Pređi na sadržaj

Korisnik:Gudi129/Srpski parlamentarni izbori 2023

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pre-election parliamentary composition[1]
Groups Parties MPs
Seats Total
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Aleksandar Vučić – Together We Can Do Everything width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 99 109
bgcolor="Šablon:Party color" | PSS–BK 3
bgcolor="Šablon:Party color" | SNP 2
bgcolor="Šablon:Party color" | PS 2
bgcolor="Šablon:Party color" | SPO 2
bgcolor="Šablon:Party color" | NSS 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Ivica Dačić – Socialist Party of Serbia (SPS) width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPS 22 23
bgcolor="Šablon:Party color" | ZS 1
rowspan="5" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Forward to Europe – SSP, PSG, Reversal, Sloga width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SSP 9 15
bgcolor="Šablon:Party color" | PSG 3
bgcolor="Šablon:Party color" | PZP 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS Sloga 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Fatherland 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NADA – New DSS – POKS width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NDSS 7 14
bgcolor="Šablon:Party color" | POKS 7
bgcolor="Šablon:Party color" | Democratic Party – DS bgcolor="Šablon:Party color" | DS 10 10
bgcolor="Šablon:Party color" | United Serbia – Dragan Marković Palma bgcolor="Šablon:Party color" | JS 7 8
bgcolor="Šablon:Party color" | People's Party bgcolor="Šablon:Party color" | Narodna 8 8
rowspan="3" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | People's Movement of Serbia – Ecological Uprising – New Face of Serbia width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NPS 4 8
bgcolor="Šablon:Party color" | EU 3
bgcolor="Šablon:Party color" | NLS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Party Oathkeepers bgcolor="Šablon:Party color" | SSZ 8 8
bgcolor="Šablon:Party color" | Social Democratic Party of Serbia bgcolor="Šablon:Party color" | SDPS 7 7
bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS – Solidarity and Justice bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS 6 6
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Movement Dveri – Patriotic Bloc bgcolor="Šablon:Party color" | Dveri 6 6
For Reconciliation SPP–USS–DSHV width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPP 2 6
bgcolor="Šablon:Party color" | DSHV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independent 1
bgcolor="Šablon:Party color" | We Must – Together bgcolor="Šablon:Party color" | Together 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Alliance of Vojvodina Hungarians bgcolor="Šablon:Party color" | VMSZ/SVM 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Green–Left Front, Do not let Belgrade drown bgcolor="Šablon:Party color" | ZLF 5 5
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | MPs not members of parliamentary groups width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SDAS 1 7
NN–IJS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | PVD/PDD 1
SSD 1
bgcolor="Šablon:Party color" | ZZV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independents 2
Pre-election parliamentary composition[2]
Groups Parties MPs
Seats Total
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Aleksandar Vučić – Together We Can Do Everything width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 99 109
bgcolor="Šablon:Party color" | PSS–BK 3
bgcolor="Šablon:Party color" | SNP 2
bgcolor="Šablon:Party color" | PS 2
bgcolor="Šablon:Party color" | SPO 2
bgcolor="Šablon:Party color" | NSS 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Ivica Dačić – Socialist Party of Serbia (SPS) width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPS 22 23
bgcolor="Šablon:Party color" | ZS 1
rowspan="5" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Forward to Europe – SSP, PSG, Reversal, Sloga width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SSP 9 15
bgcolor="Šablon:Party color" | PSG 3
bgcolor="Šablon:Party color" | PZP 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS Sloga 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Fatherland 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NADA – New DSS – POKS width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NDSS 7 14
bgcolor="Šablon:Party color" | POKS 7
bgcolor="Šablon:Party color" | Democratic Party – DS bgcolor="Šablon:Party color" | DS 10 10
bgcolor="Šablon:Party color" | United Serbia – Dragan Marković Palma bgcolor="Šablon:Party color" | JS 7 8
bgcolor="Šablon:Party color" | People's Party bgcolor="Šablon:Party color" | Narodna 8 8
rowspan="3" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | People's Movement of Serbia – Ecological Uprising – New Face of Serbia width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NPS 4 8
bgcolor="Šablon:Party color" | EU 3
bgcolor="Šablon:Party color" | NLS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Party Oathkeepers bgcolor="Šablon:Party color" | SSZ 8 8
bgcolor="Šablon:Party color" | Social Democratic Party of Serbia bgcolor="Šablon:Party color" | SDPS 7 7
bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS – Solidarity and Justice bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS 6 6
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Movement Dveri – Patriotic Bloc bgcolor="Šablon:Party color" | Dveri 6 6
For Reconciliation SPP–USS–DSHV width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPP 2 6
bgcolor="Šablon:Party color" | DSHV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independent 1
bgcolor="Šablon:Party color" | We Must – Together bgcolor="Šablon:Party color" | Together 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Alliance of Vojvodina Hungarians bgcolor="Šablon:Party color" | VMSZ/SVM 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Green–Left Front, Do not let Belgrade drown bgcolor="Šablon:Party color" | ZLF 5 5
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | MPs not members of parliamentary groups width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SDAS 1 7
NN–IJS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | PVD/PDD 1
SSD 1
bgcolor="Šablon:Party color" | ZZV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independents 2
Pre-election parliamentary composition[3]
Groups Parties MPs
Seats Total
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Aleksandar Vučić – Together We Can Do Everything width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 99 109
bgcolor="Šablon:Party color" | PSS–BK 3
bgcolor="Šablon:Party color" | SNP 2
bgcolor="Šablon:Party color" | PS 2
bgcolor="Šablon:Party color" | SPO 2
bgcolor="Šablon:Party color" | NSS 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Ivica Dačić – Socialist Party of Serbia (SPS) width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPS 22 23
bgcolor="Šablon:Party color" | ZS 1
rowspan="5" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Forward to Europe – SSP, PSG, Reversal, Sloga width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SSP 9 15
bgcolor="Šablon:Party color" | PSG 3
bgcolor="Šablon:Party color" | PZP 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS Sloga 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Fatherland 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NADA – New DSS – POKS width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NDSS 7 14
bgcolor="Šablon:Party color" | POKS 7
bgcolor="Šablon:Party color" | Democratic Party – DS bgcolor="Šablon:Party color" | DS 10 10
bgcolor="Šablon:Party color" | United Serbia – Dragan Marković Palma bgcolor="Šablon:Party color" | JS 7 8
bgcolor="Šablon:Party color" | People's Party bgcolor="Šablon:Party color" | Narodna 8 8
rowspan="3" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | People's Movement of Serbia – Ecological Uprising – New Face of Serbia width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NPS 4 8
bgcolor="Šablon:Party color" | EU 3
bgcolor="Šablon:Party color" | NLS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Party Oathkeepers bgcolor="Šablon:Party color" | SSZ 8 8
bgcolor="Šablon:Party color" | Social Democratic Party of Serbia bgcolor="Šablon:Party color" | SDPS 7 7
bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS – Solidarity and Justice bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS 6 6
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Movement Dveri – Patriotic Bloc bgcolor="Šablon:Party color" | Dveri 6 6
For Reconciliation SPP–USS–DSHV width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPP 2 6
bgcolor="Šablon:Party color" | DSHV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independent 1
bgcolor="Šablon:Party color" | We Must – Together bgcolor="Šablon:Party color" | Together 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Alliance of Vojvodina Hungarians bgcolor="Šablon:Party color" | VMSZ/SVM 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Green–Left Front, Do not let Belgrade drown bgcolor="Šablon:Party color" | ZLF 5 5
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | MPs not members of parliamentary groups width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SDAS 1 7
NN–IJS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | PVD/PDD 1
SSD 1
bgcolor="Šablon:Party color" | ZZV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independents 2
Pre-election parliamentary composition[4]
Groups Parties MPs
Seats Total
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Aleksandar Vučić – Together We Can Do Everything width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 99 109
bgcolor="Šablon:Party color" | PSS–BK 3
bgcolor="Šablon:Party color" | SNP 2
bgcolor="Šablon:Party color" | PS 2
bgcolor="Šablon:Party color" | SPO 2
bgcolor="Šablon:Party color" | NSS 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Ivica Dačić – Socialist Party of Serbia (SPS) width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPS 22 23
bgcolor="Šablon:Party color" | ZS 1
rowspan="5" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Forward to Europe – SSP, PSG, Reversal, Sloga width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SSP 9 15
bgcolor="Šablon:Party color" | PSG 3
bgcolor="Šablon:Party color" | PZP 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS Sloga 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Fatherland 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NADA – New DSS – POKS width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NDSS 7 14
bgcolor="Šablon:Party color" | POKS 7
bgcolor="Šablon:Party color" | Democratic Party – DS bgcolor="Šablon:Party color" | DS 10 10
bgcolor="Šablon:Party color" | United Serbia – Dragan Marković Palma bgcolor="Šablon:Party color" | JS 7 8
bgcolor="Šablon:Party color" | People's Party bgcolor="Šablon:Party color" | Narodna 8 8
rowspan="3" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | People's Movement of Serbia – Ecological Uprising – New Face of Serbia width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NPS 4 8
bgcolor="Šablon:Party color" | EU 3
bgcolor="Šablon:Party color" | NLS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Party Oathkeepers bgcolor="Šablon:Party color" | SSZ 8 8
bgcolor="Šablon:Party color" | Social Democratic Party of Serbia bgcolor="Šablon:Party color" | SDPS 7 7
bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS – Solidarity and Justice bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS 6 6
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Movement Dveri – Patriotic Bloc bgcolor="Šablon:Party color" | Dveri 6 6
For Reconciliation SPP–USS–DSHV width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPP 2 6
bgcolor="Šablon:Party color" | DSHV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independent 1
bgcolor="Šablon:Party color" | We Must – Together bgcolor="Šablon:Party color" | Together 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Alliance of Vojvodina Hungarians bgcolor="Šablon:Party color" | VMSZ/SVM 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Green–Left Front, Do not let Belgrade drown bgcolor="Šablon:Party color" | ZLF 5 5
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | MPs not members of parliamentary groups width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SDAS 1 7
NN–IJS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | PVD/PDD 1
SSD 1
bgcolor="Šablon:Party color" | ZZV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independents 2
Pre-election parliamentary composition[5]
Groups Parties MPs
Seats Total
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Aleksandar Vučić – Together We Can Do Everything width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 99 109
bgcolor="Šablon:Party color" | PSS–BK 3
bgcolor="Šablon:Party color" | SNP 2
bgcolor="Šablon:Party color" | PS 2
bgcolor="Šablon:Party color" | SPO 2
bgcolor="Šablon:Party color" | NSS 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Ivica Dačić – Socialist Party of Serbia (SPS) width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPS 22 23
bgcolor="Šablon:Party color" | ZS 1
rowspan="5" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Forward to Europe – SSP, PSG, Reversal, Sloga width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SSP 9 15
bgcolor="Šablon:Party color" | PSG 3
bgcolor="Šablon:Party color" | PZP 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS Sloga 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Fatherland 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NADA – New DSS – POKS width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NDSS 7 14
bgcolor="Šablon:Party color" | POKS 7
bgcolor="Šablon:Party color" | Democratic Party – DS bgcolor="Šablon:Party color" | DS 10 10
bgcolor="Šablon:Party color" | United Serbia – Dragan Marković Palma bgcolor="Šablon:Party color" | JS 7 8
bgcolor="Šablon:Party color" | People's Party bgcolor="Šablon:Party color" | Narodna 8 8
rowspan="3" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | People's Movement of Serbia – Ecological Uprising – New Face of Serbia width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NPS 4 8
bgcolor="Šablon:Party color" | EU 3
bgcolor="Šablon:Party color" | NLS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Party Oathkeepers bgcolor="Šablon:Party color" | SSZ 8 8
bgcolor="Šablon:Party color" | Social Democratic Party of Serbia bgcolor="Šablon:Party color" | SDPS 7 7
bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS – Solidarity and Justice bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS 6 6
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Movement Dveri – Patriotic Bloc bgcolor="Šablon:Party color" | Dveri 6 6
For Reconciliation SPP–USS–DSHV width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPP 2 6
bgcolor="Šablon:Party color" | DSHV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independent 1
bgcolor="Šablon:Party color" | We Must – Together bgcolor="Šablon:Party color" | Together 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Alliance of Vojvodina Hungarians bgcolor="Šablon:Party color" | VMSZ/SVM 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Green–Left Front, Do not let Belgrade drown bgcolor="Šablon:Party color" | ZLF 5 5
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | MPs not members of parliamentary groups width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SDAS 1 7
NN–IJS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | PVD/PDD 1
SSD 1
bgcolor="Šablon:Party color" | ZZV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independents 2
Pre-election parliamentary composition[6]
Groups Parties MPs
Seats Total
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Aleksandar Vučić – Together We Can Do Everything width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 99 109
bgcolor="Šablon:Party color" | PSS–BK 3
bgcolor="Šablon:Party color" | SNP 2
bgcolor="Šablon:Party color" | PS 2
bgcolor="Šablon:Party color" | SPO 2
bgcolor="Šablon:Party color" | NSS 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Ivica Dačić – Socialist Party of Serbia (SPS) width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPS 22 23
bgcolor="Šablon:Party color" | ZS 1
rowspan="5" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Forward to Europe – SSP, PSG, Reversal, Sloga width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SSP 9 15
bgcolor="Šablon:Party color" | PSG 3
bgcolor="Šablon:Party color" | PZP 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS Sloga 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Fatherland 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NADA – New DSS – POKS width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NDSS 7 14
bgcolor="Šablon:Party color" | POKS 7
bgcolor="Šablon:Party color" | Democratic Party – DS bgcolor="Šablon:Party color" | DS 10 10
bgcolor="Šablon:Party color" | United Serbia – Dragan Marković Palma bgcolor="Šablon:Party color" | JS 7 8
bgcolor="Šablon:Party color" | People's Party bgcolor="Šablon:Party color" | Narodna 8 8
rowspan="3" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | People's Movement of Serbia – Ecological Uprising – New Face of Serbia width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NPS 4 8
bgcolor="Šablon:Party color" | EU 3
bgcolor="Šablon:Party color" | NLS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Party Oathkeepers bgcolor="Šablon:Party color" | SSZ 8 8
bgcolor="Šablon:Party color" | Social Democratic Party of Serbia bgcolor="Šablon:Party color" | SDPS 7 7
bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS – Solidarity and Justice bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS 6 6
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Movement Dveri – Patriotic Bloc bgcolor="Šablon:Party color" | Dveri 6 6
For Reconciliation SPP–USS–DSHV width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPP 2 6
bgcolor="Šablon:Party color" | DSHV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independent 1
bgcolor="Šablon:Party color" | We Must – Together bgcolor="Šablon:Party color" | Together 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Alliance of Vojvodina Hungarians bgcolor="Šablon:Party color" | VMSZ/SVM 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Green–Left Front, Do not let Belgrade drown bgcolor="Šablon:Party color" | ZLF 5 5
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | MPs not members of parliamentary groups width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SDAS 1 7
NN–IJS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | PVD/PDD 1
SSD 1
bgcolor="Šablon:Party color" | ZZV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independents 2
Pre-election parliamentary composition[7]
Groups Parties MPs
Seats Total
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Aleksandar Vučić – Together We Can Do Everything width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 99 109
bgcolor="Šablon:Party color" | PSS–BK 3
bgcolor="Šablon:Party color" | SNP 2
bgcolor="Šablon:Party color" | PS 2
bgcolor="Šablon:Party color" | SPO 2
bgcolor="Šablon:Party color" | NSS 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Ivica Dačić – Socialist Party of Serbia (SPS) width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPS 22 23
bgcolor="Šablon:Party color" | ZS 1
rowspan="5" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Forward to Europe – SSP, PSG, Reversal, Sloga width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SSP 9 15
bgcolor="Šablon:Party color" | PSG 3
bgcolor="Šablon:Party color" | PZP 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS Sloga 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Fatherland 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NADA – New DSS – POKS width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NDSS 7 14
bgcolor="Šablon:Party color" | POKS 7
bgcolor="Šablon:Party color" | Democratic Party – DS bgcolor="Šablon:Party color" | DS 10 10
bgcolor="Šablon:Party color" | United Serbia – Dragan Marković Palma bgcolor="Šablon:Party color" | JS 7 8
bgcolor="Šablon:Party color" | People's Party bgcolor="Šablon:Party color" | Narodna 8 8
rowspan="3" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | People's Movement of Serbia – Ecological Uprising – New Face of Serbia width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NPS 4 8
bgcolor="Šablon:Party color" | EU 3
bgcolor="Šablon:Party color" | NLS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Party Oathkeepers bgcolor="Šablon:Party color" | SSZ 8 8
bgcolor="Šablon:Party color" | Social Democratic Party of Serbia bgcolor="Šablon:Party color" | SDPS 7 7
bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS – Solidarity and Justice bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS 6 6
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Movement Dveri – Patriotic Bloc bgcolor="Šablon:Party color" | Dveri 6 6
For Reconciliation SPP–USS–DSHV width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPP 2 6
bgcolor="Šablon:Party color" | DSHV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independent 1
bgcolor="Šablon:Party color" | We Must – Together bgcolor="Šablon:Party color" | Together 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Alliance of Vojvodina Hungarians bgcolor="Šablon:Party color" | VMSZ/SVM 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Green–Left Front, Do not let Belgrade drown bgcolor="Šablon:Party color" | ZLF 5 5
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | MPs not members of parliamentary groups width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SDAS 1 7
NN–IJS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | PVD/PDD 1
SSD 1
bgcolor="Šablon:Party color" | ZZV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independents 2
Pre-election parliamentary composition[8]
Groups Parties MPs
Seats Total
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Aleksandar Vučić – Together We Can Do Everything width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 99 109
bgcolor="Šablon:Party color" | PSS–BK 3
bgcolor="Šablon:Party color" | SNP 2
bgcolor="Šablon:Party color" | PS 2
bgcolor="Šablon:Party color" | SPO 2
bgcolor="Šablon:Party color" | NSS 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Ivica Dačić – Socialist Party of Serbia (SPS) width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPS 22 23
bgcolor="Šablon:Party color" | ZS 1
rowspan="5" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Forward to Europe – SSP, PSG, Reversal, Sloga width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SSP 9 15
bgcolor="Šablon:Party color" | PSG 3
bgcolor="Šablon:Party color" | PZP 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS Sloga 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Fatherland 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NADA – New DSS – POKS width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NDSS 7 14
bgcolor="Šablon:Party color" | POKS 7
bgcolor="Šablon:Party color" | Democratic Party – DS bgcolor="Šablon:Party color" | DS 10 10
bgcolor="Šablon:Party color" | United Serbia – Dragan Marković Palma bgcolor="Šablon:Party color" | JS 7 8
bgcolor="Šablon:Party color" | People's Party bgcolor="Šablon:Party color" | Narodna 8 8
rowspan="3" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | People's Movement of Serbia – Ecological Uprising – New Face of Serbia width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NPS 4 8
bgcolor="Šablon:Party color" | EU 3
bgcolor="Šablon:Party color" | NLS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Party Oathkeepers bgcolor="Šablon:Party color" | SSZ 8 8
bgcolor="Šablon:Party color" | Social Democratic Party of Serbia bgcolor="Šablon:Party color" | SDPS 7 7
bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS – Solidarity and Justice bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS 6 6
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Movement Dveri – Patriotic Bloc bgcolor="Šablon:Party color" | Dveri 6 6
For Reconciliation SPP–USS–DSHV width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPP 2 6
bgcolor="Šablon:Party color" | DSHV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independent 1
bgcolor="Šablon:Party color" | We Must – Together bgcolor="Šablon:Party color" | Together 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Alliance of Vojvodina Hungarians bgcolor="Šablon:Party color" | VMSZ/SVM 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Green–Left Front, Do not let Belgrade drown bgcolor="Šablon:Party color" | ZLF 5 5
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | MPs not members of parliamentary groups width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SDAS 1 7
NN–IJS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | PVD/PDD 1
SSD 1
bgcolor="Šablon:Party color" | ZZV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independents 2
Pre-election parliamentary composition[9]
Groups Parties MPs
Seats Total
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Aleksandar Vučić – Together We Can Do Everything width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 99 109
bgcolor="Šablon:Party color" | PSS–BK 3
bgcolor="Šablon:Party color" | SNP 2
bgcolor="Šablon:Party color" | PS 2
bgcolor="Šablon:Party color" | SPO 2
bgcolor="Šablon:Party color" | NSS 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Ivica Dačić – Socialist Party of Serbia (SPS) width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPS 22 23
bgcolor="Šablon:Party color" | ZS 1
rowspan="5" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Forward to Europe – SSP, PSG, Reversal, Sloga width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SSP 9 15
bgcolor="Šablon:Party color" | PSG 3
bgcolor="Šablon:Party color" | PZP 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS Sloga 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Fatherland 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NADA – New DSS – POKS width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NDSS 7 14
bgcolor="Šablon:Party color" | POKS 7
bgcolor="Šablon:Party color" | Democratic Party – DS bgcolor="Šablon:Party color" | DS 10 10
bgcolor="Šablon:Party color" | United Serbia – Dragan Marković Palma bgcolor="Šablon:Party color" | JS 7 8
bgcolor="Šablon:Party color" | People's Party bgcolor="Šablon:Party color" | Narodna 8 8
rowspan="3" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | People's Movement of Serbia – Ecological Uprising – New Face of Serbia width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NPS 4 8
bgcolor="Šablon:Party color" | EU 3
bgcolor="Šablon:Party color" | NLS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Party Oathkeepers bgcolor="Šablon:Party color" | SSZ 8 8
bgcolor="Šablon:Party color" | Social Democratic Party of Serbia bgcolor="Šablon:Party color" | SDPS 7 7
bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS – Solidarity and Justice bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS 6 6
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Movement Dveri – Patriotic Bloc bgcolor="Šablon:Party color" | Dveri 6 6
For Reconciliation SPP–USS–DSHV width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPP 2 6
bgcolor="Šablon:Party color" | DSHV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independent 1
bgcolor="Šablon:Party color" | We Must – Together bgcolor="Šablon:Party color" | Together 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Alliance of Vojvodina Hungarians bgcolor="Šablon:Party color" | VMSZ/SVM 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Green–Left Front, Do not let Belgrade drown bgcolor="Šablon:Party color" | ZLF 5 5
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | MPs not members of parliamentary groups width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SDAS 1 7
NN–IJS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | PVD/PDD 1
SSD 1
bgcolor="Šablon:Party color" | ZZV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independents 2
{{{naziv_izbora}}}

