Živomir Ninković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Živomir Ninković
Lični podaci
Datum rođenja(1950-03-22)22. mart 1950.(74 god.)
Mesto rođenjaPopovići, kod Glamoča, FNR Jugoslavija
Vojna karijera
VojskaJugoslovenska narodna armija (1972—1992)
Vojska Republike Srpske (1992—2000)
Čingeneral-potpukovnik
KomandantKomandant V i PVO VRS
Učešće u ratovimaRat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini

Odlikovanja

Živomir Ninković (selo Popovići, opština Glamoč, FNRJ, 22. mart 1950) penzionisani je general-potpukovnik Vojske Republike Srpske u penziji. Tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata bio je komandant Vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane VRS.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Živomir (Đurađ) Ninković rođen je 22. marta 1950. u Popovićima kod Glamoča. Završio je Vojnu gimnaziju, nakon čega upisuje kao pitomac XXII klase Vazduhoplovnu vojnu akademiju u Zadru koju je završio 1972. i proizveden je u čin potporučnika avijacije. Potom završava Komandno-štabnu školu taktike RV i PVO kao i Komandno-štabnu školu operatike RV i PVO. Posljednja dužnost koju je obavljao u JNA bila je komandant 97. avijacijske brigade u Mostaru.[1] Nosilac je priznanja Zlatni letački znak i zvanja instruktor letenja.[2] Učesnik je Odbrambeno-otadžbinskog rata od samog početka. Formiranjem Vojske Srpske republike Bosne i Hercegovine unaprijeđen je, 1. juna 1992, u čin general-majora avijacije i postavljen za komandanta V i PVO. Tokom rata je i lično učestvovao u borbenim dejstvima kao pilot aviona „Jastreb“.

Ukazom predsjednika Republike Srpske dr Radovana Karadžića odlikovan je 1994. Ordenom Karađorđeve zvijezde za izvanredno rukovođenje i komandovanje jedinicama u oružanoj borbi. U čin general-potpukovnika vanredno je unaprijeđen 1996. Dužnost komandanta vida V i PVO VRS obavljao je do 1998. Ukazom predsjednika Republike Srpske Biljane Plavšić smijenjen je sa dužnosti.

Penzionisan je 1. februara 2000. Živi u Beogradu.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Borković, Nikola (2019). Šta su skrivile? : Stradanje beba u Kliničko-bolničkom centru Banja Luka, u maju i junu 1992. Banja Luka: Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. str. 67. ISBN 978-99976-730-6-0. 
  2. ^ Blagojević, Jovo (23. 2. 1993). „Letači sklopljenih krila”. Nova krila. Broj 4, Godina 2: 6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]