Krakelingen i Tonekensbrand

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krakelingen i Tonekensbrand
Bacanje pereca sa brda Oudenberg
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionBelgija
Svetska baština Uneska
Lista upisaUNESKO
Unesko oznaka00401
Reprezentativna lista nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečenstva
Datum upisa2010
Lokacija upisahttps://ich.unesco.org/en/RL/krakelingen-and-tonnekensbrand-end-of-winter-bread-and-fire-feast-at-geraardsbergen-00401
Gerardsbergen perece ili "mastellen"
Tonekensbrand ("vatreno bure")

Krakelingen i Tonekensbrand (hol. "perece" i "vatreno bure") su nazivi godišnjih vekovnih svečanosti u Gerardsbergenu. Vrh događaja je Krakelingenvorp (bacanje pereca) na vrhu brda Oudenberg. Istog dana i na istom mestu Tonekensbrand (paljenje vatre) se dešava uveče. Dvostruka svečanost upisana je u Popis nematerijalnog kulturnog nasleđa Flandrije 2009. godine i na UNESKO-ove liste nematerijalnog kulturnog nasleđa 2010.[1]

U najstarijem sačuvanom gradskom računu Gerardsbergena iz 1393. godine navedeni su troškovi za Tonekensbrand. U to vreme gradsko veće je već organizovalo ovaj festival vatre. Ovaj praznik vatre nazivan je vekovnim običajem. Od tada postoje stalni dokazi i o Tonekensbrandu i o Krakelingenu u gradskim računima Gerardsbergena. Ova dvostruka proslava i dalje sadrži prethrišćanske elemente koji mogu poticati iz keltskog perioda, poput vatre, žive ribe, hleba i vremena zabave. Tonekensbrand pripada domu u široj tradiciji prethrišćanskih vatri i simbolizuje kraj zime i povratak svetlosti i života. Pored toga, postoje i hrišćanski elementi, poput uloge pastora-dekana.

Pereca (holandski: "krakeling") koja je bačena, takođe se naziva mastel u Gerardsbergenu, je pecivo prečnika oko 10 cm u obliku prstena. Oblik se odnosi na kultni hleb i simbolizuje ciklus godišnjih doba ili života. Zabava se odvija na kraju zime, obično poslednje nedelje u februaru.

Istorijska parada[uredi | uredi izvor]

Pre stvarnog bacanja pereca na Oudenbergu, u centru grada započinje istorijska povorka, koja daje živopisnu sliku oko 25 vekova istorije Gerardsbergena. Pastor-dekan i gradsko veće obučeni su u istorijsku odeću. Otprilike 1000 statista uglavnom su lokalni dobrovoljci koji jednom godišnje prikazuju istorijsku povorku. Ovde, istorijske činjenice (keltski elementi i poraz Gerardsbergena protiv vojske grofa Flandrije koju je predvodio Valter od Enghiena) stupaju u dijalog sa sagom. Ovo stvara široku refleksiju o njihovom sopstvenom kulturnom nasleđu. Da bi se promovisala ova svest među stanovništvom, svake godine je, pored značajnog jezgra istorije, posebno istaknut aspekt istorijsko-narodnog nasleđa. Poslednjih godina to uključuje kontakte Gerardsbergena sa Latinskom Amerikom (misionarski rad Pedra de Gantea, prelazak u Vera Paz u 20. veku), ulogu žena u izgradnji grada, lokalne srednjovekovne zanate i industrije 19. veka (graditelji orgulja, čipke, cigare), regionalne umetnike sa međunarodnom slavom, narodni i kulturno-istorijski doprinos varoši. Povorka započinje u 15 sati kod stare romaničke crkve Hunegem i završava se kod Oudenberga.

Bacanje peciva, popularno ime: "Mastellenworp"[uredi | uredi izvor]

Na kraju povorke, druidi, gradsko veće, nosači košara sa hlebom i hiljade gledalaca odlaze na vrh Oudenberga (110 m). Dekan (duhovna vlada), zajedno sa gradskom upravom (svetovna vlada), moli litaniju Gospe u Oudenberg kapeli, dok se publika grupiše oko bine da uhvati što je moguće više pereca. Pre nego što im bude dozvoljeno da bace 10-tak hiljada peciva („mastelen“), gradonačelnik, stariji ljudi i gradski većnici iz 400 godina starog srebrnog pehara moraju da popiju gutljaj vina sa živom ribom. Tada kreće stvarno bacanje pereca. Jedna pereca sadrži cedulju kojom se dobija nagrada - zlatna pereca: jedinstveni dragulj u obliku poznatog peciva, koji uvek dizajnira drugi lokalni zlatar. Posle bacanja svi mogu da dođu do daha nekoliko sati na vašaru u centru grada.

Tonekensbrand, vatrena gozba[uredi | uredi izvor]

U 20 sati na vrhu Oudenberga se pali lutka od slame kako bi oterala zimu i dočekala novo proleće dok narodni igrači stvaraju atmosferu. U nekoliko susednih opština na požar Tonekensa se „odgovara“ manjim požarom. Na Oudenbergu, prolaznicima se dele zapaljene baklje i oni donose vatru na Markt, gde sajamski mlinovi rade punom brzinom.

Simbolika[uredi | uredi izvor]

Dvostruki festival sadrži i hrišćanske i prethrišćanske elemente (vatra, živa riba, hleb, vreme). Prethrišćanski elementi datiraju verovatno iz keltskog perioda. Pereca je kolutić u obliku prstena prečnika 10 cm. Ovaj oblik se odnosi na kultni hleb koji simbolizuje ciklus godišnjih doba ili života. Festival se slavi na kraju zime: do 1960. prve nedelje posta, sada druge do poslednje nedelje pre prvog ponedeljka marta. Tonekensbrand pripada široj tradiciji prethrišćanskih vatrenih festivala i simbolizuje kraj zime, povratak svetlosti i život. Dekan, gradonačelnik, stariji ljudi i opštinski većnici piju vino u kome pliva mala živa riba, takođe su simbol novog života, u znak proslave i bratstva. Poslednji običaj, koji je detaljno opisao humanista Jos Skolaert 1599. godine, optužila je organizacija za zaštitu životinja Gaja 1997. godine, ali su razne sudske vlasti podržale gradsko veće.

Saga[uredi | uredi izvor]

Od početka 19. veka pominje se istorijska saga o poreklu ovih svečanosti. Kada su Gerardsbergen 1381. godine okružile trupe Valtera van Edingena i pretile mu glađu, gradske vlasti su smislile varku: poslednji ostaci hleba i haringe bačeni su preko gradskog zida kao „znak izobilja" da bi se neprijatelji obeshrabrili...U istorijskoj povorci ova saga se suprotstavlja istorijskoj stvarnosti, koja je za Gerardsbergen bila mnogo manje lepa: grad je začas zauzet i uništen. Međutim, legenda i dalje uporno živi.

Sledeći događaji[uredi | uredi izvor]

Događaji će se održati dana:

  • 21. februara 2021
  • 27. februara 2022
  • 26. februara 2023
  • 25. februara 2024
  • 23. februara 2025.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Krakelingen and Tonnekensbrand, end-of-winter bread and fire feast at Geraardsbergen”. UNESCO. Pristupljeno 19. 4. 2020. 
  2. ^ „Krakelingen & Tonnekensbrand”. visitgeeraardsbergen.be. Pristupljeno 19. 4. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]