Svilarstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svilarstvo
Dvorske dame pripremaju novoistkanu svilu za cara Huiconga iz Song dinastije
Svetska baština Uneska
Zvanično imeSvilarstvo
Referenca[Sericulture and silk craftsmanship of China 197]
Upis2009. (4. sednica)
Veb-sajtSericulture and silk craftsmanship of China

Svilarstvo je gajenje svilene bube koja proizvodi svilu. Iako postoji nekoliko komercijalnih vrsta svilenih buba, Bombyx mori (gusenica domaće svilene bube) je najrasprostranjenija i intenzivno proučavana svilena buba. Smatra se da je svila proizvođena u Kini još u neolitskom periodu. Svilarstvo je postala važna industrijska grana - kućna radinost, u zemljama kao što su Brazil, Kina, Francuska, Indija, Italija, Japan, Koreja i Rusija. Danas su Kina i Indija dva glavna proizvođača, sa više od 60% svetske godišnje proizvodnje.

Svilarstvo i uzgoj svilene bube uvršteni su 2009. godine na Uneskovu reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečenstva.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prema tekstu Konfučija otkriće proizvodnje svile datira otprilike oko 2700. godine pre nove ere, iako arheološki zapisi ukazuju na gajenje svile još u periodu Jangšao kulture (5000–3000. p. n. e.).[2][3][4] Godine 1977, komad keramike stvoren pre 5400–5500 godina i osmišljen tako da liči na svilenu bubu, otkriven je u Nankunu, Hebei, Kina, pružajući najstarije poznate dokaze o svilarstvu.[5] Takođe, pažljivom analizom arheoloških svilenih vlakana koja su pronađena na lokacijama civilizacije Indusa, iz 2450-2000. p. n. e, veruje se da se svila koristila u širokom regionu Južne Azije.[6] [7] Od oko prve polovine 1. veka, doseže do drevnog kraljevstva Kotan,[8] nizom interakcija duž Puta svile. Od 140. godine, ova praksa je uspostavljena u Indiji.[9] U 6. veku nove ere, krijumčarenje jaja svilene bube u Vizantijsko carstvo dovelo je do uspostavljanja svilarstva na Mediteranu, koji je vekovima držao monopol u Vizantijskom carstvu (vizantijska svila). 1147. godine, tokom Drugog krstaškog rata, Ruđer II Sicilijanski (1095–1154) napao je Korint i Tebu, dva važna sedišta vizantijske proizvodnje svile, zarobio tkače i njihovu opremu i uspostavio sopstvenu proizvodnju svile u Palermu i Kalabriji,[10] konačno šireći industriju na zapadnu Evropu.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Svilene bube se hrane listovima duda, a nakon četvrtog ekdizisa penju se na grančicu postavljenu blizu njih i umotavaju svoje svilene čaure (lutke). Svila je neprekidna nit koja sadrži protein fibroin, izlučen iz dve pljuvačne žlezde u glavi svake bube, i gumu koja se zove sericin, koja cementira vlakna. Sericin se uklanja stavljanjem čaura u vruću vodu, koja oslobađa svilene niti i priprema ih za namotavanje na kaleme. To je poznato kao postupak degumiranja.[11] Uranjanje u vruću vodu ubija i svilenu lutku.

Pojedinačna vlakna se kombinuju tako da formiraju nit, koji se pod naponom povlači kroz nekoliko vođica i namotava na kaleme. Niti se mogu uviti da bi se formirao konac. Nakon sušenja sirova svila se pakuje prema kvalitetu.

Faze proizvodnje[uredi | uredi izvor]

Faze proizvodnje su sledeće:

  1. Ženka svilene bube leže 300 do 500 jaja.
  2. Jaja svilene bube se izležu i formiraju larve ili gusenice, poznate kao svilene bube.
  3. Larve se hrane listovima duda.
  4. Nakon što su nekoliko puta narasle i promenile oklop, svilene bube ekstrudiraju svilena vlakna i formiraju mrežu da se drže.
  5. Okreću se sa jedne strane na drugu, u obliku osmice, distribuirajući pljuvačku koja će formirati svilu.
  6. Svila očvršćuje kada dođe u dodir sa vazduhom.
  7. Svilena buba vrti se do oko milje vlakana i potpuno se zatvara u čauru za oko dva-tri dana. Količina korisne kvalitetne svile u svakoj čauri je mala. Kao rezultat, za proizvodnju funte (oko pola kg) sirove svile potrebno je oko 2.500 svilenih buba.[12]
  8. Netaknute čaure se prokuvaju, čime se ubijaju svilene lutke.
  9. Svila se dobija četkanjem neoštećenih čaura kako bi se pronašao spoljni kraj niti.
  10. Svilene niti se namotavaju na kaleme. Jedna čaura sadrži približno 1.000 jardi (914 metara) svilenih niti. Svila je u ovoj fazi poznata kao sirova svila. Jedna nit sadrži do 48 pojedinačnih svilenih filamenta.

