Bele Vode (Beograd)

Koordinate: 44° 45′ 05″ S; 20° 24′ 26″ I / 44.751297° S; 20.407324° I / 44.751297; 20.407324
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bele Vode
Bele Vode
Administrativni podaci
GradBeograd
OpštinaČukarica
Stanovništvo
 — 8.445 (sa Rupčinama — 9.127)
Geografske karakteristike
Koordinate44° 45′ 05″ S; 20° 24′ 26″ I / 44.751297° S; 20.407324° I / 44.751297; 20.407324
Bele Vode na karti Grada Beograda
Bele Vode
Bele Vode
Bele Vode na karti Grada Beograda

Bele Vode je naselje u opštini Čukarica, u Beogradu, glavnom gradu Srbije. Inače je jedno od najstarijih naselja na teritoriji grada, poznato još iz Neolita i vinčanske kulture o čemu svedoči arheološko nalazište Žarkovo — Ledine koje se nalazilo u neposrednoj blizini sportskog centra Žarkovo i duž obala donjeg dela toka potoka Paripovac. Kroz naselje prolazi autobuska linija 51, a rubnim delovima naselja prolaze i linije gradskog prevoza 55, 56, 58, 88, 512, 531, 532, 533, 560 i 581. Bele Vode su dobile naziv po istoimenom izvoru koji i danas postoji (nalazi se između ulica Bele vode i Vodovodske), a koji važi za jedan od najjačih i najizdašnijih prirodnih izvora vode u čitavoj Šumadiji. Zanimljiv je podatak da se celo Žarkovo sve do prve polovine 16. veka zvalo Belo Vrelo. Sadašnji naziv „Žarkovo” za čitav ovaj kraj preovladao je i zaživeo tek oko 1530. godine.

O naselju[uredi | uredi izvor]

Stablo trešnje na Belim Vodama

Bele Vode se nalaze u jugozapadnom delu Beograda. Zapadno su od Ibarske magistrale. Na severu se graniče sa Starim Žarkovom, na istoku sa Cerakom, na jugu sa Makišom i Železnikom.

Naselje Bele vode je sastavni deo mesne zajednice Žarkovo.

Po popisu iz 2002. godine, u naselju je živelo 14,255 stanovnika a prema popisu iz 2011. godine taj broj iznosi 8.445. Bele Vode su danas mahom naseljeničko naselje — potomci autohtonog srpskog stanovništva koje je živelo u ovom kraju još od velike seobe Srba pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem danas gotovo da su prava retkost. Naselje je doživelo pravi demografski progres tokom ratova 1990-ih pa tako danas većinu stanovništva čine interno raseljeni sa područja Kosova i Metohije, zatim izbeglice iz Hercegovine, Republike Srpske Krajine i Hrvatske. Bele Vode su poznate i po proizvodnom pogonu beogradskog Vodovoda (izgrađen 1929), koji je prikazan i u seriji Otpisani — instalacija je završena 1937.[1]

Osnovna škola koja se nalazi u ovom naselju je otvorena 1962. pod nazivom „Bele Vode”. Kasnije je promenjen naziv u Milentije Popović, a sada se zove Miroslav Antić. Na Belim Vodama se nalaze još i sportski centar Žarkovo (na mestu nekadašnjeg žarkovačkog Sokolskog doma) u čijim zgradama je svojevremeno osnovan višestruki jugoslovenski prvak, DTV „Partizan — Žarkovo”[2]), Vojnotehnički institut (bivši VTI „Žarkovo”), hram Svetog Vaznesenja Gospodnjeg, hram Sabora Svetog Jovana Krstitelja, ranžirna stanica Makiš, stadion FK Žarkovo, Žarkovačko groblje (najstarije groblje na čitavoj teritoriji današnje gradske opštine Čukarica), itd.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 1981. godine, Bele Vode imale su 11.920 stanovnika, 1991. godine 11.631, a 2002. godine 14.255 stanovnika.[3][4][5][6]

Logo Vazduhoplovnotehničkog instituta, oko 1990.

Odlukom tadašnjeg predsednika i vrhovnog vojnog komandanta Josipa Broza Tita 1948. godine je na teritoriji današeg naselja Bele Vode osnovan Vazduhoplovnotehnički institut Jugoslovenske narodne armije, naučnoistraživačka i razvojna institucija u domenu vazduhoplovnih tehnologija.[7] Zvanično ime mu je bilo „VTI Žarkovo”. U institutu su realizovani projekti velikog broja aviona i letelica raznih namena, kao i ostalih sredstava naoružanja i vojne opreme. Ta delatnost se odvijala u domenu aerodinamike, čvrstoće strukture, simulacije leta i borbe aviona, određivanja kvaliteta i standarda goriva i maziva, optimizacije grejanja i provetravanja kabine, integracije opreme aviona itd. Korišćeni su i danas postoje aerotuneli, objekti eksperimentalne aerodinamike.

