Sombor

Koordinate: 45° 46′ 25″ S; 19° 06′ 48″ I / 45.77371° S; 19.11337° I / 45.77371; 19.11337
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sombor
Zastava
Zastava Sombora
Administrativni podaci
Država Srbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugZapadnobački
GradSombor
Stara imenaCobor Sent Mihalj
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2022.41.814
 — gustina35,5 st./km2
Aglomeracija (2022.)70.818
Geografske karakteristike
Koordinate45° 46′ 25″ S; 19° 06′ 48″ I / 45.77371° S; 19.11337° I / 45.77371; 19.11337
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina89 m
Površina1.178 km2
Sombor na karti Srbije
Sombor
Sombor
Sombor na karti Srbije
Ostali podaci
GradonačelnikAntonio Ratković (SNS)
Poštanski broj25000
Pozivni broj+381 (0)25
Registarska oznakaSO
Veb-sajt
www.sombor.rs

Sombor je gradsko naselje i sedište istoimene teritorijalne jedinice u Srbiji. Administrativni je centar Zapadnobačkog upravnog okruga i peti grad po broju stanovnika u Vojvodini. Prema popisu iz 2022. bilo je 41.814 stanovnika, dok sa okolinom ima 70.818 stanovnika. Nalazi se na krajnjem severozapadu Srbije, u blizini granice sa Hrvatskom i Mađarskom.

U 14. veku, na vlastelinskom imanju ugarske porodice Cobor, razvija se malo mesto, koje je bilo u vlasništvu vlastelina Cobor Sent-Mihalja. Po ovom vlastelinu je i današnji grad Sombor dobio ime. Godine 1541. Osmansko carstvo zauzima Cobor Sent-Mihalj. Osmanlije u svojim defterima umesto imena Cobor Sent-Mihalj 1543. godine navode ime Sombor. U vreme osmanskog zauzimanja, Sombor je bio velika varoš, sa gradskom citadelom i puno kojundžijskih dućana. Većina stanovništva bili su Srbi, a bilo je i Mađara. Godine 1687. Sombor osvajaju Austrijanci. Nakon završetka Prvog svetskog rata, Sombor u sklopu Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata postaje deo Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

Grad Sombor je smešen između Panevropskih koridora 7 i 10. Obzirom da je na 7 km od samog grada lociran vojni Aerodrom Sombor, koji je Master planom Ministarstva odbrane Republike Srbije predviđen za civilni saobraćaj, postoji mogućnost za razvoj vazdušnog saobraćaja. Sombor je takođe poznat po svojim obrazovnim ustanovama, među kojima i Pedagoški fakultet.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Grad Sombor 1698. godine, uključujući džamije sa minaretima i hrišćansku crkvu sa tornjem koje dominiraju nad gradom

O nastanku i dalekoj prošlosti Sombora istoričari još i danas vode polemiku. Razlog tome su nepotpuni i oskudni istorijski izvori, međutim najviše njih do sada ima uverenje da je u 14. veku na vlastelinskom imanju razgranate ugarske porodice Cobor počela ubrzanije da se razvija naseobina, nastala još pre njihovog dolaska. Prvi arhivski pomen porodice Cobor potiče iz 1334. godine, a kao vlastelini naselja Sentmihalj zapisani su najranije 1391. godine. Oni će se kasnije, kada je naseobina ojačala, predstavljati kao Cobori od Cobor Sent-Mihalja. Vremenom se Cobor Sent-Mihalj uvećavao i napredovao, a takođe se uvećavao broj domova i žitelja oko kaštela, što je Coborima pogodovalo jer su tako bili moćniji u međusobnim veleposedničkim obračunima. Opasnost od Turaka ubrzava odluku koja je odranije sazrevala o potrebi podizanja stamenog utvrđenja, i 1478. godine Cobori ga, uz dozvolu mađarskog kralja Matije Korvina podižu, i to im povećava ionako veliki ugled koji su uživali.

Turci osvajaju Sombor 1541. godine i narednih vek i po (sve do 1687) Sombor će biti turska trgovačka palanka i vojno sedište, ujedno i sedište najveće nahije u Segedinskom sandžaku.

Posle odlaska Turaka (1687) Sombor naseljavaju nove velike skupine Bunjevaca (1687) i Srba (1690) koje osnivaju jedinice milicije koja se hrabro borila u poznatim austrijsko-turskim bitkama kod Slankamena (1691) i kod Sente (1697). Zahvaljujući učešću u tim bitkama, Sombor 1702. g. dobija status vojničkog šanca na Potiskoj vojnoj granici, a od 1717. g. i status vojničkog mesta.

Dana 17. februara 1749. godine uz visoku cenu (150.000 rajnskih forinti je uplaćeno u carske trezore, što je sa pratećim taksama i prispelim kamatama teško opteretilo grad dugovima, koje će potpuno otplatiti tek 1806. godine), carica Marija Terezija potpisuje povelju kojom se Sombor uzdiže u rang slobodnih i kraljevskih gradova, i koja je na svečan način predata Somborcima 24. aprila 1749. godine. Sombor je ovim činom mnogo dobio. Avram Mrazović 1778. godine osniva školu „Normu“, sa prvim tečajevima za obrazovanje srpskih učitelja.

Od 1786. g. Sombor je i sedište Bačke (kasnije Bačko-bodroške) županije.

Napredak Sombora će potrajati do razmeđa 19. i 20. veka, kada — bez obzira što 1905. godine grad dobija i električnu struju, ubrzano se elektrificirajući — počinju da javljaju prvi znaci stagnacije, koji će se umnožiti nakon Prvog svetskog rata i kulminirati podelom Kraljevine Jugoslavije na banovine, kada se ukidaju županije, a Sombor ulazi u sastav Dunavske banovine.

