Fideizam

С Википедије, слободне енциклопедије

Fideizam (od latinske reči za veru: fides i nastavka -izam) je epistemološka teorija koja zagovara nezavisnost vere od razuma ili teorija koja naučava da su razum i vera u sukobu, pri čemu je vera superiornija kada se radi o otkrivanju određenih istina,[1] kao što su „više istine” o božanstvu koje se ne mogu shvatiti razumom nego samo verom u objavu.[2] Drugim rečima, fideizam je „učenje koje stavlja veru na mesto nauke.”[3]

Teolozi i filozofi su na razne načine definisali odnos vere i razuma prilikom određivanja istine metafizičkih koncepata, moralnosti i religijskih uverenja. Budući da pojam „fideizam” najčešće koriste protivnici te teorije s ciljem negativnog etiketiranja njenih zastupnika, retko koji autor će sam za sebe reći da je fideista (zastupnik fideizma). Fideizam se najčešće pripisuje četvorici filozofa: Paskalu, Kierkegardu, Vilijamu Jamesu i Vitgenstajnu, premda se potvrda za to često ne može naći ni u njihovim, ni u konceptima i delima njihovih sledbenika.[4] Postoji više različitih oblika fideizma.[5]

U hršćanskoj teologiji fideizmom se označava „takvo razumevanje hrišćanske teologije koje odbacuje potrebu (ili, ponekad, mogućnost) kritikâ ili procenâ na temelju izvora koji se nalaze izvan same hrišćanske vere.”[6] Katolički smer fideizma, „koji malo drži do sposobnosti ljudskog razuma i do pojmovne formulacije vere”, naziva se tradicionalizam.[7]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Amesbury, Richard (2005). "Fideism", u: Stanford Encyclopedia of Philosophy (preuzeto 29. septembra/rujna 2013). (језик: енглески)
  2. ^ "Fideizam", u: Vladimir Filipović (ur.), Filozofijski rječnik, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1989, str. 106.
  3. ^ Ivan Cvitković, Rječnik religijskih pojmova, DES, Sarajevo 2005, str. 139. ISBN 978-9958-728-59-4
  4. ^ Amesbury, Richard (2005). "Fideism", section 2.2, u: Stanford Encyclopedia of Philosophy (preuzeto 29. septembra/rujna 2013). (језик: енглески)
  5. ^ Quinn, Philip L. (ur.); Taliaferro, Charles (2000), A companion to philosophy of religion, Malden, Mass.: Blackwell, str. 376, ISBN 0-631-21328-7 (језик: енглески)
  6. ^ McGrath, Alister E. (2007). Uvod u kršćansku teologiju, Ex libris, Rijeka, str. 552.
  7. ^ Karl Rahner i Herbert Vorgrimler, Teološki rječnik,Forum bogoslova Đakovo, Đakovo 1992, str. 157.

Literatura[уреди | уреди извор]