Lajnus Poling
Lajnus Poling | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. februar 1901. |
Mesto rođenja | Portland, SAD |
Datum smrti | 19. avgust 1994.93 god.) ( |
Mesto smrti | Big Sur, SAD |
Državljanstvo | američko |
Obrazovanje | Kalifornijski tehnološki institut, Državni univerzitet Oregona, Washington High School |
Naučni rad | |
Poznat po | Polingova skala Polingova pravila o hemijskoj vezi |
Nagrade | Nobelova nagrada za hemiju (1954) Nobelova nagrada za mir (1962) |
Potpis | |
Zvanični veb-sajt | |
scarc | |
Jedina osoba koja je samostalno dobila 2 Nobelove nagrade. |
Lajnus Poling (engl. Linus Carl Pauling; Portland, 28. februar 1901 — Big Sur, 19. avgust 1994)[1] bio je američki hemičar i biohemičar.
Dao je značajan doprinos i u kristalografiji, molekularnoj biologiji i medicini. Mnogi ga smatraju vodećim hemičarem 20. veka. Prvi je istraživao korišćenje kvantne mehanike u hemiji, a 1954. je dobio Nobelovu nagradu za hemiju za rad o prirodi hemijskih veza.
Takođe, dugo je u upotrebi bila korišćena Polingova skala elektronegativnosti.
Godine 1962. dobio je i Nobelovu nagradu za mir za zalaganje za zabranu nuklearnih proba, tako da je jedina osoba koja je samostalno dobila dve Nobelove nagrade.
Naučna dostignuća[uredi | uredi izvor]
Njegovo glavno naučno ostvarenje je teorija o hemijskim vezama koju je razvio kasnih ’20-ih i ranih ’30-ih i izneo ih u svojoj knjizi „Priroda hemijske veze i struktura molekula i kristala”. Ova knjiga je prvi put objavljena u 1939, drugo izdanje se pojavilo 1940. Sledila su nova izdanja, a knjiga je prevedena na desetak jezika. Do kraja ’40-ih godina njegov rad je priznat u naučnim krugovima i postao je osnova za mnoga istraživanja iz opšte hemije, neorganske i organske hemije.
Godine 1954. Pauling dobija Nobelovu nagradu za hemiju „za proučavanje hemijskih veza i njihovu primenu u objašnjavanju kompleksnih struktura molekula”. U svom govoru na prijemu Nobelove nagrade, on je govorio da će proučavanja budućih hemičara biti „zasnovano na novim hemijskim strukturama, uključujući i dobro definisan geometrijski odnos između atoma u molekulima i rigoroznoj primeni novih strukturnih principa” i „Zahvaljujući ovoj metodologija će biti postignut značajan napredak u rešavanju problema biologije i medicine hemijskim metodama”.
Pauling je bio predsednik Američkog hemijskog društva (1948) i Pacifik ogranka Američkog udruženja za unapređenje nauke (1942—1945), i potpredsednik Američkog filozofskog društva (1951—1954).
Polingova pravila[uredi | uredi izvor]
Poling je u svojim delima postavio 6 pravila koja se odnose na hemijsku vezu. U kratkim crtama obuhvataju sledeće:
- Hemijska veza se formira interagovanjem nesparenih elektrona od 2 vezana atoma.
- Elektroni moraju imati suprotne spinove.
- Jednom spareni, elektroni ne mogu učestvovati u drugim vezama.
- Uslovi za izmenu elektrona u vezi uključuju samo jednu talasnu funkciju za svaki atom.
- Dostupni elektroni sa najnižom energijom grade najjaču vezu.
- Od dve orbitale u atomu, ona koja se najviše može preklopiti sa orbitalom drugog atoma daće najjaču vezu i težiće da leži u pravcu koncentrisane orbitale.
Druge aktivnosti[uredi | uredi izvor]
U junu 1961, Poling i njegova supruga sazivaju konferenciju u Oslu (Norveška) protiv širenja nuklearnog oružja. Poling je takođe izradio predlog Sporazuma o zabrani ovakvih testova. U julu 1963, SAD, SSSR i Velika Britanija potpisali su sporazum o zabrani nuklearnih proba, na osnovu ovog projekta.
Godine 1963, Poling je dobio Nobelovu nagradu za mir. U svom izlaganju na dodeli Nobelove nagrade, on je izrazio nadu da će sporazum o zabrani nuklearnih proba započeti „seriju sporazuma i promena koji će dovesti do stvaranja novog sveta gde će mogućnost rata zauvek biti isključena”.
Iste godine se povukao iz Kalifornijskog instituta za tehnologiju i postao profesor-istraživač u Centru za proučavanje demokratskih institucija u Santa Barbari (država Kalifornija). Ovde je bio u stanju da posveti više vremena za pitanja međunarodnog razoružanja. 1967. je postavljen za profesora hemije Univerziteta Kalifornije u San Dijegu, u nadi da će provoditi više vremena u istraživanju u oblasti molekularne medicine. Dve godine kasnije postao je profesor hemije na Stanford Univerzitetu u Palo Altu (Kalifornija).
