Uzrast seksualne saglasnosti u Južnoj Americi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Uzrast seksualne saglasnosti u Južnoj Americi
  Pubertet
  13 godina
  14 godina
  15 godina
  16 godina.

Svaka država, bilo da je članica neke unije ili ne, mora eksplicitno da izjasni zakonom uzrast seksualne saglasnosti svojih građana. Ljudska seksualnost je izražavanje seksualnih osećanja. Time su obuhvaćeni biološki, erotski, fizički, emotivni, društveni, ili duhovni osećaji i ponašanja. Pošto je to širok pojam koji se vremenom menja, njemu nedostaje precizna definicija. U zakonskom dokumentu mora biti označena starost osobe koja može imati seksualni odnos a da se time ne protivi zakonu.[1] Ta starost važi za oba pola. Ako država ne prihvata sodomiju i homoseksualnost, to mora biti označeno u tekstu zakona. Jedina država u Južnoj Americi u kojoj je homoseksualnost ilegalna je Gvajana.[2]

Mnoge države u Južnoj Americi imaju različite nivoe zaštite ili ograničenja vezanih sa uzrast seksualne saglasnosti. Starost u kojoj više nema ograničenja ukazuje na to kada osoba postiže punu i potpunu polnu autonomiju u okviru poštovanja zakona kao i minimalnu starost u kojoj osoba može legalno dati pristanak.[3] Bilo koji seksualni čin počinjen ispod ove minimalne starosti kvalifikovan je kao „seksualno zlostavljanje“. Seksualno zlostavljanje je jedan od najtežih oblika zlostavljanja koji ostavlja trajne psihofizičke i socijalne posledice na žrtvu. Seksualno zlostavljanje dece je posebno težak oblik, koji je predmet pažnje javnosti i osude.[4]

Definicija[uredi | uredi izvor]

Uzrast seksualne saglasnosti u svetu, po državi
  – pubertet
  – 12,
  – 13,
  – 14,
  – 15,
  – 16,
  – 17,
  – 18,
  – 19,
  – 20,
  – 21 godina,
  – u zavisnosti od regije,
  – mora biti u braku,
  – ne postoji zakon,
  – bez rezultata.

Uzrast seksualne saglasnosti se razlikuje od države do države. Uzrast seksualne saglasnosti, takođe, može zavisiti od vrste seksualnog čina, pola učesnika ili učesnica u seksualnom činu ili od drugih kriterijuma, kao što je pozicija moći. Neka zakonodavstva razlikuju seksualne odnose između vršnjaka i seksualne odnose između osoba različitog uzrasta (recimo, maloletnih i punoletnih osoba). Različiti zakoni različito gledaju na prekršaje vezane za USS i mogu ih smatrati (i kažnjavati) kao manja krivična dela ili kao silovanje po slovu zakona.[5][6]

Moramo napomenuti da ljudska aktivnost ima biološki, fizički i emocionalni aspekt. U biološkom smislu se odnosi na reproduktivni mehanizam, kao i osnovne biološki nagon koji postoji u svim vrstama i može obuhvatiti seksualni čin i seksualni kontakta u svim njegovim oblicima. Emocionalni aspekti se bave intenzivnim osobnim vezama i emocijama stvorenim između seksualnih partnera za vreme seksualne aktivnosti. Fizička pitanja vezana uz seksualnosti su u rasponu od čisto medicinskih promišljanja do brige o fiziološkim ili čak psihološkim i sociološkim aspektima seksualnog ponašanja.

U nekim kulturama se seksualna aktivnost smatra prihvatljivim samo u braku, iako su predbračni i vanbračni seks univerzalne pojave. Neke seksualne aktivnosti su ilegalne u svim ili samo nekim nekim zemljama, a neke se smatraju suprotnim društvenim normama. Na primer, seksualna aktivnost sa osobom ispod uzrast seksualne saglasnosti i seksualno nasilje se smatraju krivičnim delima u mnogim državama.

Seksualno nasilje nad maloletnicima u Latinskoj Americi[uredi | uredi izvor]

Seksualno nasilje se odnosi na sve teže oblike nasilja, kao što je silovanje, pokušaj silovanja, silovanje na sastanku, silovanje u partnerskom odnosu, ali i na seksualno uznemiravanje, dobacivanje, neprimerene komentare seksualne prirode, dodirivanje, prikazivanje pornografije, ponižavajući seksualni odnos, incest, obljubu, podvođenje, prisilne trudnoće ili prisiljavanje na abortus.[7] Seksualno nasilje nad maloletnicima glavni je problem u Latinskoj Americi. Deca su najugroženija u svojim domovima, dok su adolescenti u riziku ne samo kod kuće, već i unutar šire zajednice (na primer u školi).[8] Međutim, malo je podataka dostupnih zbog tišine koja okružuje ovu temu. Latinsku Ameriku obeležava snažno patrijarhalni sistem, nejednakosti unutar i između različitih društvenih grupa i slabost njenih pravosudnih institucija; sve ovo ima uticaja na rodno zasnovano nasilje. Međutim, u Boliviji, Kolumbiji[9], Ekvadoru, Meksiku, Peruu i Paragvaju, vlade počinju da na decu gledaju kao na pojedince sa pravima, a ne kao na maloletnike koji su pod isključivom očevom vlašću, kao i na osmišljavanje zakona i stvaranje tela koja će ih štititi prava. U isto vreme, civilno društvo se sve više mobiliše protiv nasilja nad ženama, uključujući i devojke (ova dva oblika nasilja idu ruku pod ruku),[10] u vreme kada svest o ovom problemu napreduje i gde se akcije za njegovo rešavanje povećavaju globalno. Ovaj izveštaj predstavlja pregled sredstava koja su na raspolaganju Uniji za podršku nedavnom razvoju događaja i inicijativama usmerenim na zaustavljanje nasilja nad maloletnicima kroz izradu nacionalnih akcionih planova, u saradnji sa partnerima na regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou.[11]

