Gradska opština Rakovica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gradska opština Rakovica
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Grad Beograd
Grad Beograd
Stanovništvo
Stanovništvo Pad 104.456
Geografske karakteristike
Površina 31 km2



Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Predsednik opštine Miloš Simić [1] (SNS)
Veb-sajt rakovica.rs

Opština Rakovica je gradska opština Grada Beograda. Zauzima površinu od 3.036 ha, na kojoj prema popisu iz 2022. godine živi 104.456 stanovnika.[2]

Ime Rakovica prvi put se pominje u turskom popisu stanovništva iz 1560. kao selo Vlaha. Po predanju, mesto je dobilo ime po rakovima, stanovnicima potoka koji je proticao kroz naselje.[3] Do 1952. Rakovica je pripadala raznim rejonima, a od 1952. do 1960. bila je zasebna opština. Od 1960. je u sastavu opštine Čukarica, da bi ponovo postala samostalna opština od 1974. godine.

Dan opštine je 14. oktobar, Pokrov presvete Bogorodice. Ovde se nalaze OŠ „Đura Jakšić” Rakovica, OŠ „Nikola Tesla” Rakovica i Gimnazija "Patrijarh Pavle".

Za vreme NATO bombardovanja[uredi | uredi izvor]

Rakovica je bila jedina beogradska opština koja je za vreme NATO agresije na SRJ bila bombardovana svake noći. Već oko 19:45 24. marta, jedna krstareća raketa je pogodila brdo Straževica, da bi se redovna i masovna bombardovanja, usled mnoštva vojnih objekata, nastavila svake naredne noći, pa i danju. Najčešći cilj je, pored Straževice, bila Manastirska šuma, gde je bila locirana Jugoslovenska PVO. Sredinom aprila, u celoj opštini je pričinjena velika materijalna šteta, u smislu razbijanja stakala, usled detonacije, koju je izazvala eksplozija bombe težine oko 2,5 tone, bačene na Straževicu.

Naselja unutar Rakovice[uredi | uredi izvor]

Mesne Zajednice[uredi | uredi izvor]

Mesne zajednice koje se nalaze u okviru opštine Rakovica:[4]

  • Avala Grad
  • Braće Veličković
  • Vidikovac
  • Vidikovac 2
  • Duško Radović
  • Železnička Stanica
  • Kanarevo Brdo
  • Kijevo
  • Kneževac
  • Košutnjak
  • Labudovo Brdo
  • Mihajlovac
  • Miljakovac 1
  • Miljakovački Izvori
  • Mitar Bakić
  • Petlovo Brdo
  • Resnik
  • Skojevska
  • Sunčev Breg

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Znatan deo opštine Rakovica čine šume i parkovi a pre svega Miljakovačka i Košutnjačka šuma. Rakovica je sa 244 hektara pod šumom i 180 hektara pod javnim zelenim površinama jedna je od gradskih opština koja ima najviše zelenila.

Košutnjak[uredi | uredi izvor]

Košutnjak je park, šuma i gradsko izletište. Prostire se na površini od 330 hektara. Košutnjak pripada opštinama Savski Venac, Čukarica i Rakovica.

Jezero Pariguz[uredi | uredi izvor]

Jezero Pariguz nalazi se u podnožju planine Avala, u naselju Resnik. Dužina jezera iznosi 700 metara, širina 120, a dubina 12,5 metara. Akumulacija Pariguz nastala je 1990. godine, izgrađivanjem brane zbog poplava koje je izazivala voda sa tri izvora.[5]

Topčiderska reka[uredi | uredi izvor]

Topčiderska reka izvire u Lipovičkoj šumi na nadmorskoj visini od 192 m. Duga je 30 km, prostire se na površini od 147 km² i pripada Crnomorskom slivu.[6] Teče do Ripnja (opština Voždovac), prolazi između sela Pinosava (opština Voždovac) i Rušanj (opština Čukarica) i u opštinu Rakovica ulazi tokom kroz naselje Resnik. U Rakovici protiče kroz Kijevo, Labudovo brdo, Kneževac, Miljakovac, Kanarevo brdo i Stari Košutnjak, i nakon toga izlazi iz Rakovice i kroz Topčidersku šumu (opština Savski venac) se uliva u Savu na nadmorskoj visini od 69 metara.