Teorija o posebnoj ulozi vitamina C[uredi | uredi izvor]
U kasnim ’60-im Pauling je postao zainteresovan za biološke efekte vitamina C. U knjizi „Vitamin C i prehlada” (1971) on je sažeto praktično i teorijski pokazivao terapeutska svojstva vitamina C. U ranim ’70-im formulisao je Teoriju ortomolekularne medicine, u kojoj je istakao značaj vitamina, i amino kiselina za život čoveka i životinja.
U svojim radovima potvrdio je da je su ljudske potrebe za vitaminom C od 0,1 do 0,2 g. na dan. Kod nedovoljnog unosa ovog vitamina može doći do niza komplikacija pre svega na srcu, pa i kancerogenih oboljenja. Unošenjem velikih doza vitamina C (5, 10 i čak 15 g.) dovedi do povratne reakcije — aktiviranje prirodnih mehanizama za uništenje bolesnih ćelija. Ovo se može koristiti u lečenju nekih vrsta kardiovaskularnih bolesti i kancera. Zaštitni efekat vitamina C u nekim slučajevima kancera je jako zavisan od oblika raka, i može biti odsutna. Teorija Pauling o ulozi visokih doza vitamina C u lečenju raka je u novije vreme marginalizovana.
Ipak, neke ideje ortomolekularne medicine zadržavaju svoju važnost i danas, nalazeći izraz u konceptu „dodataka ishrani”.
Publikacije[uredi | uredi izvor]
Knjige[uredi | uredi izvor]
Bibliotečki resursi o Lajnus Poling |
Autor Lajnus Poling |
---|
- ——; Wilson, E. B. (1985) [Originally published in 1935]. Introduction to Quantum Mechanics with Applications to Chemistry. Reprinted by Dover Publications. ISBN 978-0-486-64871-2.
- —— (1939). The Nature of the Chemical Bond and the Structure of Molecules and Crystals. Cornell University Press.
- —— (1947). General Chemistry: An Introduction to Descriptive Chemistry and Modern Chemical Theory. W. H. Freeman.
- ——; Hayward, Roger (1964). The Architecture of Molecules. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 51. San Francisco: Freeman. str. 977—84. ISBN 978-0716701583. PMC 300194 . PMID 16591181. doi:10.1073/pnas.51.5.977.
- —— (1958). No more war!. Dodd, Mead & Co. ISBN 978-1124119663.
- —— (1977). Vitamin C, the Common Cold and the Flu. W.H. Freeman. ISBN 978-0-7167-0360-0.
- —— (1987). How to Live Longer and Feel Better. Avon. ISBN 978-0-380-70289-3.
- Cameron, E.; —— (1993). Cancer and Vitamin C: A Discussion of the Nature, Causes, Prevention, and Treatment of Cancer With Special Reference to the Value of Vitamin C. Camino. ISBN 978-0-940159-21-1.
- —— (1998). Linus Pauling On Peace: A Scientist Speaks Out on Humanism and World Survival. Rising Star Press. ISBN 978-0-933670-03-7.
- Hoffer, Abram; —— (2004). Healing Cancer: Complementary Vitamin & Drug Treatments. Toronto: CCNM Press. ISBN 978-1897025116.
- Ikeda, Daisaku; —— (2008). A Lifelong Quest for Peace: A Dialogue. Richard L. Gage (ed., trans.). London: I. B. Tauris. ISBN 978-1-84511-889-1.
Članci iz časopisa[uredi | uredi izvor]
- —— (1927). „The Theoretical Prediction of the Physical Properties of Many-Electron Atoms and Ions. Mole Refraction, Diamagnetic Susceptibility, and Extension in Space”. Proceedings of the Royal Society A: Mathematical, Physical and Engineering Sciences. 114 (767): 181—211. Bibcode:1927RSPSA.114..181P. doi:10.1098/rspa.1927.0035 .
- —— (1929). „The Principles Determining the Structure of Complex Ionic Crystals”. Journal of the American Chemical Society. 51 (4): 1010—1026. doi:10.1021/ja01379a006.
- —— (1931). „The Nature of the Chemical Bond. I. Application of Results Obtained from the Quantum Mechanics and from a Theory of Paramagnetic Susceptibility to the Structure of Molecules”. Journal of the American Chemical Society. 53 (4): 1367—1400. doi:10.1021/ja01355a027.
- —— (1931). „The Nature of the Chemical Bond. II. The One-Electron Bond and the Three-Electron Bond”. Journal of the American Chemical Society. 53 (9): 3225—3237. doi:10.1021/ja01360a004.
- —— (1932). „The Nature of the Chemical Bond. III. The Transition from One Extreme Bond Type to Another”. Journal of the American Chemical Society. 54 (3): 988—1003. doi:10.1021/ja01342a022.
- —— (1932). „The Nature of the Chemical Bond. IV. The Energy of Single Bonds and the Relative Electronegativity of Atoms”. Journal of the American Chemical Society. 54 (9): 3570—3582. doi:10.1021/ja01348a011.