← 2022 17 December 2023

All 250 seats in the National Assembly
126 mandata potrebno za većinu
Stranka Vođa Trenutno mandata
Together We Can Do Everything Miloš Vučević
SPSZS Ivica Dačić
Forward to Europe Marinika Tepić
National Democratic Alternative (Serbia) Miloš Jovanović
Democratic Party (Serbia) Zoran Lutovac
United Serbia Dragan Marković
People's Party (Serbia, 2017) Vuk Jeremić
NPSEUNLS Miroslav Aleksić
Serbian Party Oathkeepers Milica Đurđević
Stamenkovski
Social Democratic Party of Serbia Rasim Ljajić
Party of United Pensioners of Serbia Milan Krkobabić
Dveri Boško Obradović
SPPDSHVUSS Usame Zukorlić
Together (Serbia) Nebojša Zelenović
Alliance of Vojvodina Hungarians Bálint Pásztor
Green–Left Front Radomir Lazović
Independents
Trenutni Prime Minister
Ana Brnabić
Serbian Progressive Party

U Srbiji će 17. decembra 2023. godine biti održani parlamentarni izbori za biranje poslanika u Narodnoj skupštini . Prvobitno zakazani za 30. april 2026. godine, Aleksandar Vučić, predsednik Srbije, raspisao je vanredne izbore, nakon što je prethodno najavio da bi vanredni izbori mogli biti održani 2023. ili 2024. godine. Pored parlamentarnih, lokalni izbori biće održani u 65 gradova i opština, uključujući i glavni grad Beograd .

Srpska napredna stranka (SNS) došla je na vlast nakon izbora 2012. godine kada je formirala koalicionu vladu sa Socijalističkom partijom Srbije . Na parlamentarnim izborima 2022. SNS je izgubila skupštinsku većinu, dok su se opozicione stranke vratile u Narodnu skupštinu. Drugoplasirani savez Ujedinjeni za pobedu Srbije raspušten je ubrzo posle izbora. Ana Brnabić, koja je premijerka od 2017, i njen treći kabinet inaugurisani su u oktobru 2022. Njen kabinet je doživeo nekoliko promena u 2023. godini; Branko Ružić je podneo ostavku, a Rade Basta je smenjen.

Brnabićin kabinet je takođe umešan u krizu na severu Kosova i od maja 2023. suočen je sa antivladinim protestima, koji su pokrenuti nakon pucnjave u beogradskoj školi i masovnog ubistva kod Mladenovca i Smedereva . Opozicione stranke koje su organizovale proteste formirale su koaliciju Srbija protiv nasilja, dok su Dveri i Zakletvenici Srpske stranke u oktobru 2023. ozvaničile i Koaliciju Državotvornog bloka Srbije za predstojeće izbore.

Populistička koalicija, predvođena Srpskom naprednom strankom (SNS), došla je na vlast nakon izbora 2012, zajedno sa Socijalističkom partijom Srbije (SPS). [10] [11] Aleksandar Vučić, koji je u početku bio potpredsednik vlade, a kasnije i premijer, izabran je za predsednika 2017 . godine i ponovo je izabran 2022 . [12] [13] Od njegovog dolaska na vlast, posmatrači su ocenili da je Srbija patila od demokratskog nazadovanja u autoritarizam, praćenog padom slobode medija i građanskih sloboda . [14] [15] Institut V-Dem je 2023. godine Srbiju kategorisao kao izbornu autokratiju, dok je Fridom haus primetio da je SNS „nagrizao politička prava i građanske slobode, vršio pritisak na nezavisne medije, opoziciju i organizacije civilnog društva“. [16] [17] [18]

Koalicija Zajedno možemo sve, koju je predvodila SNS, izgubila je skupštinsku većinu na parlamentarnim izborima 2022. godine, ali je izborima obuhvaćeno i ukupno dvanaest izbornih lista, uključujući i opozicione, koje su prešle cenzus od 3 odsto. [19] Nevladine organizacije i organizacije za praćenje izbora javile su da je tokom dana glasanja došlo do izbornih nepravilnosti . [20] [21] [22] Posle izbora, raspuštena je koalicija Ujedinjeni za pobedu Srbije (UZPS), koja je zauzela drugo mesto. [23] [24]

Ana Brnabić, koja je bila premijerka od 2017. godine, i njen treći kabinet položili su zakletvu 26. oktobra 2022. [25] Rade Basta, ministar u Brnabićevom kabinetu, izrazio je podršku uvođenju sankcija Rusiji u martu 2023. [26] SPS i Jedinstvena Srbija (JS) su kasnije podneli predlog za njegovu smenu iz vlade, što je uspešno. [27] [28] U maju 2023. Vučića je na mestu predsednika SNS nasledio Miloš Vučević . [29]

Two trucks roadblocking in North Kosovo
Tenzije između Srbije i Kosova eskalirale su u julu 2022

Počev od jula 2022. tenzije između Srbije i Kosova su pojačane, pre svega zbog isteka jedanaestogodišnjeg roka važenja dokumenata za automobile. [30] [31] Posle pregovora sa diplomatskim predstavnicima Evropske unije u avgustu, postignut je dogovor o automobilskim dokumentima. [32] Sporazum je stupio na snagu 1. septembra, a rok za dobijanje novih dokumenata za automobil je određen do 31. oktobra 2022. [31] Predloženi sporazum za normalizaciju tenzija, kasnije neformalno poznat kao Ohridski sporazum, poslao je Srbiji i Kosovu Jens Plötner [de] i Emanuela Bona i procurela je u septembru 2022. [33] Njeno postojanje potvrdili su Srbija i Kosovo mesec dana kasnije. [34] Neposredno pre isteka roka za dokumentaciju o automobilu, Aljbin Kurti, premijer Kosova, najavio je da će implementacija u fazama biti sprovedena do 21. aprila 2023. [35] U znak protesta zbog tog saopštenja, stotine policajaca kosovskih Srba, gradonačelnika i političara Srpske liste podnelo je ostavke na svoje funkcije. [36] Drugi sporazum je postignut u novembru 2022. godine, nakon pregovora sa Evropskom unijom; najavljeno je da će registarske tablice koje izdaje Srbija i dalje biti u upotrebi na severu Kosova. [37] [38]

Nakon tvrdnji da je Regionalna jedinica za operativnu podršku (ROSU) navodno izvršila raciju u Severnoj Mitrovici u decembru 2022. godine, Srbija je najavila da će rasporediti srpske snage na Kosovu. [39] Vlada Kosova odbacila je tvrdnju da je ROSU ušla u severnu Mitrovicu, dok su kosovske snage odbile zahtev Srbije za slanje srpskih snaga na Kosovo. [40] [41] Pritom su postavljene barikade na severu Kosova i organizovani ultranacionalistički protesti u Beogradu. [42] [43] Nastavljeni su pregovori Srbije i Kosova, a u martu 2023. Vučić i Kurti su se usmeno dogovorili o primeni Ohridskog sporazuma. [44]

Napad koji su izvršili srpski militanti dogodio se 24. septembra 2023. u Banjskoj, selu na severu Kosova . [45] [46] U napadu su poginuli jedan službenik kosovske policije i tri srpska militanta. [45] Milan Radoičić, biznismen i član Srpske liste, priznao je učešće u napadu; kasnije ga je uhapsila Vlada Srbije, ali je Vrhovni sud odbio predlog za određivanje pritvora Radoičiću od 30 dana i na kraju je pušten. [47] [48] Kao odgovor na napad, Srbija je proglasila nacionalni dan žalosti za 27. septembar zbog pogibije trojice srpskih militanata. [49] Kosovo je tvrdilo da su srpski učesnici imali bliske odnose sa Vučićem i vladom Srbije. [50] [51] Evropski parlament je usvojio i rezoluciju o uvođenju mera protiv Srbije ukoliko se dokaže da je direktno umešana u napad. [52]

Demonstrators protesting in the Kneza Miloša Street on 19 May 2023
Demonstranti 19. maja 2023

U maju 2023. dogodila se pucnjava u beogradskoj školi i masovno ubistvo kod Mladenovca i Smedereva . [53] [54] Vlada je odgovorila usvajanjem mera kao što su strožiji propisi o posedovanju oružja i zapošljavanje 1.200 policajaca u školama. [55] [56] To je takođe kritikovano, posebno zbog izjave Branka Ružića, ministra prosvete, koji je rekao da je u pucnjavi „evidentan kancerogen, poguban uticaj interneta, video igrica i takozvanih zapadnih vrednosti“, a Brnabić, koja je na tvrdnje da je vlast mogla da zaustavi pucnjavu rekla da „sistem nije zakazao”. [57] [58]


Kao odgovor na pucnjavu, a dan pre početka protesta, Ružić je najavio ostavku. [59] Đorđe Milićević je imenovan za vršioca dužnosti ministra i nasledila ga je Slavica Đukić Dejanović krajem jula 2023. godine [60] [61] Kao jedan od zahteva protesta, organizatori su početkom jula 2023. godine u Narodnoj skupštini pokrenuli predlog za razrešenje ministra Bratislava Gašića, ali taj predlog nije uspeo. [62]

Izborni sistem[uredi | uredi izvor]

250 poslanika Narodne skupštine bira se po zatvorenoj listi proporcionalne zastupljenosti iz jedne izborne jedinice u celoj zemlji. [63] [64] Birači sa pravom glasa glasaju za izborne liste na kojima se nalaze kandidati prihvaćenih lista. [64] Na jednoj izbornoj listi moglo bi biti prisutno najviše 250 kandidata. [64] Izbornu listu može podnijeti registrovana politička stranka, koalicija političkih partija ili grupa građana. [64] Da bi se predala izborna lista, mora se prikupiti najmanje 10.000 važećih potpisa, iako stranke etničkih manjina treba da prikupe samo 5.000 potpisa da bi se kvalifikovale za glasanje. [64] [65] Najmanje 40 odsto kandidata na izbornim listama moraju biti žene. [66] Izbornu listu podnosi njen izabrani predstavnik ili predstavnici. [67] Izborna lista bi mogla da bude odbijena, nakon čega oni koji su podneli mogu da otklone nedostatke u roku od 48 sati, ili odbijena, ako lice nije ovlašćeno da predlaže kandidate. [67] Naziv i datum izbora, imena izbornih lista i njihovih predstavnika, kao i podaci o načinu glasanja nalaze se samo na glasačkom listiću. [67]

Republička izborna komisija (RIK), lokalne izborne komisije i birački odbori nadgledaju izbore. [67] Mjesta se dodjeljuju po d'Hondt metodi sa izbornim pragom od 3 procenta svih datih glasova, iako je cenzus ukinut za stranke etničkih manjina. [63] [68] Mjesta se raspoređuju tako što se ukupan broj glasova koji je dobila izborna lista koja učestvuje u raspodjeli mandata podijeli sa svakim brojem od jedan do 250. [67] Ako dve ili više izbornih lista dobiju iste količnike na osnovu kojih se raspodeljuje mandat, prednost ima izborna lista koja je dobila veći broj glasova. [67] Poslanička mesta se dodeljuju kandidatima sa izbornih lista po redosledu, počev od prvog kandidata sa izborne liste. [64]

Parlamentarne izbore raspisuje predsednik Srbije, koji takođe treba da saopšti njihov datum i pritom raspusti Narodnu skupštinu. [64] [67] Prema zakonu, sledeći parlamentarni izbori trebalo je da se održe do 30. aprila 2026. godine [69] Moguće je da se održe vanredni izbori. [70] Da bi glasalo, lice mora da bude državljanin i stanovnik Srbije i da ima najmanje 18 godina. [69] Oni koji žive u inostranstvu imaju mogućnost da glasaju u diplomatskim predstavništvima. [63] Najmanje pet dana pre izbora građani se obaveštavaju o izboru; građani dobijaju informacije o danu i vremenu održavanja izbora i adresi biračkog mesta na kome mogu da glasaju. [64] Tokom izbornog dana, birači sa pravom glasa mogli su da glasaju od 07:00 ( UTC+01:00 ) do 20:00, ali ako se biračko mesto otvori kasnije od 07:00, glasanje se onda produžava za vreme za koje otvaranje biračkog mesta je odloženo. [67]

Datum izbora[uredi | uredi izvor]

List Danas je u aprilu 2023. objavio da bi parlamentarni izbori, lokalni izbori, pokrajinski izbori u Vojvodini i izbori za Skupštinu grada Beograda mogli da budu održani već u novembru 2023. [71] Danima nakon početka protesta 2023. Vučić je rekao da bi vanredni izbori mogli da budu pre septembra 2023. [72] [73] Mesec dana kasnije Vučić je rekao da je „sada jasno da ćemo imati vanredne parlamentarne izbore, samo je pitanje vremena kada će oni biti održani”. [74] Vučić je na konferenciji za novinare u julu 2023. rekao da bi vanredni izbori „mogli da budu u septembru ili decembru ako se opozicione stranke dogovore. A ako ne, imaćemo opšte izbore u aprilu ili maju 2024. godine, koji će biti održani istovremeno sa Vojvodinom“. pokrajinskih izbora i redovnih lokalnih izbora“. [75] Po zakonu, pokrajinski izbori u Vojvodini i redovni lokalni izbori mogli bi da budu održani do 30. juna 2024. godine [76] Mesec dana kasnije, u avgustu, Vučić je rekao da će pokrajinski i lokalni izbori „sigurno biti održani u narednih šest-sedam meseci“, a da će „najverovatnije biti i parlamentarni“. [77]

Novine Nova i novinski portal N1 objavili su u septembru 2023. da bi lokalni, pokrajinski i parlamentarni izbori mogli biti održani već 19. decembra 2023. [78] [79] Vučić i Vučević su 5. septembra održali i skup sa zvaničnicima Vojvodine. [80] Vučić je krajem septembra najavio da će izbori biti raspisani u decembru 2023. da bi oni bili organizovani 4. marta 2024. [81] On je potom najavio, prvo u septembru i ponovo u oktobru, da bi izbori mogli biti održani 17. decembra 2023. [82] [83] Odluka o održavanju vanrednih izbora potvrđena je 28. septembra na sednici vlade. [84] Da bi izbori bili 17. decembra, Vlada Srbije je morala da formalno predloži raspuštanje Narodne skupštine između 18. oktobra i 2. novembra. [85] Predsednik Srbije je tada imao 72 sata da odluči da li će raspustiti Narodnu skupštinu ili ne. [85] Međutim, zvaničan period kampanje trajao bi samo 45 dana ako bi izbori bili raspisani 2. novembra. [86] Vlada Srbije uputila je Vučiću predlog za raspuštanje Narodne skupštine i održavanje lokalnih izbora u 65 gradova i opština 30. oktobra. [87] Vučić je 1. novembra raspustio Narodnu skupštinu i raspisao izbore za 17. decembar. [88] Ognjen Radonjić, profesor Filozofskog fakulteta, i Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku, smatraju da je napad na Banjsku jedan od glavnih razloga zašto je Vučić raspisao vanredne izbore. [89]

Parlamentarni izbori 2023. su prvi parlamentarni izbori od parlamentarnih izbora 2007. godine, koji su održani 21. januara, koji će se održati u zimskoj sezoni. [90] Dejan Bursać, saradnik u nastavi na Institutu za političke studije, tvrdi da vladajuće stranke „izbegavaju zimu za glasanje jer su birači nezadovoljniji, izlaznost se ne može lako kontrolisati zbog vremenskih prilika, a povećavaju se i troškovi za narod“. . [91] Ivana Petronijević Terzić, novinarka Demostata, takođe je kao jedan od razloga navela povećanu inflaciju, veće račune zbog grejanja, lošije vremenske prilike, ali je rekla i da bi u „normalnim okolnostima i demokratskoj atmosferi“ ovi razlozi bili problem. [91] U pripremama za izbore, RIK je 13. oktobra počeo nabavku izborne opreme, uključujući glasačke kutije, UV lampe i sprejeve za prste. [92]

Izborni uslovi[uredi | uredi izvor]

Grupa opozicionih partija, poslaničke grupe Napred u Evropu (PE) i Zeleno-levi front (ZLF), poslala je zajedničko pismo Organizaciji za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) i drugim posmatračima izbora u Srbiji u septembru 2023., sa zahtevom za izjašnjavanje o izbornim uslovima za predstojeće izbore. [93] PE i ZLF su naveli da su se uslovi pogoršali od parlamentarnih izbora 2022. godine i dodali da bi organizacije trebalo da ih „smatraju neslobodnim i nedemokratskim ako se drže bez preporuka iz izveštaja Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) [93] U intervjuu Insajderu politikolog Cvijetin Milivojević je takođe tvrdio da su uslovi „sada možda i gori“, ali je dodao da je zbog kratkog trajanja kampanje „te uslove nemoguće sada popraviti“. [94] Bursać i Jovana Đurbabić, iz nevladine i monitoring organizacije CRTA [sr], kao tri glavna problema izbornih uslova u Srbiji naveo je "nejednak pristup medijima, kampanju partijskih funkcionera i kontrolu izbora na biračkim mestima". [95]

Nakon PE i ZLF, Brnabić je u oktobru 2023. pozvala OEBS i ODIHR da prate izbore, uz tvrdnju da su opozicione stranke „neozbiljne i da pokušavaju da uvuku strane faktore u izazivanje haosa” i da „pokušavaju da stvore percepciju da postoji nije okvir za slobodne i demokratske izbore“. [96] [97] [98] Brnabićeva je tvrdila da je „primenjeno 79 odsto preporuka ODIHR-a” i da su izborni uslovi poboljšani. [99] [100] CRTA je u svojoj analizi tvrdila da su uslovi poboljšani samo u administrativnim aspektima i da preporuke koje se odnose na pritisak birača, zloupotrebu javnih resursa i medijsko praćenje ostaju neispunjene. [100] DS je uputio još jedan zahtev OEBS-u u oktobru 2023. [101] ODIHR je najavio da će nadgledati izbore i da će rasporediti 30 dugoročnih posmatrača i 250 posmatrača koji će posmatrati izbore na dan izbora. [102]

Odbor za kulturu i informisanje Narodne skupštine izmenio je zabranu kampanje partijskih funkcionera, produživši je na 30 dana, u okviru predloga izmena Zakona o javnom informisanju i medijima koje je Narodna skupština usvojila 26. oktobra. [103] [104] Istog dana Narodna skupština je imenovala i generalnog direktora Narodnog pozorišta Svetislava Goncića, politikologa Aleksandra Milosavljevića, profesora Dragana Vučinića, politikologa Jovanku Matić, savetnika za nauku Slobodana Prvanovića, profesora Branka Rakića, pravnog savetnika Miodraga Savovića, profesora Bojana Tubića., naučnik Vojin Vučićević i operski pevač Aleksandar Stamatović kao članovi Nadzornog odbora za izbornu kampanju, koji će biti formiran po raspisivanju izbora. [105]

