Fenotiazin

С Википедије, слободне енциклопедије
fenotiazin
Nazivi
IUPAC naziv
10H-fenotiazin
Drugi nazivi
tiodifenilamin, dibenzotiazin, dibenzoparatiazin, 10H-dibenzo-[b,e]-1,4-tiazin, PTZ
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.001.997
KEGG[1]
UNII
  • c1ccc2c(c1)Nc3ccccc3S2
Svojstva
C12H9NS
Molarna masa 199,27 g/mol
Agregatno stanje žuti rombični listići
Tačka topljenja 185 °C (365 °F; 458 K)
Tačka ključanja 371 °C (700 °F; 644 K)
0,00051 g/L (20°C)[2]
Rastvorljivost u drugi rastvarači benzen, etar, benzin, hloroform, vruća sirćetna kiselina, etanol (neznatno), mineralno ulje (neznatno)
Kiselost (pKa) oko 23 u DMSO
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Fenotiazin je organsko jedinjenje koje se javlja u različitim antipsihotičkim i antihistaminskim lekovima. Ono ima formulu S(C6H4)2NH. Ovo žuto triciklično jedinjenje je rastvorno u sirćetnoj kiselini, benzenu, i etru. Ono je srodno sa tiazinskom klasom heterocikličnih jedinjenja. Derivati ovog jedinjenje nalaze široku primenu u lekovima.

Sinteza[уреди | уреди извор]

Ovo jedinjenje je originalno pripremio Berntsen 1883. putem reakcije difenilamina sa sumporom, dok noviji sintetički pristupi koriste ciklizaciju 2-supstituisanih difenilsulfida. Farmaceutski značajni derivati fenotiazina se obično ne pripremaju počevši od fenotiazina.[3][4]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Sigma-Aldrich catalog
  3. ^ Gérard Taurand, "Phenothiazine and Derivatives" in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry, Wiley-VCH, Weinheim, 2005.. doi:10.1002/14356007.a19_387.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  4. ^ T. Kahl, K.-W. Schröder, F. R. Lawrence, W. J. Marshall, Hartmut Höke, Rudolf Jäckh, "Aniline" in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry, 2005, Wiley-VCH: Weinheim.

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]