- ——; Wheland, G. W. (1933). „The Nature of the Chemical Bond. V. The Quantum-Mechanical Calculation of the Resonance Energy of Benzene and Naphthalene and the Hydrocarbon Free Radicals” (PDF). The Journal of Chemical Physics. 1 (6): 362. Bibcode:1933JChPh...1..362P. doi:10.1063/1.1749304.
- —— (1935). „The Structure and Entropy of Ice and of Other Crystals with Some Randomness of Atomic Arrangement”. Journal of the American Chemical Society. 57 (12): 2680—2684. doi:10.1021/ja01315a102.
- —— (1940). „A Theory of the Structure and Process of Formation of Antibodies*”. Journal of the American Chemical Society. 62 (10): 2643—2657. doi:10.1021/ja01867a018.
- —— (1947). „Atomic Radii and Interatomic Distances in Metals”. Journal of the American Chemical Society. 69 (3): 542—553. doi:10.1021/ja01195a024.
- ——; Itano, H. A.; Singer, S. J.; Wells, I. C. (1949). „Sickle Cell Anemia, a Molecular Disease”. Science. 110 (2865): 543—548. Bibcode:1949Sci...110..543P. PMID 15395398. doi:10.1126/science.110.2865.543.
- ——; Corey, R. B.; Branson, H. R. (1951). „The structure of proteins: Two hydrogen-bonded helical configurations of the polypeptide chain”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 37 (4): 205—11. Bibcode:1951PNAS...37..205P. PMC 1063337 . PMID 14816373. doi:10.1073/pnas.37.4.205.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dunitz, J. D. (1996). „Linus Carl Pauling. 28 February 1901–19 August 1994”. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 42 (9): 316—326. PMID 11619334. doi:10.1098/rsbm.1996.0020.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Goertzel, Ted; Goertzel, Ben (1995). Linus Pauling: A Life in Science and Politics. Basic Books. ISBN 978-0-465-00672-4.
- Hager, Thomas (1995). Force of Nature: The Life of Linus Pauling. Simon & Schuster. ISBN 978-0-684-80909-0.
- — (1998). Linus Pauling and the Chemistry of Life. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-513972-3.
- Marinacci, Barbara; Krishnamurthy, Ramesh (1998). Linus Pauling on Peace. Rising Star Press. ISBN 978-0-933670-03-7.
- Mead, Clifford; Hager, Thomas, ur. (2001). Linus Pauling: Scientist and Peacemaker. Oregon State University Press. ISBN 978-0-87071-489-4.
- Serafini, Anthony (1989). Linus Pauling: A Man and His Science. Paragon House. ISBN 978-1-55778-440-7.
- Coffey, Patrick (2008). Cathedrals of Science: The Personalities and Rivalries That Made Modern Chemistry. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-532134-0.
- Davenport, Derek A. (1996). „The Many Lives of Linus Pauling: A Review of Reviews”. Journal of Chemical Education. 73 (9): A210. Bibcode:1996JChEd..73A.210D. doi:10.1021/ed073pA210 .
- Hargittai, István (2000). Hargittai, Magdolna, ur. Candid science: conversations with famous chemists (Reprinted izd.). London: Imperial College Press. ISBN 978-1860941511.
- Marinacci, Barbara, ur. (1995). Linus Pauling: In His Own Words; Selected Writings, Speeches, and Interviews. Introduction by Linus Pauling. New York: Simon & Schuster. ISBN 978-0684813875.
- Sturchio, Jeffrey L. (6. 4. 1987). Linus C. Pauling, Transcript of an Interview Conducted by Jeffrey L. Sturchio in Denver, Colorado on 6 April 1987 (PDF). Philadelphia, PA: Chemical Heritage Foundation.
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Sturchio, Jeffrey L. (6. 4. 1987). Linus C. Pauling, Transcript of an Interview Conducted by Jeffrey L. Sturchio in Denver, Colorado on 6 April 1987 (PDF). Philadelphia, PA: Chemical Heritage Foundation.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Biografija Lajnus Polinga na enciklopediji Britanika
- Linus Pauling Online a Pauling portal created by Oregon State University Libraries
- Crick, Francis, "The Impact of Linus Pauling on Molecular Biology" (transcribed from video at the 1995 Oregon State University symposium)
- The Ava Helen and Linus Pauling Papers at the Oregon State University Libraries
- The Pauling Catalogue
- Center for Oral History. „Linus C. Pauling”. Science History Institute.
- The Pauling Blog
- Linus Pauling (1901–1994)
- Berkeley Conversations With History interview Архивирано на сајту Wayback Machine (20. март 2007)
- Linus Pauling Centenary Exhibit
- Linus Pauling from The Dictionary of Unitarian and Universalist Biography Архивирано на сајту Wayback Machine (16. октобар 2018)
- „It's in the Blood! A Documentary History of Linus Pauling, Hemoglobin and Sickle Cell Anemia - Special Collections & Archives Research Center - Oregon State University”. Oregon State University Library. Pristupljeno 25. 2. 2015.
- The Linus Pauling Institute at Oregon State University
- Publications of Pauling
- The Linus Pauling Papers – Profiles in Science, National Library of Medicine
- Linus Pauling Архивирано на сајту Wayback Machine (19. јул 2019) Documentary produced by Oregon Public Broadcasting