Eparhija raško-prizrenska
Eparhija raško-prizrenska Srpska pravoslavna crkva | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Sedište | Prizren |
Država | Srbija |
Osnovana | 1808. |
Broj manastira | 23 |
Zvanični veb-sajt | |
Arhijerej | |
Arhijerej | Teodosije (Šibalić) |
Čin arhijereja | episkop |
Titula arhijereja | episkop raško-prizrenski i kosovsko-metohijski |
Eparhija raško-prizrenska ili Eparhija raško-prizrenska i kosovsko-metohijska je eparhija Srpske pravoslavne crkve.
Nadležni arhijerej je episkop Teodosije (Šibalić), a sedište eparhije se nalazi u Prizrenu. Broj vernika ove eparhije je u opadanju zbog političkih pritisaka i dešavanja koja su dovela do iseljavanja srpskog stanovništva.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Eparhija raško-prizrenska oformljena je 1808. godine spajanjem dve drevne eparhije Srpske crkve: Raške i Prizrenske. Ove dve eparhije pominju se u poveljama vizantijskog cara Vasilija II početkom 11. veka, a 1219. godine ulaze u sastav svetosavske autokefalne Arhiepiskopije žičke. Uzdizanjem Arhiepiskopije žičke na stepen Patrijaršije (1346), Prizrenska eparhija postaje mitropolija. Obe eparhije pripadale su obnovljenoj Srpskoj patrijaršiji, od 1557. do 1766. godine. Tokom 18. veka, Prizrenskoj eparhiji je priključena stara Lipljanska eparhija, a nakon ukidanja patrijaršije (1766) pridodata joj je i Peć sa područjem bivše Hvostanske eparhije. U međuvremenu, turske vlasti su najkasnije sredinom 18. veka od pravoslavnih Srba oduzele i u džamiju pretvorile drevnu sabornu crkvu Bogorodice Ljeviške, koja je vekovima služila kao katedralni hram Prizrenske eparhije.[2] Ujedinjenje Raške i Prizrenske eparhije izvršeno je u dva koraka: prvo je raškom mitropolitu Joanikiju Georgijeviću pridodata dužnost administratora u Prizrenskoj eparhiji, a potom su obe eparhije spojene u jednu, Raško-prizrensku (1808).[3]
U vreme spajanja, funkciju eparhijskog katedralnog hrama vršila je Stara crkva Svetog Đorđa u Prizrenu. Eparhija je 1856. godine započela izgradnju novog Sabornog hrama Svetog Đorđa u Prizrenu, koji je dovršen i osveštan tek 1887. godine.[4] Tokom 1894. godine, Raško-prizrenskoj eparhiji je pripojen dotadašnji severoistočni deo Hercegovačke eparhije, sa srezovima Pljevlja i Prijepolje čime je izvršeno zaokruživanje eparhijskog područja.[5][6]
Tokom 19. veka, Carigradska patrijaršija je u ovu eparhiju po pravilu slala arhijereje nesrpske narodnosti. Takvo stanje trajalo je sve do 1896. godine, kada je za novog raško-prizrenskog mitropolita postavljen Dionisije Petrović, koji je bio Srbin.[7] Njegovim izborom ispunjen je jedan od glavnih zahteva pravoslavnih Srba u oblastima Raške, Kosova i Metohije, koji su godinama unazad tražili da im se umesto fanariota postavljaju vladike srpske narodnosti. Nakon smrti vladike Dionisija (1900), za novog raško-prizrenskog mitropolita je postavljen Nićifor Perić (1901—1911), takođe Srbin.[8] Opšti položaj srpskog naroda na ovim područjima krajem 19. i početkom 20. veka bio je veoma težak. Mitropoliti raško-prizrenski su kod turskih vlasti često morali da preduzimaju korake u cilju zaštite srpskog življa od zloupotreba lokalnih zvaničnika i arbanaškog nasilja nad srpskim narodom u Kosovskom vilajetu.