Centar banovine se seli u Novi Sad, a time i sve značajnije upravne, sudske i druge županijske ustanove. Sombor, koji je oduvek građen da bude centar, odjednom se našao u nepovoljnom zaleđu, van magistralnih pravaca, sa nikad jakom privredom, čije bogato kulturno nasleđe ostade kao odblesak negdanje slavne prošlosti i preveliko opterećenje za smanjene materijalne mogućnosti. Međutim, Somborci su se istakli i u pripremanju i održavanju Velike narodne skupštine u Novom Sadu, na kojoj je 25. novembra 1918. godine doneta odluka o otcepljenju Srpskog, bunjevačkog i ostalog slovenskog naroda iz bivše Vojvodine od Ugarske i prisajedinjenje Banata, Bačke i Baranje Kraljevini Srbiji, a ujedno je izražena želja da se osnuje jedinstvena država Srba, Hrvata i Slovenaca“. U podne 12. aprila 1941. godine hortijevci bez otpora umarširavaju u Sombor. Grad je oslobođen 21. oktobra 1944. godine. Tokom novembra iste godine, u neposrednoj blizini Sombora, u Batinskoj bici završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije, ginuće za borbu nedovoljno obučeni mladi Somborci. U isto vreme njegovi žitelji će iskazati entuzijazam u opsluživanju velikog Bolničkog centra broj 2, kroz koji je za kratko vreme od početka Batinske bitke prošlo preko 28.000 ranjenih i obolelih partizana i crvenoarmejaca.

