Eshatologija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Četiri jahača apokalipse su čest motiv u hrišćanskoj eshatologiji.
Četiri konjanika apokalipse, kako je prikazano u delu Apokalipsa Albrehta Direra

Eshatologija (grč. ἔσχατον-grč. λόγος) je sistem religioznih učenja i predstava o kraju sveta,[1] iskupljenju i zagrobnom životu, o sudbini kosmosa i svega što postoji.[2]

To je poimanje suštinske prirode postojanja u terminima njegovog cilja ili krajnje svrhe. Eshatologija predstavlja jedan od elemenata u praktično svim religijskim i filozofskim sistemima mišljenja. U isto vreme, ovaj pojam sadrži i izvesnu dvosmislenost: on se može odnositi na oblast apsolutnog (filozofsku „osnovu egzistencije") ili na događaje koji ukazuju na cilj istorijskog procesa. U prvom slučaju, eshatologija se iskazuje kao niz reinkarnacija koje svoj vrhunac dostižu utapanjem u samo biće (hinduizam).

U drugom slučaju, eshatologija je povezana s jednim istorijskim procesom koji obuhvata čovečanstvo ili čak ceo stvoreni svet (judaizam i hrišćanstvo). Osnovne teme u jevrejskoj i hrišćanskoj eshatologiji su smrt, vaskrsenje, strašni sud, raj i pakao, itd. Eshatologiju teološki treba razlikovati od "apokalipticizma" koji se pojavljuje kroz euforično verovanje da su upravo sada i ovde "poslednja vremena". Eshatologiju, takođe, treba razlikovati od prognoziranja budućnosti zasnovanog na zakonima naučne uzročnosti. Takvim prognozama se bavi futurologija.

Ciklična kosmologija[uredi | uredi izvor]

Hinduizam[uredi | uredi izvor]

Višnuitska tradicija povezuje savremenu hinduističku eshatologiju sa figurom Kalkija, desetog i poslednjeg avatara Višnua. Mnogi hindusi veruju da će se pre nego što se doba približi kraju, Kalki reinkarnirati u Šivu i istovremeno rastvoriti i regenerisati univerzum. Nasuprot tome, šivisti drže stav da Šiva neprestano uništava i stvara svet.[3]

U hinduističkoj eshatologiji vreme je ciklično i sastoji se od kalpi. Svaki traje 4,1–8,2 milijarde godina, što je period od jednog punog dana i noći za Bramu, koji će biti živ 311 triliona, 40 milijardi godina. Unutar kalpe postoje periodi stvaranja, očuvanja i opadanja. Posle ovog većeg ciklusa, celokupna kreacija će se skupiti u singularitet, a zatim će se ponovo proširiti iz te jedne tačke, kako se doba nastavljaju u religioznom fraktalnom obrascu.[4]

U okviru sadašnje kalpe postoje četiri epohe koje obuhvataju ciklus. One napreduju od početka potpune čistoće do spuštanja u totalnu pokvarenost. Poslednje od četiri doba je Kali Juga (za koje većina Hindusa veruje da je sadašnje vreme), koje karakterišu svađa, licemerje, bezbožnost, nasilje i propadanje. Četiri stuba darme biće svedena na jedno, a istina je sve što ostaje.[5]

Budizam[uredi | uredi izvor]

U budizmu ne postoji klasičan opis početka ili kraja;[6] Masao Abe ovo pripisuje odsustvu Boga.[7]

Istorija je ugrađena u kontinuirani proces samsare ili „bespočetne i beskonačne cikluse rađanja-smrti-ponovnog rađanja“.[8] Budisti veruju da postoji kraj stvarima, ali on nije konačan, jer se moraju ponovo roditi. Međutim, pisci mahajanskih budističkih spisa uspostavljaju specifičan izveštaj o poslednjem vremenu u budističkoj tradiciji: ovo opisuje povratak Majtreja Bude, koji bi doneo kraj sveta.[9] Ovo predstavlja jednu od dve glavne grane budističke eshatologije, a druga je Propoved sedam Sunaca. Završno vreme u budizmu takođe može uključivati kulturnu eshatologiju koja pokriva „konačne stvari“, što uključuje ideju da će se i Šakjamuni Budina darma takođe završiti.[10]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „BBC - Religions - Christianity: End Times”. BBC Online. 2011-07-19. Pristupljeno 2017-11-10. 
  2. ^ Carroll 2000, str. 420.
  3. ^ „Shiva”. bbc.co.ke. BBC. BBC. Pristupljeno 23. 3. 2021. 
  4. ^ Hooper, Richard (20. 4. 2011). End of Days: Predictions of the End From Ancient Sources. Sedona, AZ. str. 156. 
  5. ^ „Vishnu Purana”. Astrojyoti.com. Pristupljeno 21. 11. 2011. 
  6. ^ Lopez, Donald S. (2001). The Story of Buddhism. New York: Harper. str. 33. „Unlike so many other traditions, the Buddhist scriptures contain no classic account of an end time, an apocalypse, an eschaton.  quoted in: Netland, Harold; Yandell, Keith (2009). „The Dharma or the Gospel?”. Buddhism: A Christian Exploration and Appraisal. Downers Grove, Illinois: InterVarsity Press. str. 196. ISBN 9780830838554. Pristupljeno 7. 7. 2019. 
  7. ^ Abe, Masao (1985). „Buddhist Nirvana – Its Significance in Contemporary Thought and Life”. Ur.: LaFleur, William R. Zen and Western Thought. Library of Philosophy and Religion (reprint izd.). Basingstoke: Macmillan. str. 214. ISBN 9781349069941. Pristupljeno 7. 7. 2019. „Since there is no God in Buddhism, there is no creation or last judgment, but rather Emptiness. Thus, for Buddhism, history has neither beginning nor end. 
  8. ^ Netland, Harold; Yandell, Keith (2009). Buddhism: A Christian Exploration and Appraisal. Downers Grove, IL: IVP Academic. str. 196. ISBN 9780830838554. 
  9. ^ Birx, H. James (2009). Encyclopedia of Time: Science, Philosophy, Theology, & Culture. Thousand Oaks, CA: SAGE. str. 409. ISBN 9781412941648. 
  10. ^ Bryant, Clifton; Peck, Dennis (15. 7. 2009). Encyclopedia of Death & Human Experience: 1-. Thousand Oaks, CA: SAGE. str. 422. ISBN 9781412951784. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]