Moravska banovina
Moravska banovina | |
---|---|
1929.—1941. | |
Položaj Moravske banovine | |
Glavni grad | Niš |
Regija | Balkan |
Zemlja | Kraljevina Jugoslavija (1929—1941) Srbija (1941) |
Stanovništvo | 1.435.584 (1931) |
Događaji | |
Status | bivša pokrajina |
Vladavina | |
• Oblik | banovina |
Ban | |
• | Đorđe Nestorović |
Istorija | |
• Uspostavljeno | 1929. |
• Ukinuto | 1941. |
Ovaj članak je deo serije o istoriji Srbije i Kosova |
Moravska banovina je bila upravna jedinica Kraljevine Jugoslavije od 1929. do 1941. godine, kao i za vreme Nemačke okupacije i Teritorije vojnoupravnog komandanta Srbije do decembra 1941. godine.
Ime[uredi | uredi izvor]
Nazvana je po Moravi, najpoznatijoj reci koja protiče kroz nju, zato što su nazivi po rekama bili odomaćeni i jer su bili u upotrebi kod vojno-teritorijalne podele.[1] Nakon stvaranja Banovine Hrvatske (1939) i pokretanja političkih rasprava o reorganizaciji ostalih banovina,[2] pojavili su se predlozi da se od banovina na srpskom etničkom području stvori jedinstvena Banovina Srbija ili da se u nazive srpskih banovina zvanično uvedu odgovarajuće srpske odrednice, te su tako nastale zamisli da se naziv Moravske banovine promeni u Banovina Moravska Srbija ili Banovina Istočna Srbija.
Vlast i uprava[uredi | uredi izvor]
Administrativno središte banovine bio je Niš[1][3], a sedište banovinske administracije nalazilo se u Banskoj palati.
Bila je podeljena na niža upravna područja: srezove i opštine.[3]
Na čelu banovine se nalazio ban koji je bio predstavnik kraljevske vlasti u banovini.[1] Postavljao ga je i razrešavao kralj.[4] Samoupravna tela su bila: Banovinsko veće i Banovinski odbor.[5]
Važnija mesta su bila Kruševac, Kraljevo, Jagodina, Zaječar, Negotin itd.
Opštinski izbori u Moravskoj banovini[uredi | uredi izvor]
1936.[uredi | uredi izvor]
Na opštinskim izborima održanim 27. septembra 1936. godine od 756 opština Jugoslovenska radikalna zajednica dobila je 631 opštinu (83.14%), opozicija pobedila u 107 opština, a u 18 opština pobedu su odnele liste čiji nosioci ne pripadaju nijednoj stranci. Ujedinjena opozicija je dobila 58 opština (7.65%), Jugoslovenska narodna stranka dobila je 35 opština (4.63%), Jugoslovenska nacionalna stranka dobila je 9 opština (1.18%), grupa Ace Stanojevića dobila je 3 opštine (0.39%), građanska lista dobila je 1 opštinu (0.13%), pristalice Dragoljuba Jovanovića dobile su 1 opštinu (0,13%) i neopredeljani 18 opština (2.36%). Za tri opštine izbori su bili održani 4. oktobra iste godine.[6] Od 392.557 upisanih glasača na birališta je izašlo 299.974 glasača. Od toga je Jugoslovenska radikalna zajednica dobila 230.129 glasova, dok je opozicija dobila 69.845 glasova.
Banovi Moravske banovine[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Slika | Red | Ime i prezime (Datum rođenja i smrti) |
Početak mandata | Kraj mandata | Stranka |
---|---|---|---|---|---|
1. | Đorđe Nestorović (1864—1935) |
9. oktobar 1929 |
1931 | ||
2. | Đorđe Drenovac | 1931 | 1932 | ||
3. | Jeremija Živanović (1874—1940) |
1932 | 1935 | ||
4. | Dobrica Matković (1887—1973) |
1935 | 1936 | ||
5. | Marko Novaković | imenovan 27. aprila 1936 |
1937 | ||
6. | Predrag Lukić | 1937 | do septembra 1938 |
||
7. | Janićije Krasojević | od septembra 1938. |
1939 | ||
8. | Milan Nikolić (1877—1943) |
1939 | 1941 | ||
9. | Ivan Đorđević | 1941 | 1941 | ||
Janićije Krasojević | 1941 | ||||
Božidar Krstić | 1941 |
Granice[uredi | uredi izvor]
Ova banovina se nalazila na području današnje Srbije, većim delom Centralne a manjim delom na području Kosova i Metohije. Obuhvatala je deo Velikog Pomoravlja.
