Crtanje u pesku

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crtanje u pesku
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionVanuatu
Svetska baština Uneska
Unesko oznaka00073
Datum upisa2008. godina
Lokacija upisahttps://ich.unesco.org/en/RL/vanuatu-sand-drawings-00073

Crtanje u pesku je tradicionalna veština u Vanuatu koja uključuje crtanje geometrijskih figura direktno na tlo sa jednim ili dva prsta. Vanuatu peščani crteži su upisani na Uneskovoj reprezentativnoj listi nematerijalnog kulturnog nasleđa 2008. godine, a prvobitno proglašena 2003. godine.[1]

Opis i istorijat[uredi | uredi izvor]

Crtanje u pesku se dosta razlikuje od drugih oblika umetnosti, jer su crteži izvedeni kao iskošene ili neprekidne linije. Svaki dizajn je vrsta lavirinta, gde se linija crteža ima neprekidnu putanju, bez podizanja prsta sa zemlje. Ova tehnika je počela prvo da se primenjuje na ostrvu arhipelaga Vanuatu. U ovom regionu ima blizu 80 različitih jezičkih grupa, a njegovi narodi su mnogo putovali u potrazi za znanjem i trgovinom. Tako da se crtanje u pesku razvilo kao oblik komunikacije unutar ove tradicije. Na taj način je olakšana razmena ideja između različitih jezičkih grupa. Putnici su koristili ovu tehniku kako bi ostavljali poruke na mestima za sastanke. Crteži se prave direktno na tlu, u pesku, vulkanskom pepelu ili glini. Crteži u pesku nisu samo „slike“, već se odnose na kombinaciju znanja, pesama i priča sa određenim značenjima. Majstor ove tehnike mora imati ne samo dobro poznavanje grafičkih obrazaca, već i dobro znanje njihovog značaja. Kao atraktivni simboli identiteta Vanuatua, crteži se često prikazuju kao oblik dekorativnog folklora za turiste i druge komercijalne svrhe.[1]

Umetnici koji su bili inspirisani tehnikom crtanja u pesku[uredi | uredi izvor]

Antropolog Bernard Dikon bio je prvi zapadnjak koji je opisao ovu tehniku crtanja u pesku. Jedno vreme je proveo sa lokalnim plemenima 1920-ih i ilustrovao više od stotinu različitih dizajna. Tragedija se dogodila baš kada se Dikon spremao da se vrati kući i iznenada je umro od malarije. Nakon njegove smrti, Dikon je inspirisao mnoge antropologe, a Kamila Vedžvud je 1934. objavila svoj rad na crtežima u pesku.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Vanuatu sand drawings”. Intangible Cultural Heritage. Pristupljeno 28. 6. 2022. 
  2. ^ „Sand Drawings in Vanuatu: Layers of Meaning in Sandroings”. The Horizon of Reason. Pristupljeno 28. 6. 2022.