Takvo stanje trajalo je sve do 1912. godine, kada je celokupno područje ove eparhije oslobođeno na početku Prvog balkanskog rata (1912—1913). Već tokom jeseni jesen 1912. godine, vojske Srbije i Crne Gore proterale su tursku vojsku iz oblasti Raške, Kosova i Metohije. Prema međusobnom sporazumu, veći deo područja Raško-prizrenske eparhije pripao je Srbiji, a manji deo je pripao Crnoj Gori. Konačno razgraničenje izvršeno je posebnim sporazumom između Srbije i Crne Gore od 12. novembra 1913. godine.[9] Za namesnika u delu eparhije koji je pripao Srbiji postavljen je prota Stevan Dimitrijević, dok je deo eparhije koji je pripao Crnoj Gori reorganizovan u posebnu Pećku eparhiju za čijeg je episkopa postavljen Gavrilo Dožić. Već tokom proleća 1914. godine pokrenutu su pregovori sa Carigradskom patrijaršijom radi kanonskog uključivanja Raško-prizrenske eparhije u sastav Beogradske mitropolije, ali ova inicijativa je morala biti obustavljena zbog izbijanja Prvog svetskog rata. Ujedinjenje svih srpskih crkvenih pokrajina sprovedeno je 1920. godine.
Ustavom Srpske pravoslavne crkve iz 1931. godine ukinuta je posebna Pećka eparhija, a njeno područje je podeljeno, tako da su protoprezviterijati beranski i bjelopoljski ušli u sastav Mitropolije crnogorsko-primorske, pljevaljski u sastav Mitropolije dabrobosanske, a čitava Metohija u sastav Eparhije raško-prizrenske, dok je Manastir Pećka patrijaršija kao patrijaršijska stavropigija ostao u neposrednoj nadležnosti srpskog patrijarha.
Za vreme okupacije tokom Drugog svetskog rata (1941—1944),[10][11] eparhija je teško postradala, a proces njenog sistematskog uništavanja je nastavljen i tokom razdoblja komunističke vlasti (1944—1989).[12][13] Tokom Kosovske krize i NATO agresije na SRJ, eparhija je ponovo postradala, veliki deo sveštenstva i naroda je proteran, a mnogi manastiri i parohijske crkve su oštećeni ili razoreni od strane terorističkih formacija OVK. Uništavanje eparhije nastavljeno je 2004. godine, tokom Martovskog pogroma.
Pošto je na području Raško-prizrenske eparhije tokom istorije postojalo nekoliko srpskih eparhija, nakon 1999. godine su obnovljeni predlozi za ponovnu uspostavu pojedinih eparhija. Ovo pitanje je razmatrao i od strane Svetog arhijerejskog sabora SPC koji je na prolećnom zasedanju 2011. godine usvojio zaključak o postojanju opravdanih pastirskih razloga za buduću obnovu drevne Raške eparhije.[14] Sprovođenje ovog zaključka je odloženo do nastupanja povoljnijih prilika.
Manastiri[uredi | uredi izvor]
- Banjska,
- Brnjak,
- Budisavci,
- Visoki Dečani,
- Vračevo,
- Gorioč,
- Gračanica,
- Devine Vode,
- Devič (oštećen 1999, spaljen 2004. godine, obnovljen),
- Draganac,
- Duboki Potok,
- Đurđevi stupovi,
- Zočište (srušen 1999, obnovljen 2004. godine),
- Končul,
- Pećka patrijaršija (stavropigija, pod upravom srpskog patrijarha),
- Sveti Arhanđeli (spaljen 1999. i 2004. godine, u obnovi),
- Sokolica,
- Sopoćani,
- Sočanica,
- Tušimlja,
- Uspenja Presvete Bogorodice (uništen 2004, obnovljen 2007. godine), metoh manastira Visoki Dečani,
- Ceranjska Reka, metoh manastira Sočanica,
- Crna Reka,
- Ulije.