Političke stranke[uredi | uredi izvor]

U tabeli ispod su navedene političke stranke i koalicije izabrane u Narodnoj skupštini nakon parlamentarnih izbora 2022. godine. [106] Od 19 izbornih lista, samo 7 je prešlo cenzus od 3 odsto, dok je 5 manjinskih izbornih lista prešlo izborni cenzus koji je odstupio. [106] Zvanični rezultati su odloženi za 5. jul, zbog ponovljenog glasanja u Velikom Trnovcu, gde se za mesto u Narodnoj skupštini vodila borba između SPS-a i Albanske koalicije Preševske doline (KSLP), koju predvodi Partija za demokratsko delovanje . [107] [108] Na petim ponovljenim izborima, održanim 30. juna, KSLP je osvojio dovoljno glasova da dobije mesto u Narodnoj skupštini. [109]

Ime ideologija Politička pozicija Vođa Rezultat 2022
Glasovi (%) Sedišta
style="background:Šablon:Party color" | Koalicija predvođena SNS populizam Veliki šator Aleksandar Vučić 44,27%
120 / 250
style="background:Šablon:Party color" | Ujedinjeni za pobedu Srbije Antikorupcija Centar Marinika Tepić 14,09%
38 / 250
style="background:Šablon:Party color" | SPSJSZS populizam Veliki šator Ivica Dačić 11,79%
31 / 250
style="background:Šablon:Party color" | Nacionalna demokratska alternativa Nacionalni konzervativizam Desno krilo Miloš Jovanović 5,54%
15 / 250
style="background:Šablon:Party color" | Moramo Zelena politika Od levog centra do levog krila Nebojša Zelenović 4,84%
13 / 250
style="background:Šablon:Party color" | DveriPOKS srpski nacionalizam Desno do krajnje desnice Boško Obradović 3,92%
10 / 250
style="background:Šablon:Party color" | Srpska stranka zakletve Ultranacionalizam Krajnje desno Milica Đurđević



</br> Stamenkovski
3,82%
10 / 250
style="background:Šablon:Party color" | Savez vojvođanskih Mađara Manjinska politika Istvan Pasztor 1,63%
5 / 250
style="background:Šablon:Party color" | Partija pravde i pomirenja Usame Zukorlić 0,97%
3 / 250
style="background:Šablon:Party color" | DŠVZZV Tomislav Žigmanov 0,65%
2 / 250
style="background:Šablon:Party color" | SDA Sandžaka Sulejman Ugljanin 0,56%
2 / 250
style="background:Šablon:Party color" | Stranka za demokratsko delovanje Šaip Kamberi 0,27%
1 / 250

Predizborni sastav[uredi | uredi izvor]

Trinaesti saziv Narodne skupštine održao je prvu sednicu 1. avgusta 2022. godine, na kojoj je ozvaničen dosadašnji sastav parlamenta. [110] [111] Vladimir Orlić iz SNS izabran je za predsednika Narodne skupštine 2. avgusta, dok je Sandra Božić (SNS), Snežana Paunović (SPS), Elvira Kovač ( Savez vojvođanskih Mađara ), Usame Zukorlić ( Stranka pravde i pomirenja ), Božidar Delić ( Nacionalna Za potpredsednike izabrani su Demokratska alternativa, Borko Stefanović (SPP) i Zoran Lutovac (DS). [112] Delić je preminuo ubrzo po preuzimanju dužnosti i zamenio ga je Vojislav Mihailović u novembru 2022. [113] [114] Sastav Narodne skupštine je promenjen od prvog zasedanja u avgustu 2022. godine; na primer, Evropski regioni, parlamentarna grupa sastavljena od stranaka manjinskih interesa, nakratko je postojala do oktobra 2022. [115] [116] Poslednja sednica trinaestog saziva održana je od 23. do 26. oktobra. [117] [118]

Pre-election parliamentary composition[119]
Groups Parties MPs
Seats Total
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Aleksandar Vučić – Together We Can Do Everything width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 99 109
bgcolor="Šablon:Party color" | PSS–BK 3
bgcolor="Šablon:Party color" | SNP 2
bgcolor="Šablon:Party color" | PS 2
bgcolor="Šablon:Party color" | SPO 2
bgcolor="Šablon:Party color" | NSS 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Ivica Dačić – Socialist Party of Serbia (SPS) width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPS 22 23
bgcolor="Šablon:Party color" | ZS 1
rowspan="5" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | Forward to Europe – SSP, PSG, Reversal, Sloga width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SSP 9 15
bgcolor="Šablon:Party color" | PSG 3
bgcolor="Šablon:Party color" | PZP 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS Sloga 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Fatherland 1
rowspan="2" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NADA – New DSS – POKS width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NDSS 7 14
bgcolor="Šablon:Party color" | POKS 7
bgcolor="Šablon:Party color" | Democratic Party – DS bgcolor="Šablon:Party color" | DS 10 10
bgcolor="Šablon:Party color" | United Serbia – Dragan Marković Palma bgcolor="Šablon:Party color" | JS 7 8
bgcolor="Šablon:Party color" | People's Party bgcolor="Šablon:Party color" | Narodna 8 8
rowspan="3" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | People's Movement of Serbia – Ecological Uprising – New Face of Serbia width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | NPS 4 8
bgcolor="Šablon:Party color" | EU 3
bgcolor="Šablon:Party color" | NLS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Party Oathkeepers bgcolor="Šablon:Party color" | SSZ 8 8
bgcolor="Šablon:Party color" | Social Democratic Party of Serbia bgcolor="Šablon:Party color" | SDPS 7 7
bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS – Solidarity and Justice bgcolor="Šablon:Party color" | PUPS 6 6
bgcolor="Šablon:Party color" | Serbian Movement Dveri – Patriotic Bloc bgcolor="Šablon:Party color" | Dveri 6 6
For Reconciliation SPP–USS–DSHV width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SPP 2 6
bgcolor="Šablon:Party color" | DSHV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | USS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | SNS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independent 1
bgcolor="Šablon:Party color" | We Must – Together bgcolor="Šablon:Party color" | Together 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Alliance of Vojvodina Hungarians bgcolor="Šablon:Party color" | VMSZ/SVM 5 5
bgcolor="Šablon:Party color" | Green–Left Front, Do not let Belgrade drown bgcolor="Šablon:Party color" | ZLF 5 5
rowspan="6" width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | MPs not members of parliamentary groups width="1" bgcolor="Šablon:Party color" | SDAS 1 7
NN–IJS 1
bgcolor="Šablon:Party color" | PVD/PDD 1
SSD 1
bgcolor="Šablon:Party color" | ZZV 1
bgcolor="Šablon:Party color" | Independents 2

Predizborne aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Vladine stranke[uredi | uredi izvor]

Izborni savezi[uredi | uredi izvor]

U intervjuu za list Nova u avgustu 2023. godine, Marinika Tepić, jedna od potpredsednica SSP, izjavila je da je moguće stvaranje izbornog saveza političkih partija koje organizuju proteste Srbija protiv nasilja. [120]

Aleksandar Vučić
Aleksandar Vučić, 2023.
Lični podaci
Datum rođenja(1970-03-05)5. mart 1970.(54 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Državljanstvosrpsko
NarodnostSrbin
PorekloSrbin iz BiH
Religijapravoslavni hrišćanin
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
Zanimanjepolitičar
Porodica
Supružnik
Deca3
PorodicaAndrej Vučić (brat)
Politička karijera
Politička
stranka
  • SRS (1993—2008)
  • SNS (2008—danas)
Trenutna funkcija
Funkciju obavlja od 31. maja 2017.
Predsednik vladeIvica Dačić (v. d.)
Ana Brnabić
PrethodnikTomislav Nikolić
28. april 2014 — 31. maj 2017.
PredsednikTomislav Nikolić
PotpredsednikIvica Dačić (prvi)
Rasim Ljajić
Zorana Mihajlović
Kori Udovički
Nebojša Stefanović
PrethodnikIvica Dačić (v. d.)
NaslednikAna Brnabić
27. jul 2012 — 27. april 2014.
Predsednik vladeIvica Dačić
PrethodnikIvica Dačić
NaslednikIvica Dačić
27. jul 2012 — 2. septembar 2013.
Predsednik vladeIvica Dačić
PrethodnikDragan Šutanovac
NaslednikNebojša Rodić
Ministar za informisanje Srbije
24. mart 1998 — 24. oktobar 2000.
Predsednik vladeMirko Marjanović
PrethodnikRadmila Milentijević
NaslednikIvica Dačić
Biserka Matić Spasojević
Bogoljub Pejčić
Zvanični veb-sajt
vucic.rs

Potpis

Aleksandar Vučić (Beograd, 5. mart 1970)[121] srpski je političar. Od 2017. godine obavlja funkciju predsednika Republike Srbije,[122] dok je od 2012. do 2023. bio predsednik Srpske napredne stranke (SNS).

Kao ministar za informisanje, uveo je visoke novčane kazne za novinare čije se pisanje kosilo sa politikom režima Slobodana Miloševića, pogotovo tokom rata na Kosovu i Metohiji.[123][124] Vučić je u periodu nakon Buldožer revolucije bio jedna od najistaknutijih ličnosti opozicije. Od osnivanja nove stranke 2008. godine, pomaknuo se sa prvobitne krajnje desnice i čvrstog evroskepticizma prema proevropskim, konzervativnim i populističkim političkim ideologijama. Koalicija oko SNS pobedila je na izborima 2012. i Srpska napredna stranka je prvi put postala deo vlade, što je dovelo do uspostavljanja sistema dominantne stranke.[125][126][127] Nakon što je 2014. došao na čelo vlade, obećao je da će nastaviti da prati proces pristupanja Evropskoj uniji (EU) privatizacijom državnih preduzeća i liberalizacijom privrede.[128] Vučić je bio predsednik Vlade Srbije u dva mandata, od 2014. do 2016. i od 2016. do 2017. godine, kao i potpredsednik Vlade od 2012 do 2014. godine. Pored toga, bio je poslanik u Narodnoj skupštini Srbije, ministar za informisanje od 1998. do 2000, a kasnije i ministar odbrane od 2012 do 2013. godine. U aprilu 2017. izabran je za predsednika, osvojivši preko 55% glasova u prvom krugu, čime je izbegnut drugi krug. Zvanično je preuzeo dužnost 31. maja 2017, nasledivši Tomislava Nikolića.

EU je u decembru 2015. otvorila prva poglavlja tokom pristupne konferencije sa delegacijom Srbije koju je predvodio Vučić. Bio je jedna od ključnih ličnosti u saradnji i dijalogu vlada Srbije i Republike Kosovo[a] uz posredovanje EU, zalažući se za primenu Briselskog sporazuma o normalizaciji odnosa. Nakon pregovora uz posredstvo SAD, u septembru 2020. potpisao je sporazum o normalizaciji ekonomskih odnosa sa Kosovom, ali i o premeštanju ambasade Srbije u Izraelu u Jerusalim. Jedan je od inicijatora Otvorenog Balkana (ranije poznatog kao Mini Šengen), ekonomske zone balkanskih država koja ima za cilj garanciju „četiri slobode”. Inostrani posmatrači su opisali Vučićevu vladavinu kao autoritarni, autokratski ili iliberalno-demokratski režim, pozivajući se na ograničenu slobodu štampe.[129][130][131][132]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Rođen je 5. marta 1970. godine u Beogradu, kao stariji sin Angeline (devojačko Milovanov) i Anđelka Vučića.[133] Ima mlađeg brata Andreja Vučića.[134] Sa očeve strane, poreklom je iz Čipuljića, odakle je porodica proterana od strane ustaša na početku Drugog svetskog rata, te se njegov otac Anđelko Vučić igrom slučaja rodio u okolini Beograda. Ipak, ustaše su tamo ubili Anđelka, dedu Aleksandra Vučića, po kojem je njegov otac dobio ime, kao i pradedu Radeta, stričeve i mnoge druge članove familije. Porodica je starinom iz istočne Hercegovine ili Crne Gore.

Odrastao je u novobeogradskom Bloku 45, pohađao je osnovnu školu „Branko Radičević” i Zemunsku gimnaziju sa odličnim uspehom. Učestvovao je na gradskim i republičkim takmičenjima iz istorije, gde je osvajao nagrade, a bio je i pionirski prvak Beograda u šahu.

Upisao je studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1988. i diplomirao 16. novembra 1994, a usavršavao je engleski jezik u Brajtonu u Ujedinjenom Kraljevstvu.[135] Kao jedan od najboljih studenata generacije bio je i stipendista „Fondacije za razvoj naučnog podmlatka”.

Vojni rok je služio u Lukavici. Za vreme rata u Bosni i Hercegovini, tokom 1992. i 1993. godine, dobrovoljno je radio kao novinar i izveštač na „Kanalu S” na Palama, gde je pripremao i vodio vesti na engleskom jeziku, blok vesti iz sveta, intervjue i reportaže.

Ulazak u politiku[uredi | uredi izvor]

Vučić pristupa Srpskoj radikalnoj stranci 1993. godine i iste godine na izborima biva izabran za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Dve godine kasnije, sa 24 godine, postaje i generalni sekretar Srpske radikalne stranke. Posle pobede radikala na lokalnim izborima u Zemunu 1996. godine, postao je direktor Kulturnog sportskog centra „Pinki”.[136]

Ministar za informisanje[uredi | uredi izvor]

Dana 24. marta 1998. godine, postaje ministar za informisanje u Vladi „narodnog jedinstva” Mirka Marjanovića[135], koju su činili Socijalistička partija Srbije, Srpska radikalna stranka i Jugoslovenska levica, te podnosi ostavku na mesto direktora KSC „Pinkija”.

Za vreme ministarskog mandata potpisao je Zakon o javnom informisanju, koji je ostao zapamćen po tome što je uveo visoke novčane kazne za novinare čije se pisanje kosilo sa politikom režima Slobodana Miloševića. Kazne su se morale platiti u roku od 24 sata, u protivnom bi njihova imovina bila zaplenjena.[137] Usled toga je došlo do gašenja redakcija „Dnevnog telegrafa”, „Evropljanina” i „Naše borbe”, a mnogi drugi nezavisni mediji su bili kažnjavani.[138][139] Mediji su u ovom periodu bili pod ozbiljnom represijom od strane režima, a strani mediji su posmatrani kao „špijuni” i „strani elementi”.[139]

Vučić je imao ulogu u propagandi Miloševićevog režima za vreme rata na Kosovu i Metohiji kada su vršeni pritisci na medije putem krivičnih progona i zastrašivanja, pogotovo nezavisnih novinara koji su pisali o zločinima nad albanskim civilima, kao što su Dejan Anastasijević i Slavko Ćuruvija.[140][141][142] Vlada je donela Uredbu o posebnim merama u uslovima pretnje oružanim napadima NATO-a, za vreme čijeg važenja je ukinut program Radio Indeksa[143], a zatim i Radio Sente, Kikinde, TV Pirota i Radio Sitija u Nišu. Sa kablovskih mreža su skinuti svi strani TV kanali, a zemaljskim radijskim i televizijskim stanicama zabranjeno je reemitovanje stranih servisa na srpskom jeziku.[144] Nakon početka NATO agresije, Vučić je pozvao na sastanak urednike beogradskih medija na kojem je saopšteno da je neophodno da se tokom izveštavanja upotrebljavaju isključivo stavovi i terminologija režima. Urednici su bili u obavezi da dostave ministarstvu kopije tekstova, a dozvoljeno je bilo prenositi samo vesti domaćih medija koji su bili pod strogom cenzurom.[139] Vučić je izjavio za list Argument da će se „kad tad osvetiti Slavku Ćuruviji”, novinaru i osnivaču nekih od ugašenih listova.[139] Ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999, a njegova nevenčana supruga izjavila je 15 godina kasnije da je Vučić bio umešan u ubistvo i da je bio, „ne samo kreator zakona o informisanju već i prakse progona novinara”.[145][146]

Nakon što je odbijen zahtev da Radio televizija Srbije reemituje šest sati programa stranih medija tokom dana za vreme bombardovanja Jugoslavije, NATO je proglasio zgradu RTS-a legitimnom metom smatrajući ga delom „ratne mašinerije”, koji sprovodi propagandu i ne izveštava adekvatno o zbivanjima u ratu.[147][148] Zgrada je bombardovana 23. aprila i život je izgubilo 16 radnika ove medijske kuće, a još 16 je povređeno. U noći kada je bombardovana zgrada RTS-a, Vučić je trebalo da iz studija u njoj gostuje u emisiji Larija Kinga.[149]

U to vreme izabran je i za člana Upravnog odbora Univerziteta u Beogradu i Filozofskog fakulteta. Vučić je bio i na javnom spisku osoba kojim je zabranjen ulazak u Evropsku uniju.[138]

Nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma, kojim je okončana NATO agresija, uveden protektorat UN i defakto suspendovan suverenitet Srbije nad Kosovom i Metohijom, ministri iz redova Srpske radikalne stranke podnose ostavke na svoje funkcije 14. juna 1999. godine[150], ali nastavljaju da obavljaju svoje dužnosti, objašnjavajući to nacionalnim interesima.

Vučić je biran za poslanika u Saveznoj skupštini SRJ tri puta: u Veće Republika prvi put u februaru 1998, drugi put u maju 2000. i konačno na saveznim izborima 24. septembra 2000.[135] U maju 2000. godine, Savezna vlada SRJ ga je imenovala za člana Saveta Savezne javne ustanove RTV Jugoslavija. U februaru 2001, Vučić podnosi ostavku na funkciju saveznog poslanika.

Ponovo u opoziciji[uredi | uredi izvor]

Predsednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić i predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin (2014)

Aleksandru Vučiću je u martu 2002. određen porez na ekstraprofit u iznosu od 48.500 evra, u vezi stana od preko 100 kvadrata koji mu je 1998. dodelila Vlada. Taj stan je potom, po tvrdnji DOS-ove vlasti, otkupljen ispod tržišne vrednosti, mada Vučić objašnjava da je zapravo od Vlade dobio 60 kvadrata, a da je ostatak odmah u startu platio, uz pomoć porodice.[151]

Na lokalnim izborima 2004. Vučić se kandiduje za gradonačelnika Beograda sa motom kampanje „Vučić za metropolu”, u kojoj obilazi sva prigradska naselja i promoviše za sebe urbani imidž mladog čoveka sa idejom i energijom. Osvojio je 29% glasova u prvom i 48,4% glasova u drugom krugu.[152]

Aleksandar Vučić je bio generalni sekretar Srpske radikalne stranke i predsednik opštinskog odbora Novi Beograd. Bio je narodni poslanik i zamenik predsednika poslaničke grupe Srpske radikalne stranke u Narodnoj skupštini Republike Srbije, član Administrativnog odbora i Odbora za ustavna pitanja i zamenik predsednika Odbora za Kosovo i Metohiju i Odbora za kulturu i informisanje.[153]

Srpska radikalna stranka je zajedno sa koalicijom DSSNS i koalicijom SPSPUPSJS potpisala koalicioni sporazum 28. maja 2008. kojim je, na osnovu rezultata lokalnih izbora, bilo dogovoreno formiranje gradske većine u Skupštini grada Beograda. Vučić je tada predložen za novog gradonačelnika Beograda. Međutim, nakon što je koalicija oko SPS-a formirala republičku Vladu sa DS-om početkom jula, socijalisti su odlučili da odustanu od potpisanog sporazuma i formirana je koalicija DS-SPS-G17-LDP u gradu Beogradu.[traži se izvor]

Srpska napredna stranka[uredi | uredi izvor]

Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić na osnivačkoj skupštini SNS (2008)

Nakon što je došlo do sukoba između čelnih ljudi u Srpskoj radikalnoj stranci (Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića), Vučić je 15. septembra 2008. podneo ostavku na dužnosti u Srpskoj radikalnoj stranci i objavio privremeno povlačenje iz političkog života.[154]

Početkom oktobra, saopštio je da se priključuje osnivanju Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića.[138]

Tom prilikom je izjavio da će se posvetiti berzanskim poslovima, „ili će pomagati svom bratu u vođenju firme”, ali je kasnije negirao da njegov brat ima firmu.[155]

Na osnivačkoj skupštini SNS, 21. oktobra, izabran je za zamenika predsednika Srpske napredne stranke.[156] Bio je na čelu izbornih štabova za prevremene lokalne izbore u Zemunu i Voždovcu 2009. gde je SNS ubedljivo pobedila DS i preuzela lokalnu vlast u ove dve beogradske opštine.[157][158]

Od kada je napustio SRS i pristupio SNS, Vučić je promenio svoj imidž od nacionaliste u proevropskog političara.[159]

Posle pobede Tomislava Nikolića na izborima održanim 20. maja 2012.[160] i njegove ostavke na mesto predsednika SNS 24. maja 2012,[161] Vučić preuzima funkciju vršioca dužnosti predsednika stranke. Na vanrednoj izbornoj skupštini, održanoj 29. septembra 2012. godine, Aleksandar Vučić izabran je jednoglasno za predsednika stranke.[162]

Nakon formiranja vlade (koalicija SNS—SPS—URS), jula 2012, postaje potpredsednik Vlade zadužen za odbranu, bezbednost i borbu protiv korupcije i kriminala, kao i ministar odbrane. Predsednik Nikolić ga je imenovao za sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost-[163]

Ministar odbrane[uredi | uredi izvor]

Vučić u vreme obavljanja funkcije ministra odbrane

Odmah po nominaciji za prvog potpredsednika vlade zaduženog za odbranu, bezbednost, borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, najavljuje da u borbi protiv korupcije neće biti zaštićenih i da će buduća vlast imati „nultu toleranciju” prema korupciji i kriminalu.

