Perioda (periodni sistem)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
U periodnoj tabeli elemenata svaki numerisani red predstavlja periodu.
Madelangovo pravilo za određivanje energije opisuje redosled u kome su orbitale raspoređene povećanjem energije u skladu s Madelangovim pravilom. Svaka dijagonala odgovara različitoj vrednosti od n + l.

Pod pojmom periode periodnog sistema elemenata podrazumeva se u hemiji svaki red tabele periodnog sistema hemijskih elemenata. Brojevi perioda od 1 do 7 odgovaraju glavnim kvantnim brojevima, kojima se još dodaju i slovne oznake periode K do Q prema ljuskama atomskog modela ljusaka.

Izuzev prve periode, koja sadrži samo elemente vodonik i helijum, svaka perioda sadrži osam glavnih grupa elemenata. Od 4. periode nadalje, postoji još deset sporednih grupa elemenata. Šesta perioda sadrži još i dodatnih 14 elemenata koji se nazivaju lantanoidi, dok 7. perioda takođe sadrži 14 dodatnih elemenata koji se nazivaju aktinoidi.

Perioda Elektroni Elementi Napomene
Glavni
kvantni
broj
Ljuska Orbitala/
Blokovi
Glavne
grupe
Sporedne
grupe
Dodatne
grupe
s-blok p-blok d-blok f-blok g-blok
1 K s 2
2 L s, p 2 6
3 M s, p 2 6
4 N s, p, d 2 6 10
5 O s, p, d 2 6 10
6 P s, p, d, f 2 6 10 14
7 Q s, p, d, f 2 6 10 14
8 s, p, d, f, g 2 6 10 14 18 još nije otkriven ni jedan element

Pravila i zakonitosti[uredi | uredi izvor]

Unutar neke periode, po pravilu, atomski radijusi elemenata opadaju sleva nadesno dok istovremeno raste elektronegativnost, dok broj pozitivno naelektrisanih protona u atomskom jezgru raste, a s tim u neutralnim atomima takođe raste i broj negativno naelektrisanih elektrona u atomskoj ljusci. Korištenjem atomskog modela ljusaka, smatra se da se elektronske ljuske popunjavaju istim redosledom, dok noviji modeli atoma kao što je npr. model orbitala predviđa da se istim redosledom zauzimaju odgovarajuće atomske orbitale.

Promene broja atomskih čestica u atomu unutar neke periode uzrokuje i različite osobine hemijskih elemenata unutar periode:

  • promena u broju osnovnih čestica u atomskom jezgru utiče uglavnom na različite fizičke osobine elemenata
  • broj i mesto elektrona u atomskom omotaču utiče najviše na razlike u hemijskim osobinama elemenata.

Periode[uredi | uredi izvor]

Trenutno postoji sedam kompletnih perioda u periodičnoj tabeli, koja sadrži 118 poznatih elemenata. Svi novi elementi biće smešteni u osmu periodu; pogledajte prošireni periodni sistem.

Perioda 1[uredi | uredi izvor]

Grupa 1 18
Atomski #
Ime
1
H
2
He

Prva perioda sadrži manje elemenata od bilo koje druge, samo dva, vodonik i helijum. Oni stoga ne slede oktetsko pravilo. Hemijski se helijum ponaša poput plemenitog gasa, te je prihvaćen kao deo elemenata grupe 18. Međutim, u pogledu njegove nuklearne strukture, on pripada s bloku i zato se ponekad klasifikuje kao element grupe 2, ili istovremeno 2 i 18. Vodonik lako gubi i dobija elektron, i stoga se hemijski ponaša kao pripadnik obe grupe, prve i sedamnaeste.