Nakon raspada SFRJ i rasformiranja JNA, ukinut je Vazduhoplovnotehnički institut kroz asimilaciju u Vojnotehnički institut kopnene vojske i danas nosi naziv Vojnotehnički institut Beograd. Sastavni je deo ministarstva odbrane Republike Srbije, akreditovn je od strane ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i integralni je deo Univerziteta odbrane u Beogradu. Institut raspolaže sa 22 laboratorije, a primarna delatnost predstavlja istraživanje i razvoj u oblasti odbrambenih tehnologija.[8] U Vojnotehničkom institutu se svake godine održava međunarodni naučno-stručni skup iz oblasti odbrambenih tehnologija pod nazivom „OTEH".[9]

Park[uredi | uredi izvor]

Na Belim Vodama se nalazi drugi po veličini park u Beogradu. Površina parka je oko 8 hektara i u njemu se nalaze tereni za razne sportove, dečja igrališta, šetalište, letnjikovci ...

Na inicijativu građana ovog dela grada, rekonstrukcija parka na Belim Vodama počela je krajem 2010. godine. Nakon godinu dana rada, krajem 2011. godine, rekonstrukcija parka je završena, a svečanom otvaranju parka prisustvovao je i zamenik gradonačelnika Beograda Aleksandar Šapić. Obnova parka na Belim Vodama predstavlja najveću investiciju Zelenila posle parka Tašmajdan.

Azbestno naselje[uredi | uredi izvor]

Bele Vode su nadaleko poznate i po Azbestnom naselju koje je (i ako katastarski nepriznato) suštinski malu četvrt Belih Voda. 28 zgrada u centralnom delu Belih Voda je useljeno 1965. godine kao privremeni smeštaj za narednih 10 godina. Ipak, stanovnici nisu bili raseljeni posle 1976, a sredinom 90-ih je otkriveno da su zgrade izgrađene od kancerogenog azbesta. Stanari su pokrenuli inicijativu za rušenjem, tvrdeći da azbest ugrožava njihovo zdravlje. I danas se pamte grafiti ispisani na zgradama „Azbest nas guši”, „Umiremo od azbesta”, i sl. Gradska vlast je obećala pomoć, ali nije reagovala. Nakon deset godina protesta stanara, 2006. započinje rušenje 14 objekata i izgradnja novih, modernih zgrada, novih ulica i parkinga. Rušenje zgrada je završeno krajem 2011. godine. Problem je predstavljala štetnost azbesta, pa zgrade nisu mogle da se ruše, već da se razgrađuju, tako da je proces trajao dugo (40 dana po jednoj zgradi). Gradski zavod za javno zdravlje redovno nadgleda rušenje i prati koncentraciju azbesta u vazduhu.[10] Jedno od važnih obeležja ovog naselja jeste multietničnost i saradnja između različitih naroda koji žive na ovom području. Naime, uz relativno mali broj Srba ovaj blok Belih Voda većinski je bio naseljen nesrpskim stanovniištvom — uz dominantne albanske porodice pristune su još i muslimanske, romske, aškalijske, goranske itd., ali bez obzira na nacionalnu pripadnost svi su bili ujedinjeni u nastojanjima da doprinecu boljem razvoju naselja i njegovih žitelja.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Politika”, 4. nov. 1937
  2. ^ Blic Online | Istorija duga pet vekova
  3. ^ Osnovni skupovi stanovništva u zemlji – SFRJ, SR i SAP, opštine i mesne zajednice 31.03.1981, tabela 191. Savezni zavod za statistiku (txt file). 1983. 
  4. ^ Stanovništvo prema migracionim obeležjima – SFRJ, SR i SAP, opštine i mesne zajednice 31.03.1991, tabela 018. Savezni zavod za statistiku (txt file). 1983. 
  5. ^ Popis stanovništva po mesnim zajednicama, Saopštenje 40/2002, page 4. Zavod za informatiku i statistiku grada Beograda. 26. 7. 2002. 
  6. ^ Stanovništvo po opštinama i mesnim zajednicama, Popis 2011. Grad Beograd – Sektor statistike (xls file). 23. 4. 2015. 
  7. ^ „Vazduhoplovne tradicije Srbije | Vazduhoplovnotehnički institut (1946—1992)”. Vazduhoplovne tradicije Srbije. 19. 11. 2014. Arhivirano iz originala 19. 08. 2014. g. Pristupljeno 5. 2. 2015. 
  8. ^ „Vazduhoplovnotehnički institut | O nama”. Vazduhoplovnotehnički institut. Pristupljeno 5. 2. 2015. 
  9. ^ „Vazduhoplovnotehnički institut | MINISTAR ODBRANE OTVORIO NAUČNO-STRUČNI SKUP OTEH 2014 — See more at: http://www.vti.mod.gov.rs/index.php?view=actuality&type=news&category=0&id=292#sthash.6x8Vqicm.dpuf”. Vazduhoplovnotehnički institut. 9. 10. 2014. Pristupljeno 5. 2. 2015.  Spoljašnja veza u |title= (pomoć)
  10. ^ http://www.azbest.8m.com/index_sr.html Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016) Prezentacija Azbestnog naselja

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]