Dolaskom na čelo Ministarstva odbrane, zatekao je teško materijalno stanje vojske i vojne industrije. Odmah je otišao na više putovanja u potrazi za strateškim partnerima i kupcima za proizvode srpske namenske industrije. Sa tih putovanja se vratio sa ugovorima sa Rusijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima vrednim stotine miliona dolara. [164][165][166][167][168] Učestvovao je u organizaciji aeromitinga „Batajnica 2012” u sklopu proslave stogodišnjice srpske avijacije, na kom je predstavljen nov domaći školski avion „Lasta”.[169][170] Otvara se i nova fabrika borbenih sistema u Velikoj Plani.[171] Na sajmu naoružanja „Partner 2013” održanom u junu 2013. je najavio investicije u ovaj sektor, za koji je rekao da očekuje da postane zamajac srpske industrije.[172] Sajam je, takođe, rezultovao velikim brojem novih ugovora.[173]

U isto vreme, u znak prijateljstva drugih država prema Srbiji, Ministarstvo odbrane dobilo je veoma vredne poklone, iz UAE tri blindirana Mercedesova džipa (oko 3 miliona evra),[174] dvadeset sanitetskih vozila iz Kine (oko 2 miliona evra),[175] četiri vozila tipa „Hamer” od vlade SAD (oko 850.000 evra)[176] Tradicionalno dobra saradnja sa Rusijom dodatno je unapređena (ugovor o strateškom partnerstvu), a posebno je značajna akcija čišćenja terena od kasetnih mina na oko 3000 kvadrata kod aerodroma u Nišu i oko Paraćina.[177]

Podneo je ostavku na mesto ministra odbrane uz obrazloženje da želi da se u punoj meri posveti borbi protiv korupcije i kriminala.

Briselski sporazum[uredi | uredi izvor]

Sebastijan Kurc i Aleksandar Vučić (2014)

Odmah po stupanju na dužnost, predsednik Srbije Tomislav Nikolić najavljuje nastavak razgovora sa Prištinom na najvišem nivou, smatrajući da je to suviše važno pitanje da bi ga vodili niži službenici. Za taj posao predlaže Ivicu Dačića, predsednika Vlade. Neko vreme su ti pregovori na prvi pogled uspešno napredovali i zaustavljeno je dalje oduzimanje prava Srbima na Kosovu (pravo na srpska dokumenta i tablice), prihvaćen je nacrt stvaranja Zajednice srpskih opština, međutim, dolazi do zastoja kod utvrđivanja prava Zajednice opština. Vučić se priključuje pregovaračkom timu u aprilu 2013. sa ciljem da obezbedi da građani ZSO sami odlučuju o sudstvu i policiji.[178] U svojoj ideji o stvaranju ZSO[179], Vučić je pronašao rešenje kako da se obezbedi autonomija u sredinama sa većinskim srpskim stanovništvom, da Zajednica sama upravlja obrazovanjem, zdravstvom, da sudska vlast i policija budu usklađene po sastavu sa etničkom slikom u njoj, i da Priština može da postavi regionalnog komandanta samo po izboru ZSO-a.

Na tom sastanku, Hašim Tači pokušava da minira dogovoreni sporazum zahtevom da se kao jedna izborna jedinica, na četiri srpske opštine doda još tri većinski albanske opštine, ili „makar” južni deo Kosovske Mitrovice. Taj predlog je za srpsku stranu neprihvatljiv jer bi se time ozbiljno narušila etnička slika. I pored velikog pritiska na pregovarače lično, kao i na Srbiju, Aleksandar Vučić odbija predlog, smatrajući da u toj formi ne zadovoljava ni minimum interesa Srbije, ni njenih građana na Kosovu i Metohiji,[180] traži nastavak pregovora i od EU da svojim autoritetom privoli kosovske Albance na kompromis. Tada se prvi put dešava da EU uvažava zahtev Srbije i vrši pritisak na Prištinu koja nevoljno prihvata poredeći Zajednicu Opština sa Republikom Srpskom.[181] Tom prilikom Vučić dobija garancije EU i NATO-a da „albanska čizma” neće imati pristup Severu Kosova.[182] Dogovara se raspisivanje izbora za novembar 2013. čime bi srpske institucije dobile pun legitimitet, umesto da od strane međunarodne zajednice i ostatka KiM budu tretirane kao paralelne. Priština se obavezuje da donese zakon o opštoj amnestiji čime se trajno onemogućuje eventualno zastrašivanje srpskog stanovništva sudskim procesima[183] Iako Aleksandar Vučić nije u potpunosti zadovoljan rezultatima pregovora, procenjujući da je to maksimum od mogućeg[184], da je odluka jedina prava za budućnost Srbije i njega lično[185], prihvata da se parafira sporazum.[186] Po povratku u zemlju daje na uvid javnosti ceo tok pregovora kao i konačan sporazum. U Narodnoj skupštini sporazum dobija veliku podršku (173 poslanika za, 24 protiv, 1 uzdržan i 5 nije glasalo).[187][188] Na KiM su ljudi uznemireni i nesigurni kako će te promene uticati na njihov život i Aleksandar Vučić odlazi na Kim da odgovori na njihova pitanja. Jedan deo prihvata uveravanja državnog vrha da neće ostati nezaštićeni, ali drugi deo (DSS, SRS, delimično SPC) i dalje insistira na zadržavanju postojećih srpskih institucija. Tada Aleksandar Vučić predlaže referendum pod uslovom da se svi obavežu da će prihvatiti njegove rezultate. Predstavnici nezadovoljne grupe Srba odbili su održavanje ovakvog referenduma.[189][190][191]

U međuvremenu je započeo proces implementacije Briselskog sporazuma i raspisani su izbori na kojima je kandidovana zajednička Srpska lista oko koalicije SNS, koja treba da obezbedi da se glasovi Srba ne rasipaju i da, sa velikim brojem dobijenih glasova, bude osnova za samostalnost Zajednici srpskih opština.[192]

Posle uspešno sprovedenih pregovora, Srbija je na Vidovdan, 28. juna 2013. dobila okvirno datum za započinjanje pregovora sa EU, s tim da je datum prve pristupne konferencije oročen najkasnije za januar 2014.[traži se izvor][193]

Predsednik Vlade[uredi | uredi izvor]

Predsednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić i državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država Džon Keri u Vašingtonu (2015)

Vanredni parlamentarni izbori u Srbiji održani su 16. marta 2014. Istog dana održani su i vanredni izbori za lokalnu vlast u Beogradu. Parlamentarni izbori su raspisani nakon odluke predsedništava SNS-a i SPS-a da se trenutni saziv Narodne skupštine i Vlada raspuste zarad „provere volje naroda”.[194] Na parlamentarnim izborima izborna lista „Budućnost u koju verujemo” koju je predvodio Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka, osvojila je ubedljivo najveći broj glasova — 48,35%.[195] 27. aprila formirana je nova Vlada Srbije sa Aleksandrom Vučićem na mestu predsednika Vlade. Pored stranaka sa liste koju je predvodila SNS, u vladu je ponovo ušla i koalicija okupljena oko SPS-a.[196]

Na vanrednim parlamentarnim izborima 24. aprila 2016, Srpska napredna stranka je ponovo osvojila ubedljivo najveći broj glasova — 48,25%.[197] Nakon ovih izbora, vladu na čelu sa Aleksandrom Vučićem su 11. avgusta 2016. ponovo sastavili SNS i SPS, sa svojim koalicionim partnerima. Ovu vladu su podržali i Savez vojvođanskih Mađara i albanska Partija za demokratsko delovanje.[198]

Period od dolaska Vučića na mesto predsednika Vlade je obeležen padom medijskih sloboda usled pritiska i napada na novinare koji iskazuju kritiku prema režimu, kao i gašenja mnogih debatnih političkih emisija.[139][199][200][201]

Predsednik Republike[uredi | uredi izvor]

Predsednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić u Moskvi (2017)

Odlukom Predsedništva i Glavnog odbora Srpske napredne stranke, Aleksandar Vučić je izabran za kandidata ove stranke na predsedničkim izborima, koji su održani 2. aprila 2017.[202][203] Njegovu kandidaturu su podržale i sve stranke vladajuće koalicije (SPS, PS, SDPS, PSS, SPO, Samostalni DSS, PUPS, JS i SVM). Na ovim izborima, Vučić je pobedio u prvom krugu, osvojivši 55,08% glasova,[204] dok su pojedini mediji i neke od opozicionih struktura naglasili da je uočen niz nepravilnosti tokom izbornog procesa.[205] Prema izveštaju OEBS-a, neizbalansirano izveštavanje medija, pritisci na birače i zaposlene u državnim institucijama i zloupotreba javnih resursa za sprovođenje kampanje su poljuljali jednakost mogućnosti u takmičenju kandidata.[206]

To je bila prva pobeda već u prvom krugu predsedničkih izbora nakon izbora 1992. godine na kojima je pobedu odneo Slobodan Milošević (Vojislav Koštunica je odneo pobedu u prvom krugu na izborima za predsednika SR Jugoslavije). Prema istraživanjima CeSID-a o demografskoj strukturi pristalica predsedničkih kandidata, za Vučića su glasali približno u istom odnosu muškarci i žene, sa prosečnom starošću od 55 godina usled visokog udela (42%) građana u penziji. Najveći broj glasača (41%) je završio četvorogodišnju srednju školu, a zatim radničku školu (22%), dok 21% ima obrazovanje niže od srednje škole.[207]

Na dužnost predsednika Republike Srbije, stupio je 31. maja 2017. nakon isteka mandata dotadašnjem predsedniku Tomislavu Nikoliću.[208] Dan pre toga, podneo je ostavku na mesto predsednika Vlade Srbije.[209] Dana 15. juna mandat za sastav nove vlade poverio je Ani Brnabić, tadašnjoj ministarki državne uprave i lokalne samouprave.[210] Ova vlada formirana je 29. juna.[211]

Vučić, Donald Tramp i Avdulah Hoti na potpisivanju sporazuma o ekonomskoj normalizaciji u Beloj kući (4. septembar 2020)

Tokom posete Rusiji u decembru 2017. godine dobio je titulu počasnog doktora na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose (MGIMO).[212] Dobitnik je „Zlatnog lava” za mir u Veneciji 2018. godine.[213]

Organizacija Freedom House je u izveštaju za 2018. godinu navela da je Srbija zemlja koja ima konstantan pad u indeksima slobode nakon dolaska Vučića na vlast, kao i da je u jednoj godini izgubila status „slobodnih” i svrstala se u kategoriju „delimično slobodnih” zemalja. Prema objašnjenju, status Srbije opao je zbog pogoršanja u načinu sprovođenja izbora, zbog nastavka pokušaja vlade i prorežimskih medija da kroz zakone ugnjetavaju nezavisne novinare provlačeći ih kroz prljave kampanje, kao i zbog akumulacije izvršnih ovlašćenja od strane predsednika Vučića, u suprotnosti sa ustavnim ovlašćenjima.[214][215] Politički teoretičari i naučnici, analitičari i novinari često vladavinu Aleksandra Vučića opisuju kao autoritarnu ili autokratsku.[200][216][217][218][219][220][221][222][223][224][225] Zbog optužbi za porast političkog nasilja i gušenje medijskih sloboda, u jesen 2018. godine su otpočeli protesti usmereni su protiv načina vršenja vlasti od strane Aleksandra Vučića.

Crnogorski biznismen i dobrotvor SPC Miodrag „Daka” Davidović ga je je optužio da je 2019. godine naredio atentat na njega i episkopa SPC Joanikija.[226] Od njegove izjave saopštenjem javnosti oštro se ogradio episkop Joanikije.[227]

Kandidatura i izbor za drugi mandat[uredi | uredi izvor]

Na predsedničkim izborima 3. aprila 2022. godine, Vučić nastupa kao kandidat predložen od strane Srpske napredne stranke, Socijalističke partije Srbije i Saveza vojvođanskih Mađara. Republička izborna komisija ga je za kandidata proglasila 9. marta, nakon predaje 148.846 ispravnih izjava podrške birača.[228]

Srpska radikalna stranka je 8. marta odlučila da podrži kandidaturu Aleksandra Vučića za predsednika Republike Srbije i tako prvi put od uvođenja višestranačja nema sopstvenog predsedničkog kandidata.[229] Stranka slovačke nacionalne manjine Slovaci napred je takođe podržala njegovu kandidaturu.[230]

Podršku Vučićevoj kandidaturi javno su izrazili lideri Demokratskog fronta iz Crne Gore, poslanik Skupštine Crne Gore i predsednik Demokratske narodne partije Milan Knežević, kao i predsednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić.[231] Takođe, podršku su dali i drugi srpski političari iz Crne Gore: Marko Bato Carević (predsednik opštine Budva)[232], Marko Kovačević (predsednik opštine Nikšić), Vesko Delić (predsednik opštine Mojkovac) i Ivan Otović (predsednik Skupštine opštine Herceg Novi).[233] Pismom je podršku uputio i srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik[234], a Vučićevu predsedničku kandidaturu su podržali Srpska demokratska stranka i njen predsednik Mirko Šarović (bivši predsednik Republike Srpske),[235] kao i predsednik Partije demokratskog progresa Branislav Borenović.[236] Putem video spota isto je učinio i Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.[237] Takođe je dobio podršku raznih ljudi iz javnog života.[238]

Politika[uredi | uredi izvor]

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Nakon izbora za predsednika Vlade 2014. godine, Vučić je zagovarao ekonomske mere štednje radi smanjenja budžetskog deficita. Njegova politika fiskalne konsolidacije prvenstveno je bila usmerena na rezove u javnom sektoru, a jedna od mera je bila smanjenje plata i penzija u javnom sektoru, kao i zabrana zapošljavanja u javnom sektoru. Kao meru predostrožnosti i obezbeđivanja dugoročne fiskalne stabilnosti države, njegova Vlada je 23. februara 2015. godine potpisala trogodišnji aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom u vrednosti od 1,2 milijarde evra. MMF i Evropska unija su pohvalili sprovedene reforme i nazvali ih jednim od najuspešnijih programa koje je MMF ikada imao.

EU i migrantska kriza[uredi | uredi izvor]

Tokom evropske migrantske krize 2015−2016. godine, Vučić je svoje stavove snažno uskladio sa politikom nemačke kancelarke Angele Merkel i javno pohvalio nemačku migracionu politiku. Takođe je izjavio da će Srbija sarađivati sa Evropskom unijom u rešavanju migrantskog toka idući od Bliskog istoka do zemalja članica EU balkanskom rutom i da će Srbija biti spremna da prihvati deo migranata.

Otvoreni Balkan[uredi | uredi izvor]

Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, predsednik Vlade Severne Makedonije Zoran Zaev i predsednik Vlade Albanije Edi Rama na Ekonomskom forumu za regionalnu saradnju (29. jul 2021)

Vučić je bio domaćin prvog sastanka inicijative "Mini Šengen", koji je održan 10. oktobra 2019. godine u Novom Sadu. Na ovom sastanku je sa predsednikom Vlade Severne Makedonije Zoranom Zaevom i predsednikom Vlade Albanije Edijem Ramom potpisao deklaraciju o namerama za uspostavljanje jedinstvene regionalne ekonomske zone, a koja bi sa ove tri države imala potencijal od 131.953 kvadratnih kilometara i 11.800.000 stanovnika.[239]

U okviru inicijative koja je potom nazvana Otvoreni Balkan, održano je nekoliko sastanaka. Na sastanku u Beogradu, održanom 4. novembra 2021. godine, potpisana je zajednička izjava „budućnost proširenja - pogled iz regiona“, kojom je Evropska unija pozvana da se više angažuje i zainteresuje u procesu integracija Zapadnog Balkana. Pismo su potpisali predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, zamenik predsednika Vlade Severne Makedonije zadužen za evropska pitanja Nikola Dimitrov i predsednik Vlade Albanije Edi Rama.[240] Pristupanje inicijativi je dan ranije ponuđeno i predsedniku Vlade Crne Gore Zdravku Krivokapiću, koji je izrazio podršku inicijativi, ali nije izrazio zainteresovanost da i njegova država uzme učešće. Takođe, lideri inicijative su uputili i poziv Bosni i Hercegovini da se pridruži Otvorenom Balkanu.

Planirano je da inicijativa Otvoreni Balkan zaživi 1. januara 2023. godine, kada bi sve članice inicijative trebalo da ukinu graničke kontrole.

Međunarodni odnosi[uredi | uredi izvor]

Odnosi sa Rusijom[uredi | uredi izvor]

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ruski predsednik Vladimir Putin i izraelski premijer Benjamin Netanjahu na Paradi pobede u Moskvi (9. maj 2018)

Vučić je održavao tradicionalne dobre odnose između Srbije i Rusije, a njegova vlada je odbila da uvede sankcije Rusiji, nakon krize u Ukrajini i ruske aneksije Krima. Vučić je više puta najavljivao da će Srbija ostati posvećena svojim evropskim integracijama, ali i da održava istorijske odnose sa Rusijom.

Tokom Vučićevog mandata, Srbija je nastavila da širi jača ekonomske veze sa Rusijom, posebno povećanjem srpskog izvoza u Rusiju. Početkom 2016. godine, posle sastanka sa ruskim potpredsednikom vlade Dmitrijem Rogozinom, Vučić je najavio mogućnost da Srbija kupovinom ruskih raketnih sistema pojača vojnu saradnju sa Rusijom.

U decembru 2017. godine, Vučić je prvi put boravio u zvaničnoj poseti Ruskoj Federaciji kao predsednik Srbije. Izrazio je zahvalnost Rusiji na zaštiti srpskih nacionalnih interesa i izjavio da: „Srbija nikada neće uvoditi sankcije Ruskoj Federaciji.“

Vučić je bio protiv uvođenja sankcija Rusiji povodom invazije na Ukrajinu 2022 i istovremeno je podvukao poštovanje teritorijalnog integriteta Ukrajine.[241]

Odnosi sa SAD[uredi | uredi izvor]

Potpisivanje Vašingtonskog sporazuma u Ovalnom kabinetu Bele kuće; sede: Vučić, američki predsednik Donald Tramp i premijer Kosova Avdulah Hoti; stoje: Ričard Grenel i potpredsednik SAD Majk Pens (4. septembar 2020)

U julu 2017. godine Vučić je posetio SAD i sastao se sa potpredsednikom SAD Majkom Pensom, gde su razgovarali o američkoj podršci naporima Srbije da se pridruži Evropskoj uniji, potrebi za kontinuiranim reformama i daljem napretku u normalizaciji odnosa sa Kosovom. Pozivajući se na predloženi aranžman razmene teritorija između Srbije i Kosova, američki savetnik za nacionalnu bezbednost Džon Bolton rekao je da se SAD neće protiviti teritorijalnoj razmeni između radi rešavanja dugotrajnog spora. Stejt department i dalje drži da je puna normalizacija odnosa između Srbije i Kosova „od suštinske važnosti za regionalnu stabilnost“, što je Vučić ranije rekao.

