Časovničarski zanat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Časovničarski zanat
Izrada satova, radionica fabrike Lecoultre, 1903. Švajcarska
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionŠvajcarska, Francuska
Svetska baština Uneska
Unesko oznaka01560
Datum upisa2020
Sat, Pjer Morel, (oko 1780–oko 1835), Švajcarska
Sat, Pjer Morel, Švajcarska
Časovnik, Žilijen Le Roj (1686-1759), Francuska

Časovničarski zanat je delatnost na raskršću nauke, umetnosti i tehnologije. To je veština mehaničkog rada i umetničke mehanike, a koristi se za stvaranje časovničarskih predmeta dizajniranih za merenje i pokazivanje vremena (satovi, satovi sa klatnom, časovnici i hronometri), umetničkih automata i mehaničkih androida, skulptura i animiranih slika, muzičkih kutija i mehaničkih ptica pevačica. Ovi tehnički i umetnički objekti sadrže mehanički uređaj koji generiše pokrete ili emituje zvukove. Iako su uglavnom skriveni, mehanizmi takođe mogu biti vidljivi, što doprinosi estetici i poetskoj dimenziji objekata. Časovničarskim zanatom bave se časovničari.

Od 16. decembra 2020. godine časovničarski zanat i izrada umetničke mehanike prepoznati su kao Uneskovo nematerijalno kulturno nasleđe Švajcarske i Francuske.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Švajcarsko-francuski Luk Jura, koji se proteže od Ženeve do Bazela, smatra se kolevkom evropske industrije merenja vremena, sa zanatom koji se tu vekovima praktikovao. Francuski teolog Žan Kalvin, uticajni reformator u Ženevi tokom protestantske reformacije, zapravo je odigrao ulogu u ugrađivanju časovničarstva u region. Zabranom nošenja ukrasnih predmeta 1541. godine, "on je u stvari primorao zlatare i druge draguljare da se okrenu drugačijoj umetnosti: umetnosti satova", navodi Federacija švajcarske industrije satova. Ugradnju zanata u grad pomogla je i činjenica da su brojni protestanti koji su bežali od tužilaštva u Francuskoj takođe pobegli u grad, donoseći sa sobom veštinu časovničarstva.[2]

Istorijski gledano, cele porodice su bile uključene u praksu, razvijajući prakse obuke i profesionalne i porodične saveze. Veštine su se u početku učile u školama za obuku. Danas časovničari takođe dele svoje znanje putem onlajn blogova, foruma, vodiča i zajedničkih projekata.

Tradicija danas[uredi | uredi izvor]

Danas regija Jura i dalje vrvi od proizvođača satova, velikih i malih, sa visoko kvalifikovanim zanatlijama i mnoštvom mogućnosti obuke. Samo u Švajcarskoj, 57.500 ljudi je zaposleno u ovom sektoru, koji broji širok spektar zanimanja koja su potrebna za sastavljanje kućišta i unutrašnje mehanike preciznog sata. Časovničarstvo je treći najveći izvozni sektor u ovoj alpskoj zemlji, sa izvozom od skoro 22 milijarde švajcarskih franaka (25 milijardi dolara, 20 milijardi evra) 2019. godine.[2]

Časovničarstvo kombinuje individualne i kolektivne, teorijske i praktične veštine u oblasti mehanike i mikromehanike. Na ovom francusko-švajcarskom području, duž Luka Jura od Ženeve do Šafhauzena i od Bila do Bezansona, veliki broj zanatlija, kompanija, škola, muzeja i udruženja promoviše i prenosi ove tehnike, koje su i tradicionalne i inovativne. Iako ovo zanatstvo služi prvenstveno ekonomskoj funkciji, takođe je oblikovalo dnevnu društvenu stvarnost dotičnih regija, kao i njihovu arhitekturu i urbano planiranje.[3]

Posetioci imaju priliku da otkriju kreacije i tajne ovih zanatlija na vrhu umetničke mehanike u Međunarodnom centru za umetničku mehaniku u Sante-Krou, koji izlaže istorijsku zbirku muzičkih kutija i automata, kao i mehaničku radionicu kako je izgledala početkom 20. veka, uključujući i prikaz nekoliko autentičnih mašina.

UNESKO-v registar[uredi | uredi izvor]

Zanatstvo mehaničkog časovničarstva i umetničke mehanike upisano je 2020. na listu nematerijalnog kulturnog nasleđa, za Francusku i Švajcarsku, s obzirom da obuhvata prekogranična područja. Ovo označava priznanje tradicije koja je duboko ukorenjena u regiji Jura i koju njeni stanovnici visoko cene.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Craftsmanship of mechanical watchmaking and art mechanics”. ich.unesco.org. Pristupljeno 13. 10. 2021. 
  2. ^ a b „Art of watchmaking gets UNESCO heritage status”. france24.com. Pristupljeno 13. 10. 2021. 
  3. ^ „Inclusion in UNESCO's heritage list”. fhs.swiss. Pristupljeno 13. 10. 2021. 
  4. ^ „CRAFTSMANSHIP OF MECHANICAL WATCHMAKING AND ART MECHANICS RECOGNISED BY UNESCO”. region-du-leman.ch. Pristupljeno 13. 10. 2021.