Rezolucija GS UN-a za izjašnjavanje Međunarodnog suda pravde
Ovaj članak je dio serije o političkom sistemu Kosova i Metohije |
Politički sistem Srbije |
A/63/L.2 je rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija upućena Međunarodnom sudu pravde, sa zahtevom da se izjasni da li je odluka privremenih kosovskih institucija da jednostrano proglase nezavisnost u skladu sa međunarodnim pravom.
Rezolucija[uredi | uredi izvor]
„ | Da li je jednostrano proglašnje nezavisnosti od strane privremenih institucija samouprave na Kosovu u skladu s međunarodnim pravom? | ” |
Razlog podnošenja nacrta rezolucije[uredi | uredi izvor]
Privremene institucije samouprave u Prištini jednostrano su proglasile nezavisnost Kosova i Metohije 17. februara 2008..[1] Usledela su međunarodna priznanja, do 8. oktobra 2008, ukupno 48 država[2]. Uz punu podršku SAD, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske, kosovska vlast uspostavila je državno uređenje na Kosmetu.[3]
Na vanrednoj sednici Vlade Srbije odlučeno je da se protiv jednostranog akta Prištine bori pravnim i diplomatskim sredstvima.[4] Srpski nacrt rezolucije podnet je Generalnoj skupštini na usvajanje koja je 17. septembra 2008. svrstala srpski zahtev u dnevni red 63 zasedanja[5].
Glasanje[uredi | uredi izvor]
Po uvrštavanju srpske inicijative o nacrtu rezolucije A/63/L.2 na probnom glasanju održanog 30. septembra 2008, 120 država članica od ukupno 192 podržalo je srpski zahtev.
Zvanično zasedanje održano je 8. oktobra 2008. na kojem je posle uvodne reči predsedavajućeg Migela Deskotoa, delegatima se obratio Vuk Jeremić, ministar unutrašnjih poslova Srbije.[6]
„ | Pitanje koje se postavlja je potpuno jasno i uzdržava se od zauzimanja bilo kakvih političkih pozicija po pitanju Kosova. Odgovor koji treba da usledi, u formi savetodavnog mišljenja, biće zasnovan na međunarodnom pravu, u skladu sa Statutom i Pravilnikom Međunarodnog suda pravde. Hajde da ga usvojimo i omogućimo Sudu da deluje slobodno i nepristrasno u okviru svojih nadležnosti. Mi smo uvereni da će Sud znati šta treba da učini i uzeti u obzir stavove svih zainteresovanih država članica i međunarodnih organizacija. | ” |
Reč su zatražili i izaslanici Ujedinjenog Kraljevstva, Albanije, SAD, Turske i Meksika.
Nakon toga usledilo je glasanje na kojem se izjasnilo 157 država. Po usvojenom pravilniku Generalne skupštine, broje se samo glasovi za i protiv, uzdržani glasovi se ne računaju. Rezoluciju Srbije podržlo je 77 država dok su 6 bile protiv. Ostalih 74 glasa nije se računalo jer se radilo o suzdržanim državama. Protiv rezolucije Srbije glasale su Albanija, Maršalska ostrva, Mikronezija, Nauru, Palau i Sjedinjene Američke Države.[7] Liberija iako je bila prisutna tokom glasanja nije se izjasnila u predviđenom vremenskom roku. Njen glas usledio je po zaključavanju glasačkih kartica. Predstavnik Liberije naknadno se izjasnio da je protiv rezolucije, ali je predsedavajući odbio glas, te se zbog toga Liberija svrštava u zemlje koje nisu bile prisutne. Sa 92,7 % validnih potvrdnih glasova, Migel Deskoto je proglasio srpsku rezoluciju za usvojenom.
Međunarodne organizacije[uredi | uredi izvor]
Iako se prema pravilniku Generalne skupštine Ujedinjenih nacija države izjašnjavaju isključivo samostalno a ne u okviru neke međunarodne organizacije, ni jedna međunarodna organizacija nije uspela da formira jedinstven stav prema rezoluciji A/63/L.2.