U maju 2014. godine, tokom obilnih kiša koje su izazvale ogromne poplave u Srbiji, Topčiderska reka je takođe napravila ogromne poplave i štete širom Rakovice.[7]

Kultura Rakovice[uredi | uredi izvor]

Biblioteka[uredi | uredi izvor]

Odeljenje Biblioteka Miodrag Bulatović je ogranak Biblioteke grada Beograda u Rakovici. Nalazi se u ulici Bogdana Žerajića 24a u rakovičkom naselju Miljakovac.

Spomen obeležje mesta pogibije kneza Mihaila Obrenovića[uredi | uredi izvor]

Spomenik na mestu ubistva kneza Mihaila Obrenovića 10. juna 1868. godine, nalazi se u Košutnjaku na putu od Hajdučke česme ka Rakovičkom putu sa leve strane hotela Košuta. Odmah posle ubistva kneza, odlučeno je da se podigne dostojan spomenik. Spomenik je uradio ruski vajar Mikešin. Kako je prvobitna ideja projekta za spomenik koji bi se nalazio baš na mestu ubistva bila prilično skupa brzo se odustalo od nje. Danas je spomenik neuređen i u veoma lošem stanju, bez ikakvih putokaza i staza do samog spomenika.[8]

Hram Svetog Vartolomeja i Varnave[uredi | uredi izvor]

Ideja o gradnji hrama u Rakovici potiče iz 1935. godine. prethodnom periodu u parohijskom smislu naselje Rakovica, kao i okolna naselja: Knjaževac (Kneževac), Žarkovo, Sremčica, Jajinci, Banjica, Resnik, Pinosava, Rušanj i Selo Rakovica, je pripadalo manastiru Sv. Arhangela Mihaila u Rakovici. Nakon Prvog svetskog rata, Rakovica je počela da se razvija u industrijsku zonu sa znatno uvećanim brojem stanovnika i nastala potreba za zidanjem novog hrama u naselju. Ubrzo, 3. aprila 1937. godine, obrazovan je odbor za podizanje Hrama. Do kraja 1937. godine hram je ozidan i pokriven, a 6. juna 1938. sasvim završen.

Manastir Rakovica[uredi | uredi izvor]

Crkva je projektovana kao jednobrodna trikonhalna građevina, sa vidljivim karakteristikama Moravske škole. Ima dva kubeta i spoljne fasade su pokrivene debelim slojem maltera. Nastanak manastira sa crkvom posvećenom Sv. Arhangelu Mihailu i Gavrilu, narodno predanje smešta u vreme vladavine srpskih kraljeva Dragutina i Milutina. Ali savremena istraživanja su našla da je najstariji pisani dokument u kome se pominje manastir Rakovica putopis Feliksa Petančića iz 1502. godine. Pominje se i u turskom popisu iz 1560. godine među ostalim crkvama i manastirima u okolini Beograda. Krajem XVI veka manastir je premešten na sadašnje mesto sa prvobitne lokacije iznad sela Rakovice. Nepovoljan položaj manastira (pored naselja, u blizini važne saobraćajnice) učinio ga je lakom metom za turska pljačkanja i zbog toga je preseljen na skrovitije mesto, dublje u šumu. Manastir je tokom ratova koji su se odvijali na teritoriji Srbije stradao. Po završetku Austrijsko-turskog rata i potpisivanju Svištovskog mira 1791. godine, pristupilo se obnovi Rakovice uz veliku podršku kneza Miloša Obrenovića, koji je posebno cenio ulogu manastira u narodnom životu. Njegovo naročito staranje o ovoj svetinji je bilo podstaknuto i time što je njegov sin Todor bio sahranjen ovde. Tokom 1822. godine finansirao je izgradnju trospratnih manastirskih kelija sa velikom trpezarijom i kneževim konakom.[9] O manastiru su se kasnije starali knez Mihailo i Tomanija Obrenović, supruga Jefrema Obrenovića, koja je zajedno sa mužem i decom i sahranjena u priprati crkve, a nasuprot njihove porodične grobnice počiva Milivoje Blaznavac, muž Jefremove unuke Katarine. U manastiru je sahranjen i junak Prvog srpskog ustanka Vasa Čarapić.[10] Crkva je obnovljena tek 1861—1862. godine kada je dozidana u gornjem delu, iznad kordonskog venca. Manastir Rakovica je odlukom patrijarha Germana 1959. godine pretvoren u ženski manastir. Bivši srpski patrijarh Dimitrije sahranjen je u ovom manastiru 1930. godine, a srpski patrijarh Pavle sahrannjen je u manastiru Rakovica 19. novembra 2009. godine po sopstvenoj želji.[11][12]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]