Argentina[uredi | uredi izvor]

Argentina se smatra regionalnom silom i jednom od istaknutijih latinoameričkih zemalja. Starosna punoletnost bez ikakvih ograničenja je tek kada osoba navrši 18 godina dok je seksualna saglasnost tek od 13. godine, bez obzira na pol ili seksualnu orijentaciju.[12]Seksualni činovi su obično legalni kod adolescenata starijih od 13 godina uz ograničenje da adolescenti s kojim stupe u intimni odnos imaju između 13 i 16 godina. Ako dođe do nesaglasnosti ili kršenja ovog zakona, žalbu može podneti samo maloletnik, njegovi roditelji ili zakonski staratelj.[13] Gore navedena ograničenja takođe se primenjuju ako je žrtva navršila 18 godina, a počinilac dela koristi seksualnu nezrelost ili intelektualnu superiornost žrtve. O tome određuje sud.[14]

Postoji i zakon pod nazivom „Korupcija maloletnika“ kojem je moguće privesti pravdi one koji maloletnike mlađe od 18 godina navode na seksualne odnose. Kazne su strožije ako je :

  • maloletnik mlađi od trinaest godina;[15]
  • seksualni odnos stečen obmanom, nasiljem, strahom, zloupotrebom vlasti ili bilo kojim drugim načinom zastrašivanja ili prinude, kao i kada je optuženi roditelj ili staratelj, brat ili sestra, supružnik ili neko ko je odgovoran za maloletnika a naročito za njegovo obrazovanje;[15]

Bolivija[uredi | uredi izvor]

Bolivija je zemlja u razvoju, sa srednjim nivoom indeksa humanog razvoja, i stopom siromaštva od 53%. U Boliviji uzrast seksualne saglasnosti je u doba puberteta osobe. Pubertet je period rasta i razvoja, u toku koga ljudska jedinka završava proces polnog sazrevanja i stiče telesnu sposobnost.[16] Iako su oscilacije moguće, smatra se da počinje oko jedanaeste, a završava se oko petnaeste godine (po nekima od 13 do 20). Nezavisno je od pola ili seksualne orijentacije. „Član 308” Bolivijskog krivičnog zakonika kaže: „Ako se silovanje dogodi nad maloletnom licem delo će se kazniti zatvorom od deset do dvadeset godina.[17] Ovaj član zakona odnosi se isključivo na telesne odnose, dok član 312. pokriva sva druga „lasivna dela“ koja nisu svrstana u telesne odnose i kažnjavaju se zatvorom od jedne godine na tri godine.[18]

Ova dva zakona se baziraju na ustanovi da :

  • postoji ozbiljna šteta po zdravlje žrtve, u ovom slučaju maloletnog lica;
  • prestupnik je roditelj, sin ili ćerka, brat ili sestra, polubrat ili polusestra, tast ili svekrva ili odgovoran za vaspitanje ili negu žrtve;
  • postoji nekoliko prestupnika bilo da su u srodstvu ili ne sa žrtvom, u ovom slučaju slučaj se tretira kao zlostavljanje maloletnika.

Član 318. zakonskog postupka se bazira na ustanovi da je:[19]

  • žrtva je mlađa od 12 godina;[20]
  • krivično delo počinjeno radi omaložavanja;
  • zločin je počinjen obmanom (na primer, obećanjem braka), nasiljem ili bilo kojim sredstvom uznemiravanja ili prisile;
  • žrtva je fizički ili mentalno onesposobljena bilo da je ona oristala ili ne na odnos;
  • optuženi je suprug, roditelj, brat, zakonski staratelj, učitelj ili pratitelj žrtve.

Brazil[uredi | uredi izvor]

Brazil je najveća zemlja portugalskog govornog područja na svetu. „Član 224” brazilskog kaznenog zakona ustanovljava da osoba ima punoletnu seksualnu punoletstvo sa 14 godina.[21] Bez obzira na pol ili seksualnu orijentaciju, mogući su seksualni osnosti jedino sa osobama sa četrnaest godina ili starijim, iako se optužbe za „podmićivanje maloletnika“ mogu podići kada je žrtva stara između 14 i 18 godina. Međutim, ove optužbe mogu podneti samo roditelji ili maloletnik lično (član broj 225 Kaznenog zakona).[22] Seksualni odnosti sa maloletnicima mlađim od 14 godina zakonom se smatra silovanjem i strogo se kažnjava. Ravnopravno, država može zauzeti mesto porodice radi krivičnog gonjenja optuženog kada je maloletno dete mlađe od 18 godina, jedino ako je porodica suviše siromašna da bi podnela tužbu (član 225. kaznenog zakona) ili kada je optuženi otac, majka, očuh, maćeha ili zakonski staratelj maloletnika (član 225, Krivičnog zakonika). Prostitucija maloletnika kažnjiva je zakonom. Tada država preuzima krivični postupak. Zakon ne pravi razliku između različitih seksualnih orijentacija. Zakonom samo osobe starije od 18 godina mogu biti privedene i kažnjene.[23]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Starost polne punoletnosti definisana je od 1940. godine. Zločin zavođenja maloletnica ukinut je u Brazilu u martu 2005. godine. Bilo je primenljivo samo kada je žrtva bila „nevina”od 14. do 18. godine.[24]

Čile[uredi | uredi izvor]