Srušeni manastiri i manastirišta[uredi | uredi izvor]
Na području Raško-prizrenske eparhije postoji veliki broj manastira devastiranih 1999. godine koji još nisu obnovljeni, kao i na desetine manastirišta za koje postoje materijalni i pisani tragovi da je tu nekada postojao manastir.[15]
Srušeni manastiri i poznata manastirišta:
- Ajnovce — Tavnica,
- Arhanđel Mihailo,
- Banjska — Sveti Stepan,
- Barska Slatina,
- Belo Polje — Sveti Spas,
- Berivojce,
- Besinje — Pustinja,
- Biluša,
- Bilince,
- Binač (Buzovik) (srušen 1999. godine),
- Bogorodica Hvostanska,
- Sv. Spiridon u Boževcu (Novobrdska Kriva Reka),
- Bukovac — Bogorodica,
- Vaganeš,
- Velika Jablanica,
- Vidanje,
- Vojsilovica,
- Vranište,
- Vrbnica,
- Vučitrn,
- Gorance,
- Golem Kamen,
- Dobra Voda (Petrovica),
- Donje Ljupče,
- Dobrušta,
- Zlaš,
- Ježevica,
- Kabaš,
- Kmetovce,
- Koznik,
- Koriša (srušen 1999. godine),
- Koš,
- Krajni Del,
- Kuzmikan, Kuzmićani, Kozmekan,
- Mušutište (srušen 1999. godine),
- Petrakovac,
- Potrč (Klina),
- Radevac,
- Radivojce,
- Rapče — Dragaš,
- Resnik — Klina,
- Restelica — Dragaš,
- Rusenica,
- Sveti Petar Koriški,
- Sveta Varvara,
- Sveta Prečista — Dolac (srušen 1999. godine),
- Sveti Ahilije,
- Sveti Arhanđeli (Gornje Nerodimlje) (srušen 1999. godine),
- Sveti Uroš (Gornje Nerodimlje) (srušen 1999. godine),
- Sveti Đorđe,
- Sveti Jovan — Gnjilane,
- Sveti Nikola,
- Slatina,
- Slovinje,
- Straža,
- Tamnica,
- Trpeza,
- Trpeza — Sveti Đorđe,
- Trstenik (Glogovac),
- Uroševac,
- Ubožac,
- Čičevica.
Eparhijski arhijereji[uredi | uredi izvor]
Mitropoliti raško-prizrenski (1808—1920):
Portret | Ime i prezime | Vreme službe | Napomene |
---|---|---|---|
Joanikije | 1789—1818 | eparhije spojene 1808. godine | |
Zaharija | 1819—1830 | ||
Ananije | 1830—1836 | ||
German | 1836—1838 | ||
Sinesije | 1838—1840 | ||
Ignjatije | 1840—1849 | ||
Partenije | 1849—1854 | ||
Melentije Spandonidis | 1854—1895 | poslednji Grk (fanariot) | |
Dionisije Petrović | 1896—1900 | ||
Nićifor Perić | 1901—1911 | ||
Gavrilo Dožić | 1911—1920 | izdvojena Pećka eparhija (1912) |
Episkopi raško-prizrenski, nakon 1920:
Portret | Ime i prezime | Vreme službe | Napomene |
---|---|---|---|
Mihailo Šiljak | 1920—1928 | ||
Serafim Jovanović | 1928—1945 | uhapšen i deportovan u Albaniju | |
Vladimir Rajić | 1947—1956 | administrirao eparhijom 1945—1947 | |
Pavle Stojčević | 1957—1990 | 1990. postao Patrijarh srpski | |
Artemije Radosavljević | 1991—2010 | ||
Atanasije Jevtić | administrirao eparhijom 2010 | ||
Amfilohije Radović | administrirao eparhijom 2010 | ||
Teodosije Šibalić | od 2010[16][17] |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Eparhija: Srbima prijeti humanitarna kriza”. Radio-televizija Republike Srpske. 17. 6. 2012. Pristupljeno 18. 6. 2012.
- ^ Nenadović 1963, str. 33.
- ^ Novaković 1895, str. 32-33.