Granice su bile određene prema prirodnim faktorima, iskorišćenju komunikacionih i prirodnih veza pojednih krajeva sa pojedinim centrima, veličini banovina, ekonomskim celinama i socijalnim faktorima, i potrebama državne administracije.[1]
Prema Zakonu o nazivu i podeli Kraljevine na upravna područja od 1929, granice Banovine bile su sledeće:
Ograničena je sa severne i istočne strane državnom granicom prema Rumuniji i Bugarskoj do južne granice sreza Lužničkog (kod Daščanog kladenca). Odavde granica ide južnom granicom srezova: Lužničkog, Niškog, Dobričskog, Prokupačkog, Kosaničkog, Labskog, Vučitrnskog i Dreničkog obuhvatajući i ove srezove na tromeđi srezova Istočnog, Dreničkog i Podrimskog izbija na označenu granicu Zetske banovine. Dalja granica ide na sever označenim granicama Zetske, Drinske i Dunavske banovine.
— Član 3.[7]
Prema Ustavu Kraljevine Jugoslavije od 1931, granice Banovine bile su sledeće:
Ograničena je sa severne i istočne strane državnom granicom prema Rumuniji i Bugarskoj do južne granice sreza Lužničkog (kod Daščanog Kladenca). Odavde granica ide južnom granicom srezova: Lužničkog, Niškog, Dobričskog, Prokupačkog, Kosaničkog, Lapskog i Vučitrnskog obuhvatajući i ove srezove na tromeđi srezova Vučitrnskog, Gračaničkog i Dreničkog izbija na označenu granicu Zetske banovine. Dalja granica ide na sever označenim granicama Zetske, Drinske i Dunavske banovine.
— Odeljak VII: Upravna vlast, Član 83.[8]
Upravna područja[uredi | uredi izvor]
Srezovi sa područja Moravske banovine:
- |
Istorija[uredi | uredi izvor]
Formiranje[uredi | uredi izvor]
Uspostavljena je Zakonom o nazivu i podeli Kraljevine na upravna područja od 3. oktobra 1929. godine koji je doneo kralj Aleksandar I Karađorđević[1]. Donošenjem Septembarskog ustava 1931. godine banovina je postala upravna i samoupravna jedinica.[10] Prvi ban je bio Đorđe Nestorović (1864—1935).[11]
Formirana je od oblasti Zaječar, Kruševac, Niš, Đuprija, kao i delova nekih drugih oblasti.
Aprilski rat i podela Jugoslavije[uredi | uredi izvor]
Nakon sloma Jugoslavije 1941. godine, u Drugom svetskom ratu, bila je okupirana od strane sila Osovine i podeljena između tri okupacione zone.
Najveći deo pripao je Nedićevoj Srbiji pod vlašću nemačke Teritorije vojnoupravnog komandanta Srbije, a manji deo fašističkoj Italiji (odnosno italijanskoj Albaniji) i Bugarskoj (Pirot sa okolinom).