Čile jedna od najstabilnijih i najprosperitetnijih latinoameričkih država,[2] sa uglednom vojskom i rastućom privredom. Čile predvodi Latinsku Ameriku u ljudskom razvoju, dohotku po glavi stanovnika, konkurentnosti, ekonomskim slobodama i niskoj stopi korupcije.[25] Starost punoletne seksualne saglasnosti u Čileju bez ikakvih ograničenja je 18 godina dok je sa najmanje 14 godina za seksualni odnos, ali sa ograničenjima do 18 godina (čl. 362 čileanskog krivičnog zakona). Takođe u čileanskom kaznenom zakonu postoji slučaj „Estupro“ (silovanje po slovu zakona) koji uspostavlja ograničenja na seksualne radnje prema osobama starijim od 14 godina, ali mlađim od 18 godina. „Član 363” krivičnog zakona definiše četiri situacije „estuproa “. Seksualni odnos sa takvom osobom je nezakonit čak i ako ona ili ona pristaje (član 363):

  • kada neko iskoristi poremećaj ili mentalnu abnormalnost kod deteta;
  • kada neko iskoristi odnos podređenosti ili zavisnosti deteta, kao što je to slučaj kada nasilnik ima negu ili obrazovanje deteta ili kada s njim postoji radni odnos;
  • kada neko iskoristi zanemarivanje deteta;
  • kada neko iskoristi detetovo neznanje ili neiskustvo vezano za seksualne odnose. Ovo se tretira kao vid silovanja nad detetom koje još nije psihički zrelo.

Seksualni činovi navedeni u članovima 361 (silovanje)[26], 362 (silovanje kako je definisano zakonom), 363 („estupro“) i 365 (homoseksualni odnosi) smatraju se „telesnim odnosima“ koji pokrivaju felaciju, sodomiju i vaginalne odnose. Ostali članovi čileanskog kaznenog zakona (članovi 365 bis, 366, 366 bis, 366 ter i 366.4) regulišu druge oblike seksualnih činova. „Član 365 bis” reguliše „unošenje predmeta“ u anus, vaginu ili usta. Član 366. bis definiše "seksualni čin" kao bilo koji čin seksualne konotacije izvršen fizičkim kontaktom sa žrtvom ili koji pogađa genitalije, anus ili usta, čak i ako nema fizičkog kontakta. „Član 369” utvrđuje da se postupak koji se odnosi na članove 361. do 365. može voditi samo po žalbi maloletnika, njegovih roditelja, staratelja ili njegovog zakonskog zastupnika. Ipak, javno tužilaštvo može samostalno da tuži počinitelja ako oštećena strana ne može slobodno da uloži žalbu ili ako je zakonski zastupnik, roditelj ili staratelj umešan u krivično delo.[27]

Kolumbija[uredi | uredi izvor]

Kolumbija je članica KIVETS-a i spada u zemlje koje se brzo razvijaju. Etnički je veoma šarolika. Starost pristanka je sa 14 godina, bez obzira na pol ili seksualnu orijentaciju: član 208. Kolumbijskog kaznenog zakona.[28] Član 208. koji stipuliše nasilne „telesne veze“ sa maloletnicima starosti od 14 godina glasi: „Svako ko je u telesnoj vezi sa četrnaestogodišnjom maloletnicom biće zatvoren u trajanju od četiri (4) do osam (8) godina.[29] Definicija „telesnog odnosa“ data je u članu 212. i uglavnom se odnosi na vaginalne, analne i oralne seksualne penetracije, ali i penetracije pomoću bilo kog drugog dela tela ili bilo kog drugog predmeta.[30] Član 209. odnosi se na seksualna dela počinjena nad maloletnicima od 14 godina, osim onih gore pomenutih i o kojima maloletnik svedoči. Ovaj član kažnjava dela osobe koje upražnjuju seksualne osnose sa maloletnicima bilo aktivno ili pasivno. Kazna je od 3 do 5 godina zatvora.[31]

„Član 211” detaljno opisuje okolnosti pod kojima se kazna može povećati sa jedne trećine na polovinu:

  • ako postoji nekoliko optuženih;
  • da li optuženi vrši bilo kakvu vlast nad žrtvom ili koristi prednost njenog ili njenog poverenja;
  • da li je okrivljeni suprug ili supruga žrtve, ili ako oni sarađuju ili ako optuženi imaju zajedničko dete;
  • ako delo rezultira trudnoćom.[32]

Ekvador[uredi | uredi izvor]

U Ekvadoru Sudsku vlast čini Savet sudstva kao glavno telo, i Narodni sud pravde, provincijski sudovi, i zaštitnici naroda. Zakonsku zastupljenost određuje Savet sudstva. Državni tužilac i javni pravobranilac su nezavisna tela pravosudnog sistema. Starost pristanka je 14 godina u Ekvadoru. Nezavisno je od pola ili seksualne orijentacije. Definisano je članom 512, stav 1 Kaznenog zakona Ekvadora koji se odnosi na silovanje kako je definisano zakonom i članom 506 istog Kaznenog zakona koji se odnosi na nepristojni napad počinjen bez nasilja ili zastrašivanja.[33] Članovi 509. i 510. Kaznenog zakona Ekvadora citiraju „podmićivanje maloletne osobe“ za krivično delo kvalifikovano kao „estupro“ i koja se primenjuje u konkretnom slučaju seksualnih odnosa sa maloletnikom od 14 do 18 godina stečenom zavođenjem ili prevara (na primer, obećanje braka). Pored toga, član 68. zakona o deci i mladima iz 2003. godine proširio je definiciju seksualnog zlostavljanja maloletnika tako što uključuje bilo kakav fizički kontakt ili podsticanje na seksualne odnose dobijene zavođenjem, ucenama, uznemiravanjem, zastrašivanjem, strahom ili drugim sličnim stvarima.

