Igumanovljeva palata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Igumanovljeva palata
Igumanovljeva palata
Igumanovljeva palata
Igumanovljeva palata
Informacije
Lokacija Srbija Beograd, Srbija
Status završena
Sagrađena 1938.
Broj spratova 6
Kompanije
Arhitekta Braća Krstić
Autor Braća Krstić
Upravljanje Vladimir Gavranović

Igumanovljeva palata ili Palata Igumanov, Terazije 31 u Beogradu, sagrađena je 1938 god, sredstvima Zadužbine Sime Andrejevića Igumanova (1804—1882), srpskog trgovca i dobrotvora, a prema projektu arhitekata Petra i Branka Krstića,[1] u stilu modernizma. Sedište je Zasužbine Sime A. Igumanova koja ima za cilj finansiranje Bogoslovije u Prizrenu i stipendiranje đaka i studenata sa Kosova i Metohije. Sredstva koja se prihoduju od izdavanja stanova i poslovnih prostora u ovoj zgradi namenjena su za ispunjenje navedenih ciljeva zadužbine, a u skladu sa testamentom njenog osnivača. Glavni staralac Zadužbine je Patrijarh srpski Porfirije. Pomoćni staraoci su Akademik Svetoslav Božić i prof. dr Jova Radić. Uprvitelj Zadužbine je Arhimandrit Danilo (Vladimir Gavranović)

Istorija[uredi | uredi izvor]

Palata Igumanov sagrađena je u vreme intenzivnih napora da se Terazije, koje su u međuratnom periodu postale gradski centar, obogate reprezentativnim objektima. Zadužbina trgovca Sime Igumanova Prizrenca[2] raspisala je uži konkurs za projekat palate krajem 1935. godine.[3] Konkurs je vodio Pera Popović, pobornik srpsko-vizantijskog stila, a na konkurs su pozvani arhitekta Aleksandar Deroko i arhitekte Branko i Petar Krstić. Zahtev je bio da palata bude monumentalna i u traženom stilu. Rad braće Krstić, modernizovana verzija srpsko-vizantijskog stila, sa širokim arkadama u prizemlju, je usvojen na konkursu i tokom 1936. godine je počela izrada glavnog projekta.[4] Kada je Međunarodna dunavska komisija na leto 1938. odlučila da sedište prenese iz Beča u Beograd, odabrala je palatu Sime Igumanova.[5]

Zadužbina je nacionalizovana nakon Drugog svetskog rata i 1991. je vraćena Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Od izdavanja u zakup održava se Prizrenska bogoslovija i stipendira se 300 đaka i studenata sa Kosova i Metohije.[6]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Tokom razrade projekta arhitekte Krstić su odustale od nefunkcionalnih elemenata, poput arkada u prizemlju i konačno završile projektovanje krajem 1936. godine. Određeno je da bude izgrađena na uglu ulica Aleksandrove i Kralja Milana, zbog čega je u proleće 1937. porušen niz objekata, od dvospratnice pored palate Assicurazioni Generali na Terazijama do kafane "Užice" u Aleksandrovoj.[7] Izgradnja je započeta 1937, temelji su osvećeni 6. septembra,[8] a završena u aprilu 1938. godine. I u vreme gradnje izvršene su neke manje ispravke, a neposredno posle Drugog svetskog rata urađene su neke manje prepravke u prizemnim prostorijama. Igumanovljeva palata je ugaona petospratnica. Dekorativni motiv izduženog zalučenog otvora vodi poreklo iz srpsko-vizantijskog stila, a projektanti su ga suprotstavili formalnim odlikama modernizma – mermernoj oblozi fasade, nizovima pravougaonih prozora na poslednjem spratu, jakoj nadstrešnici u prizemlju, dekorativnim okruglim prozorima na vrhu građevine, dekorativnoj šipki za zastavu... U prizemlju je poslovni prostor, dok je na spratovima stanovanje. Upotrebljeni materijali odgovaraju standardima perioda u kome je objekat izgrađen. Ulazi u zgradu su dekorativno obrađeni u gipsu i štuko-mramoru. Na fasadi zgrade nalazi se natpis: „Zadužbina Sime Andrejevića Igumanova Prizrenca“.

Skulptura[uredi | uredi izvor]

Nova skulptura Sima Igumanov sa siročićima, koja se na Igumanovoj palati u Beogradu opet nalazi nakon 71 godinu. Istu stariju skulpturu velikog srpskog dobrotvora je grupa skojevaca razlupala 1950. godine.

Na vrhu zgrade prvobitno se nalazila skulptura Sime Igumanova sa siročićima, rad vajara Lojze Dolinara, "prvi grupni vajarski rad u našoj zemlji"[9][10], montirana je krajem januara 1939[11]. Grupa je predstavljala zaveštača sa "rano preminulim sinom i južnosrbijanskom omladinom, čiji je veliki dobrotvor".[12] Grupa skojevaca ju je 1950. godine, u sred dana, čekićima razlupala.[13] Skulptura istog izgleda je ponovo vraćena 22. aprila 2021.[14][15][16][17]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Prednja fasada

Igumanovljeva palata je jedno od najznačajnijih dela arhitekata Petra i Branka Krstića, kao i jedan od ključnih objekata na kome se ogleda proces transformacije tradicionalnog akademskog metoda u moderni, te je zbog svojih vrednosti proglašena za spomenik kulture (Rešenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda br. 1082/1 od 24.5.1977).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ M.Đurđević, Petar i Branko Krstić, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Beograd 1996
  2. ^ Ž. R. P, Sima Andrejević-Igumanov, Pravda, 2.3.1941.
  3. ^ Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
  4. ^ Vujović, Branko (2003). Beograd u prošlosti i sadašnjosti. Beograd: Izdavačka kuća Draganić. str. 216. 
  5. ^ "Politika", 11. avg. 1938, str. 7
  6. ^ Pravoslavlje, br. 1299. od 1. maja, Povratak skulpture Sima Igumanov sa siročićima. Beograd: SPC. 2021. str. 43. 
  7. ^ "Politika", 11. april 1937
  8. ^ "Politika", 7. sept. 1937
  9. ^ Vreme, 21. dec. 1938, str. 5. digitalna.nb.rs
  10. ^ "Vreme", 31. jul 1938 - foto
  11. ^ "Vreme", 27. jan. 1939
  12. ^ "Politika", 6. feb. 1939
  13. ^ Kokotović, Budimir (2021). Pravoslavlje, br. 1299. od 1. maja, Spomenici Sime A. Igumanova, večnog dobrotvora bogoslovija u Prizrenu i Nišu. Beograd: SPC. str. 41. 
  14. ^ Vraća se kruna na Igumanovljevu palatu („Politika”, 24. februar 2020)
  15. ^ „Završava se obnova skulpture „Sima Igumanov sa siročićima. Politika. 2. 3. 2021. Pristupljeno 5. 3. 2021. 
  16. ^ „Povratak skulpture „Sima Igumanov sa siročićima” (SPC, 22. april 2021)”. Arhivirano iz originala 22. 04. 2021. g. Pristupljeno 22. 04. 2021. 
  17. ^ Vasiljević, Branka (23. 4. 2021). „Obnovljena skulptura „Sima Igumanova sa siročićima. Politika. Pristupljeno 23. 4. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. M.Đurđević, Petar i Branko Krstić, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Beograd 1996
  2. Ž. R. P, Sima Andrejević-Igumanov, Pravda, 2.3.1941.
  3. Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]