Opština Crna Trava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opština Crna Trava

Zgrada skupštine opštine Crna Trava
Grb opštine Crna Trava
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Jablanički
Sedište Crna Trava
Stanovništvo
Stanovništvo Pad 1.063 (2022)[1]
Geografske karakteristike
Površina 312 km2


Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Predsednik opštine Slavoljub Blagojević (SNS)
Veb-sajt www.opstinacrnatrava.org.rs

Opština Crna Trava je opština Jablaničkog okruga na jugoistoku Srbije. Prema podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u opštini je živelo 1.063 stanovnika[1] (prema popisu iz 2011. bilo je 1.663 stanovnika).[2]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Na severozapadu se ova opština graniči sa opštinom Vlasotince, na severoistoku sa opštinom Babušnica, a na jugu sa opštinom Surdulica. Na jugozapadu je opština Vladičin Han, dok je na zapadu je grad Leskovac. Na istoku je državna granica sa Bugarskom.

Teritorija Crne Trave je planinskog karaktera sa visinama između 346 i 1721 metra. Okružuju je planinski vrhovi Čemernika, Ostrozuba, Tumbe, Plane (Gramade) i Vlasinska visoravan. Ove planine su poznate po stoletnim bukovim nastanima koji se u poslednje dve decenije nemilice seku. Na njima se nalaze i dva lovna rezervata - „Kačar - Zeleničje“, otvorenog tipa, i ograđeno Lovište „Valmište“, ispod Malog Čemernika. Lovišta, a i šume su bogate lovnom divljači: srna, jelen, divlja svinja, lisica, vuk, zec. Poslednjih decenija pašnjacima i šumskim prostranstvima, otkako se, zbog migracije stanovništva, livade ne kose a njive ne obrađuju, naglo se zaseva bela breza, koja menja izgled čitavog kraja.

Teritorijom opštine protiče reka Vlasina, a od većih vodotokova valja pomenuti Gradsku reku i Rupsku reku. Vlasinsko jezero je udaljeno 10 km od varošice Crna Trava, a Vlasotince 45 km. Najkraća veza sa Južnom Moravom je put Crna Trava - Ruplje - Predejane, koji je delom asfaltiran, premda je od vitalnog značaja za ovaj kraj. I uopšte, putna mreža u opštini je u izuzetno lošem stanju, premda opština preferira na zimske sportove i lovni turizam.

Naselja[uredi | uredi izvor]

Panorama Crne Trave

Opština Crna Trava se sastoji od 25 naselja.

Naselje Stanovništvo Promena (%)
Popis 2011.[2] Popis 2022.[3]
Bajinci 11 5 -54,55%
Bankovci 31 5 -83,87%
Bistrica 2 2 0,00%
Brod 71 34 -52,11%
Vus 8 2 -75,00%
Gornje Gare 57 30 -47,37%
Gradska 255 170 -33,33%
Darkovce 94 69 -26,60%
Dobro Polje 19 9 -52,63%
Zlatance 85 49 -42,35%
Jabukovik 46 25 -45,65%
Jovanovce 27 22 -18,52%
Kalna 86 58 -32,56%
Krivi Del 126 64 -49,21%
Krstićevo 21 15 -28,57%
Mlačište 20 12 -40,00%
Obradovce 24 14 -41,67%
Ostrozub 1 0 -100,00%
Pavličina 10 10 0,00%
Preslap 166 91 -45,18%
Rajčetine 21 10 -52,38%
Ruplje 5 4 -20,00%
Sastav Reka 30 17 -43,33%
Crna Trava 434 338 -22,12%
Čuka 13 8 -38,46%

Istorija[uredi | uredi izvor]

Crnotravci o Petrovdanu 1912. godine
Nastavnici i učenici Građevinske škole u Crnoj Travi 1950.

Ime mesta se vezuje za jednu od legendi o Kosovskoj bici. Veruje se da su ovde neki srpski ratnici zaspali omamljeni mirisom otrovne trave i zbog toga propustili bitku.