Odnos sa Izraelom[uredi | uredi izvor]

U ugovoru o namerama koji je potpisan u Vašingtonu 2020. godine, jedna od stavki je bila i premeštanje ambasade Srbije u Izraelu iz Tel Aviva u Jerusalim, što bi značilo priznavanje Jerusalima za glavni grad Izraela, a što su prethodno učinile i SAD.

Kao posledica toga, Izrael je otvorio ambasadu u samoproglašenoj Republici Kosovo. Izrael je takođe time i priznao Kosovo kao nezavisnu državu, iako je do tog sporazuma vodio čvrstu politiku jedinstva srpske teritorije. Posle ovoga, Vučić je izjavio da nakon priznanja nezavisnosti Kosova od strane Izraela, Srbija više ne smatra da ima bilo kakvih obaveza iz Vašingtonskog sporazuma.

Predsednik Izraela Ruven Rivlin u zvaničnoj poseti Beogradu (jul 2018)

Kritike i kontroverze[uredi | uredi izvor]

Javni profil[uredi | uredi izvor]

Vučić na Kongresu EPP u Madridu (2015)

Neki su Vučića poredili sa drugim moćnicima u evropskoj politici i, kao što je gore navedeno, optuživali ga da je autokrata. Mnogi veruju da je on uspešno preuzeo centralno mesto srpske politike. Izgradio je reputaciju tehnokratske efikasnosti, ideološke fleksibilnosti i političkog pragmatizma, dok je zadržao bazu izborne podrške desnog centra i desnice.

Velika Srbija[uredi | uredi izvor]

Vučić je do 2008. bio sledbenik velikosrpske ideologije, za koju je svedočio da se proteže do zapadne granice na liniji Karlobag—Ogulin—Karlovac—Virovitica.[242][243] Vučić je 1995. godine, tokom rata u Hrvatskoj, rekao u Glini (koju su tada kontrolisali pobunjeni Srbi) da „Srpska Krajina” i Glina nikada neće biti deo Hrvatske, Banija nikada neće biti vraćena Hrvatskoj i da ako je Srpska radikalna stranka pobedila na izborima, Srbi bi živeli u Velikoj Srbiji.[244][245] Vučić je u drugom govoru s početka 2000-ih Karlobag, Ogulin, Karlovac i Viroviticu nazvao „srpskim gradovima” i naveo da se „oni [kritičari SRS] raduju što su ustaše (misli se na Hrvate) okupirale srpsku zemlju i hoće nas srpske radikale da uvere da to nije srpsko, da smo mi govorili gluposti. (...) Hoćemo ono što je naše, srpsko.”[245] Nakon odvajanja od Srpske radikalne stranke i stvaranja Srpske napredne stranke, Vučić je rekao da više ne podržava velikosrpsku ideologiju.[246]

Predsednik Crne Gore Milo Đukanović optužio je 1. septembra 2020. Vučića i beogradske medije za mešanje u unutrašnju politiku Crne Gore, kao i za navodne pokušaje oživljavanja „velikosrpske politike”.[247]

Masakr u Srebrenici i Ratko Mladić[uredi | uredi izvor]

Vučić je 20. jula 1995. godine, komentarišući kampanju NATO bombardovanja na položaje Vojske Republike Srpske (VRS), u Narodnoj skupštini rekao: „za svakog ubijenog Srbina ubićemo 100 Muslimana” samo nekoliko dana nakon masakra u Srebrenici, kada je više pripadnika VRS i paravojne grupe iz Srbije ubilo više od 8000 Bošnjaka.[248][249][123][250] On je 2015. rekao da je njegova izjava iz 1995. „izvučena iz konteksta” i da „to nije suština te rečenice”.[251]

Pre odvajanja od Radikalne stranke Vojislava Šešelja, Vučić je otvoreno i javno slavio i pozivao na zaštitu Ratka Mladića, vojskovođe osuđenog za ratne zločine, zločine protiv čovečnosti i genocid. Vučić je 2007. godine, dok je Mladić još bio na slobodi u Srbiji, delio plakate na kojima je pisalo „Sigurna kuća za generala Mladića”. On je na sednici parlamenta izjavio da će Skupština Srbije uvek štititi i biti sigurna kuća za generala i da će svaka kuća u Srbiji koja nosi prezime Vučić štititi i skloniti Mladića.[252]

Iste godine, Vučić je organizovao ulični protest na kome su table ulica nazvane po ubijenom predsedniku Vlade prozapadne Srbije zamenjene tablama u ime Ratka Mladića.[252] Ovo je postala česta pojava da srpske ultradesničarske frakcije vandalizuju iste natpise na regularnim tablama kako bi proslavili godišnjicu atentata na Zorana Đinđića.[253]

Vučić je učestvovao i na protestima protiv hapšenja kasnije osuđenih ratnih zločinaca Veselina Šljivančanina i Radovana Karadžića, kao i Vojislava Šešelja, tadašnjeg predsednika njegove stranke.[254][255][256]

Slavko Ćuruvija[uredi | uredi izvor]

Za vreme Vučićevog mandata ministra informisanja u atentatu je ubijen Slavko Ćuruvija, istaknuti novinar koji je izveštavao o ratu na Kosovu i Metohiji.[257][258] Vučić je 1999. godine, pre atentata, dao intervju na naslovnoj strani tabloida Argument u kojem je izjavio „Osvetiću se Slavku Ćuruviji za sve laži objavljene u Dnevnom telegrafu (Ćuruvijin list).”[259][260][261] Vučić se 2014. izvinio porodici Ćuruvija što su toliko čekali da počinioce privedu pravdi i zahvalio se svima na trudu koji su učestvovali u rešavanju slučaja.[262] Branka Prpa, Ćuruvijina vanbračna supruga, rekla je da je Vučić učestvovao u ubistvu i da je on tvorac prakse progona novinara.[263]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Tamara Vučić, koja se udala za Aleksandra Vučića 2013.

Vučić se 27. jula 1997. oženio Ksenijom Janković, novinarkom Radio Indeksa i Srpske reči. Par ima dvoje dece, a razveli su se 2011. godine. Jankovićeva je preminula 29. januara 2022. godine.[264] Vučić se 14. decembra 2013. oženio Tamarom Đukanović, diplomatom Ministarstva spoljnih poslova Srbije.[265] Njegova supruga je 9. juna 2017, sedmicu nakon što je Vučić preuzeo predsedničku funkciju, rodila sina.[266]

Tokom opozicionog perioda, često se pojavljivao u popularnim TV emisijama.[267] Godine 2006. Vučić je postao pobednik prve sezone srpske verzije tok-šoua Piramida, koja je emitovana na televiziji Pink.[268] Bio je prvi političar koji je učestvovao na humanitarnom plesnom takmičenju Plesom do snova (2009) i prvi političar koji je gostovao u emisiji Veče sa Ivanom Ivanovićem (2010).[267][269][270] Bio je i gostujući član žirija u jednoj epizodi treće sezone najpopularnijeg muzičkog takmičenja na Balkanu, Zvezde Granda.[267][271]

Vučić je 15. novembra 2019. hospitalizovan u Vojnoj bolnici u Beogradu zbog očiglednih „kardiovaskularnih problema”. Tri dana kasnije javljeno je da je pušten. Neki, uključujući njegovog savetnika za medije i zamenika gradonačelnika Beograda, tvrdili su da su njegovi zdravstveni problemi delom posledica pritiska novinara. Vučić je to izričito demantovao na konferenciji za medije ubrzo nakon boravka u bolnici. Na istom događaju je potvrdio hroničnu prirodu svojih zdravstvenih tegoba.[272][273]

Dana 8. aprila 2020. otkriveno je da je Vučićev 22-godišnji sin Danilo oboleo od kovida 19 i da je primljen na Infektivnu kliniku u Beogradu.[274]

Vučić je tokom jula 2020. postao student beogradske Visoke sportske škole strukovnih studija, sa ciljem da nakon završetka političke karijere postane košarkaški trener za juniore.[275][276] Pojedini srpski novinari javili su da je obavezan uslov za upis na fakultet bilo aktivno bavljenje sportom tri godine, koji je ubrzo nakon Vučićevog upisa uklonjen sa zvaničnog sajta.[277]

Vučić je visok 198 cm, što ga čini jednim od najviših političkih lidera.[278]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Nagrada ili odlikovanje dodeljuje datum mesto
Orden Republike Srpske na ogrlici[279]  Republika Srpska 15. februar 2018. Beograd
Orden Prijateljstva[280]  Kazahstan 9. oktobar 2018. Astana
Orden Aleksandra Nevskog[281]  Rusija 7. januar 2019. Beograd
Orden Svetog Save prvog stepena[282] Srpska pravoslavna crkva 8. oktobar 2019. Beograd
Orden belog lava na lenti[283]  Češka Republika 18. maj 2021. Prag
Orden prepodobnog Prohora Pčinjskog[284] Eparhija vranjska 13. jun 2021. Vranje
Orden Svetog Karla na lenti[285]  Monako 22. februar 2022. Monako
Orden eparhije budimske[286] Eparhija budimska 19. avgust 2023. Sentandreja

Počasni doktorati[uredi | uredi izvor]

Godina Institucija
2017. Moskovski državni institut međunarodnih odnosa[287]
2018. Azerbejdžanski univerzitet za jezike[288]

Počasni građanin[uredi | uredi izvor]

Država Mesto Datum
 Republika Srbija Počasni građanin Leskovca[289] 10. oktobar 2013.
 Republika Srbija Počasni građanin Novog Pazara[290] 20. april 2015.
 Republika Srbija Počasni građanin Krupnja[291] 24. jul 2015.
 Republika Srbija Počasni građanin Svrljiga[292] 8. maj 2017.
 Republika Srbija Počasni građanin Loznice[293] 16. jun 2018.
 Bosna i Hercegovina Počasni građanin Trebinja[294][295] 22. oktobar 2018.
 Bosna i Hercegovina Počasni građanin Drvara[296] 21. jul 2019.
 Bosna i Hercegovina Počasni građanin Sokolca[297] 29. jul 2019.
 Republika Srbija Počasni građanin Aleksandrovca[298] 7. februar 2020.
 Bosna i Hercegovina Počasni građanin Banjaluke[299] 22. april 2021.
 Republika Srbija Počasni građanin Šapca[300] 22. april 2021.
 Republika Srbija Počasni građanin Smedervske Palanke[301] 28. jun 2021.
 Republika Srbija Počasni građanin Zvečana[302] 12. jul 2021.
 Republika Srbija Počasni građanin Valjeva[303] 28. jul 2021.
 Republika Srbija Počasni građanin Jagodine[304] 29. septembar 2021.
 Republika Srbija Počasni građanin Rekovca[305] 17. oktobar 2021.
 Bosna i Hercegovina Počasni građanin Gradiške[306] 18. april 2022.
 Republika Srbija Počasni građanin Gornjeg Milanovca[307] 23. april 2023.
 Republika Srbija Počasni građanin Subotice[308] 6. jul 2023.
 Republika Srbija Počasni građanin Sjenice[309] 16. avgust 2023.

