Kineska umetnost rezanja papira

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kinesko rezanje papira
Isečci papira u muzeju provincije Junan
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionKina
Svetska baština Uneska
Unesko oznaka00219
Datum upisa2009
Kineski isečci papira u radnji.
Rezani papir „cvet prozora“ tokom kineske nove godine

Kineska umetnost rezanja papira (kin: 剪纸 - Jian zhi) deo je tradicionalne kineske kulture. Predpostavlja se da datira iz drugog veka n.e., kada je Caj Lun izumeo papir, u vreme vladavine dinastije Istočni Han u Kini. Kako je papir postajao pristupačniji, sečenje papira postalo je jedna od najvažnijih vrsta kineske narodne umetnosti. Kasnije se ovaj oblik umetnosti proširio i na druge delove sveta, sa različitim regionima koji su usvojili sopstvene kulturne stilove. Budući da se isečci često koriste za ukrašavanje vrata i prozora, ponekad se nazivaju čuang hua (窗花), cveće na prozorima ili isečci na prozorima. Ljudi su lepili isečke papira na spoljašnjosti prozora, pa bi se svetlost iznutra prosipala kroz izreze.[1] Obično su umetnička dela pravljena od crvenog papira, jer je crvena povezana sa svečanostima i srećom u kineskoj kulturi, ali su korišćene i druge boje. Uobičajeno umetničko delo rezanja papira koristi se na festivalima poput Prolećnog festivala, venčanja i rođenja deteta. Isečci uvek simbolizuju radost i sreću.

Kao ključni deo kineskog društvenog života u svim etničkim grupama, rezanje papira izražava moralne principe, filozofiju i estetske ideale svojih eksponenata. 2009. godine upisano je na UNESKO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa.[2]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Kinesko rezanje papira potiče iz drevnih aktivnosti obožavanja predaka i bogova i tradicionalni je deo kineske kulture. Prema arheološkim zapisima, potiče iz 6. veka, mada neki veruju da bi se njegova istorija mogla pratiti još do perioda zaraćenih država (oko 3. p. n. e.), mnogo pre nego što je papir izumljen.[traži se izvor] U to vreme ljudi su koristili druge tanke materijale, poput lišća, srebrne folije, svile, pa čak i kože, za rezbarenje uzoraka. Kasnije, kada je papir izumljen, ljudi su shvatili da je ovaj materijal lako rezati, čuvati i odbaciti, a papir je postao glavni materijal za ovu vrstu umetničkih dela. Tokom dinastija Ming i Ćing (1368–1912), ova umetnost je bila svedok svog najnaprednijeg perioda. Preko hiljadu godina ljudi (uglavnom žene) prave isečke papira kao deo slobodne aktivnosti. Stvorili su različite vrste tehnike sečenja papira i delili su i prenosili ovu tradicionalnu zanatsku radnju svojoj deci, tako da je ovaj tradicionalni umetnički stil postajao sve popularniji i primenjuje se do danas.

Papir je vrsta materijala koji lako buđa i truli. Na jugoistoku Kine obično pada kiša u maju i junu, zbog čega papir buđa i brzo trune. Kao rezultat toga, ljudi na jugoistoku ih nisu zadržali i teško je pronaći sečenje papira iz tog vremena. Nasuprot tome, vreme na severozapadu Kine je obično suvo, što omogućava pronalaženje isečaka papira proizvedenog u severnim dinastijama u Turpanu, provincija Sinđan.

Kada je sečenje papira prešlo na dinastiju Tang, veštine ručnog rada postale su zrele. Rezanje papira nije bilo samo vrsta ručnog rada, već i umetničko delo. U dinastiji Ming i Ćing, sečenje papira doživelo je svoj vrhunac. Sečenje papira proširilo se na širu populaciju i imalo je mnoštvo umetničkih izraza. Rezanje papira korišćeno je za ukrašavanje vrata, prozora i zidova da bi se pokazala sreća i svetkovina.

Železnička stanica Vujuan

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Rezanje papira jedna je od najstarijih i najpopularnijih narodnih umetnosti u Kini. Geografski se može podeliti na južni i severni stil. Južni stil, predstavljen delima iz Jangdžoua u provinciji Đangsu i Juećing u provinciji Džeđang, odlikuje se genijalnim i lepim dizajnom, izvrsnim rezbarenjem i zanimljivim oblicima. Severni stil, uglavnom iz Juksiana i Fenđinga u provinciji Hebej, a najbolje ga predstavljaju dela severnog Šensija, gde se odlikuje izuzetnim oblicima, energičnošću, živopisnim prikazima i raznolikim obrascima.