Važne godine i datumi kroz istoriju Sombora
  • 1334. Prvi arhivski pomen vlastelinske porodice Cobor iz mesta Janoši (severno od današnjeg Sombora).
  • 1391. Prvi arhivski pomen naselja Sentmihalj u Bodroškoj županiji (preteče današnjeg Sombora), u vlasništvu porodice Cobor.
  • 1403. Prvi arhivski zapis imena Coborsentmihalj.
  • 1443. U zemljotresu stradaju župna crkva, kaštel porodice Cobor i trošne kuće kmetova.
  • 1469. Početak izgradnje trvđave sa kaštelom porodice Cobor, koji će Coborsentmihalj izdignuti iz ruralnog okruženja.
  • 1480. Izgradnja Dominikanskog manastira i crkve u naselju Coborsentmihalj.
  • 1500. Putujući za Bač poljski herceg Sigmund beleži boravak u naselju Combor villa Sancti Michaelis, što ukazuje na period promene gradskog imena iz Cobor(Sentmihalj) u Sombor.
  • 1514. Coborsentmihalj strada u naletu pobunjenih kmetova u Dožinoj seljačkoj buni.
  • 1541. Naselje osvajaju Turci u čijim defterima se prvi put, dve godine kasnije, na popisu posade somborske tvrđave, javlja današnji naziv Sombor.
  • 1554. Sombor je sedište jedne od devet nahija u Segedinskom sandžaku.
  • 1570. U somborskoj nahiji nalazi se 108 naselja i 46 pustara.
  • 1578. U turskom defteru iz 1578. g. u Somboru je zabeleženo 169 turskih i 13 srpskih kuća.
  • 1590. Sombor posećuju (u više navrata krajem XVI i tokom XVII veka) monasi manastira Kruševo (kraj Lima) i Krušedol na Fruškoj gori, i ovde sakupljaju priloge od pravoslavnog stanovništva.
  • 1598. U Somboru zimuje vojska turskog saveznika krimskog tatarskog kana Gazi Giraja, koji ostavlja stihovan zapis u kome pominje „gorke vode Sombora“.
  • 1622. Prva doseljavanja Bunjevaca u Sombor sa prostora Kliškog i Ličkog sandžaka.
  • 1640. U Somboru izrađen ukrasni krst za manastir Gomionicu, sa ćiriličnim natpisom.
  • 1665. U Somboru boravi poznati turski putopisac Evlija Čelebi i ostavlja zapis o ovdašnjim prilikama, životu i izgledu grada.
  • 1667. Sombor je, sa simbolom svoje tvrđave, predstavljen na putopisnoj mapi Hajnriha Otendorfa.
  • 1685. U sklopu odbrambenih priprema Turci kopaju dubok šanac oko Sombora, koji će kasnije predstavljati osnovu četiri somborska venca.
  • 1687. Austrijska carska vojska ulazi u Sombor početkom septembra, pošto se tursko stanovništvo, sa vojnom posadom, povuklo.
  • 1687. Dominik Dujo Marković je sa Đurom Vidakovićem na prostore Bačke doveo 5.000 Bunjevaca, te je proglašen kapetanom somborske milicije, a nasledno plemstvo dobio je 1690. U gradu i danas žive njegovi potomci.
  • 1690. U Sombor i okolinu doseljava se znatan broj Srba u Velikoj seobi, koji se pridružuju ovdašnjim Bunjevcima u odredima „Rackog naroda milicije“ (Militia Nationali Rasciensis).
  • 1691. Dvesta somborskih konjanika i šesto pešaka u sklopu somborske "Racke milicije" učestvuje u velikoj austrijsko-turskoj Bitki kod Slankamena, u kojoj gine somborski kapetan Dominik Dujo Marković (na kapetanskoj dužnosti naslediće ga sin Đuro Marković).
  • 1697. Somborci, sa odredom od više stotina srpskih i bunjevačkih militara, učestvuju u poznatoj austrijsko-turskoj Bitki kod Sente.
  • 1698. Sačuvane tri vedute Sombora iz 1697. i 1698. godine na kojima se još vide ostaci turskih građevina i džamija.
  • 1699. Sombor je sresko mesto u Bačkoj županiji, kojem pripada 14 sela.
  • 1700. Na zemljopisnoj mapi sačuvana veduta Sombora na kojoj se vide ostaci turskih građevina i džamija.
  • 1702. Osnivanjem Potiske vojne granice, Sombor dobija status vojnog šanca. U gradu živi 2.855 žitelja.
  • 1703–1711. Somborci se bore na strani Bečkog dvora protiv "kuruca" (mađarskih ustanika) u Rakocijevoj buni.
  • 1716–1718. Somborci se bore na strani Austrije u ratu protiv Turaka.
  • 1717. Sombor dobija status „vojničkog mesta”, čiji je kapetan grof Jovan Janko Branković.
  • 1717. U Somboru radi srpska trivijalna osnovna škola.
  • 1720. Sombor ima 2.916 žitelja.
  • 1722. U Somboru postoji katolička osnovna škola.
  • 1735. Novi somborski kapetan je Matija Marko Marković, unuk kapetana Duje Markovića i sinovac kapetana Đure Markovića.
  • 1737–1739. Somborci se bore na strani Austrije u ratu protiv Turaka.
  • 1739. Epidemija kuge desetkuje stanovnike Sombora.
  • 1741. Somborski graničari se naredne četiri godine bore po evropskim ratištima (u Šleziji, Češkoj i Bavarskoj), u ratovima za austrijsko nasleđe.
  • 1745. Odlukom carice Marije Terezije Sombor gubi status vojničkog mesta na Potiskoj vojnoj granici, zbog čega Somborci na zboru 18. novembra donose odluku da krenu u borbu za elibertaciju grada i očuvanje svojih privilegija.
  • 1748. 1. jula potpisan je ugovor nazvan „Alternativa”, kao preduslov za dobijanje statusa slobodnog i kraljevskog grada, kojim su utvrđeni principi podele vlasti između pravoslavaca i rimokatolika. Po slovu i duhu ovog ugovora gradska vlast će biti ustrojena tokom narednih sto godina.
  • 1749. Sombor je Elibertacionom poveljom (ili Privilegijalnim pismom) carice Marije Terezije, 17. februara, proglašen za „slobodan i kraljevski grad”, a ta privilegija je plaćena 150.000 srebrnih rajnskih forinti. Za prvog gradonačelnika Sombora izabran je 24. aprila Bunjevac Martin Parčetić.
  • 1750. Sombor postaje sedište administracije Komorske uprave za Bačku.
  • 1759. Osniva se Gramatikalna (latinska) škola, koja 1763. prerasta u Gradsku gramatikalnu školu.
  • 1761. Završena izgradnja pravoslavne crkve Sv. velikomučenika Georgija.
  • 1762. Završena izgradnja rimokatoličke crkve Presvetog Trojstva.
  • 1766. 1. marta, osnovana Služba prve pomoći, najstarija na prostorima današnje Vojvodine.
  • 1766. Ferdinand Plank otvara prvu apoteku „Kod zlatnog lava”.
  • 1772. U gradu živi 9.864 stanovnika (6.597 pravoslavnih i 3.267 rimokatolika).
  • 1774. Senator i nekadašnji gradonačelnik Sombora Josip Marković hrastovim žirom iz Slavonije pošumio je preko 900 jutara gradskog zemljišta u ataru Bukovca i oko 150 jutara u ataru Šikare. Šume su bile u vlasništvu grada.
  • 1778. Sombor postaje sedište vrhovnog direktorata svih srpskih škola u pečujskom okrugu (Bačka, Baranjska i Tolnajska županija).
  • 1778. Avram Mrazović 1. maja osniva srpsku osnovnu školu „Norma”, sa prvim tečajevima za obrazovanje srpskih učitelja.
  • 1785. Sombor broji 13.360 žitelja.
  • 1786. Posle posete Somboru austrijski car Josip II iseljava franjevce i određuje Sombor za stalno administrativno sedište Bačke županije, koja će naredne 23 godine biti smeštena u nekadašnjem franjevačkom manastiru.
  • 1788. Kao frajkor, u Somboru neko vreme boravi Đorđe Petrović Karađorđe, budući vožd Prvog srpskog ustanka.
  • 1789. Otpočela je sa radom redovna pošta (videti Stara pošta u Somboru).
  • 1790. Završena je izgradnja pravoslavne crkve Sv. Jovana Preteče.
  • 1802. Formalno su ujedinjene Bačka i Bodroška županija, mada je do toga stvarno došlo znatno ranije.
  • 1802. Završeno prekopavanje Velikog Bačkog ("Francovog") kanala Dunav-Tisa, čime Sombor dobija značajnu saobraćajnicu i rešava regulaciju podzemnih voda.
  • 1807. Sombor i Veliki bački kanal posećuje austrijski car Franc I. U Somboru će ponovo boraviti i 1809. godine.
  • 1808. Dovršena je gradnja zdanja Županije na ostrvu "Pandur", kraj tadašnjeg gradskog vašarišta.
  • 1812. U Sentandreji je 3/15. novembra počela sa radom Srpska učiteljska Škola (Preparandija), kao naslednica somborske „Norme”. Ova škola je 1816. g. preseljena u Sombor, gde u kontinuitetu postoji i radi do danas.
  • 1817. Potpisom cara Franca I u somborskoj Preparandiji osnovana je prva školska biblioteka.