  • Vodonik (H) je najobilniji od hemijskih elemenata, i sačinjava oko 75% elementarne mase svemira.[1] Jonizovani vodonik je samo proton. Zvezde u glavnom nizu uglavnom su sastavljene od vodonika u stanju plazme. Elementarni vodonik je relativno redak na Zemlji, a industrijski se proizvodi iz ugljovodonika kao što je metan. Vodonik može da formira jedinjenja sa većinom elemenata i prisutan je u vodi i većini organskih jedinjenja.[2]
  • Helijum (He) postoji samo kao gas, osim u ekstremnim uslovima.[3] To je drugi najlakši element i drugi je po zastupljenosti u univerzumu.[4] Većina helijuma je formirana tokom Velikog praska, a novi helijum je stvoren nuklearnom fuzijom vodonika u zvezdama.[5] Na Zemlji je helijum relativno redak, javlja se samo kao nusprodukat prirodnog raspada nekih radioaktivnih elemenata.[6] Takav radiogeni helijum je zarobljen u prirodnom gasu u koncentracijama do sedam zapreminskih procenata.[7]

Perioda 2[uredi | uredi izvor]

Grupa 1 2 13 14 15 16 17 18
Atomski #
Ime
3
Li
4
Be
5
B
6
C
7
N
8
O
9
F
10
Ne

Elementi druge periode sadrže 2s i 2p orbitale. Ova perioda obuhvata biološki najbitnije elemente pored vodonika: ugljenik, azot i kiseonik.

  • Litijum (Li) je najlakši metal i najmanje gust čvrsti element.[8] U svom nejonizovanom stanju jedan je od najreaktivnijih elemenata, te se u prirodi jedino javlja u vidu jedinjenja. To je najteži primordijalni element formiran u velikim količinama tokom Velikog praska.
  • Berilijum (Be) ima jednu od najviših tački topljenja od svih lakih metala. Male količine berilijuma sintetisane su tokom Velikog praska, iako se većina raspala ili dalje reagovala unutar zvezda da bi se stvorila veća jezgra, poput ugljenika, azota ili kiseonika. Međunarodna agencija za istraživanje raka je klasifikovala berilijum kao karcinogen grupe 1.[9] Između 1% i 15% ljudi je senzitivno na berilijum i može razviti upalnu reakciju u svom respiratornom sistemu i koži, koja se naziva hronična berilijumska bolest.[10]
  • Bor (B) se prirodno ne pojavljuje kao slobodni element, već u jedinjenjima kao što su borati. To je esencijalni biljni mikronutrijent, koji je potreban za snagu i razvoj ćelijskih zidova, deobu ćelija, razvoj semena i plodova, transport šećera i razvoj hormona,[11][12] iako su visoki nivoi toksični.
  • Ugljenik (C) je četvrti element po zastupljenosti u svemiru po masi nakon vodonika, helijuma i kiseonika,[13] i drugi je najizobiliniji element u ljudskom telu po masi nakon kiseonika,[14] treći najzastupljeniji prema broju atoma.[15] Postoji skoro neograničen broj jedinjenja koja sadrže ugljenik zbog sposobnosti ugljenika da formira duge stabilne lance C—C veza.[16][17] Sva organska jedinjenja, ona koja su neophodna za život, sadrže najmanje jedan atom ugljenika[16][17] u kombinaciji sa vodonikom, kiseonikom, azotom, sumporom i fosforom. Ugljenik je osnova svakog važnog biološkog jedinjenja[17]
  • Azot (N) se nalazi uglavnom kao inertni diatomski gas, N2, koji čini 78% Zemljine atmosfere po zapremini. On je esencijalna komponenta proteina, a samim tim i života.
  • Kiseonik (O) sačinjava 21% atmosfere po zapremini i neophodan je za disanje svih (ili skoro svih) životinja. On je takođe glavna komponenta vode. Kiseonik je treći najzastupljeniji element u svemiru, a jedinjenja kiseonika dominiraju Zemljinu koru.
  • Fluor (F) je najreaktivniji element u svom nejonizovanom stanju, tako da se nikad ne nalazi slobodan u prirodi.
  • Neon (Ne) je plemeniti gas koji se koristi u neonskom osvetljenju.