- Evropska unija — Sve članice imale su svoje delegacije tokom glasanja. Iako je politika Unije da zastupaju zajednički stav u spoljnopolitičkim pitanjima, ona ni ovom prilikom nije uspela da nastupi sa jednoglasnim stavom. Od 27 država njih 22 bilo je suzdržano, dok su Grčka, Kipar, Rumunija, Slovačka i Španija pružile podršku Srbiji. Ni jedna zemlja nije glasala protiv predloga nacrta rezolucije.
- Savet Evrope — u velikoj meri bio je suzdržan od glasanja, čak 33 države. Njih 12 glasale za Za, dok je Turska bila odsutna i Albanija glasala protiv.
- NATO — Od 26 članica saveza samo je SAD bio protiv predloga nacrta rezolucije. Kao i Savet Evrope, i NATO je u velikoj meri bio distanciran od glasanja. 19 članica bilo je suzdržano, dok je 5 glasalo za rezoluciju. Turska nije prisustvovala.
- Savet bezbednosti — kao najvažnije telo Ujedinjenih nacija bilo je podeljeno po pitanju glasanja. Ruska Federacija i Narodna Republika Kina glasalo je za podršku Srbije, dok su Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske i Francusta bile suzdržane. Jednino je SAD glasao protiv. Od nestalnih članica SB UN Belgija, Burkina Faso, Italija i Hrvatska bile su suzdržane dok su Južna Afrika, Vijetnam, Indonezija, Kostarika i Panama glasale za nacrt rezolucije. Libija nije prisustvovala zasedanju Generalne skupštine.
- Pokret nesvrstanih — Veliku podršku Srbija je imala i od članica Pokreta Nesvrstanih. Čak njih 45, od 111 država, glasalo je za rezoluciju, do je 31 bilo suzdržano. Ostale države nisu imale svoje predstavnike. Glas Liberije nije se uzeo u obzir.
Međunarodni sud pravde[uredi | uredi izvor]
Zahtev od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, upućen Međunarodnom sudu pravde zvanično je 10. oktobra stigao u Hag, čime je formalno počela procedura o izjašnjavanju suda o legalnosti čina privremene samouprave na Kosmetu[8]. Iako je prvenstveno premijer Srbije izjavio da će se sud o rezoluciji A/63/L.2 izjasniti po hitnoj proceduri[9], a odluku donetu najkasnije do kraja 2009. godine, vest je demantovana.
Šef Sekretarijata Međunarodnog suda pravde Lorans Bleron potvrdila je demant Mirka Cvetkovića, i navela da će sud doneti samostalno oduku o brzini rešavanje spora.[10]
„ | Što se tiče pitanja da li će taj slučaj biti razmatran u regularnoj ili hitnoj proceduri, treba samo pročitati zahtev Generalne skupštine UN da bi se videlo da se reč 'hitno' nigde ne pominje. - Lorans Bleron | ” |
Sud je odredio 17. april 2009. kao krajnji rok za pružanje pisanih izjava, a pored Prištine i Beograda, svoje stavove moćiće da iznesu i sve članice Ujedinjenih nacija.
Zvaničnici Prištine objavili su da će njihov ekspertski tim pred Međunarodnim sudom pravde predvoditi britanski pravnik i član Komisije za međunarodno pravo pri Ujedinjenih nacija, Majkl Vud, koji je učestvovao u obličavanju Dejtonskog sporazuma.[11]
Ovo je 25 slučaj, u kojem se od Međunarodnog suda, na zahtev UN, traži mišljenje u međunarodnim sporovima.[12]
Međunarodne reakcije[uredi | uredi izvor]
Nekoliko minuta po završetku zasedanje GS UN većina svetskih globalnih medija prenelo je vest da je nacrt rezolucije Srbije usvojen. Jedne od prvih bile su i srpski mediji koji su prenosili zasedanje (Foks televizija i RTS).