Druge nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada Kapetan Miša Anastasijević, za ličnost godine 2012.[310]
  • Nagrada Ličnost godine 2013, u izboru Nezavisnih novina Bosne i Hercegovine[310]
  • Nagrada Čovek godine 2013, u izboru evropskog magazina „Man”[310]
  • „Najevropljanin” 2013, u izboru međunarodne organizacije „Prva evropska kuća”[310]
  • Vidovdanska nagrada, 2013, grad Kruševac[310]
  • Nagrada „Regionalni lider 2014” u izboru regionalnog žirija i čitalaca „Večernjeg lista” Bosne i Hercegovine[310]
  • Nagrada „Zlatni lav za mir", Italija, 2018.[311]
  • Zlatne medalje za zasluge grada Atine, 2019.[312]
  • Ključ grada Banjaluke, 2021.[313]
  • Specijalna zlatna plaketa kompanije Novosti, 2021.[314]
  • Veliki krst vožda Đorđa Stratimirovića, 12. novembar 2021.[315]
  • Aprilska nagrade grada Šapca za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanje ljudskih prava i sloboda, 2021.[300]
  • Oktobarska nagrada grada Kraljeva, 2021.[316]
  • Hipokratova medalja, za zasluge u unapređenju zdravstva, Društvo lekara Vojvodine, 2022.[317]
  • Medalja boraca na ogrlici, Subnor, 2022.[318]
  • Nagrada za ličnost decenije, privredna komora Rasinskog okruga, 2023.[319]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Republika Kosovo (alb. Republika e Kosovës) jednostrano je proglašena država na teritoriji Republike Srbije, protivno Ustavu Republike Srbije i Rezoluciji Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244. Prema Rezoluciji, cela teritorija Kosova i Metohije, pravno gledano, nalazi se u sastavu Srbije dok ne bude postignuto konačno rešenje. Srbija ne priznaje jednostrano otcepljenje, po međunarodnom pravu, njene teritorije, preciznije autonomne pokrajine pod privremenom upravom Ujedinjenih nacija (UNMIK). Vlada sa sedištem u Prištini ima defakto vlast nad većinom teritorije, dok pojedine strukture Srbije funkcionišu na severu i u srpskim enklavama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Poslaničke grupe” [Parliamentary groups]. National Assembly of Serbia (na jeziku: srpski). Pristupljeno 3. 8. 2022. 
  2. ^ „Poslaničke grupe” [Parliamentary groups]. National Assembly of Serbia (na jeziku: srpski). Pristupljeno 3. 8. 2022. 
  3. ^ „Poslaničke grupe” [Parliamentary groups]. National Assembly of Serbia (na jeziku: srpski). Pristupljeno 3. 8. 2022. 
  4. ^ „Poslaničke grupe” [Parliamentary groups]. National Assembly of Serbia (na jeziku: srpski). Pristupljeno 3. 8. 2022. 
  5. ^ „Poslaničke grupe” [Parliamentary groups]. National Assembly of Serbia (na jeziku: srpski). Pristupljeno 3. 8. 2022. 
  6. ^ „Poslaničke grupe” [Parliamentary groups]. National Assembly of Serbia (na jeziku: srpski). Pristupljeno 3. 8. 2022. 
  7. ^ „Poslaničke grupe” [Parliamentary groups]. National Assembly of Serbia (na jeziku: srpski). Pristupljeno 3. 8. 2022. 
  8. ^ „Poslaničke grupe” [Parliamentary groups]. National Assembly of Serbia (na jeziku: srpski). Pristupljeno 3. 8. 2022. 
  9. ^ „Poslaničke grupe” [Parliamentary groups]. National Assembly of Serbia (na jeziku: srpski). Pristupljeno 3. 8. 2022. 
  10. ^ „Izbori 2012: Rezultati i postizborna trgovina” [2012 elections: Results and post-election trade]. Vreme (na jeziku: srpski). 10. 5. 2012. Arhivirano iz originala 30. 6. 2022. g. Pristupljeno 2. 6. 2022. 
  11. ^ Kojić, Nikola (27. 7. 2023). „Dan kad je formirana prva vlada SNS-SPS: Kako je Dačić vratio Vučića na vlast” [The day when the first SNS–SPS government was formed: How Dačić brought Vučić back to power]. N1 (na jeziku: srpski). Pristupljeno 18. 10. 2023. 
  12. ^ Rudić, Filip (2. 4. 2017). „Vučić wins Serbian Presidential elections”. Balkan Insight. Arhivirano iz originala 12. 6. 2020. g. Pristupljeno 2. 6. 2022. 
  13. ^ „Pobeda Vučića i SNS, Beograd još enigma” [The victory of Vučić and SNS, in Belgrade still an engima]. Deutsche Welle (na jeziku: srpski). 4. 3. 2022. Arhivirano iz originala 3. 4. 2022. g. Pristupljeno 2. 6. 2022. 
  14. ^ Bieber, Florian (jul 2018). „Patterns of competitive authoritarianism in the Western Balkans”. East European Politics. 38 (3): 337—54. doi:10.1080/21599165.2018.1490272Slobodan pristup. 
  15. ^ Maerz, Seraphine F; et al. (април 2020). „State of the world 2019: autocratization surges – resistance grows”. Democratization. 27 (6): 909—927. doi:10.1080/13510347.2020.1758670Слободан приступ. 
  16. ^ Democracy Report 2023: Defence in the Face of Autocratization (PDF). Gothenburg: V-Dem Institute, University of Gothenburg. 2023. стр. 10. 
  17. ^ „Serbia: Freedom in the World 2023 Country Report”. Freedom House (на језику: енглески). Приступљено 29. 5. 2023. 
  18. ^ Konstantinović, Ivana (9. 3. 2023). „Fridom haus: U Srbiji dramatičan pad sloboda, demokratija u svetu na prekretnici” [Freedom House: Dramatic decline of freedoms in Serbia, democracy in the world at a turning point]. Voice of America (на језику: српски). Приступљено 4. 6. 2023. 
  19. ^ „IPSOS/CeSID: Prvi preliminarni rezultati parlamentarnih izbora” [IPSOS/CeSID: First preliminary results of parliamentary elections]. N1 (на језику: српски). 3. 4. 2022. Архивирано из оригинала 27. 5. 2022. г. Приступљено 2. 6. 2022. 
  20. ^ „CeSID: Zabeležene različite nepravilnosti na biračkim mestima” [CeSID: Various irregularities at polling stations reported]. Danas (на језику: српски). 3. 4. 2022. Архивирано из оригинала 8. 4. 2022. г. Приступљено 2. 6. 2022. 
  21. ^ „CRTA: Uočen veliki broj nepravilnosti, bugarski voz, a u Beogradu odbili da sarađuju sa posmatračima” [CRTA: A large number of irregularities were observed, a Bulgarian train, and in Belgrade they refused to cooperate with the observers]. Danas (на језику: српски). 3. 4. 2022. Архивирано из оригинала 8. 6. 2022. г. Приступљено 2. 6. 2022. 
  22. ^ „Izbori u Srbiji: Zabilježene nepravilnosti i napadi na stranačke zvaničnike” [Elections in Serbia: Irregularities and attacks on party officials reported]. Al Jazeera (на језику: бошњачки). 3. 4. 2022. Архивирано из оригинала 7. 7. 2022. г. Приступљено 2. 6. 2022. 
  23. ^ Latković, Nataša (13. 5. 2022). „Prestrojavanja u opoziciji: Formiraju novu organizaciju, DS sve bliži Moramo” [Realignments in the opposition: Formation of a new organisation, the DS is getting closer to We Must]. NOVA portal (на језику: српски). Архивирано из оригинала 13. 5. 2022. г. Приступљено 16. 5. 2022. 
  24. ^ „Grbović (PSG): Koalicija "Ujedinjeni za pobedu Srbije" praktično ne postoji” [Grbović (PSG): The United for the Victory of Serbia coalition practically does not exist]. Danas (на језику: српски). 28. 4. 2022. Архивирано из оригинала 1. 5. 2022. г. Приступљено 1. 5. 2022. 
  25. ^ „Izglasana nova Vlada Srbije, premijerka i ministri položili zakletvu” [The new government of Serbia has been voted in, the prime minister and ministers took the oath]. N1 (на језику: српски). 26. 10. 2022. Архивирано из оригинала 26. 10. 2022. г. Приступљено 26. 10. 2022. 
  26. ^ „Ministar Rade Basta traži da se Vlada izjasni o sankcijama Rusiji: Za uvođenje sankcija sam” [Minister Rade Basta requests that the government should declare its stance on sanctions against Russia: I am in favour of introducing sanctions]. Danas (на језику: српски). 13. 3. 2023. Приступљено 25. 7. 2023. 
  27. ^ Valtner, Lidija (22. 6. 2023). „Rade Basta potvrdio da je zahtev za njegovu smenu poslat Skupštini: Očekuje da naprednjaci neće prihvatiti predlog SPS i JS” [Rade Basta confirmed that the request for his removal has been sent to the Assembly: He expects that the Progressives will not accept the SPS and JS proposal]. Danas (на језику: српски). Приступљено 25. 7. 2023. 
  28. ^ „Skupština izglasala smenu ministra Radeta Baste” [The Assembly voted to dismiss minister Rade Basta]. N1 (на језику: српски). 11. 7. 2023. Приступљено 25. 7. 2023. 
  29. ^ Marić, Dunja (27. 5. 2023). „Miloš Vučević novi predsednik SNS” [Miloš Vučević is the new president of the SNS]. NOVA portal (на језику: српски). Приступљено 27. 5. 2023. 
  30. ^ „Građani Srbije koji dolaze na Kosovo dobiće "dokument za ulazak i izlazak" [Citizens of Serbia who come to Kosovo will receive "entry and exit documents"]. N1 (на језику: српски). 29. 7. 2022. Приступљено 14. 10. 2023. 
  31. ^ а б „Kosovo pushes ahead with car licensing rule resisted by Serbs”. Reuters. 1. 9. 2022. Приступљено 14. 10. 2023. 
  32. ^ „Serbia-Kosovo ID document row settled, says EU”. BBC News (на језику: енглески). 27. 8. 2022. Приступљено 14. 10. 2023. 
  33. ^ „Novi plan Šolca i Makrona za Kosovo i Srbiju: Realnost ili spisak želja” [The new plan of Scholz and Macron for Kosovo and Serbia: Reality or a wish list]. Vreme (на језику: српски). 18. 9. 2022. Приступљено 14. 10. 2023. 
  34. ^ Isufi, Perparim; Dragojlo, Saša (10. 10. 2022). „Belgrade, Pristina Confirm German-French Proposal for Kosovo Deal”. Balkan Insight. Приступљено 13. 12. 2022. 
  35. ^ „Kosovo expands timeline for Serbs to comply with car plates”. Associated Press. 28. 10. 2022. Приступљено 13. 12. 2022. 
  36. ^ „Srbi se povukli iz svih institucija na Kosovu, Vučić kaže da su se desile tektonske promene” [Serbs withdrew from all institutions, policemen took off their uniforms, the EU calls for reason]. BBC News (на језику: српски). 5. 11. 2022. 
  37. ^ „Kosovo i Srbija postigli sporazum o registarskim tablicama” [Kosovo and Serbia reached an agreement on license plates]. Radio Free Europe (на језику: српски). 23. 11. 2022. Приступљено 13. 12. 2022. 
  38. ^ Preussen, Wilhelmine (24. 11. 2022). „Kosovo, Serbia reach deal over car plate dispute, EU says”. Politico. Приступљено 13. 12. 2022. 
  39. ^ „Petković: Srbija će razmotriti povratak svojih snaga na Kosovo” [Petković: Serbia will consider the return of its forces to Kosovo]. Radio Free Europe (на језику: српски). 8. 10. 2022. Приступљено 13. 12. 2022. 
  40. ^ Taylor, Alice; Radosavljevic, Zoran (9. 12. 2022). „Kosovo police increase presence in north of country, Serbia reacts”. Euractiv. Приступљено 13. 12. 2022. 
  41. ^ Gec, Jovana (8. 1. 2023). „Serbia says KFOR rejected its forces' return to Kosovo”. Associated Press. Приступљено 8. 1. 2023. 
  42. ^ „Kosovo Serbs block road to main border crossings in volatile north”. The Guardian. 10. 12. 2022. Приступљено 13. 12. 2022. 
  43. ^ „Far-Right Protesters Rally In Belgrade In Support Of Kosovar Serbs As EU Urges De-Escalation”. Radio Free Europe. 13. 12. 2012. Приступљено 13. 12. 2022. 
  44. ^ Bytyci, Fatos (19. 3. 2023). „Serbia, Kosovo reach agreement to implement EU-backed deal normalising ties”. Reuters. Приступљено 14. 10. 2023. 
  45. ^ а б „Dramatičan dan u Banjskoj: U sukobu Srba i kosovske policije ubijen policajac i trojica napadača, šestoro uhapšenih, situacija i dalje napeta” [Dramatic day in Banjska: In the conflict between the Serbs and the Kosovo Police, a policeman and three attackers were killed, six were arrested, the situation is still tense]. NOVA portal (на језику: српски). 24. 9. 2023. Приступљено 14. 10. 2023. 
  46. ^ Soares, Isa; Edwards, Christian (31. 5. 2023). „Kosovo prime minister says he will not surrender country to Serbian 'fascist militia' after clashes in north”. CNN. Приступљено 14. 10. 2023. 
  47. ^ „Serbian authorities have detained the alleged organizer behind a recent shootout with Kosovo police”. ABC News. 3. 10. 2023. Приступљено 14. 10. 2023. 
  48. ^ Dragojlo, Saša; Bami, Xhorxhina (4. 10. 2023). „Belgrade Court Rejects Detention for Kosovo Serb Kingpin Radoicic”. Balkan Insight. Приступљено 14. 10. 2023. 
  49. ^ „Srbija proglasila dan žalosti zbog dešavanja na Kosovu” [Serbia declared a day of mourning for the events in Kosovo]. Radio Free Europe (на језику: српски). 26. 9. 2023. Приступљено 14. 10. 2023. 
  50. ^ „Kosovski ministar: Čovek blizak Danilu Vučiću učestvovao u napadu u Banjskoj” [Kosovo minister: A man close to Danilo Vučić participated in the attack in Banjska]. N1 (на језику: српски). 8. 10. 2023. Приступљено 14. 10. 2023. 
  51. ^ „Priština: Vučić i Vučević umešani u napad u Banjskoj” [Pristina: Vučić and Vučević involved in the attack in Banjska]. Vreme (на језику: српски). 2. 10. 2023. Приступљено 14. 10. 2023. 
  52. ^ „EP usvojio rezoluciju kojom se poziva na uvođenje mera protiv srpskih vlasti zbog Banjske” [The EP adopted a resolution calling for the introduction of measures against the Serbian authorities because of Banjska]. N1 (на језику: српски). 19. 10. 2023. Приступљено 19. 10. 2023. 
  53. ^ „Belgrade shooting: Teen made 'kill list' for Serbia school attack”. BBC News (на језику: енглески). 3. 5. 2023. Архивирано из оригинала 3. 5. 2023. г. Приступљено 17. 5. 2023. 
  54. ^ Dragojlo, Saša (5. 5. 2023). „Second Mass Shooting in Two Days Stuns Serbia, Killing Eight”. Balkan Insight (на језику: енглески). Приступљено 17. 5. 2023. 
  55. ^ Bubalo, Mattea; Gozzi, Laura (5. 5. 2023). „Second mass shooting in Serbia leaves eight dead”. BBC News (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 5. 5. 2023. г. Приступљено 17. 5. 2023. 
  56. ^ „Factbox: How countries have legislated after mass shootings”. Reuters (на језику: енглески). 5. 5. 2023. Приступљено 17. 5. 2023. 
  57. ^ „Ružić: Poguban uticaj zapadnih vrednosti” [Ružić: The pernicious influence of Western values]. Nedeljnik (на језику: српски). 3. 5. 2023. Архивирано из оригинала 3. 5. 2023. г. Приступљено 17. 5. 2023. 
  58. ^ „Brnabić o tragediji u školi "Vladislav Ribnikar": Sistem nije zakazao” [Brnabić on the tragedy at the "Vladislav Ribnikar" school: The system did not fail]. N1 (на језику: српски). 4. 5. 2023. Архивирано из оригинала 17. 5. 2023. г. Приступљено 17. 5. 2023. 
  59. ^ „Branko Ružić podneo ostavku” [Branko Ružić resigned]. N1 (на језику: српски). 7. 5. 2023. Приступљено 25. 7. 2023. 
  60. ^ Pašić, Danijela (31. 5. 2023). „Đorđe Milićević umesto Ružića – imenovan vršilac dužnosti ministra prosvete” [Đorđe Milićević instead of Ružić – appointed acting minister of education]. N1 (на језику: српски). Приступљено 25. 7. 2023. 
  61. ^ „Slavica Đukić Dejanović i zvanično novi ministar prosvete” [Slavica Đukić Dejanović is officially the new minister of education]. Danas (на језику: српски). 25. 7. 2023. Приступљено 25. 7. 2023. 
  62. ^ Milenković, Mirjana (5. 7. 2023). „Za nepoverenje Gašiću glasalo 37 poslanika, nije smenjen” [37 deputies voted for no confidence in Gašić, he was not dismissed]. Danas (на језику: српски). Приступљено 25. 7. 2023. 
  63. ^ а б в „Electoral system of Serbia”. Inter-Parliamentary Union. 2016. Архивирано из оригинала 6. 3. 2016. г. Приступљено 2. 6. 2022. 
  64. ^ а б в г д ђ е ж „Izbori i izborni sistem” [Elections and the electoral system]. National Assembly of Serbia (на језику: српски). Приступљено 29. 5. 2023. 
  65. ^ Milovančević, Vojislav (29. 10. 2021). „Detalji sporazuma Vučića i opozicije iz Skupštine” [Details of the agreement between Vučić and the opposition from the Assembly]. NOVA portal (на језику: српски). Архивирано из оригинала 29. 10. 2021. г. Приступљено 2. 6. 2022. 
  66. ^ „Cenzus tri odsto, na listama 40 procenata žena” [Three percent threshold, 40 percent of women on the lists]. Radio Television of Serbia (на језику: српски). 8. 2. 2022. Архивирано из оригинала 28. 1. 2022. г. Приступљено 2. 6. 2022. 
  67. ^ а б в г д ђ е ж „Zakon o izboru narodnih poslanika” [Law on Election of People's Deputies]. Pravno-informacioni sistem (на језику: српски). 7. 2. 2022. Приступљено 29. 5. 2023. 
  68. ^ Bjelotomić, Snežana (13. 1. 2020). „Electoral threshold reduced to 3%”. Serbian Monitor. Архивирано из оригинала 14. 5. 2020. г. Приступљено 2. 6. 2022. 
  69. ^ а б „Serbia: National Assembly”. Inter-Parliamentary Union. Архивирано из оригинала 31. 12. 2022. г. Приступљено 31. 12. 2022. 
  70. ^ „O izborima za narodne poslanike” [About elections for deputies]. Republic Electoral Commission (на језику: српски). Приступљено 29. 5. 2023. 
  71. ^ „Vučić raspisuje izbore za novembar?” [Vučić to call elections for November?]. Danas (на језику: српски). 10. 4. 2023. Приступљено 9. 8. 2023. 
  72. ^ „Aleksandar Vučić u Smederevu: Izbori će biti najkasnije u septembru” [Aleksandar Vučić in Smederevo: The elections will be held in September at the latest]. Vreme (на језику: српски). 14. 5. 2023. Приступљено 14. 5. 2023. 
  73. ^ Kuzmanović, Jasmina; Savić, Miša (14. 5. 2023). „Serbian Snap Vote Possible by September, President Vucic Says”. Bloomberg (на језику: енглески). Приступљено 14. 5. 2023. 
  74. ^ „Hoće li Srbija na prevremene parlamentarne izbore, Vučić kaže da je to jasno” [Will Serbia hold early parliamentary elections, Vučić says that it is clear]. BBC News (на језику: српски). 7. 6. 2023. Приступљено 8. 6. 2023. 
  75. ^ „Vučić najavio kad bi mogli biti novi izbori” [Vučić announces when new elections could be held]. Danas (на језику: српски). 13. 7. 2023. Приступљено 14. 7. 2023. 
  76. ^ Kojić, Nikola (14. 7. 2023). „Zašto izbori ne mogu biti u terminima koje je najavio Vučić” [Why can't the elections be held in the terms announced by Vučić]. N1 (на језику: српски). Приступљено 14. 7. 2023. 
  77. ^ „Vučić: Imaćete izbore veoma brzo, svakako u narednih šest-sedam meseci” [Vučić: You will have elections very soon, certainly in the next six to seven months]. N1 (на језику: српски). 20. 8. 2023. Приступљено 21. 8. 2023. 
  78. ^ Savić, Danilo (4. 9. 2023). „Vučić rekao partnerima da se spremaju za izbore posle Nikoljdana, na beogradske za sada ne sme” [Vučić told partners to prepare for the elections after Nikoljdan, he cannot call Belgrade elections for now]. NOVA portal (на језику: српски). Приступљено 4. 9. 2023. 
  79. ^ Kojić, Nikola (5. 9. 2023). „N1 saznaje: Evo kada će biti održani vanredni izbori” [N1 learns: Here is when early elections will be held]. N1 (на језику: српски). Приступљено 6. 9. 2023. 
  80. ^ Luković, Danijela (9. 5. 2023). „Veliki sastanak Vučića i Vučevića sa 1.500 aktivista SNS iz Vojvodine: Budite spremni za izbore, odluka pada po povratku iz Njujorka” [Big gathering of Vučić and Vučević with 1,500 SNS activists from Vojvodina: Be ready for the elections, the decision falls upon the return from New York]. Blic (на језику: српски). Приступљено 6. 9. 2023. 
  81. ^ „Vučić: Mogu izbori 4. marta ili nedelju dana ranije, ali izaći ću u susret "nepismenima" [Vučić: Elections could be held on 4 March or a week earlier, but I will meet the "illiterate"]. N1 (на језику: српски). 17. 9. 2023. Приступљено 17. 9. 2023. 
  82. ^ „Vučić: Izbori bi mogli da budu 17. decembra” [Vučić: Elections could be held on 17 December]. N1 (на језику: српски). 27. 9. 2023. Приступљено 27. 9. 2023. 
  83. ^ „Vučić: Izbori će biti održani 17. decembra” [Vučić: Elections will be held on 17 December]. N1 (на језику: српски). 12. 10. 2023. Приступљено 12. 10. 2023. 
  84. ^ Ranković, Dunja (28. 9. 2023). „N1 saznaje: Premijerka obavestila ministre da će izbori biti 17. decembra” [N1 learns: The Prime Minister informed the ministers that the elections will be held on 17 December]. N1 (на језику: српски). Приступљено 28. 9. 2023. 
  85. ^ а б „Šta i kad mora da se uradi da bi se izbori održali 17. decembra?” [What and when must be done in order to hold the elections on 17 December?]. Vreme (на језику: српски). 16. 10. 2023. Приступљено 18. 10. 2023. 
  86. ^ „Ana Brnabić najkasnije do 2. novembra mora da podnese ostavku, ukoliko će izbori biti 17. decembra” [Ana Brnabić must resign by 2 November at the latest, if the elections will be held on 17 December]. Danas (на језику: српски). 28. 9. 2023. Приступљено 28. 9. 2023. 
  87. ^ „Vlada uputila predlog Vučiću za raspuštanje Skupštine i raspisivanje izbora” [The government submitted a proposal to Vučić for the dissolution of the Assembly and the announcement of elections]. N1 (на језику: српски). 30. 10. 2023. Приступљено 30. 10. 2023. 
  88. ^ „Vučić raspisao vanredne parlamentarne izbore za 17. decembar” [Vučić announced snap parliamentary elections for 17 December]. N1 (на језику: српски). 1. 11. 2023. Приступљено 1. 11. 2023. 
  89. ^ Karabeg, Omer (15. 10. 2023). „Može li Vučić da izgubi Beograd na decembarskim izborima?” [Can Vučić lose Belgrade in the December elections?]. Radio Slobodna Evropa (на језику: српски). Приступљено 22. 10. 2023. 
  90. ^ „Spisak izbora i referenduma” [List of elections and referendums]. Vreme (на језику: српски). 2. 6. 2016. Приступљено 21. 10. 2023. 
  91. ^ а б Valtner, Lidija (17. 10. 2023). „Ko će se bolje snaći u prvoj zimskoj kampanji, vlast ili opozicija?” [Who will do better in the first winter campaign, the government or the opposition?]. Danas (на језику: српски). Приступљено 21. 10. 2023. 
  92. ^ Latković, Nataša (17. 10. 2023). „Počele pripreme za izbore: RIK nabavlja glasačke kutije, UV lampe, sprejeve, ali bez tendera” [Preparations for the elections have begun: RIK is obtaining ballot boxes, UV lamps, sprays, but without a tender]. NOVA portal (на језику: српски). Приступљено 22. 10. 2023. 
  93. ^ а б „Izborni uslovi se pogoršali: Pet opozicionih stranaka uputilo pismo međunarodnim posmatračima izbora” ["Election conditions have worsened": Five opposition parties sent a letter to international election observers]. N1 (на језику: српски). 8. 10. 2023. Приступљено 23. 10. 2023. 
  94. ^ „Milivojević u Markeru: Izborni uslovi za opoziciju sada možda i gori nego pre” [Milivojević in Marker: Election conditions for the opposition may be worse now than before]. Insajder (на језику: српски). 2023-09-29. Приступљено 2023-10-23. 
  95. ^ Miljuš, Stefan (19. 9. 2023). „Ključni izazovi predstojećih izbora u Srbiji: Mediji, funkcionerska kampanja i kontrola birališta” [Key challenges of the upcoming elections in Serbia: Media, campaign of party officials, and polling station control]. Voice of America (на језику: српски). Приступљено 23. 10. 2023. 
  96. ^ „Premijerka Srbije pozvala OEBS na izbore” [The Prime Minister of Serbia invites OSCE to the elections]. Radio Free Europe (на језику: српски). 9. 10. 2023. Приступљено 23. 10. 2023. 
  97. ^ „Ana Brnabić: Opozicija instrumentalizuje OEBS” [Ana Brnabić: The opposition is instrumentalising the OSCE]. Vreme (на језику: српски). 10. 10. 2023. Приступљено 23. 10. 2023. 
  98. ^ „Brnabić: Opozicija želi da stvori percepciju da nema okvira za slobodne i demokratske izbore” [Brnabić: The opposition wants to create the perception that there is no framework for free and democratic elections]. N1 (на језику: српски). 15. 10. 2023. Приступљено 23. 10. 2023. 
  99. ^ „Brnabić: Sprovedeno 79 osto preporuka ODIHR-a, postoje uslovi za demokratske izbore” [Brnabić: 79 percent of ODIHR's recommendations have been implemented, conditions exist for democratic elections]. 021.rs (на језику: српски). 10. 10. 2023. Приступљено 23. 10. 2023. 
  100. ^ а б „Srbija i "demokratski izbori": Koliko je istinita tvrdnja Ane Brnabić o ispunjenju uslova OEBS-a?” [Serbia and "democratic elections": How true is Ana Brnabić's claim about fulfilling OSCE requirements?]. 021.rs (на језику: српски). 11. 10. 2023. Приступљено 23. 10. 2023. 
  101. ^ Nešić, Nenad (18. 10. 2023). „Tajno glasanje u Srbiji ne postoji: Šta je o ambijentu pred izbore rečeno OEBS-u” ["Secret voting does not exist in Serbia": What was told to OSCE about the environment before the elections]. N1 (на језику: српски). Приступљено 23. 10. 2023. 
  102. ^ „ODIHR: Za izbore u Srbiji misija u punom kapacitetu, 30 dugoročnih posmatrača i 250 na dan izbora” [ODIHR: For the elections in Serbia, the mission is at full capacity, 30 long-term observers and 250 on election day]. N1 (на језику: српски). 26. 10. 2023. Приступљено 26. 10. 2023. 
  103. ^ „Zabrana funkcionerske kampanje se produžava na mesec dana” [The campaign of party officials ban is extended for one month]. Radio Television of Serbia (на језику: српски). 25. 10. 2023. Приступљено 26. 10. 2023. 
  104. ^ „Usvojeni medijski zakoni: Telekom će moći da osniva medije” [Adopted media laws: Telekom will be able to establish media]. N1 (на језику: српски). 26. 10. 2023. Приступљено 26. 10. 2023. 
  105. ^ „Imenovan Nadzorni odbor za izbornu kampanju” [Appointed Supervisory Board for the election campaign]. B92 (на језику: српски). 26. 10. 2023. Приступљено 29. 10. 2023. 
  106. ^ а б Kovačević, Miladin (2022). Izbori za narodne poslanike Narodne skupštine Republike Srbije [Elections for deputies of the National Assembly of the Republic of Serbia] (PDF) (на језику: српски). Belgrade: Republički zavod za statistiku. стр. 7. ISBN 978-86-6161-221-3. Приступљено 14. 12. 2022. 
  107. ^ „RIK objavio konačne rezultate parlamentarnih izbora” [RIK publishes final results of the parliamentary elections]. N1 (на језику: српски). 5. 7. 2022. Приступљено 14. 10. 2023. 
  108. ^ „Kamberi će biti poslanik u Skupštini Srbije” [Kamberi will be a deputy in the National Assembly]. N1 (на језику: српски). 28. 4. 2022. Приступљено 14. 10. 2023. 
  109. ^ „Albancima mesto u Skupštini Srbije, kažu prvi rezultati ponovljenih izbora u Velikom Trnovcu” [Albanians get a seat in the Serbian Parliament, according to the first results of repeated elections in Veliki Trnovac]. Radio Free Europe (на језику: српски). 1. 7. 2022. Приступљено 14. 10. 2023. 
  110. ^ „Srbija dobila novi saziv parlamenta” [Serbia receives a new convocation of the parliament]. Radio Free Europe (на језику: српски). 1. 8. 2022. Приступљено 4. 6. 2023. 
  111. ^ Janković, Marija (1. 8. 2022). „Ko je ko u Skupštini Srbije” [Who is who in the Serbian Parliament]. BBC News (на језику: српски). Приступљено 4. 6. 2023. 
  112. ^ „Vladimir Orlić izabran za predsednika Narodne skupštine Srbije” [Vladimir Orlić has been elected as the president of the National Assembly of Serbia]. Radio Free Europe (на језику: српски). 3. 8. 2022. Приступљено 14. 10. 2023. 
  113. ^ Radovanović, Vojin (23. 8. 2022). „Preminuo Božidar Delić, potpredsednik Skupštine i bivši komandat 549. motorizovane brigade” [Božidar Delić, vice president of the Assembly and former commander of the 549th Motorized Brigade, passed away]. Danas (на језику: српски). Приступљено 14. 10. 2023. 
  114. ^ „Vojislav Mihailović izabran za potpredsednika Narodne skupštine” [Vojislav Mihailović has been elected vice-president of the National Assembly]. Radio Television of Serbia (на језику: српски). 10. 11. 2022. Приступљено 14. 10. 2023. 
  115. ^ „Ko je ko u Skupštini Srbije” [Who is who in the Parliament]. BBC News (на језику: српски). 1. 8. 2022. Приступљено 14. 10. 2023. 
  116. ^ „Evropski regioni – Vojvodina, Sandžak, Preševska dolina” [European Regions – Vojvodina, Sandžak, Preševo Valley]. Otvoreni Parlament (на језику: српски). Приступљено 14. 10. 2023. 