Perioda 3[uredi | uredi izvor]

Grupa 1 2 13 14 15 16 17 18
Atomski #
Ime
11
Na
12
Mg
13
Al
14
Si
15
P
16
S
17
Cl
18
Ar

Svi elementi treće periode se javljaju u prirodi i imaju barem jedan stabilan izotop. Sve osim plemenitog gasnog argona od suštinskog su značaja za baznu geologiju i biologiju.

Perioda 4[uredi | uredi izvor]

Grupa 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
Atomski #
Ime
19
K
20
Ca
21
Sc
22
Ti
23
V
24
Cr
25
Mn
26
Fe
27
Co
28
Ni
29
Cu
30
Zn
31
Ga
32
Ge
33
As
34
Se
35
Br
36
Kr
Saleva nadesno, vodeni rastvori: Co(NO3)2 (crven); K2Cr2O7 (narandžast); K2CrO4 (žut); NiCl2 (zelen); CuSO4 (plav); KMnO4 (purpuran).

Četvrta perioda obuhvata biološki esencijalne elemente kalijum i kalcijum, i ona je prva perioda u d-bloku sa lakim prelaznim metalima. Ona sadrži gvožđe, najteži element formiran u zvezdama glavnog niza i jednu od glavnih komponenti Zemlje, kao i druge važne metala kao što su kobalt, nikal, i bakar. Skoro svi pripadnici ove periode imaju biološke uloge.

Četvrtu periodu kompletiraju postprelazni metali cink i galijum, metaloidi germanijum i arsen, i nemetali selen, brom, i kripton.

Perioda 5[uredi | uredi izvor]

Grupa 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
Atomski #
Ime
37
Rb
38
Sr
39
Y
40
Zr
41
Nb
42
Mo
43
Tc
44
Ru
45
Rh
46
Pd
47
Ag
48
Cd
49
In
50
Sn
51
Sb
52
Te
53
I
54
Xe

Peta perioda ima isti broj elemenata kao i četvrta perioda, i sledi istu opštu strukturu ali sa jednim postprelaznim metalom više i jednim nemetalom manje. Od tri najteža elementa sa biološkim ulogama, dva (molibden i jod) su u ovoj periodi; volfram, u šestoj periodi, je najteži, zajedno sa nekoliko prvih lantanoida. Peta perioda takođe sadrži tehnicijum, najlakši isključivo radioaktivan element.

Perioda 6[uredi | uredi izvor]

Grupa 1 2 3 (lantanoidi) 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
Atomski #
Ime
55
Cs
56
Ba
57
La
58
Ce
59
Pr
60
Nd
61
Pm
62
Sm
63
Eu
64
Gd
65
Tb
66
Dy
67
Ho
68
Er
69
Tm
70
Yb
71
Lu
72
Hf
73
Ta
74
W
75
Re
76
Os
77
Ir
78
Pt
79
Au
80
Hg
81
Tl
82
Pb
83
Bi
84
Po
85
At
86
Rn}-

Šesta perioda je prva perioda koji sadrži f-blok, sa lantanoidima (takođe poznatim kao retkozemni elementi), i obuhvata najteže stabilne elemente. Mnogi od ovih teških metala su toksični i neki od njih su radioaktivni, dok su platina i zlato uglavnom inertni.

Perioda 7[uredi | uredi izvor]

Grupa 1 2 3 (aktinoidi) 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
Atomski #
Ime
87
 Fr 
88
Ra
89
Ac
90
Th
91
Pa
92
U
93
Np
94
Pu
95
Am
96
Cm
97
Bk
98
Cf
99
Es
100
Fm
101
Md
102
No
103
Lr
104
Rf
105
Db
106
Sg
107
Bh
108
Hs
109
Mt
110
Ds
111
Rg
112
Cn
113
Nh
114
Fl
115
Mc
116
Lv
117
Ts
118
Og

Svi elementei sedme periode su radioaktivni. Ova perioda sadrži najteži element koji se prirodno javljaja na Zemlji, plutonijum. Svi naredni elementi u ovoj periodi su veštački sintetisani. Iako je njih pet (od americijuma do ajnštajnijuma) sada dostupno u makroskopskim količinama, većina je izuzetno retka, pripremljena samo u mikrogramskim količinama ili manjim. Neki od kasnijih elemenata jedino su identifikovani u laboratorijama u količinama od po nekoliko atoma.

