Utilitarizam
Deo serije o |
utilitarizmu |
---|
Filozofija |
Utilitarizam (latinski utilis, engleski utility – korist, korisnost) je etička teorija koja tvrdi da je najbolja akcija ona koja maksimizira korisnost. „Korisnost” se definiše na različite načine, obično u smislu blagostanja čulnih entiteta. Džeremi Bentam, osnivač utilitarizma, opisao je korisnost kao zbir svih zadovoljstava koji su rezultat akcije, minus patnja bilo koga uključenog u akciju. Utilitarizam je jedna verzija konsekvencijalizma, koji tvrdi da su posledice bilo koje akcije jedina norma ispravnog i pogrešnog. Za razliku od drugih oblika konsekvencijalizma, kao što je egoizam, utilitarizam razmatra interese svih bića jednako.[1][2][3][4][5][6][7][8]
Utilitarizam u normativnoj etici, je tradicija koja potiče iz ideja kasnog 18. i 19. veka, engleskih filozofa i ekonomista Džeremija Bentama i Džona Stjuarta Mila, po kojima je jedna akcija ispravna ako služi dostizanju sreće, a pogrešna, ako izazove suprotan efekat od sreće, ali ne samo sreće onoga ko izvodi akciju, nego i svih onih koje na bilo koji način ta akcija dotiče. Utilitarizam je u suprotnosti sa egoizmom, po kojem pojedinac treba da stavlja svoj interes na prvo mesto, čak i na uštrb interesa ostalih pojedinaca. Takođe je u suprotnosti sa jednom etičkom teorijom, deontologijom, koja razvrstava akcije na ispravne ili neispravne, bez obzira na njihove posledice.
Zagovornici utilitarizma se međusobno ne slažu po brojnim tačaka, tako da postoje različite verzije utilitarizma.[9][10][11][12][13] „Utilitarizam postupaka” tvrdi da svaki pojedini postupak treba vrednovati po posledicama do kojih dovodi, dok „utilitarizam pravila” tvrdi da su pravila ono što treba vrednovati po posledicama do kojih dovodi njihovo pridržavanje. Postoji i neslaganje u pogledu toga da li treba maksimizirati ukupnu (totalni utilitarizam) ili prosečnu (prosečni utilitarizam) korisnost.
Sreća kao nešto čemu se teži[uredi | uredi izvor]
Teoretičari utilitarizma smatraju da je lako definisati ono čemu ljudi najviše teže i šta najviše vrednuju; to je, jednostavno – sreća. Sve ostalo su samo različiti načini ispoljavanja sreće, ili njeni razni derivati, dok je sama sreća ono što najviše vrednujemo. Shodno tome, patnja ili bol jeste ono što pokušavamo da izbegnemo. Ako svako pojedinačno teži sreći, onda je najsrećnije ono društvo u kojem najveći broj ljudi zaista i dostigne sreću. Utilitaristički je moto, tj. ideja vodilja: najveća moguća sreća za najveći mogući broj ljudi. Kako, međutim, odlučiti koja će nam aktivnost, tj. kakvo ponašanje, doneti najveću moguću sreću? I tu utilitarizam tvrdi da postoji odgovor, u vidu računa sreće.
Račun sreće[uredi | uredi izvor]
Britanski filozof Džeremi Bentam, osnivač utilitarizma, smatrao je da je sreću moguće izmeriti, tj. kvantifikovati – sreća je za njega objektivna činjenica koja može da se objasni i čiji aspekti mogu da se pobroje i provere. S obzirom na to da je sreća cilj, a da je korisno ili ispravno ono što uvećava sreću, račun sreće će biti ključ po kojem možemo da odlučimo koja bi aktivnost mogla da donese najviše sreće. Samim tim, ono što donosi najviše sreće jeste moralno ispravno ponašanje. Račun sreće, dakle, jeste način da proverimo koja je od mogućih aktivnosti moralnija. Ovaj račun možemo da koristimo, smatra Bentam, kada biramo između makar dve opcije ponašanja. Račun sadrži sedam aspekata, odnosno karakteristika sreće:
- intenzitet – bolji je onaj postupak ili ponašanje koje dovodi do intenzivnijeg osećaja sreće;
- trajanje – ponašanje koje dovodi do sreće koja duže traje korisnije je od ponašanja koje donosi kratkotrajnu sreću;
- izvesnost – ako za jedan postupak smatramo da će sa sigurnošću od 50% doneti sreću, onda je taj postupak bolji od onog za koji mislimo da je 10% izvesno da će doneti sreću;
- bliskost – postupak koji brže donosi sreću bolji je od postupka koji će sreću doneeti kasnije;
- plodnost – ponašanje koje će češće doneti sreću, ili koje će otvoriti prostor za uživanje u drugim zadovoljstvima, bolje je od ponašanja koje samo jednom i na samo jedan način donosi zadovoljstvo;
- čistoća – određuje koliko je sreća slobodna od patnje ili bola: od dva postupka koji donose jednaku sreću bolji je onaj koji ujedno donosi i manje bola od drugog postupka;
- opseg – konačno, u skladu sa osnovnom maksimom utilitarizma (najveća moguća sreća najvećeg mogućeg broja ljudi), opseg definiše broj ljudi koji će doživeti sreću zbog našeg postupka – bolji je postupak koji usreći više ljudi.