Stil izrezivanja prozorskog papira obično je slobodan, osim cvetnog uzorka na uglu. Tema rezanja prozorskog papira ima širok spektar, od kojih je najpopularniji zasnovan na pričama tradicionalne kineske opere. Kako su većina kupaca poljoprivrednici, sadržaj rezanog papira za prozore obično opisuje poljoprivredu, predenje, ribolov i uzgoj živine.

Simetrija[uredi | uredi izvor]

Simetrični rez

Postoje osnovni izrezi, koji se sastoje od jedne slike, i simetrični dizajni, koji se obično stvaraju preklapanjem preko proporcionalnog prevoja, a zatim sečenjem oblika, tako da kada se rasklopi, čini simetrični dizajn. Kineski isečci papira su obično simetrični, u parnim brojevima od 2, 4, 24 itd.

Primene[uredi | uredi izvor]

Danas su isečci papira uglavnom dekorativni. Oni oživljavaju zidove, prozore, vrata, stubove, ogledala, lampe i lampione u domovima, a takođe se koriste na poklonima ili se sami poklanjaju. Isečci papira zalepljeni na ili blizu ulaza trebalo bi da donesu sreću. Nekada su se koristili kao obrasci, posebno za vez i lakiranje. Mlađa generacija koristi je kao ukras za svoje komplete i knjige.

Rezanje papira se uglavnom koristilo i koristi se kao ukras ili kao estetski način da se izraze nade, zahvalnost i druge emocije ljudi. Živo prikazani isečci papira imaju različita značenja. Neki izražavaju želju za žetvom ili bogatim životom, poput rezanja papira zlatne žetve, domaćih životinja, sreće, dodatnih godina ili šarana koji preskače zmajeva vrata (tradicionalna kineska priča koja ukazuje na skok ka boljem životu); neki prikazuju životinje i biljke, lavove, kiline (kinesko mitsko stvorenje), zečeve od žada (životinja iz kineske legende), nara i božura; neki ilustruju legendarne figure ili prizore iz tradicionalnih mitova ili priča, poput Žutog cara, sastanka Niulanga i Zhinva i 24 priče o sinovskoj pobožnosti; a drugi pokazuju zahvalnost ljudi prema životu, kao što su lutke sa dva uvijena pramena kose na svakoj strani glave, riba koja pliva kroz lotos i posuđe.

Isečak papira Godina psa

Najpoznatiji likovi za rezanje papira na kineskom su „福“ (fu, što znači „srećnik“) i „囍“ (ki, što znači „dvostruka sreća“). Čak i danas, Kinezi vole da na svoja vrata vešaju isečke papira ova dva lika. „福“ se obično koristi tokom kineskog novogodišnjeg festivala, ukazujući na želje ljudi za srećnom godinom. „囍“ se često može videti na prozorima ili vratima mladenaca.

Isečci papira na prozorima imaju blisku vezu sa prolećem, jer je to bio način da se proleće dočeka od davnina u Kini. U mnogim područjima u Kini, posebno na severu, kada dođe proleće, ljudi vole da zalepe isečke papira na prozor kako bi izrazili svoju sreću. Kroz lepljenje isečaka na prozoru, ljudi ukrašavaju svoj dom da pokažu svoju radost, sreću i dobre namere.

Proces[uredi | uredi izvor]

Postoje dva načina izrade: jedan koristi makaze, a drugi noževe. U metodi sa makazama, nekoliko listova papira - do osam - su pričvršćeni. Potom se motiv seče oštrim šiljastim makazama.

Rezanje noževima vrši se stavljanjem nekoliko slojeva papira na relativno mekanu podlogu koja se sastoji od mešavine loja i pepela. Sledeći obrazac, umetnik oštrim nožem urezuje motiv u papir koji se obično drži vertikalno. Vešti majstori mogu čak i slobodno da iseku različite crteže bez zaustavljanja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Yang, Crystal Hui-Shu (2012-04-01). „CROSS-CULTURAL EXPERIENCES THROUGH AN EXHIBITION IN CHINA AND SWITZERLAND: "THE ART OF PAPER-CUTTING: EAST MEETS WEST"”. Source: Notes in the History of Art. 31 (3): 29—35. JSTOR 23208592. 
  2. ^ „Chinese paper-cut”. ich.unesco.org. Pristupljeno 10. 6. 2021. 

 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zhang Shuxian. Chinese Folk Paper-cutting[J]. China Today (Chinese version), 2005,(05)
  • Zhuang Zhiyun. Folk Paper-cutting[J]. Chuang Zuo Ping Tan, 2006,(02)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]