Pređi na sadržaj

Avala

Koordinate: 44° 41′ 26″ S; 20° 30′ 51″ I / 44.690531° S; 20.514283° I / 44.690531; 20.514283
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Avala
Geografske karakteristike
Najviša tačkaŽrnov
Ndm. visina511 m
Koordinate44° 41′ 26″ S; 20° 30′ 51″ I / 44.690531° S; 20.514283° I / 44.690531; 20.514283
Geografija
Avala na karti Srbije
Avala
Avala
Države Srbija
GrupaOstrvske planine
Avala

Avala je niska planina, 16,6 km južno od Beograda.[1] Predstavlja severni kraj šumadijske grede, koja se od Rudnika provlači kroz nisku Šumadiju i predstavlja razvođe između slivova Save i Dunava.[1] Visoka je 511 m (vrh Žrnov) i uzdiže se oko 200 m iznad okolnog talasastog terena.[1] Mineral avalit dobio je ime po Avali na kojoj je pronađen.

Krajem 2007. godine je Skupština grada Beograda proglasila Avalu zaštićenim prirodnim dobrom sa ukupnom površinom od 489 ha. Još je knez Miloš 1859. godine doneo odluku da se Avala zagradi i zaštiti, a 1936. godine je proglašena nacionalnim parkom. Prezidijum Narodne Skupštine 1946. godine donosi odluku da bude proglašena dobrom od opšteg značaja.[2]

Na zaštićenom području ima oko 600 biljnih vrsta. Ima lekovitih biljnih vrsta, a neke biljke predstavljaju prirodne retkosti, kao što su zanovet, zlatan i zelenika. Avala je dobro pošumljena samoniklim drvećem, a jednim delom je pod zasađenom borovom šumom[1]. Jedno je od omiljenih izletišta Beograđana.

Spomenik Neznanom junaku[uredi | uredi izvor]

Posle Prvog svetskog rata, lokalno stanovništvo pronašlo je veći broj grobova srpskih vojnika poginulih u ratu, među njima i grob jednog neznanog srpskog vojnika. Narod okolnih sela je tom vojniku 1922. podigao skromni spomenik. Kasnije je Državni odbor za podizanje spomenika Neznanom junaku odlučio da mu se na vrhu Avale podigne reprezentativniji spomenik. Projekt za spomenik izradio je vajar Ivan Meštrović, u obliku mauzoleja sa karijatidama koje predstavljaju žene u narodnim nošnjama iz svih jugoslovenskih krajeva. Spomenik je građen od jablaničkog granita od 1934. do 1938. godine. Za potrebe građenja ovog spomenika 1934. godine dinamitom su razrušeni ostaci srednjovekovnog grada Žrnova, što i danas nailazi na oštru osudu među istoričarima.

Srbija se razlikuje od svih zemalja učesnica Prvog svetskog rata po tome što sve druge zemlje imaju spomenike Neznanom vojniku, a samo Srbija Neznanom junaku.

U neposrednoj blizini je i Spomenik sovjetskim ratnim veteranima koji su tu poginuli u avionskoj nesreći 19. oktobra 1964.

Avalski toranj[uredi | uredi izvor]

Na nižem vrhu Avale, izgrađen je 1965. godine Avalski TV toranj, po projektu arhitekata Uglješe Bogunovića i Slobodana Janjića, koji je srušen u bombardovanju NATO snaga 29. aprila 1999. godine. Toranj je bio najveća građevina u tadašnjoj Jugoslaviji. Obnovljen je 21. aprila 2010. godine i izgleda skoro identično kao prvobitni samo je 1 metar viši.

Srednjovekovni grad Žrnov[uredi | uredi izvor]

Na vrhu Avale (sr. Žrnovica) nalazio se srednjovekovni grad-tvrđava. Srbi su ga zvali Žrnov ili Žrnovan, a Turci su mu dali ime Avala (arapski pregrada ili prepreka). Ne zna se kada je prvi put sazidan, mada mu je okolina bila naseljena još u preistorijsko doba. Grad je štitio okolne rudnike žive i cinabarita i, u obližnjem Ripnju, rudnik srebra.