Često je vrlo teško tačno proceniti količinu sreće do koje dovodi neki pojedini postupak. Stoga kritičari utilitarizma odbacuju račun sreće kao nešto što je toliko komplikovano da je naprosto neupotrebljivo u svakodnevnom životu. Čak i kada bi bilo moguće pronaći, uvrstiti i izračunati tačne vrednosti, to bi toliko dugo trajalo da nikada ne bismo stigli na vreme doneti ispravnu odluku. Na ovom prigovoru pogotovo insistiraju zastupnici deontičke etike – koji smatraju da treba postupati po pravilima. Isto tako, veliku mu težinu pridaju i "utilitaristi pravila" kada argumentuju protiv "utilitarista postupaka". Prigovor ne pokazuje da je račun sreće nešto što je u principu nemoguće, on samo pokazuje da ga je de fakto teško u potpunosti provesti. Stoga se račun sreće može shvatiti kao okvirno uputstvo za etičko vrednovanje.
Utilitarizam i egoizam[uredi | uredi izvor]
Utilitarizam je u suštini neegoističan, čak anti-egoističan, što je vrednost koju mnogi drugi etički sistemi nemaju u toj meri. Utilitarizam je neegoističan zato što ne uzima u obzir moju ili tvoju sreću – već jedino ukupnu sreću. Ako će jedan postupak uvećati i tvoju i moju sreću za 3 jedinice, a drugi postupak samo tvoju za 10 jedinica – ja bih kao utilitarista morao da se složim da je taj drugi postupak bolji!
Džon Stjuart Mil i modifikacija utilitarizma[uredi | uredi izvor]
Mil je bio sledbenik, ali i kritičar Bentamovih stavova. Smatrao je da moramo da imamo u vidu da sreća (ili zadovoljstvo), svedena na brojeve koje dobijemo u računu sreće, predstavlja samo kvantitet, ali da nam je za vrednovanje postupka potreban i pojam kvaliteta. Drugim rečima, nije svako zadovoljstvo jednako (čak i ako račun sreće ponudi iste brojeve na kraju) – neke vrste zadovoljstva su dostojnije čoveka, a neke nisu. Na primer, ako mislimo da je svinja srećna, da li bismo radije bili svinja ili čovek? Mil jasno kaže: „Bolje biti nezadovoljan čovek, nego zadovoljna svinja“, i čak: „Bolje biti nezadovoljni Sokrat, nego zadovoljni glupan“. Dakle, racionalna zadovoljstva su vrednija od pukih hedonističkih. Takođe, potrebno je da imamo u vidu da je ljudska sloboda vrednost koju moramo da održimo, čak i ako stane na put našoj sreći (kao u primeru sa žrtvovanjem nedužnog čoveka) – ali time Mil ide dalje od Bentama i od osnovnih postuplata utilitarizma, koji naglašavaju jedino posledice ili konsekvence postupka.
Utilitarizam i posledice[uredi | uredi izvor]
Utilitarizam je konsekvencijalistički pristup – merilo moralne vrednosti postupka jesu jedino posledice koje izazove. Nasuprot etici vrline (najčešće zastupane u filozofijama antičke Grčke), koja naglašava značaj karaktera i karakteristika osobe (i njenih vrlina) kada procenjujemo moralnost postupka, utilitarizam uopšte ne pita za vrlinu ili motiv. Gotovo u skladu sa izrekom da je put do pakla popločan dobrim namerama, utilitaristi smatraju da i najbolji ili najčistiji motivi mogu da dovedu do loših posledica (odnosno da umanje zadovoljstvo ili sreću drugih), te odlučuju da je vrednost ponašanja, tj. moralna vrednost ponašanja – u posledicama. Ako su posledice dobre, čin je moralno opravdan.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Habibi, Don (2001). „Mill's Moral Philosophy”. John Stuart Mill and the Ethic of Human Growth. Dordrecht: Springer Netherlands. ISBN 978-90-481-5668-9.
