Zgrada Oficirskog doma (Beograd)
Zgrada Oficirskog doma | |
---|---|
Zgrada Oficirskog doma | |
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Savski venac |
Država | ![]() |
Vreme nastanka | 1895. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
beogradskonasledje |
Zgrada Oficirskog doma u Beogradu, nalazi su ulici Kralja Milana 48 i kao spomenik razvoja Beograda krajem 19. veka predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]
Podignuta je 1895. godine, po projektu arhitekata Jovana Ilkića i Milorada Ruvidića. Predstavlja razuđen objekat i u osnovi i u masama, sa prizemljem i jednim spratom. Osnovni motiv zgrade je ugaona fasada, koja se izdvaja kao kula sa kružnom osnovom, na vrhu završena šiljatim kubetom iznad kružnog ulaznog vestibila. U nastavku vestibila je stepenište za sprat, a u desnom krilu je velika dvorana sa galerijom za zabave. Stil u kom je građevina rešena može se nazvati zakasnelim romantizmom, gde su primenjeni elementi rane renesanse, uz korišćenje rustike na svim površinama, kao i dvojnih prozora povezanim zajedničkim lukom.[2] Ovakva forma bifora najviše ukazuju na uticaj Ilikićevog profesora Hanzena, odnosno na neovizantijski stil.[3] Najbogatije dekorisan je ugaoni deo. Glavna prostorija doma je dvorana za zabave u desnom krilu.[4] Zgrada je restauirana posle Drugog svetskog rata, pri čemu je izmenjeno rešenje osnove.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/84/Zgrada_Oficirskog_doma_i_Oficirske_zadruge_u_Resavskoj_ulici.tif/lossless-page1-220px-Zgrada_Oficirskog_doma_i_Oficirske_zadruge_u_Resavskoj_ulici.tif.png)
Oficirski dom je izgrađen na zahtev kralja Aleksandra Obrenovića, kako bi se oficirima srpske vojske obezbedilo mesto na kom mogu da se okupe i zabave.[5] Zgrada Oficirskog doma, u prvobitnoj nameni, zahvaljujući svom ugaonom položaju kao i karakterističnoj arhitekturi koja asocira na tvrđavu, vezana je za period snaženja srpske države posle proglašenja kraljevine, kao i za tradiciju kraja u kome se tokom 19. veka nalazio čitav niz vojnih objekata (stara Miloševa kasarna, Manjež, Kasarna VII puka itd.). Dom je služio za rekreaciju oficirskog kora, održavanje balova i izložbi. U vreme Majskog prevrata 1903, zaverenici su se ovde okupili i krenuli na dvor.
Deo zgrade je temeljno rekonstruisan 1923. Sala za igranje i goste je ranije imala 19 sa 9 metara, što je uvećano na 26 sa 10 metara za igranje i dve galerije za publiku od po 3,5 metra. Sala visine 12 metara je imala galerije na dva sprata celom dužinom. Odvojene su i prostorije za slučaj kraljeve posete.[6]
Zgrada je ustupljena Beogradskom univerzitetu 1968. U posleratnoj rekonstrukciji od 1969. do 1971. godine, za potrebe Studentskog kulturnog centra, izmenjen je enterijer, kako u strukturalnom, tako i u oblikovnom smislu. Nekadašnji ugaoni glavni ulaz potpuno je zatvoren, a iz Resavske ulice otvoren je prostrani ulaz sa holom.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
- ^ Đurić-Zamolo, Divna (1981). Graditelji Beograda, 1815-1914. Monografije = Monographs. Beograd: Muzej grada Beograda. ISBN 978-86-80619-51-4.
- ^ Ilkić, Jovan u: S. G. Bogunović, Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, tom II, Beograd 2005.
- ^ Arh. Nestorović B., Jovan Ilkić, beogradski arhitekta, GGB XIX, Beograd 1972. 253-270.
- ^ Jovan Ilkić - arhitekta od stila i ukrasa[mrtva veza], Pristupljeno 17. 4. 2013.
- ^ "Ilustrovani list"; 1924 br. 2; str. 3 i 11 (dva fotosa)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Đurić-Zamolo, Divna (1981). Graditelji Beograda, 1815-1914. Monografije = Monographs. Beograd: Muzej grada Beograda. ISBN 978-86-80619-51-4.