Mahatma Gandi bio je kritičan prema proizvodnji svile na osnovu Ahimsa filozofije „da ne našteti nijednoj živoj stvari“. Takođe je promovisao "Ahimsa svilu", napravljenu bez kuvanja i divlju svilu napravljenu od čaura divljih i poludivljih svilenih buba.[13] [14] Engleski muzički sastav The Human League je takođe kritikovao svilarstvo u svom ranom singlu "Biti prokuvan" ("Being Boiled"). Početkom 21. veka organizacija PETA (organizacija za etičko tretiranje životinja) je takođe vodila kampanju protiv svile.[15]

Svila je proizvođena i u našoj zemlji, npr. 1936. je donesena uredba o zaštiti ugroženog domaćeg svilarstva putem specijalne takse na uvoz veštačke svile.[16]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sericulture and silk craftsmanship of China”. Intangible Cultural Heritage. UNESCO. Pristupljeno 10. 2. 2021. 
  2. ^ Barber, E. J. W. (1992). Prehistoric textiles: the development of cloth in the Neolithic and Bronze Ages with special reference to the Aegean (reprint, illustrated izd.). Princeton University Press. str. 31. ISBN 978-0-691-00224-8. Pristupljeno 6. 11. 2010. 
  3. ^ K. P. Arunkumar; Muralidhar Metta; J. Nagaraju (2006). „Molecular phylogeny of silkmoths reveals the origin of domesticated silkmoth, Bombyx mori from Chinese Bombyx mandarina and paternal inheritance of Antheraea proylei mitochondrial DNA” (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 40 (2): 419—427. PMID 16644243. doi:10.1016/j.ympev.2006.02.023. 
  4. ^ Hideaki Maekawa; Naoko Takada; Kenichi Mikitani; Teru Ogura; Naoko Miyajima; Haruhiko Fujiwara; Masahiko Kobayashi; Osamu Ninaki (1988). „Nucleolus organizers in the wild silkworm Bombyx mandarina and the domesticated silkworm B. mori”. Chromosoma. 96 (4): 263—269. S2CID 12870165. doi:10.1007/BF00286912. 
  5. ^ „2015-10-29240509.html”. Arhivirano iz originala 08. 02. 2018. g. Pristupljeno 25. 08. 2020. „1977年在石家庄长安区南村镇南杨庄出土的5400-5500年前的陶质蚕蛹,是仿照家蚕蛹烧制的陶器,这是目前发现的人类饲养家蚕的最古老的文物证据。 
  6. ^ Good, I. L., et al. "New Evidence for Early Silk in the Indus Civilization." Archaeometry, vol. 51, no. 3, June 2009, pp. 457–466. EBSCOhost, Good, I. L.; Kenoyer, J. M.; Meadow, R. H. (2009). „New Evidence for Early Silk in the Indus Civilization”. Archaeometry. 51 (3): 457—466. doi:10.1111/j.1475-4754.2008.00454.x. .
  7. ^ Vainker, Shelagh (2004). Chinese Silk: A Cultural History. Rutgers University Press. str. 20. ISBN 0813534461. 
  8. ^ Hill, John E. 2003. "Annotated Translation of the Chapter on the Western Regions according to the Hou Hanshu." 2nd Draft Edition. Appendix A.
  9. ^ „History of Sericulture” (PDF). Governmentof Andhra Pradesh (India) – Department of Sericulture. Arhivirano iz originala (PDF) 21. 7. 2011. g. Pristupljeno 7. 11. 2010. 
  10. ^ Muthesius, "Silk in the Medieval World", p. 331.
  11. ^ Bezzina, Neville. „Silk Production Process”. Sense of Nature Research. Arhivirano iz originala 29. 6. 2012. g. 
  12. ^ „Silk Making: How to Make Silk”. TexereSilk.com. Arhivirano iz originala 26. 05. 2014. g. Pristupljeno 25. 5. 2014. 
  13. ^ Radhakrishnan, S., ur. (1968). Mahatma Gandhi: 100 years. New Delhi: Gandhi Peace Foundation. str. 349. Pristupljeno 19. 4. 2013. 
  14. ^ Parekh, Dhimant (11. 9. 2008). „Ahimsa Silk: Silk Saree without killing a single silkworm”. The Better India. Vikara Services Pvt Ltd. Pristupljeno 19. 4. 2013. 
  15. ^ „Down and Silk: Birds and Insects Exploited for Fabric”. PETA. 19. 3. 2004. Pristupljeno 6. 1. 2007. 
  16. ^ "Politika", 19. okt. 1936

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]