- ^ John Stuart Mill (1861) Utilitarianism
- ^ Fraser, Chris (2011). The Oxford Handbook of World Philosophy. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-532899-8.
- ^ Warburton, Nigel (2000). Reading Political Philosophy: Machiavelli to Mill. Psychology Press. ISBN 978-0-415-21197-0.
- ^ Hume, David (2002). An Enquiry Concerning the Principles of Morals. In Schneewind, J. B. Moral Philosophy from Montaigne to Kant: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-00304-9.
- ^ Hutcheson, Francis (2002). The Original of Our Ideas of Beauty and Virtue. In Schneewind, J. B. Moral Philosophy from Montaigne to Kant: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-00304-9.
- ^ Schneewind, J. B. (1977). Sidgwick's Ethics and Victorian Moral Philosophy. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-824552-0.
- ^ Rosen, Frederick (2003) Classical Utilitarianism from Hume to Mill. Routledge
- ^ Bentham, Jeremy (2009). An Introduction to the Principles of Morals and Legislation. Dover Philosophical Classics: Dover Publications. ISBN 978-0-486-45452-8.
- ^ Hinman, Lawrence (2012). Ethics: A Pluralistic Approach to Moral Theory. Wadsworth. Cengage Learning. ISBN 978-1-133-05001-8.
- ^ Mill, John Stuart (1998). Crisp, Roger, ed. Utilitarianism: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-875163-2.
- ^ Moore, G. E. (1912). Ethics, London: Williams and Norgate
- ^ Bayles, M. D., ed. (1968) Contemporary Utilitarianism, Anchor Books, Doubleday
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Chadwick, R.F. (1997). Encyclopedia of Applied Ethics. London: Academic Press. ISBN 0-12-227065-7.
- Singer, Peter (1993). Practical Ethics. Cambridge University Press. ISBN 0-521-43971-X. (monograph)
- Cohen, Andrew I. (2005). Contemporary Debates in Applied Ethics. Wiley-Blackwell. ISBN 978-1-4051-1548-3.
- LaFollette, Hugh (2002). Ethics in Practice (2nd izd.). Blackwell Publishing. ISBN 0-631-22834-9.
- Singer, Peter (1986). Applied Ethics. Oxford University Press. ISBN 0-19-875067-6.
- Frey, R.G. (2004). A Companion to Applied Ethics. Blackwell. ISBN 1-4051-3345-7.
- Adams, Robert Merrihew (avgust 1976). „Motive Utilitarianism”. Journal of Philosophy. 73 (14): 467—481. JSTOR 2025783. doi:10.2307/2025783.
- Alican, Necip Fikri (1994). Mill's Principle of Utility: A Defense of John Stuart Mill's Notorious Proof. Amsterdam and Atlanta: Editions Rodopi B.V. ISBN 978-90-518-3748-3.
- Anscombe, G. E. M. (januar 1958). „Modern Moral Philosophy”. Philosophy. 33 (124): 1—19. JSTOR 3749051. S2CID 197875941. doi:10.1017/s0031819100037943.
- Ashcraft, Richard (1991). John Locke: Critical Assessments. Routledge.
- Bayles, M. D. (1968). Contemporary Utilitarianism. Anchor Books, Doubleday.
- Bentham, Jeremy (januar 2009). An Introduction to the Principles of Morals and Legislation (Dover Philosophical Classics). Dover Publications Inc. ISBN 978-0486454528.
- Bentham, Jeremy (2001). The Works of Jeremy Bentham: Published under the Superintendence of His Executor, John Bowring. 1. Adamant Media Corporation. ISBN 978-1402163937.
- Bentham, Jeremy; Dumont, Etienne; Hildreth, R (novembar 2005). Theory of Legislation: Translated from the French of Etienne Dumont. Adamant Media Corporation. ISBN 978-1402170348.
- Brandt, Richard B. (1979). A Theory of the Good and the Right. Clarendon Press. ISBN 978-0-19-824550-6.
- Bredeson, Dean (2011). „Utilitarianism vs. Deontological Ethics”. Applied Business Ethics: A Skills-Based Approach. Cengage Learning. ISBN 978-0-538-45398-1.
- Broome, John (1991). Weighing Goods. Oxford: Basil Blackwell.