Mnogobrojni analitičar i političari ocenili su pozitivan ishod glasanja u Njujorku kao veliku diplomatsku pobedu Srbije. Među njima bio je i ambasador Ruske Federacije u Beogradu, Aleksandar Konuzin poručivši građanima Srbije da ne daju svoju zemlju[13].
„ | Građani Srbije, neka rezultati postignute političke pobede ojačaju vašu veru u pravedenost stvari koju branite i ohrabri vas za nove napore. Želim da se pridružim rečima velikog ruskog pisca Aleksandra Solženjicina: „Srbi ne dajte svoju zemlju“. Budite sigurni da će Rusija i ubuduće biti uz Srbiju. -Aleksadar Konuzin, ambasador | ” |
Samo dan od odluke GS, usledila su nova priznanja nepriznate države Kosova od strane Makedonske i Crnogorske Vlade. Političari u Srbiji oštro su osudili odluku bivših jugoslovenskih država i proglasili su diplomatske predstavnike Crne Gore[14], a potom i Makedonije[15], za persone non grate. Pored zvaničnika dveju republika, zabrinutost je istakla i Vlada Velike Britanije.[16]
Usmena rasprava[uredi | uredi izvor]
Međunarodni sud pravde je 9. oktobra 2009. saopštio da će javna saslušanja (usmena rasprava) po zahtevu za savetodavno mišljenje o saglasnosti sa međunarodnim pravom jednostranog proglašenja nezavisnosti od strane privremenih organa samouprave na Kosovu i Metohiji biti održana od 1—11. decembra 2009. U saslušanjima će učestvovati 30 zemalja, kao i autori deklaracije o nezavisnosti. Za izlaganje Srbije i autora deklaracije predviđeno je po 3 časa 1. decembra. Ostale države imaće izlaganja po 45 minuta narednih dana. Raspored saslušanja je sledeći:[17]
- 1. decembar, 10—13: Srbija
- 1. decembar, 15—18: autori jednostrane deklaracije o nezavisnosti
- 2. decembar, 10—13: Albanija, Nemačka, Saudijska Arabija, Argentina
- 3. decembar, 10—13: Austrija, Azerbejdžan, Bahrein, Belorusija
- 4. decembar, 10—13: Bolivija, Brazil, Bugarska, Burundi
- 7. decembar, 10—13: Kina, Kipar, Hrvatska, Danska
- 8. decembar, 10—13: Španija, SAD, Rusija, Finska
- 9. decembar, 10—12:15: Francuska, Jordan, Norveška
- 10. decembar, 10—13: Holandija, Laos, Rumunija, Ujedinjeno Kraljevstvo
- 11. decembar, 10—11:30: Venecuela, Vijetnam.
Predsednik Međunarodnog suda pravde, sudija Hisaši Ovada, je 19. novembra izjavio da savetodavno mišljenje Suda neće biti u obliku jednoznačnog, nedvosmislenog odgovora „da” ili „ne”. Prema Ovadi, zaključak Suda će biti „na 30 stranica” i da će ga „biti prosto potrebno izučavati”.[18] Profesor međunarodnog prava Tibor Varadi, zastupnik Srbije u sporu BiH protiv Srbije pred MSP, je ocenio da je ovakav istup „potpuno neuobičajen”, „neprihvatljiv” i „za mene kao pravnika šokantan”, i izrazio sumnju da je moguće da je došlo do nesporazuma. Varadi je pojasnio kako je u slučaju kada Sud daje mišljenje a ne odluku, verovatnije da ono bude više nijansirano i manje jednoznačno, ali i da „veći je podvig Suda i bolje urađen posao ako je mišljenje jednosmisleno”. On je ocenio i da će na kraju procesa verovatno biti jedno mišljenje koje će potpisati većina sudija, a da je moguće i da će biti još mišljenja koje će potpisati po nekoliko sudija, ali da se do bilo kog zaključka može doći tek pošto se čuju argumenti stranaka.[19]
Mišljenje MSP[uredi | uredi izvor]