  • 1818. Izgled Sombora verno je sačuvan na veduti koju je namenski načinio somborski graditelj i arhitekta Franc Gfeler.
  • 1828. Počelo je osvetljavanje grada sa osam prvih svetiljki postavljenih ispred Gradske kuće (lampe su prvobitno bile petrolejske, kasnije uljane i gasne, a od početka XX veka električne).
  • 1831. Gradske ulice dobijaju zvanična imena (Zlatna greda, Šeširdžijska, Vunarska, Tkačka, Solarska, Suvajska, Bela goluba, Letnja, Jesenja, Jutarnja, Večernja, Vetrovita, Peskovita, Kamenita, Srnina, Jazavačka, Jorgovanska, Baštenska, Vinogradska, Kupinova, Lipina...)
  • 1831. Završeno prvo veliko geodetsko premeravanje grada i gradskog atara
  • 1840. U Somboru otpočela sa radom prva tekstilna radionica na parni pogon u Vojvodini.
  • 1842. Dovršena izgradnja Gradske kuće kao sedišta Magistrata somborskog.
  • 1844. Osnovana Mađarska čitaonica.
  • 1845. Osnovana Srpska čitaonica.
  • 1848/49. U vreme Mađarske revolucije Sombor često menja gospodare, trpi pljačke i pretnje, a ulaskom srpskih jedinica 1849. postaje sedište privremenog okružja somborsko-bačkog.
  • 1850. Sombor je postao sedište vrhovnog župana za bačko, torontalsko i vršačko okružje u novouspostavljenom Vojvodstvu srpskom.
  • 1850. Osnovano Društvo srpskog pozorišta.
  • 1850. Otpočela sa radom prva štamparija Nandora Bitermana.
  • 1852. Sombor ima 22.363. žitelja (Novi Sad 19.000, Beograd 18.860).
  • 1853. Otvorena Niža realna gimnazija na nemačkom jeziku.
  • 1859. Osnovana Gradska biblioteka.
  • 1861. Osnovano Srpsko dobrovoljno pozorišno društvo.
  • 1865. Izašao prvi list na mađarskom jeziku, „Ipar”.
  • 1866. Izlazi "Školski list" (do 1914) i "Prijatelj srbske mladeži" (do 1868).
  • 1868. Osnovana Somborska štedionica, prva bankarska ustanova u Somboru.
  • 1869. Otvorena Realna gimnazija na srpskom i mađarskom nastavnom jeziku.
  • 1869. Stigla prva železnička pruga iz pravca Subotice.
  • 1870. Osnovano Srpsko pevačko društvo.
  • 1871. Osnovan „Somborski lojd”.
  • 1871. Osnovano Poljoprivredno udruženje Bačko-Bodroške županije.
  • 1872. Otvorena Viša (osmogodišnja) gimnazija na mađarskom nastavnom jeziku.
  • 1872. Održana osnivačka skupština Dobrovoljnog vatrogasnog društva.
  • 1872. Počinje popločavanje (kaldrmisanje) Glavne ulice.
  • 1875. Otvorena Srpska viša devojačka škola.
  • 1878. Pokrenut nedeljni list na mađarskom jeziku „Bácska” (do 1918).
  • 1878. Izlazi „Golub”, „list za srpsku mladež”, u kome su svoje prve radove objavili Vojislav Ilić, Branislav Nušić, Jovan Dučić, Aleksa Šantić, Borislav Stanković, Miloš Crnjanski i dr. (izlazio do 1914).
  • 1880. Sombor ima 24.623 žitelja (više nego Ljubljana, Zagreb, Skoplje).
  • 1880. Dr Milan Jovanović Batut pokreće list „Zdravlje”. Izlazi i list "Rodoljub" na srpskom jeziku.
  • 1882. Podignuta zdanja gradskog Pozorišta i Srpske čitaonice. Rekonstruisano zdanje Županije.
  • 1882. Počinje sa izlaženjem list „Zombor és vidéke” (Sombor i njegova okolina) — izlazio do 1914.
  • 1883. Osnovano Istorijsko društvo Bačko-bodroške županije, čiji je naslednik Istorijsko društvo Sombor (1936) i Gradski muzej (1945).
  • 1883. Sagrađeno zdanje Mađarske čitaonice.
  • 1884. Izlazi list "Bačvanin" na srpskom jeziku (do 1893)
  • 1886. Počelo sa radom prvo srpsko zabavište u Somboru, nazvano „Kolica”. Završena izgradnja nove zgrade Gimnazije.
  • 1887. Osnovano Somborsko sportsko udruženje.
  • 1890. Izlazi "Domaći list" na srpskom jeziku (do 1893).
  • 1891. Tadašnji somborski gradonačelnik dr Bene Čihaš počinje plansko ozelenjavanje grada mladicama bođoša, što će Sombor vremenom učiniti jednim od najzelenijih evropskih gradova.
  • 1895. Pušten u pogon prvi mlin na parne valjke „Eksport” u kome je zasvetlela i prva električna sijalica u Somboru.
  • 1895. Podignuta nova zgrada Srpske učiteljske škole (Preparandije) kao zadužbina patrijarha srpskog Georgija Brankovića.
  • 1898. U velikoj sali Županije postavljena monumentalna slika Franca AjzenhutaBitka kod Sente”, ulje na platnu, veličine 7x4 metra.
  • 1899. Osnovano Društvo slobodnog liceja.
  • 1900. Sombor broji 29.607 žitelja.
  • 1904. Osvećena nova rimokatolička crkva Sv. kralja Stefana (Ištvana, Stjepana), a naredne godine završena izgradnja Karmelićanskog manastira pored crkve.
  • 1905. Početak elektrifikacije grada. Izlazi list "Sloga" na srpskom jeziku (do 1914).
  • 1908. Otpočeo sa radom prvi bioskop.
  • 1910. U Somboru priređena prva umetnička izložba srpskih slikara iz Srbije i Austrougarske.
  • 1910. 25. decembra u Somboru je osnovan Savez srpskih pevačkih društava, obuhvatajući 47 družina iz cele Austrougarske monarhije.
  • 1912. Osnovano Radničko sportsko udruženje.
  • 1914. Prva slava Srba pevača — slet srpskih pevačkih društava iz cele Austrougarske monarhije.
  • 1914. Preko 3.000 Somboraca je mobilisano i odlazi na frontove Velikog rata
  • 1918. 13. novembra odredi srpske vojske ulaze u Sombor i lokalnu vlast predaju Narodnom odboru Srba i Bunjevaca
  • 1918. 25. novembra Somborci učestvuju na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu na kojoj je izglasano prisajedinjenje Vojvodine Kraljevini Srbiji. Prvi predsednik Narodne uprave (vlade Vojvodine) postao je Somborac dr Jovan Joca Lalošević
  • 1925. Osnovana u Somboru prva poljoprivredna berza u Jugoslaviji. Ukinuta je Bačko-bodorška županija, čije se sedište od 1786. g. nalazilo u Somboru.
  • 1927. Sombor je jedno od 33 oblasna središta na teritoriji Kraljevine SHS.
  • 1929. Osnivaju se banovine, a smeštajem sedišta Dunavske banovine u Novi Sad, Sombor, nakon jednog i po veka, prestaje da bude regionalno središte.
  • 1935. Vlasti Dunavske banovine pokušavaju da promene ime Sombora u „Brankovićevo“, čemu se građani i rukovodstvo grada uspešno suprotstavljaju.
  • 1941. U grad 12. aprila ulaze mađarske okupacione jedinice.
  • 1944. 21. oktobra, ulaskom jedinica Crvene armije i Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, Sombor je oslobođen od fašističke okupacije.
  • 1954. Otpočele sa izlaženjem „Somborske novine”.
  • 1961. Održane prve Somborske muzičke večeri.
  • 1961. Počela sa radom „Likovna jesen”.
  • 1962. Značajnim udelom dobrovoljnih priloga građana, izgrađena i predata na upotrebu nova zgrada Učiteljske škole.
  • 1966. Počela sa radom Galerija „Milan Konjović“.
  • 1973. Radio Sombor počeo da emituje program.
  • 1973. Učiteljska škola prerasta u Pedagošku Akademiju.
  • 1973. Održan Prvi međunarodni sajam peradarstva.
  • 1976. Održani prvi somborski Medicinski dani, od tada stalni susreti medicinskih radnika iz zemlje i inostranstva.
  • 1992. Sombor postaje sedište Zapadnobačkog okruga.
  • 1993. Pedagoška akademija prerasta u Učiteljski fakultet.
  • 1993. Održan prvi Pozorišni maraton, jedinstvena manifestacija kojom Narodno pozorište Sombor završava sezonu.
  • 1998. Održana prva velika manifestacija „Somborski kotlić“ na gradskom trgu, koja će postati tradicionalna, na kojoj svake godine učestvuje više hiljada Somboraca i njihovih gostiju.
  • 1999. Delovi somborske periferije stradaju u čestim bombardovanjima avijacije NATO saveza.
  • 2006. Učiteljski fakultet prerasta u Pedagoški fakultet.
  • 2007. Sombor dobija status grada.
  • 2008. Završena rekonstrukcija Glavne ulice (ulica Kralja Petra I).
  • 2011. Postavljena replika nekadašnjeg krsta na trgu Sv. Đorđa ispred Svetođurđevske crkve i spomenik Lazi Kostiću ispred njegove kuće.
  • 2013. Postavljena skulptura Ernesta Bošnjaka, pionira južnoslovenske kinematografije, na Trgu Sv. Đorđa.
  • 2017. Postavljena skulptura Veljka Petrovića, književnika, na glavnoj ulici, ispred zdanja Gradske biblioteke

