Opština Crna Trava
Opština Crna Trava | |
---|---|
Zgrada skupštine opštine Crna Trava
| |
Grb | |
Osnovni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Jablanički |
Sedište | Crna Trava |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | 1.063 (2022)[1] |
Geografske karakteristike | |
Površina | 312 km2 |
Ostali podaci | |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Predsednik opštine | Slavoljub Blagojević (SNS) |
Veb-sajt | www.opstinacrnatrava.org.rs |
Opština Crna Trava je opština Jablaničkog okruga na jugoistoku Srbije. Prema podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u opštini je živelo 1.063 stanovnika[1] (prema popisu iz 2011. bilo je 1.663 stanovnika).[2]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Na severozapadu se ova opština graniči sa opštinom Vlasotince, na severoistoku sa opštinom Babušnica, a na jugu sa opštinom Surdulica. Na jugozapadu je opština Vladičin Han, dok je na zapadu je grad Leskovac. Na istoku je državna granica sa Bugarskom.
Teritorija Crne Trave je planinskog karaktera sa visinama između 346 i 1721 metra. Okružuju je planinski vrhovi Čemernika, Ostrozuba, Tumbe, Plane (Gramade) i Vlasinska visoravan. Ove planine su poznate po stoletnim bukovim nastanima koji se u poslednje dve decenije nemilice seku. Na njima se nalaze i dva lovna rezervata - „Kačar - Zeleničje“, otvorenog tipa, i ograđeno Lovište „Valmište“, ispod Malog Čemernika. Lovišta, a i šume su bogate lovnom divljači: srna, jelen, divlja svinja, lisica, vuk, zec. Poslednjih decenija pašnjacima i šumskim prostranstvima, otkako se, zbog migracije stanovništva, livade ne kose a njive ne obrađuju, naglo se zaseva bela breza, koja menja izgled čitavog kraja.
Teritorijom opštine protiče reka Vlasina, a od većih vodotokova valja pomenuti Gradsku reku i Rupsku reku. Vlasinsko jezero je udaljeno 10 km od varošice Crna Trava, a Vlasotince 45 km. Najkraća veza sa Južnom Moravom je put Crna Trava - Ruplje - Predejane, koji je delom asfaltiran, premda je od vitalnog značaja za ovaj kraj. I uopšte, putna mreža u opštini je u izuzetno lošem stanju, premda opština preferira na zimske sportove i lovni turizam.
Naselja[uredi | uredi izvor]
Opština Crna Trava se sastoji od 25 naselja.
Naselje | Stanovništvo | Promena (%) | |
---|---|---|---|
Popis 2011.[2] | Popis 2022.[3] | ||
Bajinci | 11 | 5 | -54,55% |
Bankovci | 31 | 5 | -83,87% |
Bistrica | 2 | 2 | 0,00% |
Brod | 71 | 34 | -52,11% |
Vus | 8 | 2 | -75,00% |
Gornje Gare | 57 | 30 | -47,37% |
Gradska | 255 | 170 | -33,33% |
Darkovce | 94 | 69 | -26,60% |
Dobro Polje | 19 | 9 | -52,63% |
Zlatance | 85 | 49 | -42,35% |
Jabukovik | 46 | 25 | -45,65% |
Jovanovce | 27 | 22 | -18,52% |
Kalna | 86 | 58 | -32,56% |
Krivi Del | 126 | 64 | -49,21% |
Krstićevo | 21 | 15 | -28,57% |
Mlačište | 20 | 12 | -40,00% |
Obradovce | 24 | 14 | -41,67% |
Ostrozub | 1 | 0 | -100,00% |
Pavličina | 10 | 10 | 0,00% |
Preslap | 166 | 91 | -45,18% |
Rajčetine | 21 | 10 | -52,38% |
Ruplje | 5 | 4 | -20,00% |
Sastav Reka | 30 | 17 | -43,33% |
Crna Trava | 434 | 338 | -22,12% |
Čuka | 13 | 8 | -38,46% |
Istorija[uredi | uredi izvor]
Ime mesta se vezuje za jednu od legendi o Kosovskoj bici. Veruje se da su ovde neki srpski ratnici zaspali omamljeni mirisom otrovne trave i zbog toga propustili bitku.
Crnotravci se za vreme turskog perioda naseljavaju iz pretežno rudarskih regiona kao što su Kopaonik, Raška oblast i planina Rudnik. Tokom srpskih seoba pod Arsenijem Trećim Čarnojevićem i Šakabentom većina stanovništva dolazi sa Kosova i Metohije. Status varoši sedište opštine Crna Trava, koje narod inače zove Selo, dobija 1923. godine.
