Kuća kralja Petra I Karađorđevića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kuća kralja Petra I Karađorđevića
Kuća kralja Petra I Karađorđevića
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaSavski venac
Država Srbija
Vreme nastanka1896.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Kuća kralja Petra I Karađorđevića se nalazi u Beogradu, na teritoriji gradske opštine Savski venac. Kada se Kralj Petar I Karađorđević, nakon pet godina, vratio iz Prvog svetskog rata, 1919. godine, stari dvor je bio oštećen u ratnim dejstvima, pa je tražena kuća u kojoj bi kralj živeo. Odabrana je kuća trgovca Đorđa Pavlovića u kojoj je Kralj Petar I proveo poslednje dve godine života. U kuću na Senjaku, Kralj Petar I uselio se 24. septembra 1919. godine i u njoj je živeo do 16. avgusta 1921. godine. U ovoj kući Kralj Petar I je preminuo. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Kuća kralja Petra Prvog Karađorđevića podignuta je 1896. godine na Topčiderskom brdu. Kuću je kao vilu za odmor u vinogradu podigao trgovac Đorđe Pavlović. Iako podignuta za privremeni boravak, ugled i bogatstvo njenog vlasnika uslovili su da kuća bude znatno veća i reprezentativnija nego što su bili letnjikovci u njenom okruženju. Porodica Pavlović je kuću koristila kao letnjikovac dve decenije. Godine 1919. godine ju je iznajmila Dvoru koji je tražio pogodnu kuću za stanovanje kralja Petra Prvog Karađorđevića koji se upravo vratio iz izbeglištva u kom je proveo četiri godine nakon povlačenja sa svojom vojskom iz Srbije 1915. godine. U vreme useljenja u vilu na Topčiderskom brdu Petar I Karađorđević više nije bio ni formalno kralj Srbije, odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca jer je potpisao abdikaciju 11. marta 1919. godine.[2]

Kralj Petar je u iznajmljenoj kući koju je plaćao sopstvenim sredstvima živeo veoma skromno i povučeno. U sobi na spratu nalazili su se krevet, sto, orman, umivaonik, stona lampa, u trpezariji pored nje sto za ručavanje, stolice i orman za posuđe, a u biblioteci orman sa knjigama. Saloni su imali samo najneophodnijim nameštaj. Zidovi su bili skromno dekorisani. Jedino su se u salonu u kom je kralj Petar primao retke posetioce na zidovima nalazili portreti i slike kraljevske porodice. U trpezariji se nalazila ikona sv. Andrije Prvozvanog, zaštitnika Doma Karađorđevića.[3]

Kralj Petar je umro 16. avgusta 1921. godine. Vlada je iste večeri donela proklamaciju građanima SHS u kojoj se kaže „Ceo naš narod, bez razlike imena i vere, duboko će ostati zahvalan Velikom Kralju, koji je svojom strogo ustavnom i parlamentarnom vladavinom obezbedio narodne slobode i tako stvorio mogućnost punog razvijanja narodnih snaga za izvršenje velikih nacionalnih ciljeva i zadataka..“[4] Na sednici Vlade održanoj posle smrti kralja Petra doneta je odluka da se kuća u kojoj je kralj „bolovao i umro“ otkupi za Narodni muzej pod uslovom da „sve sobe ostanu kakve su sada“.[4]

Tek tri godine nakon smrti kralja Petra Ministarstvo prosvete je oformilo je odbor za podizanje Muzeja kralja Petra Prvog. U tu svrhu je otkupljena kuća, podignuta nova ograda sa reprezentativnom ulaznom kapijom zidanom po ugledu na one ispred Starog i Novog dvora i uređena je bašta. Odbor je bio suočen sa nedostatkom eksponata koji bi na odgovarajući način ilustrovali vladavinu i privatni život kralja Petra i zbog toga Muzej nikada nije ni bio zvanično otvoren.[5]

Posle Drugog svetskog rata kuća je kratko vreme služila kao škola, a zatim je, s obzirom na to da se za nju nije našla odgovarajuća namena, pretvorena u stambenu zgradu. Obnovljena je 1997. godine po projektu Zavoda za zaštitu spomenika kulture.[6]

