačni izgled fasade. Objekat je izgrađen u art deko stilu sa elementima kasne bečke secesije i češkog kubizma. Dva krila zgrade napravljena su da podsećaju na dimnjake parobroda, a ulaz u zgradu na kabinu broda.[4]

Smešten u najužem istorijskom jezgru grada, objekat je u vreme izgradnje u potpunosti odudarao od zatečenog arhitektonskog fonda gornjeg dela Dorćola, kako svojim dimenzijama tako i stilskim odlikama. Zgrada je trospratna, zamišljena kao poslovno-stambena, sa centralnim delom i dva ulaza smeštena na uglu ulica Gospodar Jevremove i Kapetan Mišine.[4] Karakteriše je naglašeni vertikalni dinamizam ugaone partije, od kojeg se bočno razvijaju dva krila.

Snažno naglašena ugaona partija komponovana je tako da predstavlja dominantu zgrade. Izvedena je u četiri etaže s potkrovljem, pa tako za jedan sprat nadmašuje bočna krila i svojom dinamikom i rasporedom masa naglašava vertikalizam i monumentalnost zgrade. Na levom unutrašnjem licu ugaone partije nalazi se veliki časovnik. Naročito je karakterističan motiv prelomljenog luka u otvoru smeštenom na etaži potkrovlja, kao i dva jarbola koji još više doprinose utisku vertikalizma. Ulazni deo u prizemlju je trapezoidnog oblika i svojim volumenom izlazi iz zasečenog dela ugaone partije. Prostorno i likovno je koncipiran tako da predstavlja glavni motiv građevine. U centralnom delu friza iznad ulaza smešteno je sidro kao simbol kompanije i urezana je godina 1925. U bočnim delovima friza stoje ćirilični i latinični natpis: „Prvo Dunavsko parobrodarsko društvo”. Bočna krila zgrade, koja se prostiru duž ulica Gospodar Jevremove i Kapetan Mišine jednostavnije su rešena.[3]

Spomenik kulture[uredi | uredi izvor]

U vreme završetka radova, 1926. godine, zgrada Prvog dunavskog parobrodarskog društva bila je van konteksta arhitektonske tradicije i bila je novina u dotadašnjoj beogradskoj arhitektonskoj praksi. U to vreme akademizam je predstavljao dominantan arhitektonski izraz, a nove tendencije iz evropskih prestonica prihvatane su kroz uticaj bečke secesije. U slučaju ove zgrade postoji srećna okolnost da su naručilac i projektant poticali iz druge sredine, tako da se ovakav stilski koncept mogao primeniti bez obzira na tradicionalistički stav i praksu sredine. Ipak, ovaj koncept ostao je van formativnih tokova beogradske moderne i nije poslužio kao model ili uzor beogradskoj arhitekturi, već figurira prvenstveno kao materijalno svedočanstvo evropskih, u ovom slučaju bečkih, arhitektonskih tokova. U tom smislu Zgrada predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva je najraniji primer modernističke arhitekture, odnosno modernističkog ekspresionizma u Beogradu. Utvrđena za spomenik kulture 2019. godine.[3]

Namena zgrade[uredi | uredi izvor]

U svojoj višedecenijskoj istoriji zgrada je imala je različite namene. Visoko prizemlje je predviđeno za administrativno-poslovnu namenu i tu se nalazila Kancelarija predstavništva. Na sledeća tri sprata smešteno je ukupno trinaest funkcionalnih stanova — jedan za direktora u zoni prvog sprata, deset stanova srednje veličine i dva manja za službenike. Stanovi su bili salonskog tipa, u čijoj osnovi se nalazi veliki antre iz kojeg se naspram ulaznih vrata ulazilo u trpezariju. Kuhinja, kupatilo i ostale prostorije nalazile su se sa jedne strane, a salon i spavaće sobe sa druge strane ulaznog dela.[4] U unutrašnjem, dvorišnom delu zgrade izgrađen je manji pomoćni objekat.

Posle Kancelarije predstavništva u administrativno-poslovnom delu zgrade se nalazio Crveni krst Nemačke, sedište komande Sovjetske Crnomorske flote, poslanstvo Švajcarske za vreme i neposredno posle Drugog svetskog rata, Dom zdravlja i Dečji dispanzer, Zdravstveni centar Narodnog odbora Prvog rejona od 1948. godine, Narodni univerzitet Stari grad od 1962. do 1983. i Centar za kulturu Stari grad od 1983. do 2010. Godine 2010. opština Stari grad obnovila je svoj kulturni centar i on je nazvan Ustanova kulture „Parobrod”.[3] Danas se, u okviru UK Parobrod, u prostorijama zgrade nalazi bioskopska sala „Dragan Nikolić”, klavir hol „Arsen Dedić”, baletska sala, džez klub u podrumu zgrade[6] i drugi sadržaji.

Među najstarije stanare u stanovima zgrade Prvog dunavskog parobrodarskog društva pamte se potomci književnice i prevoditeljke Jelisavete Marković, glumica Vuka Dunđerović , diplomata i novinar u Ujedinjenim nacijama Pavle Jevremović, modna kreatorka Marija Kranjc, reditelj Nikola Veselinović i drugi. U jednom od stanova je u periodu između dva rata živeo diplomata i kolekcionar Pavle Beljanski (1892–1965) sa svojom vrednom zbirkom srpske likovne umetnosti, koja je iz tog stana preseljena u Spomen-zbirku Pavla Beljanskog u Novom Sadu.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Službeni glasnik RS", broj 10 od 15. februara 2019.”. pravno-informacion-sistem.rs. Pristupljeno 20. 8. 2019. 
  2. ^ a b „UK Parobrod”. UK Parobrod. Pristupljeno 24. 10. 2023. 
  3. ^ a b v g „Istorija Zgrade predstavništva Prvog dunavskog parobrodarskog društva u Beogradu”. UK Parobrod. Pristupljeno 24. 10. 2023. 
  4. ^ a b v g „Zgrada Prvog dunavskog parobrodarskog društva – Građevinski prvenac zaboravljenog inženjera Stevana Tobolara”. 011info.com. Pristupljeno 13. 8. 2019. 
  5. ^ Đurišić, M.St. (1965) Istorija jugoslovenskog rečnog parobrodarstva do 1926. godine. Beograd
  6. ^ Enciklopedija moderne arhitekture. Beograd: Građevinska knjiga

Literatura[uredi | uredi izvor]