  117. ^ „Počela prva i najverovatnije poslednja sednica ovog saziva Skupštine Srbije: Na dnevnom redu 60 tačaka” [The first and probably the last session of this convocation of the Serbian Parliament has begun: 60 items on the agenda]. Danas (на језику: српски). 23. 10. 2023. Приступљено 26. 10. 2023. 
  118. ^ „Završena sednica Skupštine Srbije, usvojeno svih 60 predloga, sledi raspisivanje izbora” [The session of the National Assembly of Serbia has ended, all 60 proposals have been adopted, and the announcement of elections will follow]. Danas (на језику: српски). 26. 10. 2023. Приступљено 26. 10. 2023. 
  119. ^ „Poslaničke grupe” [Parliamentary groups]. National Assembly of Serbia (на језику: српски). Приступљено 3. 8. 2022. 
  120. ^ Savić, Danilo (18. 8. 2023). „Intervju Marinika Tepić: Uskoro predstavljamo novi plan protesta, verujem u zajedničku izbornu listu organizatora "Srbija protiv nasilja" [Interview Marinika Tepić: We will soon present a new protest plan, I believe in the joint electoral list of the "Serbia Against Violence" organisers]. NOVA portal (на језику: српски). Приступљено 21. 8. 2023. 
  121. ^ Aleksandar Vučić Архивирано 3 новембар 2014 на сајту Wayback Machine Istinomer.rs
  122. ^ „Serbia: Nations in Transit 2020 Country Report”. Freedom House. Arhivirano iz originala 30. 10. 2020. g. Pristupljeno 3. 11. 2020. 
  123. ^ a b Fisk, Robert (2016). „Europe has a troublingly short memory over Serbia's Aleksander Vucic”. The Independent. Arhivirano iz originala 15. 5. 2016. g. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  124. ^ Barber, Lionel (15. 5. 2018). „Interview: Serbia's Vucic insists 'I'm obsessed with Kosovo'. Financial Times. Arhivirano iz originala 17. 5. 2018. g. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  125. ^ Orlović, Slaviša (2015). „The Influence of Electoral System on Party Fragmentation in Serbian Parliament”. Serbian Political Thought. 7 (11): 91—106. doi:10.22182/spt.1112015.5. 
  126. ^ Atlagić & Vučićević 2019, str. 20
  127. ^ „Mandat dominantne stranke”. Politika (na jeziku: srpski). 25. 3. 2014. Arhivirano iz originala 8. 12. 2019. g. Pristupljeno 18. 11. 2019. 
  128. ^ „Independent Serbia”. Encyclopædia Britannica. Arhivirano iz originala 1. 11. 2019. g. Pristupljeno 1. 11. 2019. 
  129. ^ * Bieber, Florian (jul 2018). „Patterns of competitive authoritarianism in the Western Balkans”. East European Politics. 38 (3): 337—54. doi:10.1080/21599165.2018.1490272Slobodan pristup. 
  130. ^ * Aleks Eror. „Two Decades After the Fall of Milosevic, Dictatorship Is Returning to Serbia”. World Politics Review. Arhivirano iz originala 14. 5. 2019. g. Pristupljeno 26. 10. 2019. 
  131. ^ Jovanović, Srđan Mladenov (2019). „'You're Simply the Best': Communicating Power and Victimhood in Support of President Aleksandar Vučić in the Serbian Dailies Alo! and Informer”. Journal of Media Research. Polish Academy of Sciences. 11 (2): 22—42. doi:10.24193/jmr.31.2Slobodan pristup. 
  132. ^ „Hungary no longer a democracy, Freedom House says”. Politico. 6. 5. 2020. Arhivirano iz originala 9. 5. 2020. g. Pristupljeno 8. 5. 2020. „Years of ... strongman tactics employed by Aleksandar Vučić in Serbia and Milo Đukanović in Montenegro have tipped those countries over the edge,' it says. 'For the first time since 2003, they are no longer categorized as democracies. 
  133. ^ Poreklo Aleksandra Vučića Poreklo, 12. 4. 2012
  134. ^ Čongradin, Snežana (4. 11. 2016). „Čime se bavi Andrej Vučić”. Danas. 
  135. ^ a b v Biografije budućih ministara RTS, 22. 7. 2012, Pristupljeno 27. 10. 2013.
  136. ^ „Aleksandar Vučić”. Srpska napredna stranka. 
  137. ^ Thompson 1999, str. 117.
  138. ^ a b v Aleksandar Vučić Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. октобар 2013) Мондо,
  139. ^ а б в г д Jovanović, Srđan Mladenov (октобар 2016). „Confronting Recent History: Media in Serbia during Aleksandar Vučić's Ministry of Information in the Milošević Era (1998-1999 )”. Hiperboreea. 6 (1): 61—74. 
  140. ^ Serbia’s prime minister, The changeling The Economist, 15. 9. 2016, Приступљено 9. 4. 2019.
  141. ^ 'Only donkeys don’t change': Serbian PM says he's ready to be president The Guardian, 31. 3. 2017, Приступљено 9. 4. 2019.
  142. ^ Хелсиншки одбор за људска права, Извештај о појачаној репресији у Србији Архивирано на сајту Wayback Machine (5. новембар 2019) Време, 18. 12. 1999, Приступљено 9. 4. 2019.
  143. ^ Радио Индекс — Дневник једне забране Нин, 15. 10. 1998, Приступљено 27. 10. 2013
  144. ^ Godišnjica Zakona o informisanju Архивирано на сајту Wayback Machine (29. oktobar 2013) Vreme, Pristupljeno 27. 10. 2013.
  145. ^ „Branka Prpa: Vučić je sudelovao u ubistvu Ćuruvije”. danas.rs. Pristupljeno 4. 10. 2015. 
  146. ^ „Branka Prpa u Pressingu: Zašto Vučić nije pozvan da svedoči?”. danas.rs. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 4. 10. 2015. 
  147. ^ Jokic 2003, str. 100.
  148. ^ „Deset godina od bombardovanja RTS-a”. slobodnaevropa.org. Pristupljeno 4. 10. 2015. 
  149. ^ „Dokument o gostovanju u emisiji Larija Kinga”. 
  150. ^ Šešelj: Očekujemo usvajanje naših ostavki Glas javnosti, 15. 7. 1999, Pristupljeno 29. 10. 2013.
  151. ^ Vučić: Kući sam dolazio u krvavoj majici Vesti onlajn, Pristupljeno 27. 10. 2013.
  152. ^ „Demokrate pa radikali”, Večernje novosti, 4. oktobar 2004.
  153. ^ Aleksandar Vučić SNS Zemun, Pristupljeno 29. 10. 2013.
  154. ^ SRS:Vučić nije dorastao situaciji. Radio-televizija Srbije, 14. 9. 2008, Pristupljeno 15. 8. 2008.
  155. ^ Objavljeno: 30/10/2014, 15:44 (30. 10. 2014). „Vučić 2008 – Pomagaću bratu u vođenju firme”. Ceopom-istina.rs. Pristupljeno 2. 10. 2017. 
  156. ^ Osnivanje Srpske napredne stranke B92, 21. 10. 2008, Pristupljeno 22. 10. 2013.
  157. ^ Voždovac: SNS prvi, DS drugi B92,07.12.2009, Pristupljeno 22. 10. 2013.
  158. ^ Izbori u Zemunu biće održani 2. juna Blic, 17. 4. 2013, Pristupljeno 22. 10. 2013.
  159. ^ Ramet, Hassenstab & Listhaug 2017, str. 173.
  160. ^ Tomislav Nikolić predsednik Srbije RTS, 20. 12. 2012, Pristupljeno 22. 10. 2013.
  161. ^ Blic: Tomislav Nikolić zaplakao dok je podnosio ostavku Blic, 24. 5. 2012, Pristupljeno 22. 10. 2013.
  162. ^ Aleksandar Vučić jednoglasno izabran za predsednika SNS-a Politika, 29. 8. 2012, Pristupljeno 22. 10. 2013.
  163. ^ Vučić sekretar Saveta za nacionalnu bezbednost RTS, 3. 8. 2012, Pristupljeno 22. 10. 2013.
  164. ^ Vučić: Srbija će praviti rakete za UAE Novosti, Pristupljeno 28. 10. 2013.
  165. ^ Vučić u UAE: Potpisani ugovori, stižu i dolari Novosti, Pristupljeno 28.10.2013.
  166. ^ Ugovor od 220 miliona, šeik želi i srpskog bumbara Telegraf, Pristupljeno 28. 10. 2013.
  167. ^ Srbija i UAE-Saradnja za ponos B92, Pristupljeno 28. 10. 2013.
  168. ^ Investicije iz Emirata RTS, Pristupljeno 28. 10. 2013.
  169. ^ Batajnica 2012 RTS, Pristupljeno 28. 10. 2013.
  170. ^ Aero spektakl u Batajnici B92, Pristupljeno 22. 10. 2013.
  171. ^ Nova fabrika borbenih sistema RTS, 29. 12. 2012 Pristupljeno 24.10.2013.
  172. ^ Vučić: Ulažemo u vojnu industriju B92, 25. 6. 2013, Pristupljeno 28. 10. 2013.
  173. ^ Sajam naoružanja kompaniji MB namenska iz Lučana doneo nove ugovore Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. oktobar 2013) Objektivno, Pristupljeno 26. 10. 2013.
  174. ^ Šeik poklonio Vučiću mečke vredne tri miliona evra Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. novembar 2013) Alo, 23.01.2013, Pristupljeno 29. 10. 2013.
  175. ^ Kina poklonila 20 sanitetskih vozila vojsci Srbije Kurir, autor TANJUG, 06.07.2013, Pristupljeno 29. 10. 2013.
  176. ^ Vučić: Srbija je mala ali ponosna Vesti, 28. 5. 2013, Pristupljeno 29. 10. 2013.
  177. ^ Rusi počeli da čiste bombe oko aerodroma u Nišu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. novembar 2013) Alo, 5. 8. 2013, Pristupljeno 29. 10. 2013.
  178. ^ Državni vrh danas odlučuje ko ide u Brisel Novosti, Pristupljeno 26. 10. 2013.
  179. ^ Zečević, D. „Kosmet: Finiš uz državni vrh”. Novosti.test.mainstream.rs. Pristupljeno 2. 10. 2017. [mrtva veza]
  180. ^ „Beogradsko „ne“ Briselu: Vlada odbila sporazum sa Kosovom”. Slobodnaevropa.mobi. 8. 4. 2013. Pristupljeno 2. 10. 2017. 
  181. ^ Dačić parafirao tekst sporazuma, Vučić: Prihvaćeni svi srpski predlozi Blic,
  182. ^ Nema rezervne Srbije Politika,
  183. ^ Priština, usvojen Zakon o amnestiji RTS,
  184. ^ Vučić: Sporazum je jedini način da Srbija opstane, da postoji RTV,
  185. ^ Vučić: Sporazum težak, ali jedini moguć RTS,
  186. ^ Tekst briselskog sporazuma Blic, 19. 4. 2013, Pristupljeno 24. 10. 2013.
  187. ^ Skupština Srbije podržala sporazum s Kosovom Balkans Aldžazira, 26. 4. 2013, Pristupljeno 24. 10. 2013.
  188. ^ Skupština usvojila izveštaj Vlade, za 173 poslanika Novi Magazin 26. 4. 2013, Pristupljeno 24. 10. 2013.
  189. ^ Vučić severu Kosova i Metohije nudi referendum o sporazumu Politika, 25. 4. 2013, Pristupljeno 24. 10. 2013.
  190. ^ Vučić: Odlučujemo o budućnosti Srbije RTS, 25. 4. 2013, Pristupljeno 24.10.2013.
  191. ^ Vučić: Referendum, uz slogu Novosti, 25. 4. 2013, Pristupljeno 24. 10. 2013.
  192. ^ Vulin u Leposaviću: 3. novembra „Svesrpski izbori” Radio KiM
  193. ^ Bundestag dao zeleno svetlo" Srbiji, prva pristupna konferencija u januaru Novosti, 27. 6. 2013, Pristupljeno 24. 10. 2013.
  194. ^ „Neću da budem premijer bez izbora”, B92, 26. januar 2014.
  195. ^ „Konačni rezultati RIK-a za republičke izbore”, RTS, 24. mart 2014.
  196. ^ „Srbija dobila novu Vladu, Vučić premijer”, Večernje novosti, 27. april 2014.
  197. ^ RIK: Konačni rezultati parlamentarnih izbora, RTS, 5. maj 2016.
  198. ^ „Srbija dobila novu vladu!”, Mondo, 11. avgust 2016.
  199. ^ Castaldo, Antonino; Pinna, Alessandra (2017). „De-Europeanization in the Balkans. Media freedom in post-Milošević Serbia”. European Politics and Society. 19 (3): 264—281. 
  200. ^ a b „Freedom in the World 2018” (PDF). Freedom House. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  201. ^ „Freedom in the World 2018” (PDF). Amnesti internašonal. Pristupljeno 18. 10. 2019. 
  202. ^ „Predsedništvo SNS-a: Vučić kandidat za predsednika”, RTS, 14. februar 2017.
  203. ^ „Glavni odbor SNS-a jednoglasno: Vučić kandidat za predsednika”, RTS, 17. februar 2017.
  204. ^ „RIK: Vučić izabrani predsednik Srbije, konačni rezultati”, Blic, 20. april 2017.
  205. ^ „Izborne nepravilnosti: Stotine nedostajućih listića, razbijene kutije, pretnje”. 24. 4. 2016. Pristupljeno 2. 8. 2018. 
  206. ^ Izveštaj OEBS/KDILjP Misije za posmatranje izbora; predsednički izbori 2. april 2007. godine (PDF). OEBS. 2017. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 1. 2019. g. Pristupljeno 17. 1. 2019. 
  207. ^ Oko izbora 20 (PDF). CeSID. 2018. str. 42, 43. 
  208. ^ „Aleksandar Vučić položio zakletvu i stupio na dužnost predsednika Republike”, RTS, 31. maj 2017.
  209. ^ „Vučić podneo ostavku Skupštini”, RTS, 30. maj 2017.
  210. ^ „Vučić: Ana Brnabić dobila mandat za sastav nove vlade”, Tanjug, 15. jun 2017.
  211. ^ „Izabrana Vlada Srbije na čelu sa Anom Branbić, ministri položili zakletvu” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. август 2017), Бета, 29. јун 2017.
  212. ^ „Вучићу почасни докторат престижног руског државног института”. Politika Online. 
  213. ^ „VUČIĆ DOBIO "ZLATNOG LAVA" ZA MIR: Za moju nagradu su zaslužni građani”. NOVOSTI. 
  214. ^ „Freedom in the World 2019” (PDF). Freedom House. 5. 1. 2019. Приступљено 5. 2. 2019. 
  215. ^ „Fridom haus: Srbija pala iz grupe slobodnih zemalja u grupu delimično slobodnih”. Н1. 5. 2. 2019. Архивирано из оригинала 07. 02. 2019. г. Приступљено 5. 2. 2019. 
  216. ^ Bieber, Florian (јул 2018). „Patterns of competitive authoritarianism in the Western Balkans”. East European Politics. 38 (3): 337—54. doi:10.1080/21599165.2018.1490272. 
  217. ^ Günay, Cengiz; Džihić, Vedran (октобар 2016). „Decoding the authoritarian code: exercising ‘legitimate’ power politics through the ruling parties in Turkey, Macedonia and Serbia”. Southeast European and Black Sea Studies. 16 (4): 529—549. doi:10.1080/14683857.2016.1242872. 
  218. ^ Voltmer, Voltmer (2019). Media, Communication and the Struggle for Democratic Change: Case Studies on Contested Transitions. Springer Nature. стр. 6. ISBN 978-3-030-16747-9. 
  219. ^ „A Serbian Election Erodes Democracy”. The New York Times. 9. 4. 2017. Приступљено 12. 12. 2018. 
  220. ^ „Thousands march against Serbian president’s autocratic rule”. The Washington Post. 8. 12. 2018. Архивирано из оригинала 10. 12. 2018. г. Приступљено 12. 12. 2018. 
  221. ^ Eror, Aleks (9. 3. 2018). „How Aleksandar Vucic Became Europe’s Favorite Autocrat”. Foreign Policy. Приступљено 12. 12. 2018. 
  222. ^ Verseck, Keno (2. 4. 2017). „Vucic, der Allmächtige” (на језику: German). Der Spiegel. Приступљено 5. 1. 2019. 
  223. ^ Robelli, Enver (31. 3. 2017). „Serbie: une présidentielle pour asseoir l'emprise de Vucic” (на језику: French). Le Parisien. Архивирано из оригинала 14. 12. 2018. г. Приступљено 12. 12. 2018. 
  224. ^ Milovanović, Ivan (3. 2. 2018). „Vladavina neobuzdanog autokrate”. Данас. Архивирано из оригинала 14. 12. 2018. г. Приступљено 12. 12. 2018. 
  225. ^ Mihajlović, Branka (30. 5. 2017). „Vučićeva ostavka na mestu premijera i predsednička mapa 'bolje' Srbije”. Радио Слободна Европа. Приступљено 12. 12. 2018. 
  226. ^ „Davidović: Vučić stoji iza pokušaja atentata na mene, pokušava da zavadi Srbe u Crnoj Gori - Svet - Dnevni list Danas”. www.danas.rs (на језику: српски). Приступљено 2021-03-12. 
  227. ^ „ЕПИСКОП ЈОАНИКИЈЕ: Неприхватљиво је да Давидовић говори у моје име, Вучић нема никакве везе са покушајем атентата”. NOVOSTI (на језику: српски). Приступљено 2021-07-19. 
  228. ^ „Избори у Србији 2022: Ко су кандидати за председника Србије”. ББЦ на српском језику. 29. март 2022. 
  229. ^ „Централна отаџбинска управа на седници одржаној 8. марта донела је одлуку о подршци кандидатуре Александра Вучића за председника Републике”. Српска радикална странка. 08. 03. 2022. 
  230. ^ „Странка Словаци напред подржава Вучића”. Дневник. 30. 03. 2022. 
  231. ^ „Кнежевић и Мандић подржали Вучића уочи избора”. Дан. 31. 3. 2022. 
  232. ^ „Carević: Pozivam građane da povjerenje ukažu Vučiću, za srpski narod u Crnoj Gori važno da imamo stabilnu Srbiju”. Vijesti. 31. 03. 2022. 
  233. ^ „Delić, Kovačević i Otović podržali Vučića: Vi ste garant prosperitetne Srbije, cijenimo brigu i nesebičnu podršku srpskom narodu u Crnoj Gori!”. Borba. 30. mart 2022. 
  234. ^ „Dodik podržao Vučića i SNS i poželeo mu pobedu na izborima u interesu kontinuiteta i stabilnosti”. Danas. 31. 3. 2022. 
  235. ^ „SDS i Šarović podržali Vučića”. N1. 30. 03. 2022. 
  236. ^ „Borenović i Šarović podržali Vučića i SNS na izborima u Srbiji”. 
  237. ^ „Stanivuković kao Vučić: Uz semafor na stadionu dao podršku kandidatu SNS”. Danas. 1. april 2022. 
  238. ^ „Ko je sve od poznatih podržao Vučića”. N1. 30. mart 2022. 
  239. ^ „Vučić, Zaev i Rama potpisali deklaraciju o slobodnom protoku robe i ljudi”. Radio Slobodna Evropa. 10. 10. 2019. 
  240. ^ „Učesnici sastanka inicijative Otvoreni Balkan pozivaju EU da se pokrene prema regionu”. Danas. 4. 11. 2021. 
  241. ^ „Serbia Supports Ukraine’s Sovereignty But Opposes Sanctions on Russia, Vucic says”. Balkan Insight (на језику: енглески). 2022-02-25. Приступљено 2022-03-04. 
  242. ^ „Srebrenica memorial: Angry protest mars burial of massacred Muslims”. Independent. 11. 7. 2015. Приступљено 15. 2. 2017. 
  243. ^ „Milosevic-era minister shakes off dark past on path to power in Serbia”. Reuters. 13. 3. 2014. Приступљено 15. 2. 2017. 
  244. ^ „Što je Vučić govorio u okupiranoj Glini 1995.”. tportal.hr. 19. 3. 2014. Приступљено 15. 2. 2017. 
  245. ^ а б „VIDEO Pogledajte još jedan Vučićev govor: "Karlovac, Virovitica i Ogulin su srpske zemlje". Index.hr. 
  246. ^ „Vučić: Velika Srbija nerealna”. tportal.hr. 10. 12. 2008. Приступљено 15. 2. 2017. 
  247. ^ „Montenegro's President concedes defeat; says Belgrade rivaives Serb nationalism”. N1. 1. 9. 2020. Архивирано из оригинала 8. 9. 2020. г. 
  248. ^ Clark, Janine Natalya (август 2016). „Are there 'greener' ways of doing transitional justice? Some reflections on Srebrenica, nature and memorialisation” (PDF). The International Journal of Human Rights. University of Birmingham. 20 (6): 1199—1218. S2CID 151991839. doi:10.1080/13642987.2016.1218113. 
  249. ^ Blair, David (11. 7. 2015). „Serbian leader forced to flee as thousands remember dead of Srebrenica”. The Daily Telegraph. Архивирано из оригинала 13. 7. 2015. г. Приступљено 9. 2. 2017. 
  250. ^ „Aleksandar Vucic projected to win presidential election”. Al Jazeera. 
  251. ^ „Izetbegovic "disappointed" with Vucic”. B92. 5. 11. 2015. Приступљено 9. 2. 2017. 
  252. ^ а б „Press Online :: Politika :: Vučić lepio plakate sa natpisom Bulevar Ratka Mladića”. Архивирано из оригинала 2. 3. 2014. г. 
  253. ^ „Street signs bearing Đinđić name vandalized”. B92. 6. 7. 2007. Приступљено 18. 9. 2018. 
  254. ^ „Uhapšen Veselin Šljivančanin”. B92. Приступљено 1. 4. 2019. 
  255. ^ „Završen protest na Trgu”. B92. Приступљено 1. 4. 2019. 
  256. ^ „Ovako je izgledao ispraćaj Šešelja u Hag”. N1. Архивирано из оригинала 11. 12. 2018. г. Приступљено 18. 10. 2019. 
  257. ^ „Belgrade's independent media face grilling over Kosovo coverage”. BBC. Приступљено 24. 10. 2019. 
  258. ^ „Slavko Curuvija – Journalists Killed”. Committee to Protect Journalists. Приступљено 11. 9. 2016. 
  259. ^ Vodinelić, Vesna Rakić (2020-09-15). „Odrađivanje ozbiljnog pravosudnog posla – slučaj Ćuruvija”. Peščanik (на језику: српски). Архивирано из оригинала 2021-03-04. г. Приступљено 2023-05-18. 
  260. ^ Tončić, Bojan. „Marko Vidojković i ritam režimskog zločina”. balkans.aljazeera.net (на језику: бошњачки). Приступљено 2023-05-18. 
  261. ^ Latković, Nataša (2020-12-05). „Šta je Vučić o medijima govorio pre 20 godina”. NOVA portal (на језику: српски). Приступљено 2023-05-18. 
  262. ^ "Milorad Ulemek provided info about murder of Slavko Ćuruvija", InSerbiaNews.info. Retrieved 9 December 2015.
  263. ^ Stanković, Stefan (2. 6. 2015). „Branka Prpa u Pressingu: Zašto Vučić nije pozvan da svedoči?”. N1 (TV channel). Архивирано из оригинала 05. 03. 2016. г. Приступљено 9. 2. 2017. 
  264. ^ „Preminula Ksenija Vučić, prva supruga predsednika Aleksandra Vučića”. N1 (на језику: српски). 2022-01-29. Архивирано из оригинала 29. 1. 2022. г. Приступљено 2022-01-29. 
  265. ^ Bojović, B. (12. 8. 2014). „Šta je Dačić savetovao Vučićevoj supruzi”. Blic. Архивирано из оригинала 12. 7. 2015. г. Приступљено 11. 7. 2015. 
  266. ^ „Vučić: Moraću da prekinem obaveze, dobili smo sina”. b92.net (на језику: српски). Архивирано из оригинала 4. 2. 2018. г. Приступљено 9. 6. 2017. 
  267. ^ а б в „Biografija iz varikine”. Vreme. 8. 6. 2017. Архивирано из оригинала 25. 6. 2017. г. Приступљено 30. 10. 2019. 
  268. ^ „Skandalozna 'Piramida'. Blic. 17. 1. 2006. Архивирано из оригинала 30. 10. 2019. г. Приступљено 30. 10. 2019. 
  269. ^ „Aleksandar Vučić: Prvi političar u "Plesu do snova"!”. svet.rs. 4. 2. 2009. Архивирано из оригинала 30. 10. 2019. г. Приступљено 30. 10. 2019. 
  270. ^ „U ovoj zemlji ništa nije kako treba”. Vreme. 17. 1. 2019. Архивирано из оригинала 30. 10. 2019. г. Приступљено 30. 10. 2019. 
  271. ^ „Vučić: Ivica je veseljak, Dačić: Bravo za Cecu”. Blic. 9. 2. 2013. Архивирано из оригинала 30. 10. 2019. г. Приступљено 30. 10. 2019. 
  272. ^ „Serbia's Vucic Leaves Hospital After Heart Problem 'Caused' By 'Inappropriate' Media Questions”. RadioFreeEurope/RadioLiberty. Архивирано из оригинала 19. 11. 2019. г. Приступљено 23. 11. 2019. 
  273. ^ „I suffer from chronic illness, journalists have nothing to do with it”. B92.net. Архивирано из оригинала 20. 11. 2019. г. Приступљено 23. 11. 2019. 
  274. ^ Öztürk, Mustafa Talha (8. 4. 2020). „Serbian president's son contracts coronavirus”. www.aa.com.tr. Архивирано из оригинала 10. 4. 2020. г. Приступљено 10. 4. 2020. 
  275. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Председник Вучић уписао струковне студије за кошаркашке тренере”. www.rts.rs. Архивирано из оригинала 18. 7. 2020. г. Приступљено 18. 7. 2020. 
  276. ^ „Hoću da završavam za košarkaškog trenera”. Mondo Portal (на језику: српски). Архивирано из оригинала 4. 3. 2022. г. Приступљено 18. 7. 2020. 
  277. ^ „Nedoumica: Da li je nestao uslov za upis u Vučićevu školu”. NOVA portal (на језику: енглески). 21. 7. 2020. Архивирано из оригинала 4. 3. 2022. г. Приступљено 22. 7. 2020. 
  278. ^ Baker, Sinéad (22. 8. 2019). „13 world leaders ranked by how tall they are”. Business Insider. Архивирано из оригинала 22. 2. 2020. г. Приступљено 26. 6. 2020. 
  279. ^ „Додик одликовао Вучића орденом РС на огрлици”. РТС. 15. фебруар 2018. 
  280. ^ „VUČIĆ U ASTANI: Predsedniku Srbije uručen Orden prijateljstva prvog reda Kazahstana!”. Informer. 
  281. ^ „Указ Президента Российской Федерации от 07.01.2019 № 2 "О награждении орденом Александра Невского Президента Республики Сербии Вучича А." (на језику: руски). Официальный интернет-портал правовой информации. Приступљено 7. 1. 2019. 
  282. ^ „Орден Светог Саве патријарху Иринеју и Вучићу – Додику Орден Светог Симеона Мироточивог”. Политика. 8. октобар 2019. 
  283. ^ „Zeman odlikovao Vučića najvećim državnim priznanjem Češke”. N1. 18. maj 2021. 
  284. ^ „ЈАКА ПОРУКА ПРЕДСЕДНИКА ВУЧИЋА: Борићемо се за Србију, нећемо бити ничији поданици! (ВИДЕО)”. NOVOSTI (на језику: српски). Приступљено 2021-06-13. 
  285. ^ „Вучић у првој званичној посети Кнежевини Монако”. RTS. 22. 02. 2022. 
  286. ^ „Episkop Lukijan dodelio Vučiću u Budimpešti orden Eparhije budimske prvog reda”. Telegraf. 19. 8. 2023. 
  287. ^ „Вучићу почасни докторат престижног руског државног института”. Политика. 20. децембар 2017. 
  288. ^ „Вучић почасни доктор Универзитета у Бакуу”. РТС. 22. мај 2018. 
  289. ^ Vojvodiny, Rádiodifúzna ustanovizeň VojvodinyRádio-televízia. „Vučić počasni građanin Leskovca”. Rádio-televízia Vojvodiny. Приступљено 2021-07-18. 
  290. ^ Beta. „Mahmutović: Vučić počasni građanin Novog Pazara, Tadić i Koštunica su donosili samo probleme”. Blic.rs (на језику: српски). Приступљено 2022-04-08. 
  291. ^ „Vučić počasni građanin Krupnja”. Mondo Portal (на језику: српски). Приступљено 2022-04-18. 
  292. ^ „Vučić počasni građanin Svrljiga - Politika - Dnevni list Danas” (на језику: српски). 2017-05-01. Приступљено 2022-04-08. 
  293. ^ „Вучић почасни грађанин Лознице”. РТС. 16. јун 2018. 
  294. ^ https://www.facebook.com/telegraf.rs (2018-10-22). „Najveće gradsko priznanje za predsednika Srbije: Vučić postao počasni građanin Trebinja”. Telegraf.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-08-14. 
  295. ^ „Od Tita preko Putina do Vučića: Kako se postaje počasni građanin u Srbiji”. BBC News na srpskom (na jeziku: srpski). 2023-04-21. Pristupljeno 2023-08-14. 
  296. ^ „Vučić počasni građanin Drvara”. RTS. 21. jul 2019. 
  297. ^ „Vučić počasni građanin opštine Sokolac”. Novosti. 29. jul 2019. 
  298. ^ „Vučić počasni građanin Aleksandrovca”. Danas. 7. februar 2020. 
  299. ^ „Predsedniku Vučiću uručen ključ Grada Banjaluke sa Poveljom počasnog građanina Banjaluke”. Predsednik Republike Srbije. 22. april 2021. 
  300. ^ a b Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Aprilske nagrade dodeljene u Šapcu, Vučiću Povelja počasni građanin”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-07-18. 
  301. ^ Tanjug/Alo/V.P. „NA VELIKI SRPSKI PRAZNIK Vučić u Smederevskoj Palanci proglašen za počasnog građanina - Alo.rs”. alo (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-06-29. 
  302. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Predsednik Vučić počasni građanin Zvečana”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-07-12. 
  303. ^ „Vučić postao počasni građanin Valjeva - Politika - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-09-13. 
  304. ^ „Vučić počasni građanin Jagodine” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-03. 
  305. ^ „VUČIĆ POČASNI GRAĐANIN I REKOVCA: Još jedno priznanje za predsednika Srbije”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-03-04. 
  306. ^ „Aleksandar Vučić je počasni građanin Gradiške”. B92.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-04-18. 
  307. ^ „Kovačević: Ponosan sam što je predsednik Vučić postao počasni građanin Gornjeg Milanovca, nemoguće je osporiti rezultate, zbog toga je za taj predlog glasala i opozicija”. glaszapadnesrbije.rs. Pristupljeno 2023-04-18. 
  308. ^ Isakov, Aleksandra. „Vučić počasni građanin Subotice”. Politika Online. Pristupljeno 2023-07-25. 
  309. ^ https://www.facebook.com/politikaonline. „Sjeničani proglasili Vučića počasnim građaninom: verujemo predsedniku, sve što je obećao, ispunio je”. Politika Online. Pristupljeno 2023-08-16. 
  310. ^ a b v g d đ „Biografija”. Predsednik Republike Srbije. Pristupljeno 2022-04-18. 
  311. ^ Tanjug (2018-01-12). „VUČIĆU NAGRADA ZA MIR U VENECIJI, NIJE PRISUSTVOVAO ZBOG KOSOVA Ambasador pročitao pismo u njegovo ime”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-09-22. 
  312. ^ „Vučiću uručena Zlatna medalja za zasluge grada Atine”. Politika. 10. 12. 2019. Pristupljeno 10. 12. 2019. 
  313. ^ Dragomirović, Aleksandra-Anja (2018-10-03). „OPŠTEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA U NORMATIVNO-PLANSKIM AKTIMA I U PRAKSI: PRIMJER ŠUMA NA TERITORIJI GRADA BANJALUKE”. GLASNIK ŠUMARSKOG FAKULTETA UNIVERZITETA U BANjOJ LUCI. 1 (27). ISSN 1512-956X. doi:10.7251/gsf1727051d. 
  314. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Vučić o plaketi "Novosti": Ovo ne doživljavam kao lično priznanje, nego kao priznanje državi”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-06-30. 
  315. ^ „Sastanak sa predstavnicima Centra za razvoj Šajkaške”. Predsednik Republike Srbije. 12. 11. 2021. 
  316. ^ PREDSEDNIKU SRBIJE OKTOBARSKA NAGRADA: Kraljevčani svečano obeležili praznik Kraljevdan i Dan svog grada („Večernje novosti”, 8. oktobar 2021)
  317. ^ „Predsednik Vučić primio „Hipokratovu medalju“ od Društva lekara Vojvodine”. Predsednik Republike Srbije. Pristupljeno 2022-07-18. 
  318. ^ „Predsedništvo: SUBNOR uručio Vučiću medalju borca”. N1 (na jeziku: srpski). 2022-10-20. Pristupljeno 2022-10-26. 
  319. ^ Vojvodine, Javna medijska ustanova JMU Radio-televizija. „Privredna komora Rasinskog okruga Vučiću dodelila nagradu za ličnost decenije”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 2023-09-22. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Političke funkcije
Ministar informisanja
1998–2000
Ivica Dačić
Bogoljub Pejčić
Biserka Matić Spasojević
Ministar odbrane
2012–2013
Potpredsednik Vlade Republike Srbije
2012–2014
Premijer Srbije
2014–2017
Predsednik Srbije
2017–trenutno
Trenutno
Stranačke funkcije
Predsednik Srpske napredne stranke
2012–2023