- Dancy, Jonathan (2000). „Mill's Puzzling Footnote”. Utilitas. 12 (2): 219. S2CID 145777437. doi:10.1017/S095382080000279X.
- Dennett, Daniel (1995). Darwin's Dangerous Idea. Simon & Schuster. ISBN 978-0-684-82471-0.
- Feldman, Fred (maj 1993). „On the Consistency of Act- and Motive-Utilitarianism: A Reply to Robert Adams”. Philosophical Studies. 70 (2): 201—12. S2CID 170691423. doi:10.1007/BF00989590.
- Gauthier, David (1963). Practical Reasoning: The Structure and Foundations of Prudential and Moral Arguments and Their Exemplification in Discourse. Oxford University Press. ISBN 978-0198241904.
- Gay, John (2002). „Concerning the Fundamental Principle of Virtue or Morality”. Ur.: Schneewind, J. B. Moral Philosophy from Montaigne to Kant. Cambridge University Press. ISBN 978-0521003049.
- Goodin, Robert E. (maj 1995). Utilitarianism as a Public Philosophy. Cambridge University Press. ISBN 978-0521468060.
- Goodstein, Eban (2011). „Chapter 2: Ethics and Economics”. Economics and the Environment. Wiley. ISBN 978-0-470-56109-6.
- Habib, Allen (2008), Promises, in the Stanford Encyclopedia of Philosophy.
- Halevy, Elie (1966). The Growth of Philosophic Radicalism. Beacon Press. ISBN 978-0-19-101020-0.
- Hall, Everett W. (1949). „The 'Proof' of Utility in Bentham and Mill”. Ethics. 60 (1): 1—18. JSTOR 2378436. S2CID 145767787. doi:10.1086/290691.
- Hardin, Russell (maj 1990). Morality within the Limits of Reason. University of Chicago Press. ISBN 978-0226316208.
- Hare, R. M. (1972—1973). „The Presidential Address: Principles”. Proceedings of the Aristotelian Society, New Series. 73: 1—18. JSTOR 4544830. doi:10.1093/aristotelian/73.1.1.
- Hare, R. M. (1981). Moral thinking: its levels, method, and point. Oxford New York: Clarendon Press Oxford University Press. ISBN 9780198246602.
- Harsanyi, John C. (zima 1977). „Morality and the theory of rational behavior”. Social Research. 44 (4): 623—56. JSTOR 40971169.
- Reprinted as: Harsanyi, John C. (1982), „Morality and the theory of rational behaviour”, Ur.: Sen, Amartya; Williams, Bernard, Utilitarianism and beyond, Cambridge: Cambridge University Press, str. 39—62, ISBN 9780511611964.
- Harsanyi, John C. (jun 1975). „Can the Maximin Principle Serve as a Basis for Morality? A Critique of John Rawls's Theory of Justice”. American Political Science Review. 69 (2): 594—606. JSTOR 1959090. S2CID 118261543. doi:10.2307/1959090.
- Hooker, Brad (oktobar 2002). Ideal Code, Real World: A Rule-Consequentialist Theory of Morality. Clarendon Press. ISBN 978-0199256570.
- Hooker, Brad (9. 9. 2011). „Chapter 8: The Demandingness Objection”. Ur.: Chappell, Timothy. The problem of moral demandingness: new philosophical essays. Palgrave Macmillan. ISBN 9780230219403.
- Hume, David (2002). „An Enquiry Concerning the Principles of Morals”. Ur.: Schneewind, J. B. Moral Philosophy from Montaigne to Kant. Cambridge University Press. ISBN 978-0521003049.
- Hutcheson, Francis (2002). „The Original of Our Ideas of Beauty and Virtue”. Ur.: Schneewind, J. B. Moral Philosophy from Montaigne to Kant. Cambridge University Press. ISBN 978-0521003049.
- Kagan, Shelly (april 1991). The Limits of Morality (Oxford Ethics Series). Clarendon Press. ISBN 978-0198239161.
- Kagan, Shelly (leto 1984). „Does Consequentialism Demand too Much? Recent Work on the Limits of Obligation”. Philosophy & Public Affairs. 13 (3): 239—254. JSTOR 2265413.
- Lyons, David (novembar 1965). Forms and Limits of Utilitarianism. Oxford University Press(UK). ISBN 978-0198241973.
- McCloskey, H. J. (1963). „A Note on Utilitarian Punishment”. Mind. 72 (288): 599. JSTOR 2251880. doi:10.1093/mind/LXXII.288.599.