Rudarska aktivnost je postojala do 1956, "Crveni breg" je bio rudnik olova i cinka, s primesama srebra i zlata, a "Šuplja stena" je bila rudnik žive.[3] Đorđe Vajfert i prof. Klerić su 1882. ispitivali živu na Avali, našli su "neku vrstu lonaca" u starim jamama - analiza u Beču je pokazala da su lonci stari "preko dve hiljade godina" i da je na jednom od njih stajala zabeleška da se živa prodavala na ušću Save u Dunav. Vajfert i Klerić su, međutim, eksploataciju našli neisplativom.[4]

Ugostiteljstvo, turizam i sport[uredi | uredi izvor]

Na vrhu Avale nalaze se ugostiteljski objekti:

Na padinama Avale 1929. godine održano je prvo takmičenje u Srbiji u smučarskom trčanju na 8 km. Prvo smučarsko prvenstvo Srbije posle Drugog svetskog rata takođe je 1946. godine održano na ovoj planini.

Električni vod visokog napona je povezao beogradsku električnu centralu i Avalu jula 1938, do tada je Ministarstvo šuma imalo malu centralu u podnožju.[5]

Tabor planinara 2006.[uredi | uredi izvor]

Tradicionalni tabor planinara koji se održava svake godine u organizaciji Službe vodiča izleta i pohoda Planinarskog saveza održao se 2006. godine na Avali od 01.07. do 10.07.. U okviru tabora obavljen je veći broj aktivnosti:

  • Pešačke ture sa obnovom markacija
  • Ishrana u prirodi
  • Škola vodiča izleta i pohoda u letnjim uslovima
  • Planinarska predavanja

Takmičenja u

Kao i otvoreno prvenstvo Srbije u planinarskoj orijentaciji.

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Iako niska planina, na Avali se nalazi veliki broj biljnog i životinjskog sveta. Biljne vrste na Avali se mogu mogu svrstati u dve klase - 86 familija i 317 rodova. Popisano je 594 biljnih vrsta, a od toga neke koji su zaštićene kao prirodne retkosti : Zanovet (lat.Laburnum anagyroides), Zlatan (lat.Lilium martagon L), Zelenče (lat.Prunus laurocerasus L) i zelenika (lat.Ilex aquifolium L). U zaštićenom području Avale, šume zauzimaju više od 70% njene površine i izuzetno su bitne za sav živi svet. Zastupljene su šume hrasta kitnjaka, cera, lipe, izdanačke šume cera, sladuna, crni bor, bagrem i ostale lišćarske šume. Na Avali se nalaze i mnoge lekovite biljke kao što majčina dušica, kantarion, rastavić, pitoma nana i mnoge druge. Zbog raznovrsnosti biljnog sveta i gotovo netaknute prirode, mnoge životinjske vrste su opstale. Dobri ekološko uslovi daju mogućnost za život i mnogim vrstama ptica, koje se pored drveća gnezde u žbunju i na travi. Karakteristične vrste ptica na Avali su mrka senica, sirijski šareni detlić, kratkoprsti kobac, grlica, gugutka, zlatna vuga, zelena vuga, slavuj, ćuk. Nastanjeni su tipovi ptica gnezdarica, selica, a postoje i skitalice koje se sezonski sele iz podnožja prema vrhu planine u potrazi za hranom. Tokom zime, ptice odlaze u podnožje planine, a one koje ostaju tokom cele godine na planini su zeba, grlica, gugutka, kos, Drozd pevač, kreja, velika senica, gavran, siva vrana, čavka, zelena žuna, detlić, čvorak, šumska ševa, carić, crvendać i divlja kanarinka. Zaštićene vrste koje su najčešće na ovom području su : srna, zec, jazavac, veverica, sivi puh, kuna zlatica, kuna belica, poljska jarebica, golub grivnaš, prepelica, šljuka i fazan i one se nalaze na spisku prirodnih retkosti, zaštićenih Uredbom o prirodnim retkostima. Trajno zaštićene vrste su : lisica, običan mišar, poljska eja, crna lunja, buljina, kukavica i pupavac. U šumama Avale, prisutne su divlje svinje, koje su malobrojne i smatraju se kao prolazna divljač. Vodotoci i šume stanište su mnogih vrsta vodozemaca i to : nekoliko vrsta žaba, davždevnjak i dve vrste mrmonjaka i gmizavca : slepić, šumski gušter, zidni gušter, smuk , šumska kornjača i zmija šarka.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g grupa autora. 1955. Avala. u: Enciklopedija Jugoslavije. Leksikografski zavod FNRJ. str. 249.
  2. ^ Avala – predeo izuzetnih odlika, Politika, 29. mart 2009.
  3. ^ Avala živi sa živom. novosti.rs 18. 11. 2006.
  4. ^ "Politika", 3. jan. 1922, str. 1-2
  5. ^ „Politika”, 7. jul 1938

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]