Pređi na sadržaj

Rimska grobnica u Brestoviku

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rimska grobnica u Brestoviku
Rimska grobnica
Opšte informacije
MestoBrestovik
OpštinaGrocka
Država Srbija
Vrsta spomenikaSpomenik kulture od velikog značaja
Vreme nastankaIII vek
Tip kulturnog dobraKulturno dobro od velikog značaja.
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Beograd
beogradskonasledje.rs
Rimska grobnica u Brestoviku

Rimska grobnica u Brestoviku[1] je jedan od najstarijih spomenika kulture iz rimskog perioda, otkrivena je 1895. godine, a sama grobnica datira iz perioda između III ili IV veka. Grobnica se nalazi na lokalitetu Vukašinova crkva.[2] Grobnica za koju stručna javnost smatra da je pripadala rimskoj vlasteoskoj porodici, takođe se vezuje i za imena velikohrišćanskih mučenika,u skladu sa verovanjem da su u njoj sahranjene mošti svetaca Ermila i Statonika. Grobnica danas nosi status spomenika kulture od velikog značaja.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ova grobnica je otkrivena prilikom arheoloških iskopavanja 1895. godine.[4] Lokalitet je 1895. godine slučajno otkrio Vukašin Milosavljević dok je kopao voćnjak.[5] Ovaj objekat je podignut u III ili IV veku, a grobnica ima najbliže analogije sa grobnicama iz Sirije.

U tekstu publikacije Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, arheolog Zoran Simić navodi: "Brestovik, mesto u opštini Grocka, većini ljudi je poznato po grožđu i drugom voću kojima ovaj kraj obiluje. Tek poneki namernik čuo je za rimsku grobnicu koja predstavlja jedan od najdragocenijih spomenika iz antičkog perioda, ne samo na teritoriji Beograda nego i u Srbiji. Kasnorimska grobnica nalazi se neposredno pored seoskog groblja. Otkrivena je slučajno 1895. godine, kada je tadašnji vlasnik imanja Vukašin Milosavljević iz Brestovika, dok je sadio šljive u svom šljiviku, naišao na svod i zidove grobnice. Iste godine, tokom septembra, Mihajlo Valtrović, kustos Narodnog muzeja iz Beograda, izvršio je stručna arheološka iskopavanja i grobnicu u celini otkrio.

Građevina je jednim delom ukopana u padinu brega. Sastoji se iz izduženog prilaza, trema, središnjeg prostora sa dve bočne konhe i prostorije za sahranjivanje u kojoj se nalaze tri zidana sarkofaga. Grobnica je zidana od pritesanog kamena, oblutaka i opeke koje vezuje krečni malter. Prostor za sahranjivanje je pravougaone osnove, zasveden poluobličastim svodom od opeka. Cela unutrašnjost grobnice, odnosno prostorije za sahranjivanje i središnji deo, bila je prekrivena freskama. Danas se freske mogu videti samo u unutrašnjosti prostorije za sahranjivanje. Oslikane površine izvedene su u raznim geometrijskim motivima kombinovanim s predstavama biljaka i životinja u oker, cinober, plavoj, zelenoj, mrkoj i crvenoj boji. Orijentacija grobnice bila je istok–zapad. U grobnicu se ulazilo sa istočne strane, dužim prilazom ozidanim prema kosini terena. Trem, odvojen sa četiri stuba od prilaza, bio je popločan šestostranim opekama i iz njega se, kroz vrata, stepenicama silazilo u središnji prostor, takođe popločan šestostranim opekama.

Ovaj prostor, pored fresaka na zidovima, ukrašavale su i statue od mermera i dve figure ležećih lavova. Ta prostorija služila je verovatno za prinošenje žrtvi pokojnicima. U poslednjoj prostoriji, odvojenoj od prethodne vratima i sa dva mala prozora, u sarkofazima su bili sahranjeni pokojnici. Grobnica je verovatno pripadala nekoj bogatoj porodici koja je imala imanje negde u blizini. Od izuzetnog je značaja činjenica da nisu svi delovi građevine podignuti istovremeno. Na pravougaoni prostor a sahranjivanje kasnije je dograđen središnji deo sa konhama, trem i pristupni prostor. Do ovog zaključka se došlo posle revizionih arheoloških iskopavanja izvedenih 1955. godine. Nijedan od elemenata za koje je iskopavanjima iz 1895. godine i 1955. godine utvrđeno da su deo njenog prvobitnog uređenja ne unosi sumnju da je reč o hrišćanskoj sepulkralnoj građevini. Dispozicija plana građevine i delovi statua koje su bile pronađene tokom prvih iskopavanja upućuju na vezu grobnice s paganskim heroonima i svetilištima carskog kulta. Po svojim sastavnim elementima i njihovom međusobnom odnosu, grobnica u Brestoviku predstavlja kariku u lancu razvoja između antičkih i ranohrišćanskih kultnih građevina. Nastala je najverovatnije u drugoj polovini 4. veka ili početkom 5. veka naše ere. Prva konzervacija i zaštita grobnice od propadanja izvedene su 1905. godine, a šezdeset godina kasnije, u stvari 1964. godine, dovedena je u stanje u kojem se nalazi i danas, te je dostupna i javnosti.