- McCloskey, H. J. (oktobar 1957). „An Examination of Restricted Utilitarianism”. Philosophical Review. 66 (4): 466—85. JSTOR 2182745. doi:10.2307/2182745.
- Mill, John Stuart (1998). Crisp, Roger, ur. Utilitarianism. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-875163-2.
- Mill, John Stuart (februar 2011). A System of Logic, Ratiocinative and Inductive (Classic Reprint). Forgotten Books. ISBN 978-1440090820.
- Mill, John Stuart (1981). „Autobiography”. Ur.: Robson, John. Collected Works, volume 31. University of Toronto Press. ISBN 978-0-7100-0718-6.
- Moore, G. E. (1903). Principia Ethica. Prometheus Books UK. ISBN 978-0879754983.
- Nagel, Thomas (2012). The Possibility of Altruism. Princeton University Press, New Ed edition. ISBN 978-0691020020.
- Norcross, Alastair (2009). „Two Dogmas of Deontology: Aggregation, Rights and the Separateness of Persons” (PDF). Social Philosophy and Policy. 26: 76. S2CID 45454555. doi:10.1017/S0265052509090049. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 11. 2009. g. Pristupljeno 29. 6. 2012.
- Oliphant, Jill (2007). OCR Religious Ethics for AS and A2. Routledge.
- Paley, William (2002). „The Principles of Moral and Political Philosophy”. Ur.: Schneewind, J. B. Moral Philosophy from Montaigne to Kant. Cambridge University Press. ISBN 978-0521003049.
- Parfit, Derek (januar 1986). Reasons and Persons. Oxford Paperbacks. ISBN 978-0198249085.
- Popkin, Richard H. (oktobar 1950). „A Note on the 'Proof' of Utility in J. S. Mill”. Ethics. 61 (1): 66—68. JSTOR 2379052. S2CID 170936711. doi:10.1086/290751.
- Popper, Karl (2002). The Open Society and Its Enemies. Routledge. ISBN 978-0-415-29063-0.
- Rawls, John (22. 3. 2005). A Theory of Justice. Harvard University Press; reissue edition. ISBN 978-0674017726.
- Rosen, Frederick (2003). Classical Utilitarianism from Hume to Mill. Routledge.
- Ryder, Richard D (2002). Painism: A Modern Morality. Centaur Press.
- Scheffler, Samuel (avgust 1994). The Rejection of Consequentialism: A Philosophical Investigation of the Considerations Underlying Rival Moral Conceptions, Second Edition. Clarendon Press. ISBN 978-0198235118.
- Schneewind, J. B. (1977). Sidgwick's Ethics and Victorian Moral Philosophy. Oxford University Press. ISBN 978-0198245520.
- Shaw, William (novembar 1998). Contemporary Ethics: Taking Account of Utilitarianism. Wiley-Blackwell. ISBN 978-0631202943.
- Sidgwick, Henry (januar 1981). Methods of Ethics. Hackett Publishing Co, Inc; 7th Revised edition. ISBN 978-0915145287.
- Singer, Peter (2001). Animal Liberation. Ecco Press. ISBN 978-0060011574.
- Slote, Michael (1995). „The Main Issue between Unitarianism and Virtue Ethics”. From Morality to Virtue. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-509392-6.
- Slote, Michael (1984). „Satisficing Consequentialism”. Proceedings of the Aristotelian Society, Supplementary Volumes. 58: 139—76. JSTOR 4106846. doi:10.1093/aristoteliansupp/58.1.139.
- Smart, J. J. C.; Williams, Bernard (januar 1973). Utilitarianism: For and Against. Cambridge University Press. ISBN 978-0521098229.
- Smart, J. J. C. (1956). „Extreme and Restricted Utilitarianism”. Philosophical Quarterly. 6 (25): 344—54. JSTOR 2216786. S2CID 147501349. doi:10.2307/2216786.
- Smart, R. N. (oktobar 1958). „Negative Utilitarianism”. Mind. 67 (268): 542—43. JSTOR 2251207. doi:10.1093/mind/LXVII.268.542.
- Smith, Wilson (jul 1954). „William Paley's Theological Utilitarianism in America”. William and Mary Quarterly. Third Series. 11 (3): 402—424. JSTOR 1943313. doi:10.2307/1943313.
- Soifer, Eldon (2009). Ethical Issues: Perspectives for Canadians. Broadview Press. ISBN 978-1-55111-874-1.
- Urmson, J. O. (1953). „The Interpretation of the Moral Philosophy of J. S. Mill”. Philosophical Quarterly. 3 (10): 33—39. JSTOR 2216697. doi:10.2307/2216697.