Prirodno-geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Fontana i zgrada županije u pozadini.
Stara gradska kuća

Grad Sombor se nalazi u severozapadnom delu Vojvodine, odnosno Srbije. Sombor i njegov atar su na dnu basena nekadašnjeg Panonskog mora, omeđeni na karti Evrope sa 16°31' i 17°06'30" istočne geografske dužine i 46°34'15" i 46°03'20" severne geografske širine Teritorija se prema severu graniči sa Mađarskom, na severoistoku sa opštinom Subotica, na istoku opštinom Bačka Topola, na jugoistoku sa opštinom Kula, na jugu sa opštinom Odžaci, na jugozapadu sa opštinom Apatin i na zapadu sa teritorijom Republike Hrvatske. Prema tome, njen prostor je oivičen granicama pet opština i teritorija van Srbije. Opština je veoma dobro povezana magistralnim i regionalnim putevima koji idu iz pravca Bačkog Brega, Subotice, Novog Sada i Odžaka. Sombor je od Beograda udaljen 175 km, a od Budimpešte 220 km. Planimetrijski posmatrano, površina Opštine ima svojim preovlađujućim, severnim i srednjim delom oblik nepravilnog mnogougla, na koji se prema jugu nadovezuje suženi pojas oivičen vrlo krivudavom graničnom linijom. Geomorfološku osnovu terena opštine Sombor čine deo telečke lesne zaravni koja zahvata oko 1/3 njene teritorije; lesna terasa, Nadmorske visine raspona 90-100 m i aluvijalna ravan Dunava, sastavljena iz nižeg inundacionog dela i aluvijalne terase. Pomenute morfološke celine su disecirane vodenim tokovima medu kojima dominira relativno gusta kanalska mreža.

