Pređi na sadržaj

Stara zgrada Generalštaba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kamena palata (Baumgartenova palata)
Stara zgrada Generalštaba
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaSavski venac
Država Srbija
Vreme nastanka1928.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Zgrada generalštaba ili Kamena palata ili Baumgartenova palata se nalazi u Srbiji, u Beogradu u ulici Kneza Miloša 33.[1] Zgrada se od 1984. godine nalazi pod zaštitom države i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.[2]

Sagrađena je u periodu od 1924. do 1928. godine prema projektu arhitekte, ruskog emigranta, Vasilija Vilhelma Baumgartena.[3] Ova izuzetno monumentalna i dekorativna zgrada predstavlja jedan od najboljih primera javnih građevina podignutih u Beogradu između dva svetska rata u duhu akademizma. U njoj je bilo sedište Generalštaba vojske Kraljevine Jugoslavije. Posle Drugog svetskog rata za vreme postojanja SFRJ u njoj je bilo sedište Generalštaba Jugoslovenske narodne armije.

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Period između dva rata u Beogradu obeležilo je podizanje velikog broja privatnih i javnih zgrada. U čitavom ovom periodu one su rešavane po akademskom konceptu, kao monumentalne građevine sa simetičnom šemom osnove, sa primenom visokih stubova i pilastera i drugih elemenata koji predstavljaju reminiscenciju na istorijske stilove, pre svega klasicizam. U Evropi kraja 19. veka arhitektura istorijskih stilova, koja je još sredinom veka zavladala evropskim graditeljstvom, je doživela svoj preobražaj koji se ogledao u slobodnijoj primeni ovih stilova. I u Evropi, a i kod nas, značajnu ulogu u propagiranju arhitekture istorijskih stilova imale su državne institucije i imućni investitori, koji su uz pomoć ove monumentalne i dekorativne arhitekture dodatno isticali svoju moć i društveni položaj, te su državne i javne građevine uglavnom i građene u ovom stilu koji je postao zvaničan. Tehničke visoke škole i Akademije evropskih centara su doprinele tome da bude uobličena, a potom i ozvaničena, kao državni stil, akademska arhitektura koja je počivala na eklekticizmu. Tako su određene vrste javnih građevina pratile određeni obrazac arhitektonskog sklopa i pratile uhodanu shemu i samo pojedinci su uspevali da ostvare pomak u kreativnom i svakom drugom smislu.

Upravo u periodu između dva rata, Beograd počinje intenzivno da se gradi i širi. Monumentalna arhitektonska ostvarenja su predstavljala potvrdu i svojevrsnu materijalizaciju nove društvene stvarnosti nastale nakon proglašenja Kraljevine. Posle Prvog svetskog rata u Beogradu je koncentracija državne uprave učinila da on postane politički i administrativni centar cele Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Jedna za drugom, nicale su zgrade državnih ministarstava u ulici Kneza Miloša i svaka naredna je bila veća i skuplja od prethodne.

Kada je izgrađena, bila je jedna od najmodernijih zgrada u Evropi u odnosu na slična zdanja namenjenih za sedište vojne komande. Kamena palata je 1937. godine proglašena za najlepšu zgradu u Beogradu. Ova palata danas predstavlja značajan kulturno-istorijiski spomenik. Palata se prostire na 9.543 m2 korisne površine. U palati se nalazi jedna od najreprezantivnijih sala u Srbiji, čuvena Velika ratna sala, koja se nalazi na međuspratu palate, u sobi pod brojem 49. U toj sali donosile su se važne državne odluke, organizovani svečani vojni balovi i zasedale Vlade. Enterijer Velike ratne sale predstavlja autentično remek-delo, ima velelepne palastre, stubove, iznad kojih je smeštena galerija sa lučnim otvorima, gde je nekada, po potrebi, stajao hor.

Kamena palata tj. Zgrada Generalštaba jugoslovenske kraljevske vojske je bila jedna od retkih zgrada koju Nemci u aprilskom bombardovanju Beograda 1941. godine nisu pogodili, iako je jedna od bombi u prvom talasu bombardovanja prestonice pala samo nekoliko metara od nje, na nekadašnju zgradu Ministarstva rata.

Zgrada Starog genaralštaba u vreme kada je podignuta bila je jedna od najmonumentalnijih i najskupljih građevina. U tehničkom smislu, ova zgrada je besprekorno izvedena. Autor ovog objekta, Vasilij Baumgarten, ostvario je i niz drugih značajnih dela, naročito u periodu između sredine dvadesetih i sredine tridesetih godina. Pored zgrade Generalštaba koja ostaje njegovo ključno delo, izgradio je i objekat Ruskog doma u Ulici kraljice Natalije, palatu Oficirskog doma u Skoplju (porušenu u zemljotresu 1963. godine) i zgradu Oficirskog doma u Bitolju.

Arhitektura

[uredi | uredi izvor]

Fasade

[uredi | uredi izvor]

Fasade su čvsto komponovane i istaknute ritmičkim nizom stubova sa korintskim kapitelima, udvojenih na ugaonim rizalitima. Ovi stubovi zauzimaju tri spratne visine i nose masivni arhitrav koji teče duž svih fasada i znatno ispada iz njihove ravni.