- ^ Kostić 1928, str. 87.
- ^ Rakočević 1983, str. 279.
- ^ Mikić 1983, str. 302-303. sfn greška: više ciljeva (3×): CITEREFMikić1983 (help)
- ^ Vuković 1996, str. 171.
- ^ Vuković 1996, str. 378-379.
- ^ Jagodić 2010, str. 31.
- ^ Bogdanović 1985.
- ^ Radomirović 2008.
- ^ Jović 2007.
- ^ Stojčević 2013.
- ^ „Saopštenje za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve (2011)”. Arhivirano iz originala 31. 05. 2011. g. Pristupljeno 07. 01. 2018.
- ^ „Srpski pravoslavni manastiri: raško-prizrenska-eparhija”. Arhivirano iz originala 02. 03. 2014. g. Pristupljeno 24. 05. 2020.
- ^ Teodosije novi episkop raško-prizrenski („Politika“, 18. novembar 2010)
- ^ „Ustoličenje novoizabranog Episkopa raško-prizrenskog Teodosija — Prizren, 26. decembar 2010.”. Arhivirano iz originala 26. dec 2010. g. Pristupljeno 20. avg 2012. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|access-date=, |archive-date=
(pomoć)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Antonijević, Nenad (2004). Albanski zločini nad Srbima na Kosovu i Metohiji za vreme Drugog svetskog rata: Dokumenta Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (1. izd.). Kragujevac-Beograd: Muzej žrtava genocida.
- Antonijević, Nenad (2009). Albanski zločini nad Srbima na Kosovu i Metohiji u Drugom svetskom ratu: Dokumenta (2. izm. i dop. izd.). Kragujevac-Beograd: Muzej žrtava genocida.
- Antonijević, Nenad (2005). „Albanski zločini nad Srbima u italijanskoj zoni na Kosovu i Metohiji u Drugom svetskom ratu”. Genocid u 20. veku na prostorima jugoslovenskih zemalja. Kragujevac-Beograd: Muzej žrtava genocida, Institut za noviju istoriju Srbije. str. 157—166.
- Antonijević, Nenad (2014). „Srpsko-albanski odnosi u Kosovskom okrugu 1941. godine u kontekstu nemačko-italijanskih interesa”. Srbi i rat u Jugoslaviji 1941. godine: Tematski zbornik radova. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije. str. 355—373.
- Antonijević, Nenad (2014). „Stradanje Srba i Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji u Drugom svetskom ratu”. Srpski narod od Sarajevskog atentata do Haškog tribunala. Beograd: Udruženje Srba iz Hrvatske. str. 138—144.
- Antonijević, Nenad (2016). „Ratni zločini na Kosovu i Metohiji 1943. i 1944. godine”. Kosovo i Metohija u Drugom svetskom ratu: Sedam decenija kasnije. Kosovska Mitrovica: Filozofski fakultet Univerziteta u Prištini. str. 135—154.
- Bataković, Dušan T. (1991). Kosovo i Metohija u srpsko-arbanaškim odnosima: Studije i članci. Priština-Gornji Milanovac: Jedinstvo, Dečje novine.
- Bataković, Dušan T. (1992). The Kosovo Chronicles. Belgrade: Plato.
- Bataković, Dušan T. (1993). Kosovo, la spirale de la haine: Les faits, les acteurs, l'histoire (1. izd.). Lausanne: L'Age d'Homme.
- Bataković, Dušan T., ur. (2007). Kosovo and Metohija: Living in the Enclave (PDF). Belgrade: Institute for Balkan Studies.
- Bataković, Dušan T. (2014). A Turbulent Decade: The Serbs in Post-1999 Kosovo: Destruction of Cultural Heritage, Ethnic Cleansing, and Marginalization (1999—2009). Paris: Dialogue.
- Bataković, Dušan T. (2015). „Kosovo and Metohija: History, Memory and Identity”. The Christian Heritage of Kosovo and Metohija: the Historical and Spiritual Heartland of the Serbian People. Los Angeles: Sebastian Press. str. 569—608.
