Gradska opština Palilula (Beograd)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gradska opština Palilula (Beograd)
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Grad Beograd
Grad  Beograd
Stanovništvo
Stanovništvo Rast 182.624 (2022)[1]
Geografske karakteristike
Površina 451 km2



Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Predsednik opštine Aleksandar Jovičić (SNS)
Veb-sajt www.palilula.org.rs

Opština Palilula je gradska opština Grada Beograda. Zauzima površinu od 44.661 ha, na kojoj prema popisu iz aprila 2011. godine živi 173.521 stanovnika. Prema podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u opštini je živelo 182.624 stanovnika[1]

Naziv je nastao po tome što je, u vreme vladavine Turaka, u varoši bilo zabranjeno pušenje i bilo kakva upotreba duvana na ulicama, zbog opasnosti od požara. Oni koji nisu mogli bez lule, da bi je zapalili, morali su da idu van gradskih zidina. Jedno od tih mesta gde su odlazili bila je i današnja Palilula. Kao beogradska opština postoji od 1956. godine.

Slava opštine Palilula je Markovdan, 8. maj.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Veći deo opštine se prostire na levoj, banatskoj, obali Dunava. Ta teritorija je ograničena Dunavom sa zapada i juga, Tamišom sa istoka i kanalom Karaš sa severa. Zemljište je ravno, ritsko i močvarno. Ispresecano je kanalima a postoje i velike bare i jezera. Na površini ove opštine je i veliko poljoprivredno dobro PKB.

Poreklo imena[uredi | uredi izvor]

Ime je dobila po tome što je bila jedno od mesta u kojoj su žitelji mogli da zapale lule jer je tokom turske vladavine bilo zabranjeno pušenje zbog opasnosti od požara. Naziv potiče iz prve polovine 19. veka jer su kuće bile uglavnom drvene i lako zapaljive. Tada su još prosečene veoma široke ulice ovim krajem da ne bi dolazilo do požara. Palilulom su često šetali strastveni pušači sa lulama i čibucima. Ostao je i zapis Romana Zmorskog, poljskog književnika, koji je 1855. posetio Beograd i opisao Palilulu. Opisao ju je kao groblje s malom crkvom, u blizini Beograda, gde je stanovao grnčar koji je pravio lule od pečene gline. Grnčara su zvali Palilula i tako je čitav kraj dobio po njemu naziv.[2]

Palilula je bila predgrađe Beograda koje je vezir Marašli Ali-paša naselio "za svoju poslugu". Palilulci su se bavili zemljoradnjom i rabadžilukom, prodavali su bivolje mleko Turcima.[3]

Naselja[uredi | uredi izvor]

Naselja na desnoj obali Dunava[uredi | uredi izvor]

Naselja na levoj strani Dunava[uredi | uredi izvor]

Gradske četvrti[uredi | uredi izvor]

Mapa opštine Palilula

Gradske četvrti na desnoj obali Dunava[uredi | uredi izvor]

Gradske četvrti na levoj obali Dunava[uredi | uredi izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Nacionalni sastav opštine Palilula:

Mesne Zajednice[uredi | uredi izvor]

  • Bara Reva
  • Borča Greda
  • Veliko Selo
  • Višnjica
  • Višnjička Banja
  • Despot Stefan Lazarević
  • Dunavski venac
  • Jovan Cvijić
  • Karaburma - Dunav
  • Kotež
  • Nadežda Petrović
  • Nova Borča
  • Ovča
  • Padinska Skela
  • Rospi Ćuprija
  • Slanci
  • Stara Borča
  • Stara Karaburma
  • Stara Palilula
  • Starine Novak
  • Stevan Hristić
  • Tašmajdan
  • Filip Višnjić
  • Hadžipopovac

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)”. popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 12. 2022. 
  2. ^ „Palilula”. Beogradski krajevi. Arhivirano iz originala 27. 01. 2020. g. Pristupljeno 27. 1. 2020. 
  3. ^ "Politika", 21. mart 1939

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]