Napadi na decu i mlade[uredi | uredi izvor]

Ekvador je pretrpeo ekonomsku i političku krizu koja je imala negativne posledice na ranjivo stanovništvo (između 1997. i 2007. Ekvador je imao osam različitih predsednika). Aktuelna vlada uspela je da donekle stabilizuje zemlju, mada je takođe optužena za ograničavanje slobode izražavanja. Kao i u Peruu, socijalni sukobi koji izbijaju zbog velikih rudarskih koncesija na poljoprivrednom zemljištu ili u njegovoj blizini i dalje su problematični. Pored toga, Ekvador je na putu krijumčarenja droge, što dodatno podriva njegovu sigurnost. Glavna karakteristika Ekvadora može biti njegova velika i dobro organizovana autohtona populacija. 2008. godine država Ekvador zvanično je priznala prava autohtonih naroda u okviru svog običajnog prava, zaobilazeći tako zakonsko pravo. U drugim zemljama Latinske Amerike običajnom pravu se daje prioritet u udaljenim oblastima, često radi popunjavanja praznina stvorenih odsustvom države. U Ekvadoru su, međutim, zakoni domorodačkih naroda stekli iskonsku dimenziju kulturne autonomije kao i pravne vrednosti. Iako slučajevi silovanja potpadaju pod krivični zakon, a time i zakonski zakon, mnogim više ili manje lakšim zločinima koji dovode do seksualnog nasilja može se upravljati na nivou zajednice, retko u korist žrtava. Pored toga, zabeleženo je da se neki zakonom propisani slučajevi silovanja rešavaju kroz običajno pravo autohtonih naroda uz odobrenje nacionalnih pravosudnih vlasti. Ozloglašeni slučaj je tako prijavljen 2013. godine, kada je muškarac osuđen zbog silovanja 13-godišnje devojčice od strane suda običajnog prava tražio njegov autohtoni status da bi mu autohtoni sud ponovo mogao suditi, što mu je omogućilo da pobegne zatvaranje10. Običajno pravo autohtonog stanovništva teži da favorizuje postupke pomirenja u odnosu na kaznene mere, koje u slučajevima nasilja između nejednakih partnera, na primer između odrasle osobe i deteta ili između muškarca i žene, stavljaju žrtvu u nepovoljan položaj (vidi takođe, u vezi sa Peruom , Boesten, 2010, poglavlje 5). Štaviše, s obzirom na tajnost i dvosmislenost koja okružuju seksualno nasilje uopšte, odnosi koje vlasti zajednice održavaju sa porodicama žrtava predstavljaju dodatnu prepreku prijavljivanju i pozivanju u pomoć.

Gvajana[uredi | uredi izvor]

U Gvajani starost seksualne saglasnosti je 16 godina. Starost seksualne saglasnosti povećana je na 16 godina 31. oktobra 2005. jednoglasnom rezolucijom gvajanskog parlamenta a pre tog datuma bilo je 13 godina.[34] Iako se homoseksualnost i svaki pokušaj sodomije kažnjava zatvorom od 10 godina, dokazana sodomija kažnjava se doživotnim zatvorom.[35] Bilo koja vrsta seksualne odnosi sa osobom mlađom ispod 16 godina se smatra silovanjem i strogo se kažnjava.[36]

Kazne su strožije:

  • Ako je počinilac kaznenog dela roditelj, brat ili sestra, bliži član porodice ili staratelj.
  • Ako osoba prisiljuje mladu osobu na seksualni odnos;
  • Bilo koji vid penetracije bilo da je rukom ili nekim predmetom a da je osoba mlađa od 12 godina.
  • Ako počinilac ima starateljstvo nad detetom koje je mlađe od 18 godina;[37]
  • Ako osoba tera dete da gleda pornografski sadržaj.

Francuska Gvajana[uredi | uredi izvor]

Seksualna saglasnost u Francuskoj odnosi se na starost od koje maloletnik može da ima seksualni odnos sa odraslom osobom, a da ona nije počinila krivično delo. Kako taj termin ne postoji u Kaznenom zakoniku, seksualna saglasnost iz člana 227-25 koji kažnjava seksualni napad na maloletnike, što ga načelno postavlja kao kaznu od 15 godina bilo da se radi o heteroseksualnom i homoseksualnom odnosu.[38] Ne postoji zabrana seksualnih odnosa između osoba mlađih od 18 godina, bez obzira da li je jedna od njih mlađa od 15 godina ili ne, sve dok postoji uzajamna saglasnost. Međutim, za dete koje je premlado teško je utvrditi saglasnost. Ako je jedno od dvoje maloletnika znatno starije od drugog, delo bi se moglo oceniti kao seksualni napad na maloletniu osobu.[39]

Prema zakonu maloletno lice može imati seksualne odnose sa odraslom osobom, a da ona nije počinila krivično delo (maloletnik koji se ne smatra žrtvom), od dana kada napuni petnaest godina, pod uslovom da punoletna osoba nema rodbinsku vezu sa pomenutim maloletnikom.[40] S druge strane, svaki seksualni napad, bez obzira na starost žrtve, počinjen nasiljem, prisilom ili obmanom predstavlja seksualni napad (prema definiciji Kaznenog zakona, ako nije došlo do seksualnog akta) ili silovanje (prema definiciji Kaznenog zakona, da bi se okarakterisalo kao silovanje, mora da je došlo do seksualnog penetracije). Strožije se kažnjuju osobe koje iskorišćavaju maloletna lica koja nisu zrela.[41] Francuska sudska praksa koristi motiv „iznenađenje“ da bi dokazala da dete koje ne poznaje seksualnost ne može da pristane na bilo koju vrstu veze, pa je stoga nužno „iznenađeno“ u smislu teksta, čak i kada izgled sugeriše da je obrnuto.