- Bataković, Dušan T. (2015). „The Serbs of Kosovo and Metohija 1999-2007: Surviving in Ghetto-like Enclaves”. The Christian Heritage of Kosovo and Metohija: the Historical and Spiritual Heartland of the Serbian People. Los Angeles: Sebastian Press. str. 935—945.
- Bogavac, Milovan J. (2004). Istorija srpske književnosti na Kosovu i Metohiji 1850-1941. Beograd-Priština: Apostrof, Institut za srpsku kulturu.
- Bogdanović, Dimitrije (1985). Knjiga o Kosovu. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.
- Božović, Branislav; Vavić, Milorad (1991). Surova vremena na Kosovu i Metohiji: Kvislinzi i kolaboracija u Drugom svetskom ratu. Beograd: Institut za savremenu istoriju.[mrtva veza]
- Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do 20. veka. Beograd: Evro.
- Dimić, Ljubodrag; Borozan, Đorđe (1998). Jugoslovenska država i Albanci. 1. Beograd: Službeni list SRJ, Arhiv Jugoslavije, Vojno-istorijski institut.
- Dimić, Ljubodrag; Borozan, Đorđe (1999). Jugoslovenska država i Albanci. 2. Beograd: Službeni list SRJ, Arhiv Jugoslavije, Vojno-istorijski institut.
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Dučić, Nićifor (1896). Raško-prizrenska mitropolija i nacionalno-kulturna misija Kraljevine Srbije u Staroj Srbiji i Maćedoniji. Beograd.
- Ženarju, Ivana S. (2014). Crkvena umetnost i verska obnova u Raško-prizrenskoj eparhiji (1839—1912). Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu.
- Ženarju-Rajović, Ivana (2016). Crkvena umetnost XIX veka u Raško-prizrenskoj eparhiji (1839—1912). Leposavić-Priština: Institut za srpsku kulturu.
- Ivanić, Ivan (1902). Iz crkvene istorije Srba u Turskoj u XVIII i XIX veku. Beograd-Novi Sad: Društvo Rad.
- Jagodić, Miloš (2012). „Pravoslavna crkva u novim krajevima Srbije (1912—1915)” (PDF). Srpske studije (3): 101—135. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2015. g. Pristupljeno 31. 7. 2017.
- Jagodić, Miloš (2016). „Spisak parohija u Raško-prizrenskoj eparhiji za 1913. godinu” (PDF). Srpske studije (7): 368—411. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 31. 07. 2017.
- Jagodić, Miloš (2017). „Sveštenstvo u Raško-prizrenskoj eparhiji 1913. godine” (PDF). Crkvene studije (14): 325—348. Arhivirano iz originala (PDF) 30. 11. 2018. g. Pristupljeno 31. 07. 2017.
- Jastrebov, Ivan S. (1879). Podatci za istoriju Srpske crkve. Beograd: Državna štamparija.
- Jevtić, Atanasije (1989). „Hronika stradanja Srba na Kosovu i u Metohiji (1941—1989)” (PDF). Bogoslovlje: Časopis Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 33 (1-2): 55—79.
- Jevtić, Atanasije (1990). Stradanja Srba na Kosovu i Metohiji od 1941. do 1990. Priština: Jedinstvo.
- Jović, Savo B. (2007). Etničko čišćenje i kulturni genocid na Kosovu i Metohiji: Svedočanstva o stradanju Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda od 1945. do 2005. godine. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve.
- Kostić, Petar (1928). Crkveni život pravoslavnih Srba u Prizrenu i njegovoj okolini u XIX veku. Beograd: Narodna misao.
- Krstić, Branislav (2004). Kosovo: Facing the Court of History. Amherst: Humanity Books.
- Marković-Novakov, Aleksandra (2011). Pravoslavna srpska bogoslovija u Prizrenu (1871—1890). Niš: Eparhija raško-prizrenska: Eparhija niška.
- Mikić, Đorđe (1983). „Politička, kulturna i privredna stremljenja”. Istorija srpskog naroda. knj. 6, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 291—315.