Veće od četrnaest sudija Međunarodnog suda pravde, izjasnilo se 22. jula 2010. godine, u odnosu 10:4 po pitanju „Da li je unilateralna deklaracija Privremenih institucija samouprave na Kosovu o nezavisnosti od 17. februara 2008. godine u saglasnosti s međunarodnim pravom?” mišljenjem da Deklaracija o nezavisnosti Kosova ne predstavlja kršenje međunarodnog prava jer ono ne zabranjuje deklaracije ove vrste kao takve, autori deklaracije nisu delovali kao privremenie institucije samouprave, već kao osobe koje su zajedno delovale izvan okvira privremene administracije kao i da time ne priznaje samo pravo kosovskih Albanaca na otcepljenje niti ga negira, i u skladu s tim naveo da „Sud nije odlučivao o pravu na samoopredeljenje”, a odluku o daljem procesu rešavanja problema Kosova prepustio je Generalnoj skupštini UN koji je vlasan da o tome odlučuje.[20]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija
- Međunarodni sud pravde
- Međunarodna reakcija na proglašenje nezavisnosti Kosova i Metohije
- Rezolucija Saveta bezbednosti OUN 1244
- Kosovo i Metohija
- Istorija Kosova i Metohije
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Kosovo proglasilo nezavisnost”. B92. 17. februar 2008. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „Portugal priznao Kosovo”. vesti.rs. 7. oktobar 2008. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ B92. Vesti: Kosovo proglasilo nezavisnost. 17. februar 2008, 23.27 č
- ^ „Politika Srbije i Kosovo i Evropa”. B92. 26. februar 2008. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ „Inicijativa Srbije pred UN”. BBC Serbia. 17. septembar 2008. Arhivirano iz originala 20. septembar 2008. g. Pristupljeno 21. oktobar 2008. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ http://www.srbija.gov.rs/vesti/vest.php?id=95409 Jeremić pozvao članice UN da podrže rezoluciju Srbije.
- ^ (jezik: slovenački)Generalna skupščina ZN-a prikimala Srbiji. RTV Slovenije, 8. 10. 2008, Pristupljeno 8. oktobar 2008.
- ^ Zahtev UN stigao u Međunarodni sud pravde
- ^ Sud pravde hitno o Kosovu
- ^ Kosovo ipak u redovnom postupku
- ^ Sud pravde o Kosovu
- ^ Realne šanse Srbije pred Sudom pravde
- ^ „Ruski ambasador Konuzin čestitao Srbiji”. RTS. 9. oktobar 2008. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Crnogorski ambasador nepoželjan u Beogradu, RTS onlajn, 9. oktobar 2008.
- ^ Nepoželjan i ambasador Makedonije, RTS onlajn, 10. oktobar 2008.
- ^ „Podela Kosova ako se dogovore Priština i Beograd - Intervju ambasadora Velike Britanije u Srbiji”. Blic. 13. oktobar 2008. Pristupljeno 13. oktobar 2008. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć)[mrtva veza] - ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 22. 11. 2009. g. Pristupljeno 08. 11. 2009.
- ^ (Ne)dvosmislen odgovor MSP. Radio-televizija Srbijem 19. 11. 2009, Pristupljeno 19. novembar 2009.
- ^ Neprihvatljiva izjava predsednika MSP. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. mart 2010) Radio-televizija Srbije, 21. 11. 2009, Pristupljeno 21. novembar 2009.
- ^ Politička odluka Suda pravde Blic 23. jul 2010.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Rezolucija[uredi | uredi izvor]
Inostrani štampani i elektronski mediji[uredi | uredi izvor]
*Upozorenje: Izveštaji stranih medija dati su u izvornim naslovima, objavljeni 8. oktobra 2008.
- Serbia Wins Bid to Review Independence of Kosov
- General Assembly refers Kosovo independence to world court
- General Assembly refers Kosovo independence to world court
- UN seeks World Court Kosovo view
- UN General Assembly to Ask ICJ for Ruling on Kosovo Independence
- Serbia wins right to challenge Kosovo at ICJ
- UN court to judge Kosovo’s independence