Sudska praksa uključuje pojam iznenađenja kao primenu „kada žrtva zbog svojih godina, svog fizičkog ili mentalnog stanja, ne može da pristane na odnos zbog toga što još uvek ne zna ništa o tome, tako da njegova saglasnost ne može biti uzeta u obzir i time se smatra da je radi o zlostavljanju maloletnog lica.“ Potrebno je takođe napomenuti da Francuska razdvaja seksualni napad i maltretiranje nad maloletnikom koje se obe kažnjavaju po drugim stavkama zakona.[42]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Starost koja definiše ovaj prag varirala je od njegovog nastanka 1832. godine. Između 1942. i 1982, takođe se razlikovala u zavisnosti od toga da li je veza bila heteroseksualna ili homoseksualna. Tak 1997. godine, Evropski sud za ljudska prava presudio je da takvo razlikovanje predstavlja diskriminaciju.[43]

Paragvaj[uredi | uredi izvor]

Zbog svoje centralne lokacije u Južnoj Americi, Paragvaj se ponekad naziva Srce Amerike (šp. Corazón de América).[44] Starosna dob za pristanak na seksualne odnose u Paragvaju je obično 14 godina i neovisno o polu ili seksualnoj orijentaciji. Član 135 Paragvajskog krivičnog zakona koji govori o seksualnom zlostavljanju maloletnika definiše dete kao bilo koje maloletno dete starosti 14 godina (v. Seksualna dela nad maloletnom četrnaestogodišnjaku kažnjavaju se novčanom kaznom ili lišavanjem slobode u trajanju od najviše tri godine.[45] Svaka odrasla osoba koja izvrši seksualni čin pred maloletnom četrnaestogodišnjakom ili ga podstakne da to učini sa drugim detetom pred odraslom osobom ili trećim licem podleže istim kaznama. U slučaju seksualnog odnosa, kazna se povećava sa dve na 10 godina zatvora. Kada je optuženi mlađi od 18 godina, optužba se može odbaciti.

Brak i preljuba[uredi | uredi izvor]

Zločin poznat pod nazivom „estupro“ (član 137) definisan je preljubničkim seksualnim odnosom koji se praktikuje sa adolescentima starosti od 14 do 16 godina. Ovo krivično delo kažnjava se novčanom kaznom i primenjuje se ako je jedan od partnera oženjen. Ako je optuženi mlađi od 18 godina, optužba se može odbiti. Član 13726 Kaznenog zakona nalaže:

  • ako muškarac nagovori ženu od 14 do 16 godina na preljubnički seks kazniće se novčanom kaznom;
  • ako je optuženi mlađi od 18 godina, sankcija se može odložiti.

Peru[uredi | uredi izvor]

Peru spada u zemlje u razvoju sa veoma velikim indeksom humanog razvoja i stopom siromaštva od 25,8%. Prema članu 173 peruanskog krivičnog zakona, starost seksualne saglasnosti je sa navršenih 14 godina, bez obzira na pol ili seksualnu orijentaciju osobe.[46] Ovaj član predviđa da se dela seksualne prirode kažnjavaju različito u zavisnosti od starosti žrtve:

  • doživotni zatvor ako je žrtva mlađa od sedam (7) godina;
  • dvadeset pet do trideset godina zatvora ako je žrtva stara između sedam (7) i deset (10) godina;
  • dvadeset do dvadeset pet godina zatvora ako je žrtva stara između deset (10) i četrnaest (14) godina;
  • najmanje trideset (30) godina zatvora kada okrivljeni ima „posebna ovlašćenja“ nad žrtvom starosti između sedam i četrnaest godina ili ako je ona poverena na čuvanje, uključujući i roditeljske veze.[47]

Član 173. takođe se odnosi na krivično delo poznato pod nazivom „zavođenje“ koje se odnosi na dela seksualne prirode dobijena obmanom nad adolescentima starosti između 14 i 18 godina. Maksimalna kazna je tri godine zatvora. Postoji još jedno krivično delo poznato pod nazivom „Nepristojni napad na maloletnu osobu“ pod članom 176-A i koristi se za situacije u kojima optuženi vrši „delo protivno pristojnosti“ nad maloletnom osobom od 14. godina. Ovo krivično delo kažnjava se zatvorom od 4 do 6 godina.[48] Član 178 dopunjuje ove različite odredbe u slučaju da trudnoća nastane kao rezultat krivičnog dela. U ovom slučaju, optuženom se nalaže da plaća alimentaciju za dete žrtve. Psihoterapija je takođe predviđena članom 178-A, nakon lekarskog pregleda, radi unapređenja socijalne rehabilitacije optuženog. Član 184. predviđa iste kazne za svakoga ko je aktivno učestvovao u bilo kom od ovih zločina i koji ima autoritet nad maloletnikom bilo da ima strodne odnose sa žrtvom ili ne.[49]

Urugvaj[uredi | uredi izvor]

Urugvaj je demokratska država na čelu sa predsednikom koji je i šef države i premijer. Urugvaj se često svrstava među najrazvijenije i najprosperitetnije države u Latinskoj Americi. Starost seksualne saglasnosti je sa navršenih 15 godina u Urugvaju.[50] Nezavisno je od pola ili seksualne orijentacije osobe. Upotreba sile protiv dece se strogo kažnjava ako je osoba uzrasta od 12 do 15 godina dok se ne dokaže suprotno (član 272, 1 Kaznenog zakona). U ovom slučaju, teret dokazivanja pada na optuženog koji ima priliku da u svoju odbranu dokaže da nije napravio krivično delo. Dokaz o pristanku se ne uvažava kada je žrtva mlađa od dvanaest godina.[51] Urugvajski kazneni zakonik takođe sadrži zakon o „manjoj korupciji“ koji se može koristiti protiv ljudi koji navode osamnaestogodišaka na seksualni odnos. Posle navršene 15. godine, samo maloletnik ili njegovi roditelji imaju pravo na tužbu,[52] osim ako je maloletnik siroče ili nema zakonskog staratelja ili kada je optužba podignuta protiv roditelja ili zakonskog staratelja od strane suda.[53]