- Mikić, Đorđe (1983). „Između balkanskih suseda i velikih sila”. Istorija srpskog naroda. knj. 6, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 316—329.
- Mikić, Đorđe (1983). „Pod mladoturcima”. Istorija srpskog naroda. knj. 6, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 330—348.
- Mileusnić, Slobodan (2006). „Duhovni genocid - kulturna katastrofa: Kontinuitet crkvenorušiteljstva na Kosovu i u Metohiji”. Srbi na Kosovu i u Metohiji: Zbornik radova sa naučnog skupa (PDF). Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 53—61. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 10. 2017. g. Pristupljeno 26. 8. 2017.
- Nedeljković, Slaviša (2012). „Srpski narod na Kosovu i Metohiji od Grčkog ustanka do proglašenja hatišerifa od Gilhane (1821—1839)” (PDF). Srpske studije (3): 255—277. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2015. g. Pristupljeno 31. 7. 2017.
- Nedeljković, Slaviša (2013). „Kosovo i Metohija u planovima bugarske propagande (1870—1878)” (PDF). Srpske studije (4): 61—72. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2015. g. Pristupljeno 31. 7. 2017.
- Nikolić, Slobodan, ur. (1989). Kosovo i Metohija u srpskoj istoriji. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Novaković, Stojan (1895). Carigradska Patrijaršija i pravoslavlje u Evropskoj Turskoj: Razmatranja u prilog raspravi crkveno-prosvetnog pitanja u Evropskoj Turskoj. Beograd.
- Petrović, Ruža; Blagojević, Marina (1992). The Migration of Serbs and the Montenegrins from Kosovo and Metohija: Results of the Survey Conducted in 1985-1986. Belgrade: Serbian Academy of Sciences and Arts.
- Puzović, Predrag (2018). „Stradanje sveštenika Raško-prizrenske eparhije tokom Prvog svetskog rata” (PDF). Bogoslovlje: Časopis Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 77 (1): 123—138.
- Radić, Radmila; Isić, Momčilo (2015). Srpska crkva u Velikom ratu 1914-1918. Beograd-Gacko: Filip Višnjić, Prosvjeta.
- Radomirović, Slavica, ur. (2008). Šiptarski genocid nad Srbima u 20. veku: Dokumenta Arhive Eparhije raško-prizrenske i kosovsko-metohijske. Gračanica: Eparhija raško-prizrenska.
- Radosavljević, Nedeljko V. (2012). „Joanikije, mitropolit raško-prizrenski” (PDF). Istorijski časopis. 61: 145—163. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 3. 2018. g. Pristupljeno 20. 7. 2018.
- Rakočević, Novica (1983). „Političke i društvene prilike”. Istorija srpskog naroda. knj. 6, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 263—290.
- Stojančević, Vladimir (2004). „Mitropolit Mihailo i pitanje autonomije srpske crkve u Turskoj 1878. godine”. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor. 68-69 (2002-2003): 235—240.
- Stojančević, Vladimir (2006). „Prošlost kosovsko-metohijskih Srba 1912-1918. godine”. Srbi na Kosovu i u Metohiji: Zbornik radova sa naučnog skupa (PDF). Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. str. 113—123. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 01. 08. 2017.
- Stojčević, Pavle (2013). Izveštaji sa raspetog Kosova Svetom arhijerejskom sinodu za Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve 1957-1990. Beograd: Izdavačka fondacija Srpske pravoslavne crkve Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, Fondacija patrijarh Pavle.
- Terzić, Slavenko (2012). Stara Srbija (XIX-XX vek): Drama jedne civilizacije: Raška, Kosovo i Metohija, Skopsko-tetovska oblast. Novi Sad-Beograd: Pravoslavna reč, Istorijski institut SANU.
- Henri, Izolda (2007). Prikrivanje genocida na Kosovu: Zločin protiv Boga i čovečnosti. Beograd: Eparhija raško-prizrenska i kosovsko-metohijska.