Ante Paradžik
Ante Paradžik | |
|---|---|
| Datum rođenja | 10. februar 1943. |
| Mesto rođenja | Ljubuški |
| Datum smrti | 21. septembar 1991. (48 god.) |
| Mesto smrti | Zagreb |
Ante Paradžik (10. februar 1943 — 21. septembar 1991) je bio hrvatski desničarski političar i disident iz komunističkog doba. Paradžik je bio jedan od osnivača Hrvatske stranke prava.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Paradžik je rođen 1943. godine u Ljubuškom. Njegov otac je nestao 1945. godine kao pripadnik oružanih snaga NDH. Nakon završene osnovne i srednje škole u Ljubuškom, Paradžik je upisao Pravni fakultet u Splitu, a potom je nastavio studije prava na Sveučilištu u Zagrebu. Poreklom iz siromašne porodice, Paradžik je leti povremeno radio kao fizički radnik. Volontirao je i u omladinskim radnim akcijama, tri puta stekao zvanje udarnika. [1]
Godine 1968. Paradžik je izabran u odbor Unije studenata Hrvatske (hrv. Savez studenata Hrvatske, SSH) na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a u maju 1971. izabran je za predsednika SSH, ubrzo nakon ulaska u Savez komunista Hrvatske. [2]
Paradžik je proučavao socijalna prava i radio pro bono, a zalagao se i za socijalnu pravdu. 19 godina je bio bez pasoša i lišen ljudskih prava, nakon što je učestvovao u Hrvatskom proleću 1971. godine. Nakon završetka Hrvatskog proljeća, zatvoren je, a pušten nakon raspada Socijalističke Republike Hrvatske 1990. godine.
Aktivnost 1990-ih[uredi | uredi izvor]
Paradžik je bio jedan od obnovitelja Hrvatske stranke prava 25. februara 1990. godine. [3] Izabran je i za potpredsednika stranke i čelnika Ratnog zapovedništva Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Ante Paradžik je bio veoma opasan za vladu Franje Tuđmana kao vođe paravojnih Hrvatskih odbrambenih snaga, protiveći se svakom kompromisu sa srpskim predstavnicima u sukobu. Zalagao se za hrvatsku državnost i nezavisnost, ujedinjujući ono što je smatrao hrvatskim istorijskim i etničkim zemljama: Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srem.
Dobroslav Paraga je na osnivačkom sastanku Hrvatskih odbrambenih snaga objasnio da je Hrvatska stranka prava organizovala naoružane dobrovoljačke odrede čiji su se borci već borili na prvoj liniji vatre u kritičnim područjima Hrvatske. Paradžik je optužio hrvatsku vladu za podelu hrvatskih zemalja u pregovorima sa Slobodanom Miloševićem i dodao da njihova stranka (Hrvatska stranka prava) neće priznati nikakvu podelu Bosne i Hercegovine. Oni su na sastanku lidera Hrvatske stranke prava sa zvaničnicima Albanije i Bugarske usvojili povelju o stvaranju antihegemonističke koalicije pokreta i partija Albanaca, Bugara i Hrvata, sa ciljem da Srbiju gurnu u granice iz 1912. godine.
Smrt[uredi | uredi izvor]
Danima pre atentata na Paradžika, ministar odbrane Hrvatske Ivan Vekić poručio je Paragi i Paradžiku da nalože Hrvatskim odbrambenim snagama da prekinu blokadu kasarne Jugoslovenske narodne armije ili da se suoče sa razoružavanjem od strane Ministarstva unutrašnjih poslova. Paradžik je ubijen ispred zgrade Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske 21. septembra 1991. godine. Slobodan Milošević je nakon njegovog ubistva tražio (na mirovnoj konferenciji održanoj u Hagu u novembru 1991) da Franjo Tuđman razoruža Hrvatske obrambene snage, a ubrzo potom Tuđman je izdao naredbu za razoružavanje Hrvatskih obrambenih snaga i zabranu Hrvatske stranke prava. kao i Srpske nacionalističke stranke Srpska demokratska stranka. Iako su hrvatske odbrambene snage bile formalno razoružane, one su nastavile biti aktivne u hrvatskom ratu za nezavisnost. Poslednja jedinica je raspuštena 5. aprila 1993. u srednjoj Bosni.
Paradžik je bio oženjen i imao troje dece. Kum mu je bio Dražen Budiša, hrvatski liberalni političar i učesnik Hrvatskog proleća.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Veselinović 2015, str. 134.
- ^ Veselinović 2015, str. 135.
- ^ Puškaš, Zvonimir. Hrvatski demokratski nacionalizam (HDN): organizirani otpor jugokomunističkoj tiraniji 1948.-1990. godine, Hrvatski forum. Puškaš, Zvonimir (1997). Hrvatski demokratski nacionalizam (HDN): Organizirani otpor jugokomunističkoj tiraniji, 1948-1990 godine. Hrvatski forum. str. 255. ISBN 953-97120-0-9.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Lučić, Ivica (2016). „Političko-sigurnosne okolnosti pogibije Ante Paradžika” [The political and security circumstances of Ante Paradžik's death]. Časopis za suvremenu povijest (na jeziku: hrvatski). Zagreb: Croatian Institute of History. 48 (2): 355—388. Pristupljeno 8. 1. 2019.
- Veselinović, Velimir (2015). „Politička djelatnost Ante Paradžika” [The political activities of Ante Paradžik]. Anali Hrvatskog politološkog društva (na jeziku: hrvatski). Zagreb: Croatian Political Science Association. 12 (1): 133—155. doi:10.20901/an.12.09
. Pristupljeno 7. 1. 2019.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Lučić, Ivo (18. 9. 2016). „Misterij ubojstva Ante Paradžika - Policajac je otvorio auto i rekao: 'Ubili smo naše'”. Večernji list (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 8. 1. 2019.
