Istorija
Iz projekta Википедија
Istorija je društvena i humanistička nauka koja se bavi proučavanjem ljudske prošlosti. Čovek koji istražuje ljudsku istoriju je istoričar.Istorija je dobila ime po grčkoj reči historija što je značilo znanje stečeno raspitivanjem i slušanjem. Pojam historija kasnije su proširili na poznavanje prošlih događaja i, na kraju, na izlaganje zbivanja iz prošlosti. U ovom značenju reč historija prvi put srećemo kod Herodota iz Halikarnasa, koji se smatra "ocem istorije".Zadatak istorije kao nauke jeste da na osnovu pouzdanih dokaza, do kojih se dolazi proučavanjem istorijskih izvora, tačno opiše i objasni razvoj ljudskog društva u prošlosti.Istorija treba da odgovori na pitanja: šta, gde, kada, kako i zašto.
Sadržaj |
[uredi] Praistorija
| Za više informacija pogledajte Praistorija. |
Praistorija ili preistorija nije predmet proučananja istoričara, već se njome bavi arheologija.
[uredi] Periodizacija istorije
Postoji više periodizacija istorije, zavisno od istoričara ili istorijske škole. Nijedna od nije egzaktna, te se periodizacja koristi zavisno od date porebe ili predmeta proučavanja. Najubičanija je:
- Stari vek - od pojave pisma, stari vek dijelimo prema kulturama čiji tragovi su ostali do danas (3.500 pne. - 5 vek posle Hrista)
- Srednji vek - posle pada Zapadnog Rimskog carstva u Evropi počinje Srednji vek.
Srednji vek se uglavnom deli na Rani srednji vek - od cara Justinijana do Krstaških ratova Pozni srednji vek - Od Krstaških ratova do sredine ili kraja 15. veka. Tokom Srednjeg veka u društvenim odnosima prevladava feudalizam
- Može se uzeti da je Novi vek započeo Kolumbovim otkrićem Amerike 1492. godine; u društvenim odnosima se postepeno pojavljuje kapitalizam.
- Savremeno doba - počinje završetkom Prvog svetskog rata 1918. godine.
[uredi] Veliki istoričari
Grčkog istoričara Herodota, koji je živeo u 5. veku pne; nazivaju „ocem istorije“. On je prvi koji je težio prikupljanju svih relevantnih podatka o određenim prošlim događajima (takođe i podatke o stranim zemljama i narodima) do kojih je mogao doći, iz svih pristupačnih izvora. Upoređivao je razne izvore, kritički ih ocenjivao i nastojao dati što objektivniju sliku, suzdržavajući se od vrednosnih sudova („Ja ne sudim, samo izveštavam“). Ocem moderne istorije kao nauke smataju Leopolda Rankea.
[uredi] Istorijski izvori
Istorijski izvori mogu biti:
- materijalni (svi materijalni ostaci: hramovi, crkve, spomenici...)
- pisani (knjige, razni dokumenti, pisma (sve što je pisano na treskama)...)
- usmeni (priče s kolena na koleno - najmanje verodostojan)
[uredi] Posebne istorije
Svaka naučne disciplina ima svoju posebnu istoriju, te postoji Istorija Filozofije, biologije.....
[uredi] Istorija područja ili naroda
Istorija se može proučavati prema regiji ili narodu:
[uredi] Istorija pojedinih delatnosti
Drugi mogući kriterijumi je istorija neke ljudske delatnosti:
- Istorija fizike
- Istorija prirodnih znanosti
- Istorija sociologije
- Istorija nauke i tehnologije
- Vojna istorija
- Geografska otkrića
[uredi] Ostale istorijske teme
[uredi] Savremeno doba
- Prvi svjetski rat
- Međuratni period
- Španski građanski rat
- Rađanje totalitarnih režima komunizma, nacizma, fašizma,
- Drugi svjetski rat
- Hladni rat
- NATO bombardovanje SRJ 1999.
[uredi] Vidi još
| Osnovne podoblasti društvenih nauka |
|---|
| Antropologija | Demografija | Ekonomija | Obrazovanje | Istorija | Lingvistika | |
| Menadžment | Političke nauke | Psihologija | Sociologija |

