Pređi na sadržaj

Anton Cajlinger

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Anton Cajlinger
Cajlinger 2021.
Lični podaci
Datum rođenja(1945-05-20)20. maj 1945.(79 god.)
Mesto rođenjaRid u Inkrajsu, Austrija
ObrazovanjeUniverzitet u Beču
Naučni rad
PoljeFizika
AkademijaSrpska akademija nauka i umetnosti
NagradeKnight Commander's Cross of the Order of Merit of the Federal Republic of Germany, Grand Decoration of Honour in Gold for services to the State of Vienna, Pour le Mérite for Sciences and Arts order, Isaac Newton Medal, King Faisal International Prize in Science, Wilhelm Exner Medal, Volfova nagrada za fiziku, počasni doktorat Humboltovog univerziteta u Berlinu, Lorenz Oken Medal, Wolfgang Paul Lecture, Honorary doctor of the University of Gdańsk, Fellow of the American Physical Society, Great Golden Medal of Honour for Services to the Republic of Austria, Prize of the City of Vienna for Natural Sciences, Austrian Decoration for Science and Art, Urania Medal, Kardinal-Innitzer-Preis, Nobelova nagrada za fiziku, doctor honoris causa of the University of Innsbruck, Vernadsky medal, Clarivate Citation Laureates, Johannes Kepler Award, Fellow of the American Association for the Advancement of Science, honorary citizen of Vienna
Zvanični veb-sajt
www.quantum.at/zeilinger

Anton Cajlinger (nem. Anton Zeilinger; Rid u Inkrajsu, 20. maj 1945) austrijski je fizičar i akademik, inostrani član sastava Srpske akademije nauke i umetnosti od 2. novembra 2006.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završio je osnovne studije fizike i matematike na Univerzitetu u Beču, doktorat 1971. godine i habilitaciju 1979.[1] Radio je kao vanredni profesor na Masačusetskom tehnološkom institutu 1981—1983. i na Univerzitetu u Beču 1983—1990, kao profesor na Tehničkom univerzitetu u Minhenu 1988—1989, na Univerzitetu u Inzbruku 1990—1999. i na Univerzitetu u Beču od 1999.[1] Kao viši naučnik radi na Institutu za kvantnu optiku i kvantnu informaciju na Austrijskoj akademiji nauka.[2] Zajedno sa Danijelom Grinbergerom i Majklom Hornom je radio na osnovama kvantne mehanike i nove kontraintuitivne karakteristike stanja sa tri i četiri čestice. Prvi je sa svojim timom realizovao eksperiment što je otvorilo polje interferencije sa više čestica i kvantnih korelacija sa više čestica. Koristeći metode razvijene tamo, izveo je prvu kvantnu teleportaciju. Realizovao je prvi eksperiment kvantne kriptografije zasnovan na zapletu, a kasnije i kvantnu informatiku na sve većim udaljenostima i, implementirajući višedimenzionalna stanja, sa sve većim kapacitetom informacija.

Redovni je član Austrijske akademije nauka od 1998, Nemačke akademije prirodnih naučnika od 2005. i Berlinsko-Brandenburške akademije nauke od 2002. godine.[1] Godine 2009. je osnovao Međunarodnu akademiju Traunkirhen koja je posvećena podršci nadarenim studentima u nauci i tehnologiji.[3] Dobitnik je nagrade Fondacije „Teodor Kerner” 1980, Vinčijeve nagrade za izvrsnost 1995. i Evropske optičke nagrade 1997, proglašen je za naučnika godine u Austriji 1996, dobitnik je nagrade grada Beča 2000, Humboltove nagrade 2000, nagrade „Ervin Vencl” 2001, austrijskog krsta za zasluge u nauci i umetnosti 2001, nagrade „Johanes Kepler” 2002, nagrade Akademije nauke u Getingenu 2003, memorijalne nagrade „Klopsteg” 2004, medalje „Lorenc Oken” 2004, međunarodne nagrade „Kralj Fejsal” 2005, počasnog doktorata Humboltovog univerziteta u Berlinu 2005, medalje „Isak Njutn” 2007. i Volfove nagrade za fiziku 2010.[1] Intervjuisao je Morgana Frimana u drugoj sezoni serije Through the Wormhole.

Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 2022. godine.[4][5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „Anton Cajlinger”. SANU. 
  2. ^ „Anton Zeilinger – new President of the Austrian Academy of Sciences”. Vienna Center for Quantum Science and Technology. 16. 3. 2013. Arhivirano iz originala 13. 10. 2014. g. Pristupljeno 23. 9. 2013. 
  3. ^ „International Academy Traunkirchen”. Arhivirano iz originala 19. 12. 2014. g. Pristupljeno 15. 10. 2021. 
  4. ^ „Naučnici dobili Nobela zbog dokaza koji pokazuje da Ajnštajn nije bio u pravu”. Politika. 5. 10. 2022. Pristupljeno 9. 10. 2022. 
  5. ^ „Cajlinger umalo propustio obaveštenje o Nobelovoj nagradi”. Politika. 5. 10. 2022. Pristupljeno 9. 10. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]