„Tokom godinu dana rada u Narodnoj skupštini, a posebno u poslednja tri meseca tokom protesta, mi [opozicione stranke] uspeli smo da izgradimo poverenje jače nego ikada ranije“, rekao je Tepić. [1] Zabeleženo je da su opozicione stranke DS, SRCE, Zajedno i ZLF intenzivno sarađivale još od aprila 2023. godine [2] [3] DS, SRCE i Zajedno potpisali su sporazum o saradnji krajem avgusta 2023. kojim je uspostavljena veća saradnja stranaka. [4] [5] Slobodan Cvejić iz SRCE je dodao da "ima prostora za veću koalicionu saradnju" između opozicionih partija. [6]

Debate za parlamentarne izbore u Srbiji 2023
Datum vreme Organizatori    P Present   N Non-invitee 
SNS SPS SPN SDB NADA Narodna Ref
style="background:Šablon:Party color" | style="background:Šablon:Party color" | style="background:Šablon:Party color" | style="background:Šablon:Party color" | style="background:Šablon:Party color" | style="background:Šablon:Party color" |
14 Sep 10:05 sam RTS P



</br> Milenko Jovanov
N P



</br> Zoran Lutovac
N N N [7]
10 Oct 9:00 posle podne RTS P



</br> Vladimir Orlić
P



</br> Snežana Paunović
P



</br> Marinika Tepić
P



</br> Boško Obradović
N N [8]
24 Oct 9:00 posle podne RTS P



</br> Vladimir Orlić
P



</br> Đorđe Milićević
P



</br> Zoran Lutovac
N N P



</br> Vuk Jeremić
[9]
26 Oct 10:05 sam RTS N P



</br> Snežana Paunović
N P



</br> Milica Đurđević Stamenkovski
N N [10]
31 Oct 9:00 posle podne RTS P



</br> Siniša Mali
P



</br> Dejan Radenković
P



</br> Biljana Đorđević
N P



</br> Predrag Marsenić
N [11]
Lokalni regresijski grafikon rezultata ankete od 3. aprila 2022. do danas

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

[[Категорија:Избори у Србији]] [[Категорија:CS1 Serbian-language sources (sr)]] [[Категорија:Странице са непрегледаним преводима]]

  1. ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka <ref>; nema teksta za reference pod imenom :15.
  2. ^ Radovanović, Vojin (18. 8. 2023). „Crnogorski scenario ili jedna kolona: Kako će opozicija izaći na naredne izbore?” [The Montenegrin scenario or one column: How will the opposition come out in the next elections?]. Danas (na jeziku: srpski). Pristupljeno 21. 8. 2023. 
  3. ^ Živić, Miona (1. 4. 2023). „Tribina u kafani: "Koliko se vidi Leskovac iz Beograda? Ne vidi se od Vučića" [Tribune in a pub: "How far can you see Leskovac from Belgrade? You can't see it from Vučić"]. N1 (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 26. 5. 2023. g. Pristupljeno 21. 7. 2023. 
  4. ^ „DS, SRCE, Zajedno i Rumunska partija potpisali Deklaraciju o saradnji” [DS, SRCE, Together, and the Romanian part sign a Declaration on Cooperation]. N1 (na jeziku: srpski). 30. 8. 2023. Pristupljeno 30. 8. 2023. 
  5. ^ Radovanović, Vojin (1. 9. 2023). „Šta mogu biti motivi Zajedno, DS i SRCE koji započinju zajedničko delovanje?” [What can be the motives of Together, DS, and SRCE who began jointly cooperating?]. Danas (na jeziku: srpski). Pristupljeno 4. 9. 2023. 
  6. ^ „Cvejić (SRCE): Postoji prostor za veću koalicionu saradnju u opoziciji” [Cvejić (SRCE): There is room for greater coalition cooperation in the opposition]. Danas (na jeziku: srpski). 2. 9. 2023. Pristupljeno 4. 9. 2023. 
  7. ^ Jelovac, Jelena (14. 9. 2023). „Pozovite nekog normalnog u studio. Hoćeš da mi zavariš šamarčinu?: Prštalo na RTS, žestok okršaj Lutovca i Jovanova” [Invite someone normal to the studio. Do you want to slap me?: It sprung on RTS, a fierce clash between Lutovac and Jovanov]. NOVA portal (na jeziku: srpski). Pristupljeno 29. 10. 2023. 
  8. ^ „Šta građani dobijaju vanrednim izborima” [What do citizens get from snap elections?]. Radio Television of Serbia (na jeziku: srpski). 10. 10. 2023. Pristupljeno 29. 10. 2023. 
  9. ^ „Može li Srbija da sačuva spoljno-političku neutralnost i po koju cenu” [Can Serbia preserve foreign political neutrality and at what cost?]. Radio Television of Serbia (na jeziku: srpski). 24. 10. 2023. Pristupljeno 29. 10. 2023. 
  10. ^ „Milica Đurđević Stamenkovski i Snežana Paunović o predstojećim izborima i nacionalnom okupljanju” [Milica Đurđević Stamenkovski and Snežana Paunović on the upcoming elections and the national gathering]. Radio Television of Serbia (na jeziku: srpski). 26. 10. 2023. Pristupljeno 29. 10. 2023. 
  11. ^ „Kojim merama Srbija može da unapredi životni standard građana” [With what measures can Serbia improve the standard of living of its citizens]. Radio Television of Serbia (na jeziku: srpski). 31. 10. 2023. Pristupljeno 30. 10. 2023.