Crna Trava je jedno od najvećih migracionih područja u Srbiji posle Drugog svetskog rata, premda je seoba prema Moravi i moravskim mestima i gradovima bilo i ranije. Po popisu stanovništva, opština Crna Trava je 1948. godine imala 13614 stanovnika, 1953. godine - 12902, 1961. godine - 12319, 1971. godine 9672, 1981 - 6366 stanovnika, a danas ni polovinu od poslednje cifre. Prva iseljavanja vezuju se za kolonizaciju u Vojvodini. Tako će se iz Kalne u Srpski Miletić odseliti 20 familija, a već 1962. godine iz nekih sela (Mlačište, Bajinci) 30 - 40% stanovništva se odselilo. Danas je Crna Trava po starosnoj strukturi stanovništva najstarija opština u Evropi, a po broju stanovnika verovatno najmanja. Većina Crnotravaca se iselila u gradove Srbije: Beograd, Smederevo, Niš, Leskovac, Kragujevac.
Crnotravci su poznati po građevinarskim delatnostima u svim krajevima Srbije i bivše SFRJ.[4] Prva građevinska škola vuče korene od Zidarsko-kamenorezačkog kursa, koji je u Crnoj Travi otvoren rešenjem Ministarstva trgovine i industrije 15. septembra 1919. godine. Ubrzo posle toga slični kursevi se otvaraju i na Vlasini (1921), u Surdulici (1921), Ruplju (1925), Mlačištu, Klisuri, Masurici i Džepu. Državna građevinsko-zanatska škola otvorena je 1930. godine, po odluci istog ministarstva od 12. novembra 1930. godine, i radila sve do Drugog svetskog rata. Posle rata, prvo je počela rad Građevinska škola za poslovođe i VKV majstore, a docnije i Građevinska tehnička škola. Danas, kada je populaciono svedena na malo naselje, Crna Trava više nije u stanju sama da pokrene svoj razvoj. Šta je to uslovilo da izuzetno vredni građevinari, koji su se snalazili u svakoj vrsti posla u belom svetu, nisu bili sposobni da svoj zavičaj učine boljim i razvijenijim - pitanje je koje postavljaju nove generacije Crnotravaca.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Opština prema popisu iz 2022. godine ima 1.063 stanovnika što je čini najmanjom u Srbiji. U opštini živi 979 punoletnih stanovnika, a prosečna starost iznosi 56,37 godina (55,19 za muškarce i 57,70 za žene).[3]
Opština je većinski naseljena Srbima.[1]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Crnotravski govor
- Crna Trava
- Mlačište
- Bajinci
- Čemernik
- Zeleničje
- Valmište
- Kačar (šuma)
- Vlasina (visoravan)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g „Nacionalna pripadnost : podaci po opštinama i gradovima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine” (PDF). Republički zavod za statistiku Srbije. Pristupljeno 8. 6. 2023.
- ^ a b „Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011.” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 2014.
- ^ a b „Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 25. 5. 2023. Pristupljeno 8. 6. 2023.
- ^ „Arhitektura oblikovana crnotravskom perdaškom u fokusu izložbe u Beogradu”. Gradnja (na jeziku: srpski). 2024-03-13. Pristupljeno 2024-03-15.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Rista Nikolić: Krajište i Vlasina, SANU, 1912.
- Jovan M. Popović: Crna Trava, Beograd, 1914.
- Jovan F. Trifunovski: O ranijem rudarskom centru Grdeličke klisure, Geografski horizont, 8/4, Zagreb, 1962.
- Jovan F. Trifunovski: Grdelička klisura, antropogeografska rasprava, Narodni muzej, Leskovac, 1964.
- Radomir Kostadinović: Crna Trava i Crnotravci, Leskovac, 1968.
- Radomir Kostadinović: Crnotravske legende, Naša reč, Leskovac, 1972.
- Simon Simonović Monka: Pečalbarstvo i neimarstvo crnotravskog kraja, SIZ kukture, Crna Trava, 1983.
- Vilotije Vukadinović: Govor Crne Trave i Vlasine, SDZb SANU XLII, Beograd, 1996.
- Aleksandar Videnović: Crna Trava - život, kriza i nada, Zadužbina Andrejević, Beograd, 1996.
- Simon Simonović Monka: Ljudi moga zavičaja, portreti znamenitih Crnotravaca, Beograd, 2000.
- Radosav Stojanović: Crnotravske priče, Prosveta, Niš, 2002;
- Iva Trajković: Stočarstvo na Čemerniku, Leskovački zbornik XLIV, 2004, 253 – 274.
- Staniša Vojinović: Narodne pesme i reči iz Crne Trave u zapisima Miodraga Popovića, Srpski jug 6, Niš, 2006, Reči 93 – 101.
- Srećko S. Stanković: Brod – selo kod Crne Trave, KPZ Srbije, Beograd, 2006.
- Radosav Stojanović: Crnotravski rečnik, SDZb LVII, SANU - Institut za srpski jezik SANU, Beograd, 2010,