Posebnu vrednost položaju područja opštine naročito daju okolnosti da se ona nalazi u Panonskom basenu i da pripada užoj zoni Podunavlja, odnosno da se nalazi u zoni Koridora 7, koji je već ucrtan u evropsku mrežu saobraćajnih pravaca, zahvaljujući kojima je u znatnoj meri određena prostorno-funkcionalna vrednost i položaj opštine u odnosu na druga područja.

Na 1.178 km² sa gradom se smestilo i 16 salaških naselja, posebna osobenost ovoga kraja, i još 15 sela: Aleksa Šantić, Bački Breg, Bački Monoštor, Bezdan, Čonoplja, Doroslovo, Gakovo, Kljajićevo, Kolut, Rastina, Riđica, Stanišić, Svetozar Miletić, Stapar i Telečka.

Gradske četvrti i naselja Sombora[uredi | uredi izvor]

Prigradska naselja[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Veliki bački kanal u Somboru

S obzirom na geografski položaj, osnovne klimatske karakteristike područja opštine Sombor su umereno — kontinentalno podneblje sa određenim specifičnostima po pojedinim delovima područja (manja suma padavina i veća učestalost vetrova na Telečkoj zaravni itd.). Prema višegodišnjim prosečnim vrednostima osnovnih klimatskih elemenata, pre svega prema srednjoj godišnjoj temperaturi vazduha, koja ima vrednost 10,8 °C (najniža je u januaru i iznosi -0,9 °C, a najviša u julu), prosečnoj godišnjoj visini padavina (585 mm), prosečnoj sumi intenziteta sunčeve radijacije (ukupno tokom godine oko 0,14 kWb/cm", a samo u letnjim mesecima oko 0,058 kWh/cm), oko 2.170 časova osunčavanja u godini itd., očigledno je da su na području naše opštine obezbeđeni optimalni biološki uslovi za život i rad. Međutim, vrlo često zbog velikih kolebanja ili neravnomernog rasporeda i ekstremnih pojava klimatskih elemenata, u kraćim ili dužim vremenskim intervalima dolazi i do posebnih klimatskih ekscesa (suša, velike količine padavina, rani i kasni mrazevi itd.). Klima opštine Sombor uslovljena je i strujanjem vazdušnih masa iz Ruske nizije i srednje Evrope, strujanjem sa juga i jugozapada i vazdušnim masama sa Atlantskog okeana. Prve donose kontinentalne i polarne odlike, dok mase sa Atlantika donose vlažno i nestabilno vreme.

Temperatura vazduha[uredi | uredi izvor]

Temperatura vazduha se kreće od najnižih u januaru, do najviših u julu, a potom ponovo opada sve do januara. Srednja godišnja temperatura vazduha u opštini Sombor za pomenuti period ima vrednost od 10,5 °C. Temperaturna amplituda iznosi 21,8 °C.

Vetrovi[uredi | uredi izvor]

Najčešći vetrovi su iz pravca severozapada (148 promila) i severa (severac) sa 147 promila. Na treće mesto po čestini javljanja, dolazi jugoistočni vetar (košava) sa 114 promila. Prosečna jačina vetrova (u Boforima) je prilično mala i kreće se u rasponu od 1,9 (južni vetar) do 2,8 (severni vetar).

Demografija[uredi | uredi izvor]

Mesne zajednice Sombora
Gradske četvrti i gradska naselja Sombora
Vidi još: Demografska istorija Sombora.

U naselju Sombor živi 41.889 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,3 godina (38,7 kod muškaraca i 41,9 kod žena). U naselju ima 18.224 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,80.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno sa srpskom većinom, a primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 33.613
1953. 33.632
1961. 37.760
1971. 44.100
1981. 48.454
1991. 48.993 48.205
2002. 51.471 52.648
2011. 47.623
2022. 41.814
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[2]
Srbi
  
32.180 67,57%
Hrvati
  
2.863 6,01%
Mađari
  
2.851 5,98%
Bunjevci
  
1.629 3,42%
Jugosloveni
  
594 1,24%
Crnogorci
  
805 0,99%
Nemci
  
291 0,61%
Romi
  
149 0,31%
Makedonci
  
118 0,24%
Albanci
  
110 0,23%
Slovaci
  
79 0,16%
Muslimani
  
69 0,11%
Rusini
  
59 0,12%
Goranci
  
57 0,12%
Slovenci
  
52 0,11%
Bugari
  
24 0,05%
Rusi
  
23 0,04%
Bošnjaci
  
17 0,03%
Ukrajinci
  
17 0,03%
Rumuni
  
13 0,02%
Vlasi
  
1 0,00%
ostali
  
296 0,62%
regionalna pripadnost
  
1.204 2,53%
neizjašnjeni
  
4.320 9,07%
nepoznato
  
827 0,30%
ukupno: 47.623


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Kultura[uredi | uredi izvor]

Nekadašnji bioskop Zvezda
Deo stalne postavke Muzeja podunavskih Švaba

Ovde ima više spomenika kulture među kojima su zgrada Dečije biblioteke "Karlo Bjelicki", Gradska kuća u Somboru, Crkva Svetog Jovana u Somboru, Srpska Pravoslavna crkva Svetog Georgija u Somboru, Zgrada Bačko-Bodroške županije u Somboru, Rimokatolička crkva i župni ured u Somboru.

U Somboru se nalazi niz arhitektonski značajnih zgrada, poput niza zgrada u starom jezgru zgrada i vile porodice Krizmanić.[4]

Ovde se nalazi TV Sreće.