Surinam[uredi | uredi izvor]

Zakonska starost seksualne saglasnosti dozvoljena sa 12 godina. Ako maloletna osoba stupi u seksualne odnose sa osobom mlađom od 12.godina onda se to tumači kao silovanje i kažnjava se od 5 do 10 godina zatvora. Takođe postoji takon o braku koji se naziva zakon bračne saglasnosti gde je moguće sklapanje braka od 15 godina za devojčice i 17 godina za dečake, pod uslovom da se roditelji obe strane pristanu na brak.[54] Dozvola roditelja za stupanje u brak potrebna je do navršene 21. godine.[55] Zakon takođe nalaže prisustvo službenika matične knjige koji treba da registruje sve brakove. Prema članu 62. kaznenog zakona ako je maloletna osoba ostala u drugim stanju sa maloletnom osobom za brak je takođe potrebna saglasnog roditelja ili staratelja. [56]

Venecuela[uredi | uredi izvor]

Uzrast seksualne saglasnosti u Venecueli je 16 godina, bez obzira na pol ili seksualnu orijentaciju.[57][58][59] Seksualni odnosi sa decom kažnjavaju se prema čl. 375–379. kaznenog zakona. Seksualni odnos sa ženom od 16. do 21. godine može biti kažnjen ako je osoba bila „zavedena“ obećanjem braka i bila obmanuta.[60]

Seks sa detetom mlađim od 12 godina kažnjava se zatvorom od 5 do 10 godina, isto kao i seksualni odnos sa odraslom osobom bez pristanka putem nasilja ili pretnji. Kazna se zastrožava ako je dete mlađe od 16 godina i ako je je učinilac roditelj, staratelj, nastavnik ili drugo lice u položaju vlasti nad žrtvom (čl. 375). Kazna se povećava na 6–12 godina za zloupotrebu poverenja (čl. 376).[61]

Tabela seksualne saglasnosti po državi[uredi | uredi izvor]

# Ime države Uzrast seksualne saglasnosti Napomene
ZZZZ ZZZZ ZZZZ
     Južna Amerika
1
 Argentina 13 godina A None Starosna punoletnost bez ikakvih ograničenja je tek kada osoba navrši 18 godina dok je seksualna saglasnost tek od 13. godine.
2
 Bolivija Pubertet A None Starosna punoletnost bez ikakvih ograničenja je tek kada osoba uđe u pubertet. To zavisi od same osobe.
3
 Brazil 14 godina A None „Član 224” brazilskog kaznenog zakona ustanovljava da osoba ima punoletnu seksualnu punoletstvo sa 14 godina.
4
 Čile 14 godina A None Starost punoletne seksualne saglasnosti u Čileju bez ikakvih ograničenja je 18 godina dok je sa najmanje 14 godina za seksualni odnos
5
 Kolumbija 14 godina A None Starost pristanka je sa 14 godina, bez obzira na pol ili seksualnu orijentaciju.
6
 Ekvador 14 godina A NoneStarost pristanka je 14 godina.
7
 Gvajana 16 godina A None U Gvajani starost seksualne saglasnosti je 16 godina.
8
 Francuska Gvajana Uzajamna saglasnost A None Termin ne postoji u kaznenom zakonu ali se seksualni napad nad maloletnicima strogo kažnjava. Ne postoji zabrana seksualnih odnosa između osoba mlađih od 18 godina.
9
 Paragvaj 14 godina A None Starosna dob za pristanak na seksualne odnose u Paragvaju je obično 14 godina i neovisno o polu ili seksualnoj orijentaciji.
10
 Peru 14 godina A None Prema članu 173 peruanskog krivičnog zakona, starost seksualne saglasnosti je sa navršenih 14 godina, bez obzira na pol ili seksualnu orijentaciju osobe.[
11
 Urugvaj 15 godina A None Starost seksualne saglasnosti je sa navršenih 15 godina.
12
 Surinam 12 godina A None Zakonska starost seksualne saglasnosti dozvoljena sa 12 godina. Ako maloletna osoba stupi u seksualne odnose sa osobom mlađom od 12.godina onda se to tumači kao silovanje i kažnjava se od 5 do 10 godina zatvora.
13
 Venecuela 16 godina A None Uzrast seksualne saglasnosti u Venecueli je 16 godina, bez obzira na pol ili seksualnu orijentaciju.

Tabela seksualne saglasnosti u svetu[uredi | uredi izvor]

Sledi tabela koja ubraja zemlje u svetu i godine u kojima je seksualna saglasnost dozvoljena. U ovoj tabeli su uračunate i zemlje Južne Amerike.