Na ugaonim rizalitima iznad arhitravnog venca postavljene su dekorativne strukture u punoj plastici koje predstavljaju ratnike i scene iz ratničkog života. Grupe su po pravilu dvočlane i predstavljaju: borbu ratnika, ratnika i ranjenika, koji ubija ženu i sebe i strelca i ratnika sa mačem. Svaka je grupa tri puta ponovljena, pa su skupine od po četiri grupe postavljene nad ugaonim rizalitima na sva tri ugla vidljivih fasada. Autor ovih skulprura je arhitekta Ivan Rik. Dobar poznavalac antičke skulpture klasičnog perioda, Rik je izradio nacrte u kojima su tematika, pokret, odeća i oružje tačno i verno interpretirani. Ove skulpture se mogu svrstati u bolja ostvarenja dekorativne plastike na fasadama zgrada u Beogradu. Na obradi bogato ukrašenih fasada arhitektonskim elementima radila je radionica Ivana Vanika i Milana Duhača

Enterijer

[uredi | uredi izvor]

Enterijer zgrade Generalštaba je veoma bogato i sa pažnjom dekorisan. U obradi podova, zidova i tavanica upotrebljeni su raznovrsni materijali i dekorativni elementi koji uglavnom vode poreklo iz epohe antike i renesanse. Može se reći da je enterijer stilski najbliži ruskom ampir stilu, vladajućem u umetničkim krugovima u prvoj polovini 19. veka. Iako je zgrada Starog Generalštaba projektovana više od sto godina kasnije, u obradi njenog enterijera ovi uticaji su više nego očigledni. Pretostavka je da se autor Vasilij Baumgarten inspirisao nekom palatom ili javnim objektom carske Rusije, zemlje svog porekla.

Ulaz, vestibil i svečana sala su najbogatije dekorisani. Cenralno stepenište u ulazu je flankirano parapetima iz kojih se uzdiže po dva udvojena stuba koji nose kasetiranu tavanicu. Kasete su ispunjene cvetnim rozetama.

Tavanica u podužnom hodniku ukrašena je štuko i slikanom dekoracijom sa motivima preuzetim iz renesansnog dekorativnog programa, tavanica nad svečanim dvokrakim stepeništem ukrašena je medaljonima i ornamentima floralnog porekla. Centralni dekorativni motiv ulaznog dela je monumentalna kompozicija ulaznih vrata u svečanoj sali. Ovaj ulaz je obrađen dvostrukim stubovima u člankovito sastavljenom grubo tesanom kamenu sa timpanonom nad kojim je postavljena figuralna kompozicija u visokom reljefu, a predstavlja Samsona i lava. Kompoziciju Samson i lav izradio je Vladimir Zagorodnjuk, autor dekorativne skulpture i na mnogim drugim objektima u Beogradu. Kompozicija Samson i lav personifikuju snagu i borbu. Ona je tematski prikladna u tom prostoru. Formalno je preuzeta iz vrtne arhitekture kasnorenesansnih vila i u enterijeru nespretno upotrebljena.

Sala ratnika

[uredi | uredi izvor]

Svečana sala – „Sala ratnika“ ima bočno postavljene prozore, među kojima je niz ritmično raspoređenih stubaca sa korinskim kapitelima koji nose arhitravni venac. Nad vencem su postavljena ratnička poprsja, naga i u panciru. Tavanica svečane sale dekorisana je medaljonima sa floralnim elementima, slično plafonu u vestibilu.

Nad ulaznim vratima u svečanu salu postavljen je kartuš sa vojničkim insignacijama koji nosi dve ženske figure. Celokupnu unutrašnju dekoraciju zgrade izvela je radionica Spase Petrovića. Veoma bogata dekoracija i upotreba luksuznih materijala svedoče o velikoj pažnji posvećenoj obradi i uređenju «Sale ratika» koja spada u najlepše izvedene sale u Beogradu svoga vremena.

Posle Drugog svetskog rata izvršena su neprikladna bojenja štuko i slikarske dekoracije. Ovi radovi doprineli su još napadnijem izgledu dekorativnog enterijera. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda uradio je projekat restauracije fasada, projekat konzervatorsko-restauratorskih radova u enterijeru Sale ratnika, kao i konzervatorski nadzor tokom izvođenja radova 2009. i 2010. godine.[3][4]

Zanimljivosti

[uredi | uredi izvor]

U velikom hodniku palate, iznad samog ulaza u Veliku ratnu salu smeštena je skulptura „Samson ubija lava“ ruskog vajara Zagardnjiha. Motiv lava, inače, veoma je prisutan u ovom vojnom zdanju. U Velikoj ratnoj sali nalazi se stolica ručne izrade, sa „lavljim šapama“ na držačima, na kojoj je sedeo vojvoda Živojin Mišić. U palati, po tavanicama, mogu se videti gipsani grbovi vojske SCG, iz doba kraljevine i grbovi iz doba SFRJ.

Kamena palata je zatvorena je za širu javnost.

Obnova

[uredi | uredi izvor]

Godine 2008. počela je obnova fasade na palati i trajala je dve godine. Sama obnova fasade koštala je oko 2,2 miliona evra, što predstavlja jedno od najskupljih renoviranja fasade u Beogradu. Obnovom fasade uklonjeni su tragovi bombardovanja za vreme Nato agresije na SRJ.

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda;T.Videnović, S.Marković, B.Ibrajter Gazibara, Stari Generalštab, katalog izložbe, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Beograd, 2010; B.Ibrajter Gazibara, prikaz izložbe „Stari Generalštab“, Glasnik Društva konzervatora Srbije br.35, Beograd, 2011
  2. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
  3. ^ a b Izložba o restauraciji zgrade starog Generalštaba, Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, http://www.mod.gov.rs/sadrzaj.php?id_sadrzaja=2517[mrtva veza] pristupljeno 28.3.2016.
  4. ^ T.Videnović, S.Marković, B.Ibrajter Gazibara, Stari Generalštab, katalog izložbe, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Beograd, 2010; B.Ibrajter Gazibara, prikaz izložbe „Stari Generalštab“, Glasnik Društva konzervatora Srbije br.35, Beograd, 2011

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]