Bugarska

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu


Koordinate: 42°45' SGŠ; 25°30' IGD

Republika Bugarska
Република България
Zastava Bugarske Grb Bugarske
Zastava Grb
krilatica: Съединението прави силата
(
U slozi je snaga)
Himna
Mila Rodino
Voljena otadžbino
Položaj Bugarske
Glavni grad BG Sofia coa.svg Sofija
42°41′N 23°19′E
Službeni jezik bugarski
Državna religija {{{državna religija}}}
Predsednik: Rosen Plevnelijev
Premijer: Georgi Bliznaški
Oblik države Unitarna parlamentarna republika
Nezavisnost  
 — Prvo bugarsko carstvo 681
 — Samuilovo carstvo 976
 — Drugo bugarsko carstvo 1185
 — Kneževina Bugarska 19. februar 1878
 — Nezavisnost (od Osmanskog carstva) 22. septembar 1908
Pristup u EU 1. januar 2007.
Površina  
 — ukupno 110.994 km² (105)
 — voda (%) 0,3
Stanovništvo  
 — 2013. 7.245.677 [1] (100)
 — gustina 66,2/km² 
BDP (PKM) 2012 približno
 — ukupno $50,806 milijardi (72)
 — po glavi stanovnika 6.974 (76)
IHR (2011) 0.771 (55) — visok
Valuta Bugarski lev (BGN) (100 стотинки)
Vremenska zona UTC +2; leti +3 (EET)
Internet domen .bg
Pozivni broj +359

Bugarska (bug. България), zvanično Republika Bugarska (bug. Република България) je država u jugoistočnoj Evropi [2]. Graniči s Grčkom i Turskom na jugu, Srbijom i Makedonijom na zapadu i Rumunijom na severu. Glavni grad Bugarske je Sofija. Ukupno stanovništvo je 7.537.929. Od toga 83,9% su Bugari, 9,4% su Turci, i 4,7% su Romi. Najraširenija vera je pravoslavna. Članica je NATO-a i Evropske unije.

Istorija Bugarske[uredi]

Vista-xmag.png Za više informacija pogledajte članak Istorija Bugarske

Bugarska je na Balkanu imala snažne srednjovekovne države - Prvo bugarsko carstvo sa prestonicama u Pliski, Preslavu i Ohridu (VII-XI v.) i Drugo bugarsko carstvo sa prestonicom Veliko Trnovo u XII-XIV veku. U vreme Drugog carstva, bugarski vladari bili su u rođačkim vezama i sa srpskim dvorom. Sveti Sava je umro i sahranjen u Trnovu, prestonici bugarske države, u priprati crkve Četrdeset mučenika. Kako je bugarska srednjoevekovna država pala pod vlast Osmanlija pre srpske, došlo je do preseljenja učenih duhovnika u Despotovinu (vidi Konstantin Filozof).

Feudalno društvo[uredi]

Sa jačanjem feudalnih odnosa broj slobodnih seljaka u Bugarskoj se smanjivao. Pred kraj srednjeg veka slobodno seljaštvo gotovo je iščezlo. Ono je pretvoreno u zavisne seljake parike. Zavisni seljaci davali su fedalnom gospodaru dio proizvoda i radili na imanju gospodara. Pored naturalnih i radnih obaveza, parincima su ponekad nametane i novčane obaveze. Vlastela su se delila na krupno plenemstvo-velike boljare i srednje sitno plemenstvo-male boljare. Veliki boljari sačinjavali su boljarski savet koji je neretko ograničavao vlast cara. Značajnu ulogu u društvu imalo je krupno sveštenstvo: patrijah, mitropoliti i episkopi. Crkva je rasprodala prostranim posedima na kojima su radili zavisni seljaci.

XVIII i 19. vek[uredi]

Nacionalni preporod proistekao je kod Srba i Bugara iz težnji za oslobođenjem od turskog ropstva, kroz formiranje nacionalne ideje na novim, prosvetiteljskim osnovama. Važnu ulogu su pri tome imale ideje o slovenskoj uzajamnosti, koje su iz dela poput Istorije raznih slovenskih naroda, najpače Bugara, Horvata i Srba Jovana Rajića, Stematografije Hristifora Žefarovića, uticale i na bugarske preporoditelje. Nakon prosvetitelja, nacionalne barjake su poneli romantičari. Kada su srpski ustanici počeli da osvajaju sve veću autonomiju od Turaka, Obrenovići su podržavali na različite načine napore Bugara za oslobođenjem. Veliki broj bugarskih knjiga i neki časopisi su štampani u srpskim gradovima. S druge strane, Bugari su učestvovali u akcijama pobune u srpskim gradovima, kao npr. posle događaja na Čukur česmi.