Nije ustavljen, neophodan brak 9 12 13 14 15 16 17 18

Katar
Saudijska Arabija
Severna Koreja

Jemen

Angola

Argentina
Burkina Faso[62]
Severna Koreja[63]
Japan

Austrija
Albanija
Bugarska
Bolivija[64]
Bosna i Hercegovina
Brazil
Belgija
Nemačka Italija
Kina
Kolumbija[65]
Lihtenštajn
Mjanmar
Madagaskar
Paragvaj
Peru
Portugalija
Severna Makedonija
Srbija
Sijera Leone
Togo
Farska Ostrva
Crna Gora
Čili
Ekvador
Estonija

Gabon
Gvadelup
Gvineja
Grčka
Danska
Indonezija Island
Kostarika
Obala Slonovače
Martinik
Mauricijus
Meksiko Monako
Nova Kaledonija
Poljska
Porto Riko
Rumunija
Slovačka
Slovenija
Tanzanija
Tajland
Urugvaj
Francuska Hrvatska Češka
Švedska
Etiopija

Azerbejdžan
Armenija
Australija Alžir
Andora
Antigva i Barbuda
Bermudi
Barbados
Beliz
Belorusija
Belgija
Bermudi
Bocvana Kraljevstvo Velika Britanija Venecuela
Vietnam
Gvajana
Hongkong Gruzija
Francuska Gvajana
Zimbabve
Izrael Indija
Jordan
Španija Kazahstan Kambodža
Kanada< Kenija
Kirgizija
Kuba
Litvanija[66]
Latvija
Liberija
Luksemburg
Malezija
Mali
Moldavija
Niderland
Novi Zeland
Norveška
Nova Gvineja
Rusija Salvador
Senegal[67]
Singapur
Surinam
Tadžikistan
Tonga
Trinidad i Tobago
Uzbekistan
Ukrajina Fidži
Filipini
Švajcarska
Šri Lanka
Južnoafrička republika
Jamajka

Grenada
Republika Irska
Kipar

Vanuatu
Vatikan Haiti
Gvatemala
Dominikanska republika
Egipat
Irak
Malta
Maroko
Namibija
Nepal
Nigerija
Oman Pakistan
Ruanda
Esvatini
Tanzanija
Tunis
Turska
Uganda
Eritreja
Etiopija