Po svom opštem izgledu, grobnica u Brestoviku ima veoma bliske paralele s nekim spomenicima iz 5. i s početka 6. veka naše ere, kako u Srbiji tako i na širem prostoru Balkana i Bliskog istoka i predstavlja tip iz kojeg će se kasnije razviti složene hrišćanske građevine vezane za nadgrobni kult." Na osnovu nalaza, prema mišljenju stručnog tima iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda kao i čuvenog Mihajla Valtrovića, utemeljivača srpske arheologije i osnivača Srpskog arheološkog društva 1883. godine, grobnica u Brestoviku predstavlja jedan od najdragocenijih spomenika iz antičkog perioda, ne samo na teritoriji Beograda nego i u Srbiji.

S druge strane, postoje verovanje da hram sa grobnicom pripada beogradskim svecima Ermilu i Stratoniku, koji su poštovani kako u pravoslavnom, tako i u katoličkom svetu.

Pisci žitija i na grčkom i na latinskom navode da su Sveti Ermil i Stratonik u Dunav bačeni ispod Beogradske tvrđave, a tela su im isplivala 18 stadija nizvodno, kod današnjeg Brestovika. Lokalni hrišćani sahranili su ih na bregu u ozidanoj grobnici, što takođe odgovara lokalitetu u Brestoviku. Svece Ermila i Stratonika je osudio na smrt mučenjem i davljenjem u Dunavu car Licinije, Konstantinov zet, koji su zajedno 313. godine potpisali Milanski edikt, s kojim se prekida progon hrišćana. Ubrzo dolazi do konflikta, u vezi prestola između njih dvojce, što uslovljava da Licinije, tada vladar istočnog dela carstva, ponovo hrišćane kategoriše izvan ivice zakona.[6]

Izgled grobnice[uredi | uredi izvor]

Rimska grobnica
Rimska grobnica danas

Ugrađena je u padinu manjeg uzvišenja gde se danas nalazi seosko groblje. Orijentisana je u smeru istok-zapad. Grobnica čine tri odaje: trem, srednja odaje sa nišama na severnoj i južnoj strani i grobna odaja sa prostorom za sahranjivanje. Prilaz sa istočne strane je u dužini od 4m, usečen u zemlju. Grobnica je zidana u opeci izlomljenom kamenu, uz upotrebu maltera. Grobnica sadrži freske, koje su najbolje sačuvane u grobnoj prostoriji, na zidovima i svodu. Pored fresaka grobnica još sadrži i kamene skulpture.[4] Predvorje koje je popločano šestougaonim opekama je više za oko 1m od središnjeg prostora, koje je pravougaonog oblika, sa konhama na severnoj i južnoj strani. Predvorje sa središnjim prostorom grobnice, su jednim delom vidljivi i iznad površine. Pravougaona prostorija na zapadnoj strani, zasvedena poluobličastim svodom, je u celini ukopana u padinu okolnog brda. U njoj su se uz zapadni, južni i severni zid nalazile tri zidane grobne konstrukcije[7] Centralni motivi sadrže predstave riba i plovki, dok se na zapadnom zidu prostorije sa grobovima razaznaju tragovi ljudske figure.

Rekonstrukcije[uredi | uredi izvor]

Reviziona istraživanja izvršena su 1955, a 1964. kao i radovi na zaštiti arhitekture.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ www.tripmondo.com pristupljeno 30.3.2014. godine.
  2. ^ grocka-informer Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. mart 2014) pristupljeno 29.3.2014.godine.
  3. ^ http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze pristupljeno 29.3.2014.godine.
  4. ^ a b beogradskonasledje pristupljeno 30.3.2014. godine.
  5. ^ Vasiljević, Branka (30. 1. 2020). „Vreme je da se zaštiti rimska grobnica kod Grocke”. Politika. Pristupljeno 2. 2. 2020. 
  6. ^ www.novosti.rs pristupljeno 30.3.2014. godine.
  7. ^ a b spomenicikulture.mi.sanu.ac.rs pristupljeno 30.3.2014. godine.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]