Godine 2016, 23. septembra počeo je da deluje prvi somborski dvostruki elektronski medij Novi Radio Sombor, koji sadrži portal i internet radio koji se čuje svuda u svetu.[traži se izvor]

U Somboru je još pre Drugog svetskog rata razvijeno golubarstvo.[5]

Sport[uredi | uredi izvor]

Sport u Somboru ima dugu tradiciju. Organizovanu formu dobio je osnivanjem Šahovskog društva (1867), Kluba mačevalaca (1872), Somborskog klizačkog udruženja i najstarijeg atletskog kluba u zemlji Maraton (1873), i, naročito, zasnivanjem Somborskog sportskog udruženja 1887. sa gimnastičkom, mačevalačkom, plivačkom i atletskom sekcijom, sedište Fudbalskog kluba Radnički (1912). Somborci su u godinama između dva svetska rata, bili dobri u vaterpolu i plivanju, rvanju, atletici, tenisu i stonom tenisu, čije je prvo državno prvenstvo održano u Somboru 1928. na kome je osnovan i Jugoslovenski ping pong savez. Još više domete su dosegli rvači sa prvim somborskim olimpijcima: Stevan Pišta Nađ i Nikola Grbić (Pariz 1924), da bi Ivan Frgić znatno kasnije, uz više svetskih i evropskih medalja, iz Montreala 1976. u Sombor doneo prvo olimpijsko srebro. Pre njega (1971) Sreten Damjanović je osvojio titulu svetskog prvaka. Posle Drugog svetskog rata afirmisale su se gimnastičarke, dizači tegova i ženski rukomet, plasmanom Bane Sekulića u finale Kupa pobednika kupova Evrope (1981) i srebrnim medaljama sa Olimpijade u Moskvi (1980) Mirjane Đurice i Zorice Vojinović, sa selektorom Josipom Samaržijom, uvećati fond olimpijskih medalja i još više podići ugled somborskog sporta. Nikola Jokić je košarkaški reprezentativac i postao je drugi Srbin u NBA ligi koji je postigao četrdeset poena na jednom meču.[6]

Znameniti sportisti

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Zgrada Somborske Norme gde je osnovana prva škola za učitelje kod južnih Slovena

Prve škole u Somboru osnovali su Turci u vreme kada su vladali gradom. Tada je postojalo šest osnovnih škola i dve medrese za učenike. Odlaskom Turaka iz Sombora grad postaje središte sreza u Bačkoj županiji, a nakon toga i vojni šanac, što otvara vrata svekolikom razvoju, pa tako i razvoju obrazovanja. Srpska trivijalna osnovna škola počinje sa radom 1717. godine, nakon nje osniva se katolička osnovna škola. Gramatikalna (latinska) škola osnovana je 1759. godine, a 1763. prerasta u Gradsku gramatikalnu školu.

Za obrazovanje Srba u Austrijskoj carevini izuzetno je značajna 1778. godina: najpre Sombor postaje sedište vrhovnog direktora svih srpskih škola Bačke, Bodroške, Baranjske i Tolnajske županije, a 1. maja Avram Mrazović osniva srpsku osnovnu školu — „Normu”, najstariju ustanovu za obrazovanje učitelja za slovenski živalj na jugoistoku Evrope, preteču današnjeg Pedagoškog fakulteta. Niža realna gimnazija na nemačkom jeziku sa radom počinje 1853. godine, a nastava na srpskom i mađarskom jeziku u toj školi počinje 1869. godine. Viša (osmogodišnja) gimnazija na mađarskom nastavnom jeziku otvorena je 1872. godine. Tri godine kasnije, 1875. otvorena je Srpska viša devojačka škola.

Početak predškolskog obrazovanja u Somboru datira iz 1886. godine kada je sa radom počelo prvo srpsko zabavište u gradu nazvano „Školica”. U XX veku, posle Drugog svetskog rata uspostavljen je novi sistem obrazovanja osnivanjem osnovnih i srednjih stručnih škola i gimnazije.

U Somboru i okolnim selima danas postoji 20 osnovnih i 6 srednjih škola, osnovna i srednja muzička škola, kao i Škola za osnovno i srednje obrazovanje za decu sa posebnim potrebama i Škola za osnovno obrazovanje odraslih.

Pedagoški fakultet nastavlja tradiciju Norme iz 18. veka u obrazovanju učitelja, a u Somboru radi i odeljenje Univerziteta „Megatrend” koje obrazuje kadrove iz oblasti ekonomije.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Tradicionalne narodne rukotvorine iz okoline Sombora su brend Srbije, poput staparske ruže.

Neke od kompanija u Somboru su:

Poznati Somborci[uredi | uredi izvor]