Crnotravci se za vreme turskog perioda naseljavaju iz pretežno rudarskih regiona kao što su Kopaonik, Raška oblast i planina Rudnik. Tokom srpskih seoba pod Arsenijem Trećim Čarnojevićem i Šakabentom većina stanovništva dolazi sa Kosova i Metohije. Status varoši sedište opštine Crna Trava, koje narod inače zove Selo, dobija 1923. godine.

Crna Trava je jedno od najvećih migracionih područja u Srbiji posle Drugog svetskog rata, premda je seoba prema Moravi i moravskim mestima i gradovima bilo i ranije. Po popisu stanovništva, opština Crna Trava je 1948. godine imala 13614 stanovnika, 1953. godine - 12902, 1961. godine - 12319, 1971. godine 9672, 1981 - 6366 stanovnika, a danas ni polovinu od poslednje cifre. Prva iseljavanja vezuju se za kolonizaciju u Vojvodini. Tako će se iz Kalne u Srpski Miletić odseliti 20 familija, a već 1962. godine iz nekih sela (Mlačište, Bajinci) 30 - 40% stanovništva se odselilo. Danas je Crna Trava po starosnoj strukturi stanovništva najstarija opština u Evropi, a po broju stanovnika verovatno najmanja. Većina Crnotravaca se iselila u gradove Srbije: Beograd, Smederevo, Niš, Leskovac, Kragujevac.

Crnotravci su poznati po građevinarskim delatnostima u svim krajevima Srbije i bivše SFRJ.[4] Prva građevinska škola vuče korene od Zidarsko-kamenorezačkog kursa, koji je u Crnoj Travi otvoren rešenjem Ministarstva trgovine i industrije 15. septembra 1919. godine. Ubrzo posle toga slični kursevi se otvaraju i na Vlasini (1921), u Surdulici (1921), Ruplju (1925), Mlačištu, Klisuri, Masurici i Džepu. Državna građevinsko-zanatska škola otvorena je 1930. godine, po odluci istog ministarstva od 12. novembra 1930. godine, i radila sve do Drugog svetskog rata. Posle rata, prvo je počela rad Građevinska škola za poslovođe i VKV majstore, a docnije i Građevinska tehnička škola. Danas, kada je populaciono svedena na malo naselje, Crna Trava više nije u stanju sama da pokrene svoj razvoj. Šta je to uslovilo da izuzetno vredni građevinari, koji su se snalazili u svakoj vrsti posla u belom svetu, nisu bili sposobni da svoj zavičaj učine boljim i razvijenijim - pitanje je koje postavljaju nove generacije Crnotravaca.

Nadzemna postrojenja prve mini hidrocentrale na reci Vlasini u crnotravskoj opštini
Todorovci, crnotravsko selo ispod Plane (Gramade)

Demografija[uredi | uredi izvor]

Opština prema popisu iz 2022. godine ima 1.063 stanovnika što je čini najmanjom u Srbiji. U opštini živi 979 punoletnih stanovnika, a prosečna starost iznosi 56,37 godina (55,19 za muškarce i 57,70 za žene).[3]

Opština je većinski naseljena Srbima.[1]

Etnički sastav prema popisu iz 2022.‍[1]
Srbi
  
1.034 97,27%
Jugosloveni
  
2 0,19%
Bugari
  
1 0,09%
Mađari
  
1 0,09%
Makedonci
  
1 0,09%
Romi
  
1 0,09%
Rusi
  
1 0,09%
Slovenci
  
1 0,09%
Neizjašnjeni
  
4 0,38%
Nepoznato
  
17 1,60%

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Nacionalna pripadnost : podaci po opštinama i gradovima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine” (PDF). Republički zavod za statistiku Srbije. Pristupljeno 8. 6. 2023. 
  2. ^ a b „Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011.” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 2014. 
  3. ^ a b „Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 25. 5. 2023. Pristupljeno 8. 6. 2023. 
  4. ^ „Arhitektura oblikovana crnotravskom perdaškom u fokusu izložbe u Beogradu”. Gradnja (na jeziku: srpski). 2024-03-13. Pristupljeno 2024-03-15. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]