Posle oslobođenja Bugarske i ХХ vek[uredi]

Tokom ratova Turske protiv Rusije i pravoslavnih država na Balkanu, oslobođena je Bugarska 1878. godine, da bi potom bila priznata, najpre na San-Stefanskom miru, a posle revizije, u suženim granicama na Berlinskom kongresu. Obostrane teritorijalne pretenzije prema neoslobođenim delovima turske imperije dovele su do Srpsko-bugarskog rata 1885. godine, koji je Srbija izgubila na Slivnici, te Balkanskih ratova (1912—1913), koje je izgubila Bugarska. Nemačka i Austrougarska koriste gnev Bugarske koji je vukla iz Drugog balkanskog rata, da bi stala na njihovu stranu u Prvom svetskom ratu. Bugarska, zajedno sa svojim saveznicima biva poražena 1918. To je izazvalo duboke frustracije u bugarskom društvu i navelo Bugarsku da i u Drugom svetskom ratu stane na stranu Nemačke i hitlerovske koalicije. I tada biva poražena 1944., ulaskom Crvene armije u Bugarsku, svrgavanjem kraljevine i uspostavljanjem komunističkog režima. Bugarska će do kraja Hladnog rata biti u komunističkom bloku. Nakon antikomunističke revolucije, u Bugarskoj nastupa bolni proces transformacije privrede i građanske emancipacije. Bugarska postaje članica Evropske unije 2007. godine.

Geografija[uredi]

Bulgarien BG.png
Glavna crkva Rilskog manastira
Vista-xmag.png Za više informacija pogledajte članak Geografija Bugarske

Bugarska se nalazi na važnom prometnom pravcu koji dolinom reke Marice povezuje srednju Evropu sa Malom Azijom i Bliskim istokom. Prometno značenje ima i granična reka Dunav kojom se izvoze poljoprivredne sirovine, a važna je i za dobijanje energije. Reljefno je Bugarska raznolik prostor. Okosnicu čini Marica sa svojom dolinom (Trakija). To su obradive površine na kojima, uz maritimne klimatske uticaje sa Egejskog mora, uspevaju različite kulture (duvan, pamuk, povrće, pirinač, vinova loza, žitarice).

Južnije su stari Rodopi, bogati ugljem i obojenim metalima. Osim rudarstva, stanovništvo se ovde bavi i šumarstvom i ovčarstvom.

Severno od Marice nalazi se Stara planina ili Balkan koja je, suprotno nazivu, mladog, tercijarnog postanka. U brojnim zaštićenim kotlinama poznata je proizvodnja ruža i ružinog ulja koje se koristi u kozmetičkoj industriji. Između Balkana i Dunava zaravnjena je Bugarska ploča. Na lesnim naslagama nastalo je plodno tlo gde se uz umerenu klimu razvila raznovrsna poljoprivredna proizvodnja.

U većim su gradovima industrijska postrojenja u kojima radi najveći deo bugarskog stanovništva. To su Plovdiv na Marici, Ruse na Dunavu, Varna i Burgas na crnomorskoj obali. Glavni grad Sofija (1.2 mil. st.) smešten je na prometnom pravcu koji iz srednje Evrope vodi na Bliski istok.

Administrativna podela[uredi]

Vista-xmag.png Za više informacija pogledajte članak Administrativna podela Bugarske

Bulgaria location map.svg


Od 1999. godine Bugarska je podeljena na 28 provincija ili oblasti. Pre toga je bila podeljena na 9 oblasti, još od 1987. godine. Oblasti su dobile ime po glavnom i najvećem gradu u toj oblasti. Tih 28 oblasti su:

Stanovništvo[uredi]

Vista-xmag.png Za više informacija pogledajte članak Demografija Bugarske
Zlatograd

Prema popisu stanovništva iz 2001. Bugarska je imala 7.932.984 stanovnika. Broj stanovnika se smanjuje zbog negativnog prirodnog priraštaja i iseljavanja, tako da je Bugarska pre 26 godina, 1975. imala veći broj žitelja (8.729.666 prema popisu).

Prema veroispovesti većina su pravoslavne vere.

Etnički sastav je bio sledeći: Bugari 83,9 %, Turci 9,4 %, Romi 4,7 % i drugi (Rusa, Jermena i Vlasa[3]).

Prema rezultatima genetskih istraživanja, među stanovništvom Bugarske su najzastupljenije sledeće patrilinearne (Y-DNK) haplogrupe:[4]

Najveći gradovi[uredi]

Sofija
Sofija

Plovdiv
Poredak Grad Oblast Populacija Varna
Varna
Burgas
Burgas
1 Sofija Sofija-prestonica 1.204.685
2 Plovdiv Plovdiv 338.153
3 Varna Varna 334.870
4 Burgas Burgas 200.271
5 Ruse Ruse 149.642
6 Stara Zagora Stara Zagora 138.272
7 Pleven Pleven 106.954
8 Sliven Sliven 91.620
9 Dobrič Dobrič 91.030
10 Šumen Šumen 80.855
Popis 2011.



Privreda[uredi]

Poljoprivreda[uredi]

U dolinama Karlova, Kalofera, Sopota i Kazanlaka nalaze se prostrane ratarske površine zasađene ružama. Iz svetova tih ruža dobiva se ružino ulje.


Turizam[uredi]

Zlatni Pjasci u blizini bugarske luke Varne spadaju među najveća turistička središta na Crnom moru.

Galerija slika[uredi]

Vidi još[uredi]

Reference[uredi]

Spoljašnje veze[uredi]

Sa drugih Vikimedijinih projekata :