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Des lois qu'il ne faut pas ignorer | Voyages Bergeron”. blogue.voyagesbergeron.com. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  2. ^ „Violence sexuelle envers les mineurs en Amérique latine” (PDF). europarl. 
  3. ^ „The ages of consent around the world”. The Week UK (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  4. ^ „Consentement sexuel : à quel âge est-il fixé chez nos voisins ?”. Europe 1 (na jeziku: francuski). Pristupljeno 10. 4. 2021. 
  5. ^ „Data privacy laws across Latin America”. www.tmf-group.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  6. ^ „De 12 ans à 16 ans: à quel âge est fixé le consentement sexuel selon les pays?”. BFMTV (na jeziku: francuski). Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  7. ^ Prilog za model Nacionalne strategije za suzbijanje nasilja u Srbiji, Danijela Ranković, Inicijativa mladih za ljudska prava, Beograd, 2014.
  8. ^ „Amérique latine : 7 enfants sur 10 harcelés”. Europe 1 (na jeziku: francuski). Pristupljeno 10. 4. 2021. 
  9. ^ „Amérique latine – Colombie: des soldats accusés du viol d’une mineure indigène”. 24 heures (na jeziku: francuski). Pristupljeno 10. 4. 2021. 
  10. ^ „Au moins un millier de cas d’abus sexuels commis dans l’Église en Amérique latine”. La Croix (na jeziku: francuski). 24. 11. 2019. Pristupljeno 10. 4. 2021. 
  11. ^ „Pérou : 20 viols sont à déplorer chaque jour, 71% concerne des mineurs”. Actu Latino (na jeziku: francuski). 1. 9. 2016. Pristupljeno 10. 4. 2021. 
  12. ^ „InfoLeg - Información Legislativa”. servicios.infoleg.gob.ar. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  13. ^ „Why hasn’t Argentina increased its extremely low (13) age of consent? - Quora”. www.quora.com. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  14. ^ „CODIGO PENAL DE LA NACION ARGENTINA”. servicios.infoleg.gob.ar. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  15. ^ a b „CODIGO PENAL DE LA NACION ARGENTINA”. servicios.infoleg.gob.ar. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  16. ^ Rozée, Virginie. „LES DROITS REPRODUCTIFS ET SEXUELS EN BOLIVIE (LA PAZ ET EL ALTO)”. Hal. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  17. ^ „BOLIVIA. LEY (NO. 2033 ) DE PROTECCI+N A LAS VICTIMAS DE DELITOS CONTRA LA LIBERTAD SEXUAL, 1999”. www.ilo.org. 
  18. ^ „La Bolivie approuve une loi historique contre le harcèlement des dirigeantes politiques”. ONU Femmes (na jeziku: francuski). Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  19. ^ Rozée, Virginie. „La domination masculine et l'image de la madresposa”. carn.info. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  20. ^ „Protéction des enfants”. docstore.ohchr.org. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  21. ^ „L10224”. www.planalto.gov.br. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  22. ^ „DO LENOCÍNIO E DO TRÁFICO DE PESSOA PARA FIM DE PROSTITUIÇÃO OU OUTRA FORMA DE EXPLORAÇÃO SEXUAL”. www.planalto.gov.br. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  23. ^ „L12015”. www.planalto.gov.br. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  24. ^ „Majorité sexuelle en Amérique du Sud : définition de Majorité sexuelle en Amérique du Sud et synonymes de Majorité sexuelle en Amérique du Sud (français)”. dictionnaire.sensagent.leparisien.fr. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  25. ^ „National Child Protection Legislation” (PDF). International Centre for Missing & Exploited Children February 2019. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  26. ^ „Sobre alimentos y personas Codigo Civil  Republica de Chile”. www.xox.cl. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  27. ^ „Codigo Civil  Republica de Chile Introduccion”. www.xox.cl. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  28. ^ „Derecho penal >>>”. archive.wikiwix.com. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  29. ^ „Leyes desde 1992 - Vigencia expresa y control de constitucionalidad [LEY_1236_2008]”. web.archive.org. 11. 8. 2019. Arhivirano iz originala 11. 08. 2019. g. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  30. ^ „Colombia Age of Consent & Statutory Rape Laws”. www.ageofconsent.net. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  31. ^ „elitos contra la Libertad, Integridad y Formación Sexuales”. encolombia.com (na jeziku: španski). 22. 2. 2018. Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  32. ^ „Ley 1236 de 2008, por medio de la cual se modifican algunos artículos del Código Penal relativos a delitos de abuso sexual”. vLex (na jeziku: španski). Pristupljeno 3. 4. 2021. 
  33. ^ „asambleanacional” (PDF). asambleanacional. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  34. ^ „Addressing Gender-based Violence in Guyana - Foreign Affairs, Trade and Development Canada (DFATD)”. web.archive.org. 11. 8. 2014. Arhivirano iz originala 11. 08. 2014. g. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  35. ^ „Wayback Machine” (PDF). web.archive.org. 21. 8. 2010. Arhivirano iz originala 21. 08. 2010. g. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  36. ^ „Stamp out” (PDF). hands.org. Pristupljeno 6. 4. 2021. 
  37. ^ „Under-18s and the Law | Guyana Legal Aid Clinic”. www.legalaid.org.gy. Pristupljeno 6. 4. 2021. 
  38. ^ „Article 227-22 - Code pénal - Légifrance”. www.legifrance.gouv.fr. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  39. ^ „Article 227-27 - Code pénal - Légifrance”. www.legifrance.gouv.fr. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  40. ^ „Article 222-29 - Code pénal - Légifrance”. www.legifrance.gouv.fr. Pristupljeno 5. 4. 2021. 
  41. ^ Delzangles, Béatrice; Grosbon, Sophie (5. 1. 2018). „Qui veut la peau des violences sexuelles ?”. La Revue des droits de l’homme. Revue du Centre de recherches et d’études sur les droits fondamentaux (na jeziku: francuski). doi:10.4000/revdh.3665. Pristupljeno 5. 4. 2021. 
  42. ^ „LOI n° 2010-121 du 8 février 2010 tendant à inscrire l'inceste commis sur les mineurs dans le code pénal et à améliorer la détection et la prise en charge des victimes d'actes incestueux (1)”. Pristupljeno 5. 4. 2021. 
  43. ^ „rm.coe.int”. La discrimination fondée sur l’orientation sexuelle et l’identité de genre en Europe. Pristupljeno 5. 4. 2021. 
  44. ^ „Paraguay, corazón de América (1961)”. IMDb.com. Pristupljeno 18. 07. 2013. 
  45. ^ „Wayback Machine” (PDF). web.archive.org. 20. 3. 2020. Arhivirano iz originala 20. 03. 2020. g. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  46. ^ „Peru Lowers Age Of Consent To 14 - CBS News”. web.archive.org. 10. 3. 2010. Arhivirano iz originala 10. 03. 2010. g. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  47. ^ „jurisprudencia” (PDF). tc.gob. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  48. ^ „Wayback Machine” (PDF). web.archive.org. 12. 12. 2019. Arhivirano iz originala 12. 12. 2019. g. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  49. ^ „Peru Age of Consent & Statutory Rape Laws”. www.ageofconsent.net. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  50. ^ „Documentos y Leyes”. Parlamento del Uruguay (na jeziku: španski). Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  51. ^ „Código Penal”. www.impo.com.uy. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  52. ^ „Código Penal”. www.impo.com.uy. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  53. ^ „Código Penal”. www.impo.com.uy. Pristupljeno 4. 4. 2021. 
  54. ^ „Le mariage des enfants dans le monde”. www.unicef.org (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 12. 01. 2021. g. Pristupljeno 5. 4. 2021. 
  55. ^ „Le mariage des enfants, une pratique qui ne connaît pas de frontières”. Guadeloupe la 1ère (na jeziku: francuski). Pristupljeno 5. 4. 2021. 
  56. ^ Refugees, United Nations High Commissioner for. „Refworld | Venezuela : information sur la situation des minorités sexuelles et sur le traitement qui leur est réservé; aide offerte aux victimes de discrimination; protection offerte par l'État (2010-juin 2014)”. Refworld (na jeziku: engleski). Pristupljeno 5. 4. 2021. 
  57. ^ „Venezuelan Penal Code”. [mrtva veza]
  58. ^ „Codigo Penal” [Old Venezuelan Penal Code of 2000] (PDF) (na jeziku: španski). 20. 10. 2000. Arhivirano (PDF) iz originala 13. 7. 2019. g. Pristupljeno 23. 12. 2019.  (Articles 375 - 379)
  59. ^ „Venezuelan Organic Law of 2007” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 2019-07-11. g. Pristupljeno 2019-12-23.  (Articles 2, 259, 260)
  60. ^ „Wayback Machine” (PDF). web.archive.org. 13. 7. 2019. Arhivirano iz originala 13. 07. 2019. g. Pristupljeno 5. 4. 2021. 
  61. ^ „Gaceta Oficial de la República Bolivariana de Venezuela” (PDF). .oas.org. Pristupljeno 5. 4. 2021. 
  62. ^ Soglasno saйtu avert.org
  63. ^ Statья 305 UK Юžnoй Korei
  64. ^ (jezik: španski) Aprueban en Bolivia ley que consiente relaciones sexuales a niños de 12 años
  65. ^ Statья 208 UK Kolumbii — «Abusive 'carnal access' of minors under 14 — He who has carnal access with a person under 14 years old, will be placed in prison for 4 (four) to 8 (eight) years».
  66. ^ „Country Report on Human Rights Practices in Lithuania”. Arhivirano iz originala 2015-01-10. g. Pristupljeno 2012-08-22. 
  67. ^ Statья 320 UK Senegala Arhivirano 2013-11-02 na sajtu Wayback Machine

Bibliografija[uredi | uredi izvor]