Moravska banovina pod nemačkom okupacijom[uredi | uredi izvor]
Nemci su privremeno zadržali dotašnju administrativno-političku podelu i administrativno-upravni aparat, koji je odmah ušao u službu okupacionih vlasti. U Nišu je rad nastavila Uprava Moravske banovine, a za bana je postavljen njen dotadašnji mobilizacioni oficir Milan Kostić. Nemačka Feldkomandantura 809 i Ministarstvo unutrašnjih poslova Nedićeve vlade koristile su banske uprave za prosleđivanje svojih naređenja sreskim načelstvima i kvinsliškim formacijama.[12]
Zbog nesposobnosti okupatora i kvislinških vlasti da potpuno uguše narodni ustanak i pokrete otpora, došlo je do reforme administrativno-upravnog aparata, od banovina, preko sreskih načelstava i opština, do policije i kvinslinških vojnih formacija. Nedićeva vlada je zatražila bolja rešenja za organizaciju administrativno-političke vlasti, pa je 26. decembra 1941. godine došlo do ukidanja banovina a Srbija je podeljena na 14 okruga.[12]
Nakon rata[uredi | uredi izvor]
Posle završetka Drugog svetskog rata, Moravska banovina nije obnovljena nego je njena nekadašnja teritorija uključena u novoformiranu Narodnu Republiku Srbiju (sa Autonomnom Kosovsko-Metohijskom Oblašću), u okviru Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Demografija[uredi | uredi izvor]
1921.[uredi | uredi izvor]
Broj domaćinstava iznosio je 219.752.[13]
Broj prisutnog stanovništva iznosio je 1.211.812.[13]
Na jedan kilometar kvadratni dolazilo je 46.22 stanovnika.[13]
Na jedno domaćinstvo dolazilo je 5.51 stanovnika.[13]
1929.[uredi | uredi izvor]
Prema Zakonu o nazivu i podeli Kraljevine na upravna područja od 3. oktobra 1929. godine, Banovina je trebalo da bude površine 25.721 km2 a da ima približno 1.200.000 stanovnika.[1]
1931.[uredi | uredi izvor]
Površina banovine iznosila je 26.218 km2.[13]
Broj domaćinstava iznosio je 267.654.[13]
Broj prisutnog stanovništva iznosio je 1.452.967, od kojih je 716.775 muških a 736.192 ženskih.[13]
Prirodni priraštaj od 1921. do 1931. iznosio je apsolutno +241.155 odnosno 19,90 %.[13]
Na jedan kilometar kvadratni dolazilo je 55.42 stanovnika.[13]
Na jedno domaćinstvo dolazilo je 5.43 stanovnika.[13]
Popis stanovništva Kraljevine Jugoslavije 1931.[14] (po veroispovesti) | |||
---|---|---|---|
vera | broj vernika | ||
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Nekadašnja zgrada banske uprave
-
Kraljevina Jugoslavija sa banovinama (1929—1939)
-
Banovine Kraljevine Jugoslavije
-
Zasedanje Banskog veća Moravske banovine februara 1940. pod predsedništvom bana Janićija Krasojevića
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ Politika, br. 7.694 od petka 4. oktobra 1929., naslovna strana.
- ^ Dimić 2001.
- ^ a b Ustav Kraljevine Jugoslavije od 1931, Odeljak VII: Upravna vlast, Član 83.
- ^ Ustav Kraljevine Jugoslavije od 1931, Odeljak VII: Upravna vlast, Član 86.
- ^ Ustav Kraljevine Jugoslavije od 1931, Odeljak VII: Samouprava, Član 88.
- ^ „Konačni rezultat opštinskih izbora u Moravskoj banovini”. Vreme. 29. 9. 1936. Pristupljeno 25. 2. 2024.
- ^ Politika, br. 7.694 od petka 4. oktobra 1929.. pp. 3.
- ^ Politika, br. 8.375 od četvrtka 3. septembra 1931.. pp. 3.
- ^ OD SRBIJE DO SRBIJE
- ^ Ustav Kraljevine Jugoslavije od 1931, Odeljak VII: Upravna vlast, Član 84.
- ^ Na njegovom spomeniku na Novom groblju je zapisano „Đorđe B. Nestorović, bivši državni savetnik, predsednik Beogradske opštine i prvi ban Moravske banovine”, navodi se u knjizi Branislav Božović: Uprava i upravnici grada Beograda 1839—1944, Prosveta, Beograd, 2011. godine, 243. strana. ISBN 978-86-07-01910-6. COBISS.SR 176630540
- ^ a b Logor Cveni Krst: Banska uprava, okružna i sreska načelstva i opštine, Pristupljeno 13. april 2013.
- ^ a b v g d đ e ž z i Politika, „U našoj zemlji ima 13.929,988 stanovnika”, br. 8.300 od subote 20. juna 1931.. pp. 7.
- ^ Glas javnosti: Popis 1931. po Banovini, Pristupljeno 13. april 2013.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.