Zgrada Velike škole

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada Velike škole
Zgrada Velike škole
Opšte informacije
Mesto Beograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Vreme nastanka1789/1804.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Zgrada Velike škole se nalazi u Beogradu, u Gospodar Jevremovoj ulici 22, kao objekat značajan za početak visokog školstva u Srbiji, kao i za poznate istorijske ličnosti koji su u njoj stanovali, predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Unutrašnjost zgrade, maketa izložena u Pedagoškom muzeju u Beogradu

Zgrada Velike škole, poznatu kao i Velika škola Ivana Jugovića, čine dva prizemna objekta, dvorišni, sagrađen u periodu između 1789. i 1804. godine i ulični, izgrađen 1862. godine, koji su kasnijim dogradnjama spojeni u jedinstvenu građevinsku celinu. Zgrada u kojoj je bila smeštena škola podignuta je kao turska porodična kuća, verovatno okružena baštom. Ozidana je bondručno, sa ispunom od opeke. Imala je dvoslivni krov od ćeramide, bar za vreme otkako se može pratiti kroz likovne izvore. Ispod jednog dela, objekat ima podrum, dok je drugi spojen sa susednim objektom koji se počeo graditi 1933. godine na istom imanju i od istog vlasnika. Zgrada u kojoj je bila smeštena Velika škola imala je dosta izmena i pored njih sačuvao je svoje osnovne karakateristike, formu i dispoziciju. Prva promena izvedena je u periodu 1858-1864. godine[2]. Najradikalnija izmena bila je 1960-62. godine. Prvobitni ulaz maskiran je zidom, ispravljena je linija krova, izvršena nivelacija dvorišta, a objekat je potpuno „prilagođen“ modernom stanovanju.

Otvaranje škole[uredi | uredi izvor]

U dvorišnom objektu je 30. septembra 1808. godine, svečanom besedom Dositeja Obradovića uz prisustvo predsednika i članova Praviteljstvujuščeg sovjeta, otvorena Velika škola, prva viša škola u Srbiji. Godine 1809. Velika škola je premeštena u zgradu današnjeg Vukovog i Dositejevog muzeja, a probitna zgrada je ustupljena Ivanu Jugoviću,prvom predavaču i direktoru Velike škole čija se delatnost vezuje za rad Praviteljstvujuščeg sovjeta i rad prve više prosvetne ustanove u Beogradu i Srbiji.

Delfa Ivanić je spasila ovu zgrdu od rušenja[uredi | uredi izvor]

Delfa Ivanić je u svojim Uspomenama ostavila zapis kako je u julu-avgustu 1930—1931. godine u Lipiku uporno, danima uticala da Aca Stanojević ne ruši zgradu koja je danas Muzej Dositeja i Vuka. On je to palanirao i kao opštinski odbornik grada Beograda u svome referatu podneo je predlog, da se radi regulacije ulice sruši zgrada Muzeja Dositeja i Vuka, a ona se zbog kulturnih razloga protivila takvoj njegovoj odluci. Na kraju ju je poslušao i obećao joj, da će se pri povratku u Beograd povući ta odluka, što se i desilo. Njeni argumenti su bili da se svuda u kulturnom svetu, ljubomorno čuvaju takvi spomenici kulture, i po cenu uređenja ulica. Navela mu je kao klasičan primer u Frankfurtu na Majni – Hajneovu viršlernicu, koju su Nemci ljubomorno čuvali i sačuvali je kao njihov kulturni spomenik, iako je bila na sred ulice. Oko ovog predloga Ace, Delfa se sa njim skoro svakog dana žučno prepirala. Dokazivala je da bi to bila velika greška i naša velika sramota, ako bi se taj predlog njegov prihvatio i izvršio. Smatrala je da bi to bio greh prema našoj narodnoj kulturi.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zavod za zaštitu spomenika grada Beograda
  2. ^ R.Perović, Oko boravka D.Obradovića u Beogradu (1807-1811)
  3. ^ Milanović, Jasmina (2012). DELFA IVANIĆ, USPOMENE. Beograd: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU. ISBN 978-86-7403-172-8. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • B.A.Batalaka, Istorija srpskog ustanka I, Beograd 1989.
  • V. Grujić, Više obrazovanje u Srbiji za prvih sedam decenija 19. veka, XIV, 1967.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]