Iako retkost mnogih ovih elemenata znači da eksperimentalni rezultati nisu veoma opsežni, periodični i grupni trendovi u ponašanju izgledaju manje precizno definisani za sedmu periodu nego za druge periode. Dok francijum i radijum pokazuju tipična svojstva grupa 1 i 2, respektivno, aktinoidi pokazuju mnogo veću raznolikost ponašanja i oksidacionih stanja nego lantanoidi. Ove osobitosti sedme periode mogu biti posledica raznih faktora, uključujući veliki stepen spinsko-orbitne sprege i relativističkih efekata, koji ultimativno uzrokuju vrlo visoka pozitivna električna naelektrisanja iz njihovih masivnih atomskih jezgara.

Perioda 8[uredi | uredi izvor]

Ni jedan element osme periode do sada nije sintetisan. Predviđa se postojanje g-bloka. Nije jasno da li svi pretpostavljeni elementi osme periode fizički mogu da postoje. Postoji i mogućnost da nema osme periode.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Palmer, David (13. 11. 1997). „Hydrogen in the Universe”. NASA. Pristupljeno 5. 2. 2008. 
  2. ^ Jolly, William Lee (9. 8. 2019). „hydrogen”. Encyclopædia Britannica. 
  3. ^ „Helium: physical properties”. WebElements. Pristupljeno 15. 7. 2008. 
  4. ^ „Helium: geological information”. WebElements. Pristupljeno 15. 7. 2008. 
  5. ^ Cox, Tony (3. 2. 1990). „Origin of the chemical elements”. New Scientist. Pristupljeno 15. 7. 2008. 
  6. ^ „Helium supply deflated: production shortages mean some industries and partygoers must squeak by.”. Houston Chronicle. 5. 11. 2006. 
  7. ^ Brown, David (2. 2. 2008). „Helium a New Target in New Mexico”. American Association of Petroleum Geologists. Pristupljeno 15. 7. 2008. 
  8. ^ Lithium at WebElements.
  9. ^ „IARC Monograph, Volume 58”. International Agency for Research on Cancer. 1993. Pristupljeno 18. 9. 2008. 
  10. ^ Information about chronic beryllium disease.
  11. ^ „Functions of Boron in Plant Nutrition” (PDF). www.borax.com/agriculture. U.S. Borax Inc. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 3. 2009. g. 
  12. ^ Blevins, Dale G.; Lukaszewski, Krystyna M. (1998). „Functions of Boron in Plant Nutrition”. Annual Review of Plant Physiology and Plant Molecular Biology. 49: 481—500. PMID 15012243. doi:10.1146/annurev.arplant.49.1.481. 
  13. ^ Ten most abundant elements in the universe, taken from The Top 10 of Everything, 2006, Russell Ash, page 10. Retrieved October 15, 2008. Arhivirano 2010-02-10 na sajtu Wayback Machine
  14. ^ Chang, Raymond (2007). Chemistry, Ninth Edition. McGraw-Hill. str. 52. ISBN 0-07-110595-6. 
  15. ^ Freitas Jr., Robert A. (1999). Nanomedicine. Landes Bioscience. Tables 3-1 & 3-2. ISBN 1-57059-680-8. Arhivirano iz originala 16. 04. 2018. g. Pristupljeno 03. 11. 2019. 
  16. ^ a b „Structure and Nomenclature of Hydrocarbons”. Purdue University. Pristupljeno 23. 3. 2008. 
  17. ^ a b v Alberts, Bruce; Alexander Johnson; Julian Lewis; Martin Raff; Keith Roberts; Peter Walter. Molecular Biology of the Cell. Garland Science.