  • Jovan Janko Branković (oko 1675–1734), veliki kapetan somborski;
  • Vasilije Damjanović (1734–1792), pisac prve aritmetike u Srba;
  • Bona Mihaljević, (1742–1788), franjevački „ilirski“ propovednik i prvi hroničar Sombora.
  • Avram Mrazović (1756–1826), osnivač “Norme”, prve škole za obrazovanje učitelja za slovenski živalj, pisac i prevodilac.
  • Nikolaj Šimić (1766–1848), pisac prve logike kod Srba;
  • Gedeon Petrović (1770–1832), episkop bački (1807–1832);
  • Ivan Jugović (Jovan Savić) (1772–1813), sekretar Praviteljstvujuščeg sovjeta, ustanički diplomata, kasnije popečitelj prosveštenija (ministar prosvete) i osnivač Velike škole u Beogradu;
  • Avram Maksimović (1772–1845), sveštenik somborski, pisac prve knjige o pčelarstvu u nas i prvi predsednik Srpske čitaonice u Somboru;
  • Pavle Atanacković (1788–1867), episkop budimski i bački, profesor Preparandije i književnik, dvostruki predsednika Matice srpske, poznati narodni dobrotvor
  • Jožef Šlezinger (1794–1870), kompozitor, kapelnik muzičke bande knjaza Miloša i utemeljivač srpske građanske muzike;
  • Jožef Švajdl (1796–1849) general u Košutovoj vojsci i jedan od 13 „Aradskih žrtava";
  • Jovan Hadžić (Miloš Svetić) (1799–1869) osnivač i prvi predsednik Matice srpske, književnik i srpski zakonopisac;
  • Samuilo Maširević (1804–1870), episkop temišvarski (1852–1864) i patrijarh srpski (1864—1870);
  • Nikola Nika Mihajlović (1811–1895), somborski poslanik u Ugarskom saboru, veliki župan Bačko-bodroške županije, potpredsednik Mađarske kraljevske kurije i predsednik Kraljevske table (Vrhovnog suda), veliki narodni dobrotvor;
  • Gabor Grosšmid (1813–1897), istoričar, osnivač Istorijskog društva Bačko-bodroške županije
  • Karlo Bijelicki (1813–1878), osnivač Gradske biblioteke;
  • Aleksandar Stojačković (1822–1893), novinar, srpski političar i istoričar;
  • Đorđe Brkić (1830–1914), geolog, pronalazač grafita;
  • Nikola Vukićević (1830–1910), pedagog, pisac, dugogodišnji nastavnik i upravnik Srpske učiteljske škole (Preparandije) u Somboru;
  • Georgije Branković (1830–1907), somborski prota (1859–1881), temišvarski vladika (1881–1890) i patrijarh srpski (1890–1907);
  • Milka Grgurova (1840–1924), velika dramska umetnica, „srpska Sara Bernar“.
  • Laza Kostić (1841–1910), srpski književnik, pesnik, dramski pisac, prevodilac, novinar i estetičar;
  • Antal Koh (1843–1927), geolog evropskog ugleda i akademik;
  • Karolj Verteši (1843–1917), putopisac i novinar;
  • Đula Varoši (1846–1910), kaločki nadbiskup i pisac;
  • Dr Radivoj Simonović (1858–1950), lekar, pisac, naučni radnik, geograf, planinar;
  • Juhas Arpad (1863–1914), slikar;
  • Jožef Tim (1864–1959), lekar, ugledni istorik;
  • Jovan Joca Lalošević (1870–1935), društveno-politički i kulturni radnik;
  • Ernest Bošnjak (1876–1963) pionir kinematografije u Južnih Slovena, štampar i urednik brojnih listova i časopisa u Somboru;
  • Petar Konjović (1883–1970), znameniti srpski kompozitor;
  • Veljko Petrović (1884–1967), književnik i akademik;
  • Ivan Radović (1894–1973), slikar, akademik, član jugoslovenskog tima u Dejvis kupu 1929. godine;
  • Geza Barci (1894–1975), mađarski lingvista i akademik;
  • Milan Konjović (1898–1993), slikar i akademik;
  • Jožef Kiš (1899–1969), holivudski scenograf (snimio 139 filmova), dobitnik Oskara za scenografiju u filmu "Brod ludaka" 1966. g.;
  • Janoš Herceg (1909–1995), književnik, novinar i akademik;
  • Milenko Beljanski Pipac, (1923–1996), novinar, hroničar i zavičajni istoričar, pisac preko 100 knjiga i knjižica o prošlosti Sombora;
  • Pavle Blesić (1924–), slikar i vajar;
  • Sava Stojkov (1925–2014), slikar vojvođanskih motiva (prirode i ljudi);
  • Velimir Velja Subotić (1925–2013), glumac, književnik i pesnik, autor stihova poznate pesme o fijakeristi Jagri;
  • Bogdan Maglić (1928–2017), američki nuklearni fizičar, radio na Univerzitetu Kalifornija, jedini fizičar srpskog porekla koji je otkrio elementarnu česticu, predsednik Korporacije za višu fiziku u Prinstonu i rukovodilac u NASA Centru za vasionsku tehnologiju u Nju Meksiku, član SANU;
  • Tihomir Novakov (1929–2015), američki nuklearni fizičar srpskog porekla, radio na Berkli institutu, akademik SANU;
  • Zvonko Bogdan (1942–), pevač i autor tradicionalne vojvođanske starogradske muzike;
  • Dragan Mutibarić (1946–), fudbalski golman;
  • Irinej Bulović (1947–), episkop bački;
  • Ivan Gutman (1947–), hemičar i matematičar, akademik SANU;
  • Petranka Kostadinova (1948–2002), makedonska pevačica narodne muzike;
  • Jožef Fekete (1957–), književnik i akademik;
  • Predrag Čičovački (1960–), filozof, profesor na Holi Kros koledžu u SAD;
  • Đorđe Vukadinović (1962–), filozof, novinar, politički analitičar i nestranački narodni poslanik;
  • Saša Radojčić (1963–), pesnik i filozof;
  • Milan Grahovac (1979–), parasportista;
  • Filip Krajinović (1992–), teniser;
  • Nikola Jokić (1995–), košarkaš u NBA;

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  4. ^ „SOMBORSKA “TITOVA” VILA – Ravnoplov” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-07-24. 
  5. ^ "Vreme", 16. feb. 1937, str. 5. digitalna.nb.rs
  6. ^ „Jokić sve bliži rekordu Peđe Stojakovića”. b92 sport. 11. 2. 2017. Pristupljeno 11. 2. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mape i karte[uredi | uredi izvor]