Godine 2005. kuća je predata na korišćenje Opštini Savski venac koja je u njoj otvorila kulturni centar pod nazivom „Kuća kralja Petra I“. Iako kuća nije pretvorena u muzej, kako je to odlučeno 1921. godine, ipak se u nazivu kulturnog centra čuva memorija na kralja oslobodioca koji je „u Srbiji učvrstio demokratiju, parlamentarnu vladavinu i slobode“.[7]

Arhitektura kuće[uredi | uredi izvor]

Kuća kralja Petra predstavlja spratni letnjikovac sa kraja devetnaestog veka u kom je želja za pokazivanjem ugleda i statusa nadvladala potrebu za usaglašavanjem sa prirodom i mnogo više podseća na gradsku vilu nego na kuću za odmor. Zbog toga kuća ima dva potpuno odvojena dela, jedan javni, u prizemlju, do kog se dolazi preko reprezentativnog stepeništa i terase pod stubovima i drugi privatni koji zauzima sprat i kome se pristupa preko bočno postavljenog ulaza. U prizemlju su se nalazila dva salona i trpezarija, spavaće sobe na spratu, a kuhinja u suterenu.[8]

Fasade su akademski oblikovane uz primenu karakterističnih elemenata stila. Stubovi i pilastri nalaze se uz portale i prozore. Timpanoni i nadprozornici predstavljaju dominantnu dekoraciju fasada. Terasa u prizemlju i balkon prvog sprata imaju ograde od balustera. Mansardni krov sa lukarnama završava se ogradom od kovanog gvožđa kao završnim elementom. Nad mansardnim krovom uzdiže se lukovičasta kupola sa lanternom. Svaka od različito oblikovanih fasada ima sopstveni naglašeni centralni motiv definisan isključivo oblikom i dekoracijom prozora.

Kuća kralja Petra Prvog Karađorđevića je zbog svojih istorijskih, arhitektonskih i urbanističkih vrednosti proglašena za spomenik kulture 1992. godine.[9]

Muzej kralja Petra I Karađorđevića[uredi | uredi izvor]

Posle smrti kralja, Vlada Kraljevine SHS je otkupila vilu 1924. godine sa namerom da u njoj smesti Muzej kralja Petra I. Tom prilikom na ulazu u vrt sagrađena je 1926. godine monumentalna ulazna kapija, čiji je portal izrađen po uzoru na portale dvorskog kompleksa na Terazijama. Na portalu je bio grb Kraljevine Srbije, kraljev monogram i tri ključne godine iz života kralja, godina rođenja 1844, godina kada je stupio na presto 1903. i godina smrti 1921, sa natpisom Muzej kralja Petra I.[10]

Sam muzej nikada nije otvoren, sve do 2010. godine, kada je na inicijativu opštine Savski Venac koja je kuću adaptirala i sa spomen sobom kralja Petra ona oživljava kao savremeni kulturni centar.[11]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda/Kuća kralja Petra I Karađorđevića”. Beogradskonasledje.rs. Pristupljeno 17. 3. 2016. 
  2. ^ D. Živojinović, Kralj Petar I Karađorđević, Rat i poslednje godine, Beograd 2003, pp. 280
  3. ^ D. Živojinović, Kralj Petar I Karađorđević, Rat i poslednje godine, Beograd 2003, 286
  4. ^ a b Politika, 17.08.1921, 2
  5. ^ Beograd u prošlosti i sadašnjosti, 1927,200
  6. ^ Dokumentacija zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
  7. ^ D. Živojinović, Kralj Petar I Karađorđević, Rat i poslednje godine, Beograd 2003, 282
  8. ^ S. Ivančević, Kuća kralja Patra na Senjaku, Nasleđe V, Beograd 2004, 89
  9. ^ Službeni glasnik grada Beograda 26/92
  10. ^ „serbia/Spomen-kuća kralja Petra I Karađorđevića”. Serbia.com. 29. 4. 2011. Pristupljeno 17. 3. 2016. 
  11. ^ „Blic/Koncert i čajanka: Program posvećen Isidori Sekulić sutra u Kući kralja Petra”. Blic.rs. Pristupljeno 17. 3. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Beograd u prošlosti i sadašnjosti, Beograd, 1927
  • D. Živojinović: Kralj Petar I Karađorđević, Rat i poslednje godine, Beograd 2003.
  • S. Ivančević, Kuća kralja Petra na Senjaku, Nasleđe V, Beograd 2004
  • Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]